Dobar clanak o Jabuci (arhiva bh Dani)
Amir Misirlić
Prokletstvo 18. Septembra
In memoriam: Dražen Ričl & Aljoša Buha
Nekada kalendar sam bira temu. I ne moram ovog 18. septembra, dok pišem tekst koji slijedi, tražiti po arhivama Dogodilo se na današnji dan. Znam šta se dogodilo na današnji dan. Pouzdano i nepovratno. Prije petnaest godina, sredina septembra je bila upravo ovakva: na momente osvijetljena rijetkim zracima, ali uglavnom podobro natopljena. Novine su tog jutra 1986. donijele vijest... Kratku agencijsku vijest... Da je cesta kod Jablanice bila klizava, da su članovi "mlade sarajevske grupe Crvena jabuka doživjeli nesreću", da je na licu mjesta nastradao bas gitarista Aljoša Buha, a da je pjevač i gitarista Dražen Ričl helikopterom iz Mostara prebačen na VMA u Beograd, gdje se ljekari bore za njegov život.
Dvanaest dana kasnije, prvog oktobra, stići će vijest da je i Para podlegao povredama. Ipak, dan koji ostaje kao prijetnja u kalendaru jeste ovaj osamnaesti. Ako ostatak planete sujevjerno izbjegava petak trinaesti, oni skloni rock'n'rollu, po nekoj suludoj obrnutoj proporciji, morali bi osjetiti čudnu zebnju osamnaestog. Na samom početku sedme decenije ovoga vijeka, na isti taj dan smrt je pronašla Jimyja Hendrixa u njegovom stanu. Punih sedam godina kasnije, na nekom maglovitom i zabačenom škotskom putu, Marc Bolan je, vozeći kao što je i svirao, ludo i divlje, sam pronašao smrt. Od kada se desilo da na isti dan i Jablanica bude uvrštena u tu sumornu arhivu, sa strepnjom otvaram novine ujutro 18. septembra.
A za Crvenu jabuku sam saznao i prije nego su se zvanično pojavili na muzičkoj sceni. Dražen Ričl Para, ili Zijo, ako vam je draže, početkom osamdesetih je upisao na sarajevskom Fakultetu političkih nauka Odsjek žurnalistike. Ubrzo ga je napustio, ali će ostati upamćeno da su se na toj grupi u sezoni 1981/82. našli i on i Branko Đurić i Zlatko Bostandžić. I, usput, potpisnik ovih redova. Sretali smo se tu i tamo. Već sam pomalo počeo i profesionalno da pratim rock scenu, a Para je sa grupom Elvis J. Kurtovich osjetio dobar dio onoga što se podrazumijeva pod rock'n'rollom. U ljeto 1985, kada smo se ponovo sreli, znalo se da je napustio rad sa Elvisom, i više iz pristojnosti nego radoznalosti upitam ga sprema li se nešto novo.
Pomalo tajanstveno, ali sa primjetnim ponosom, otkrije mi: "Sprema se mrak stvar. Zvat će se Crvena jabuka." Kasnije sam saznao da to radi sa svojim starim prijateljem Zlatkom Arslanagićem, sa kojim je svirao u Ozbiljnom pitanju. U Zlajinom potkrovnom stanu u tadašnjoj ulici Kralja Tomislava (danas Koševo), tog vrelog ljeta 1985. godine nastaju pjesme za njihov prvi album. Polako se formira i bend. Iz Kongresa dolazi Aljoša Buha, iz Žaoke klavijaturista Dražen Žerić, iz Zenice bubnjar Darko Jeličić Cunja. Uvježbavaju pjesme koje će ponijeti sa sobom u Split u studio Željka Brodarića Jappe.
Prvi put tu mrak stvar čujem početkom naredne godine. Sarajevo u to vrijeme nije imalo kantonalnu televiziju, ali je postojao treći program, a bogami i Slobodan Svrzo, koji još uvijek nije bio otkrio čari Washingtona i Glasa Amerike. Noćni program koji je išao pod nazivom Crna ovca i dan-danas spada među hrabrije medijske eksperimente uopšte. Početkom 1986, u okviru tog programa Jabuka premijerno izvodi dvije svoje pjesme. Među njima i onu koja će postati njihov zaštitni znak: Sa tvojih usana.
Od tog momenta znao sam da Para nije pretjerivao. Kada je album izašao, bio sam siguran da je u pitanju "sljedeća velika stvar iz Sarajeva". Tako sam ih i najavio Peci Popoviću, tadašnjem uredniku beogradskog Rocka, časopisa koji je tokom osamdesetih diktirao trendove u popularnoj muzici nekadašnje zajedničke države. Mora da sam dio tog oduševljenja prenio i na Pecu, jer oni kao debitanti dobijaju pune dvije strane, prostor rezervisan samo za one najveće.
Priča se nastavlja kao u američkim filmovima. Postaju hit sezone. Prvi put (i jedini u tom sastavu) gledam ih krajem proljeća u Skenderiji, na "Crvenom karanfilu". Uvježbavaju stare pjesme za turneju i nove za drugi album. Ljeto 1986, u punom smislu te riječi, pripada njima. A onda...
Onda, kao što bi pjesma rekla: "Prođe avgust, srećo moja/ vrijeme da se rastane/ bilo je izgleda suviše lijepo/ da nam tako ostane..." Posljednji put sam Paru vidio 16. septembra na promociji trećeg albuma Bajage i njegovih Instruktora, albuma Jahači magle. Tada su Zlaja i Para u CDA, gdje se promocija i održavala, privlačili, u najmanju ruku, jednako toliko pažnje kao i čovjek koji je promoviran - Bajaga.
Pričamo tada o novim pjesmama. O planovima. Kažu da za dva dana u Mostaru počinju sa turnejom. Dva dana nakon toga kreću za Mostar. Prva grupa, u kojoj su Para, Aljoša i Zlaja, ide Zlajinim fićom i kreću nešto ranije. Računaju kako će ih ostatak ekipe, koji stiže Žerinim golfom, lako sustići. Međutim, Žera i Cunja su nemalo iznenađeni kada stignu u Mostar i vide da ostatak benda još nije tu. Da, vidjeli su nesreću kod Jablanice, ali ko bi pomislio...
Bila je to prva velika tragedija domaćeg rock'n'rolla. Već tokom oktobra u Domu mladih se desio koncert u spomen na Jabuku. Svi su se tu okupili. Čak i Bregović, tradicionalno nenaklonjen zajedničkim svirkama, izašao je sa novim pjevačem Bijelog dugmeta Alenom Islamovićem da otpjevaju Ima neka tajna veza. U novembru iste godine Balašević je pred prepunom Zetrom zapalio svijeću u obliku crvene jabuke i otpjevao Slovensku za njih, Tifa im posveti pjesmu Uspavanka broj 3.
Sastav Crvena jabuka će se obnoviti nakon par godina. Snimit će još albuma, osvojit će u jednom trenutku tržište cijele bivše države, bit će megauspješni. Nastavit će da rade čak i kada među njima ne bude više ni drugog osnivača Zlatka Arslanagića. Ali sve je to, ma kako bila uspješna, priča o nekom drugom sastavu, o nekim drugim ljudima. Priča o Crvenoj jabuci, koju sam pokušao ispričati, okončana je još 1986. Okončana je na onoj ploči na kojoj je Para otpjevao "...volio bih umrijet' prije nego ostarim...". I okončana je na putu prema Mostaru, negdje kod Jablanice, gdje ni dan-danas nema oznake da se tu okončala jedna od najperspektivnijih ovdašnjih karijera.
(Amir Misirlić)
http://www.bhdani.com/arhiva/224/opservatorij.shtml