Zlaja Arslanagic?

[jim4]

Ima i toga da je dosta Žera mijenjao glas,recimo u pjesmi "Vjetar"(mislim da je autor Fazla) može se osjetiti lagano podrhtavanje glasa što ga čini specifičnim od domacih izvodjača,tu pjesmu je savrseno otpjevao..a te promjene se osjete odmah na prvom poslijeratnom albumu gdje je počeo sa tim trzajima glasa što sasvim odgovara nekim njihovim novijim kompozicijama.

Po meni, na njihovom prvom poslijeratnom albumu su pjesme bile jako dobre, naprimjer Ne govori više, Stari moj, i Stižu me sjećanja iz sljedećeg albuma. Ali stvarno se osjeti Zlajin nedostatak u pjesmama i bendu. Mislim da Žera ipak nije dokazao da može bez Zlaje, barem meni nije



Ovdje se Ziji i Zlaji uvijek smijem . Nedostaju mi i Nadrealisti, nema više ovakvih emisija ovdje...

[jim4]

Zlatko Arslanagić je napisao Radetu Šerbedžiji pjesmu Imam pjesmu za tebe koja otvara istoimeni album Šerbedžije!
Njegovim odlaskom Crvena Jabuka je prestala biti Crvena Jabuka i pretvorila se u klasično smeće!

Znala sam da je napisao dosta pjesama za Šerbedžiju, ali devedesetih još. Ovo je, meni se čini, novije. Hvala ti .

Jako lijepa pjesma.




Jedina pjesma koja je svoju praizvedbu doživjela izlaskom ovog albuma je ona Zlatka Arslanagića - "Imam pjesmu za tebe" po kojoj album i nosi ime, a krasno ju je, na sebi jedinstven način, u tri riječi opisao Miljenko Jergović kao "emocionalnu emigrantsku razglednicu", što ona upravo i jest

[Nylon]

Prelijepa pjesma

[Nylon]

A i ja se evo nešto loše osjećam ...

[jim4]

A i ja se evo nešto loše osjećam ...

[jim4]

Ova pjesma je remek djelo Zlaje Arslanagića,jedna od najljespih ex yu balada.

[dunlop]

Ova pjesma je remek djelo Zlaje Arslanagića,jedna od najljespih ex yu balada.

Meni skoro svaka njegova napisana pjesma predstavlja remek djelo. Pjesme kao Volio bih da si tu, Tuga,ti i ja, Da znaš da me boliš i ostale su neprevaziđene .



Ova mi je najdraža..

[jim4]

Ova pjesma je remek djelo Zlaje Arslanagića,jedna od najljespih ex yu balada.

Meni skoro svaka njegova napisana pjesma predstavlja remek djelo. Pjesme kao Volio bih da si tu, Tuga,ti i ja, Da znaš da me boliš i ostale su neprevaziđene .



Ova mi je najdraža..

Da i za Riznice sjećanja se može reći da je emocionalna emigrantska razglednica što je Jergović rekao za pjesmu koju je napisao Serbedziji.

[jim4]

[drugtito2011]

Nisam bas fan Crvene jabuke, ali relativno dobro poznajem njhov rad. Svirka Jabuke u Domu mladih 1986, kad je Stafeta mladosti stigla u grad, negdje oko 2 ujutro je bila fantasticna, sa nevjerovatno puno energije. Mada su su jos uvijek bili relativno nepoznati, i jos uvijek lokalni bend, svi mi koji smo bili na koncertu smo fakat, neocekivano istinski uzivali. Nazalost nakon udesa, stvari su se promijenile i ta energija je nestala. Ploce koje su izdate su bile umjerenije, tekstovi drugaciji, jednostavno vrlo malo dodira sa prvom plocom. Daleko od toga da nije bilo odlicnih pjesama, ali po meni se izgubila nit Crvene Jabuke.

Slusao sam ih nakon rata onako usput, pjesmice koje su napravljene zbog kontinuiteta grupe i svirki za Zeru, bez obzira ko je bio autor. Bilo je izuzetaka, ali po meni premalo. Koncert u Zetri sam gledao, i osjecao se prazno nakon koncerta, bez emocija ili komentara. Ali nastup u Coloseumu je bio katastrofa. To se jednom gleda i nikad vise. Gore od toga je bio samo Darko Rundek.

Zato, uporedjivati prvu postavu Jabuke sa svim onim kasnije, opet prema meni, je neuporedivo, a ovoo sto Zera radi nakon 1996, je hiljadama godina daleko. Nazalost.

[Nylon]

Nažalost ali upravu si..

[jim4]

Nisam bas fan Crvene jabuke, ali relativno dobro poznajem njhov rad. Svirka Jabuke u Domu mladih 1986, kad je Stafeta mladosti stigla u grad, negdje oko 2 ujutro je bila fantasticna, sa nevjerovatno puno energije. Mada su su jos uvijek bili relativno nepoznati, i jos uvijek lokalni bend, svi mi koji smo bili na koncertu smo fakat, neocekivano istinski uzivali. Nazalost nakon udesa, stvari su se promijenile i ta energija je nestala. Ploce koje su izdate su bile umjerenije, tekstovi drugaciji, jednostavno vrlo malo dodira sa prvom plocom. Daleko od toga da nije bilo odlicnih pjesama, ali po meni se izgubila nit Crvene Jabuke.

Slusao sam ih nakon rata onako usput, pjesmice koje su napravljene zbog kontinuiteta grupe i svirki za Zeru, bez obzira ko je bio autor. Bilo je izuzetaka, ali po meni premalo. Koncert u Zetri sam gledao, i osjecao se prazno nakon koncerta, bez emocija ili komentara. Ali nastup u Coloseumu je bio katastrofa. To se jednom gleda i nikad vise. Gore od toga je bio samo Darko Rundek.

Zato, uporedjivati prvu postavu Jabuke sa svim onim kasnije, opet prema meni, je neuporedivo, a ovoo sto Zera radi nakon 1996, je hiljadama godina daleko. Nazalost.

[jim4]

Dobar clanak o Jabuci (arhiva bh Dani)
Amir Misirlić

Prokletstvo 18. Septembra
In memoriam: Dražen Ričl & Aljoša Buha

Nekada kalendar sam bira temu. I ne moram ovog 18. septembra, dok pišem tekst koji slijedi, tražiti po arhivama Dogodilo se na današnji dan. Znam šta se dogodilo na današnji dan. Pouzdano i nepovratno. Prije petnaest godina, sredina septembra je bila upravo ovakva: na momente osvijetljena rijetkim zracima, ali uglavnom podobro natopljena. Novine su tog jutra 1986. donijele vijest... Kratku agencijsku vijest... Da je cesta kod Jablanice bila klizava, da su članovi "mlade sarajevske grupe Crvena jabuka doživjeli nesreću", da je na licu mjesta nastradao bas gitarista Aljoša Buha, a da je pjevač i gitarista Dražen Ričl helikopterom iz Mostara prebačen na VMA u Beograd, gdje se ljekari bore za njegov život.

Dvanaest dana kasnije, prvog oktobra, stići će vijest da je i Para podlegao povredama. Ipak, dan koji ostaje kao prijetnja u kalendaru jeste ovaj osamnaesti. Ako ostatak planete sujevjerno izbjegava petak trinaesti, oni skloni rock'n'rollu, po nekoj suludoj obrnutoj proporciji, morali bi osjetiti čudnu zebnju osamnaestog. Na samom početku sedme decenije ovoga vijeka, na isti taj dan smrt je pronašla Jimyja Hendrixa u njegovom stanu. Punih sedam godina kasnije, na nekom maglovitom i zabačenom škotskom putu, Marc Bolan je, vozeći kao što je i svirao, ludo i divlje, sam pronašao smrt. Od kada se desilo da na isti dan i Jablanica bude uvrštena u tu sumornu arhivu, sa strepnjom otvaram novine ujutro 18. septembra.

A za Crvenu jabuku sam saznao i prije nego su se zvanično pojavili na muzičkoj sceni. Dražen Ričl Para, ili Zijo, ako vam je draže, početkom osamdesetih je upisao na sarajevskom Fakultetu političkih nauka Odsjek žurnalistike. Ubrzo ga je napustio, ali će ostati upamćeno da su se na toj grupi u sezoni 1981/82. našli i on i Branko Đurić i Zlatko Bostandžić. I, usput, potpisnik ovih redova. Sretali smo se tu i tamo. Već sam pomalo počeo i profesionalno da pratim rock scenu, a Para je sa grupom Elvis J. Kurtovich osjetio dobar dio onoga što se podrazumijeva pod rock'n'rollom. U ljeto 1985, kada smo se ponovo sreli, znalo se da je napustio rad sa Elvisom, i više iz pristojnosti nego radoznalosti upitam ga sprema li se nešto novo.

Pomalo tajanstveno, ali sa primjetnim ponosom, otkrije mi: "Sprema se mrak stvar. Zvat će se Crvena jabuka." Kasnije sam saznao da to radi sa svojim starim prijateljem Zlatkom Arslanagićem, sa kojim je svirao u Ozbiljnom pitanju. U Zlajinom potkrovnom stanu u tadašnjoj ulici Kralja Tomislava (danas Koševo), tog vrelog ljeta 1985. godine nastaju pjesme za njihov prvi album. Polako se formira i bend. Iz Kongresa dolazi Aljoša Buha, iz Žaoke klavijaturista Dražen Žerić, iz Zenice bubnjar Darko Jeličić Cunja. Uvježbavaju pjesme koje će ponijeti sa sobom u Split u studio Željka Brodarića Jappe.

Prvi put tu mrak stvar čujem početkom naredne godine. Sarajevo u to vrijeme nije imalo kantonalnu televiziju, ali je postojao treći program, a bogami i Slobodan Svrzo, koji još uvijek nije bio otkrio čari Washingtona i Glasa Amerike. Noćni program koji je išao pod nazivom Crna ovca i dan-danas spada među hrabrije medijske eksperimente uopšte. Početkom 1986, u okviru tog programa Jabuka premijerno izvodi dvije svoje pjesme. Među njima i onu koja će postati njihov zaštitni znak: Sa tvojih usana.

Od tog momenta znao sam da Para nije pretjerivao. Kada je album izašao, bio sam siguran da je u pitanju "sljedeća velika stvar iz Sarajeva". Tako sam ih i najavio Peci Popoviću, tadašnjem uredniku beogradskog Rocka, časopisa koji je tokom osamdesetih diktirao trendove u popularnoj muzici nekadašnje zajedničke države. Mora da sam dio tog oduševljenja prenio i na Pecu, jer oni kao debitanti dobijaju pune dvije strane, prostor rezervisan samo za one najveće.

Priča se nastavlja kao u američkim filmovima. Postaju hit sezone. Prvi put (i jedini u tom sastavu) gledam ih krajem proljeća u Skenderiji, na "Crvenom karanfilu". Uvježbavaju stare pjesme za turneju i nove za drugi album. Ljeto 1986, u punom smislu te riječi, pripada njima. A onda...

Onda, kao što bi pjesma rekla: "Prođe avgust, srećo moja/ vrijeme da se rastane/ bilo je izgleda suviše lijepo/ da nam tako ostane..." Posljednji put sam Paru vidio 16. septembra na promociji trećeg albuma Bajage i njegovih Instruktora, albuma Jahači magle. Tada su Zlaja i Para u CDA, gdje se promocija i održavala, privlačili, u najmanju ruku, jednako toliko pažnje kao i čovjek koji je promoviran - Bajaga.

Pričamo tada o novim pjesmama. O planovima. Kažu da za dva dana u Mostaru počinju sa turnejom. Dva dana nakon toga kreću za Mostar. Prva grupa, u kojoj su Para, Aljoša i Zlaja, ide Zlajinim fićom i kreću nešto ranije. Računaju kako će ih ostatak ekipe, koji stiže Žerinim golfom, lako sustići. Međutim, Žera i Cunja su nemalo iznenađeni kada stignu u Mostar i vide da ostatak benda još nije tu. Da, vidjeli su nesreću kod Jablanice, ali ko bi pomislio...

Bila je to prva velika tragedija domaćeg rock'n'rolla. Već tokom oktobra u Domu mladih se desio koncert u spomen na Jabuku. Svi su se tu okupili. Čak i Bregović, tradicionalno nenaklonjen zajedničkim svirkama, izašao je sa novim pjevačem Bijelog dugmeta Alenom Islamovićem da otpjevaju Ima neka tajna veza. U novembru iste godine Balašević je pred prepunom Zetrom zapalio svijeću u obliku crvene jabuke i otpjevao Slovensku za njih, Tifa im posveti pjesmu Uspavanka broj 3.


Sastav Crvena jabuka će se obnoviti nakon par godina. Snimit će još albuma, osvojit će u jednom trenutku tržište cijele bivše države, bit će megauspješni. Nastavit će da rade čak i kada među njima ne bude više ni drugog osnivača Zlatka Arslanagića. Ali sve je to, ma kako bila uspješna, priča o nekom drugom sastavu, o nekim drugim ljudima. Priča o Crvenoj jabuci, koju sam pokušao ispričati, okončana je još 1986. Okončana je na onoj ploči na kojoj je Para otpjevao "...volio bih umrijet' prije nego ostarim...". I okončana je na putu prema Mostaru, negdje kod Jablanice, gdje ni dan-danas nema oznake da se tu okončala jedna od najperspektivnijih ovdašnjih karijera.

(Amir Misirlić)
http://www.bhdani.com/arhiva/224/opservatorij.shtml

[Nylon]

Eh.. da su živi ostali

[jim4]

[jim4]

Prelijepa pjesma

Ova pjesma dokazuje da i dalje izvrsno komponuje.

[dunlop]

Prelijepa pjesma

Ova pjesma dokazuje da i dalje izvrsno komponuje.

... i piše pjesme. Vjerovatno ima neku malu knjižicu u koju i dan danas zapiše neku lijepu pjesmicu

[jim4]

Prelijepa pjesma

Ova pjesma dokazuje da i dalje izvrsno komponuje.

... i piše pjesme. Vjerovatno ima neku malu knjižicu u koju i dan danas zapiše neku lijepu pjesmicu

Vjerovatno kad bi napravio novi album za Crvenu jabuku(a vjerovatno dosta pjesama vec i ima) album bi mogao biti hit u regionu za razliku od danasnjeg komercijalnog smeca kojeg ima najvise

[Nylon]

Zamislite na sljedećem koncertu Jabuke u Zetri pojavi se Zlaja

[jim4]

Zamislite na slijedećem koncertu Jabuke u Zetri pojavi se Zlaja

Mislim da mu je ovo jedan od zadnjih nastupa(Zetra juli 91-Yutel za mir)

[dunlop]

Zamislite na slijedećem koncertu Jabuke u Zetri pojavi se Zlaja

Mislim da mu je ovo jedan od zadnjih nastupa(Zetra july 91-Yutel za mir)

Jest, upravo taj. A ne bi bilo loše kad bi se pojavio za godišnjicu, npr. 30 godina postojanja Crvene jabuke (to je nekad uskoro meni se čini). Stvarno bi obradovao mnogo njegovih fanova . Eto, ja bih odmah u prve redove na koncert

[Nylon]

Ko će dočekat 30 godina

[jim4]

Zetra 2009(25 godina Crvene jabuke)

[dunlop]

Ko će dočekat 30 godina

Brzo će to proć, dvije godine samo

[jim4]

Zamislite na sljedećem koncertu Jabuke u Zetri pojavi se Zlaja

Mislim da ne....Mogao je i na prošli koncert za 25 godina jabuke gdje je bio pozvan pa se nije odazvao...Cini mi se da je Zlaja postao sličan Štulicu...Ali bilo bi dobro kad bi neko napravio intervju.