iBoy92 wrote:I have no problems if, as we probe the origins of things, we bump into the Bearded Man. If that shows up, we good to go! Okay? Not a problem.
There’s just no evidence of it.
And this is why religions are called “faiths” collectively. Because you believe something in the absence of evidence. That’s what it is! That’s why it’s called “faith”! Otherwise we would call all religions “evidence,” but we don’t, for exactly that reason. - Neil deGrasse Tyson.
Inace izjava poznatog naucnika, mislim da je sve otprilike objasnjeno.
Poznat i poprilično nebitan naučnik u današnjem vaktu, u svakom slučaju. Što naravno opet ne mijenja činjenicu da je sve što je rekao pogrešno, kao i da bi bilo pogrešno da je bilo ko drugi rekao.
Po ko zna koji put: riječ "vjerovanje" nije isto što i "pretpostavljanje", niti je isto što i "znanje". Religije inkorporiraju sve tri stvari, zapravo, s tim što je osnova znanje po nužnosti stvari (jer ako je osnova nešto drugo onda daljnjeg znanja ne može ni biti, jer se pretpostavka ne gradi na znanju, već obratno). Osnova svake vjere je naravno da postoji Izvor svega, pri čemu taj izvor je istovremeno trajan i nestvoren. Ono što su pretpostavke, ali nikako pretpostavke bez osnove, u religijama su detalji; na primjer da poslije smrti slijedi vječni život u džennetu/raju ili džehenemu/paklu. U ove nazovimo ih "pretpostavkama" se vjeruje u smislu "vjeruje se iako se ne zna", jer da bi se znalo moralo bi se ili osvjedočiti iskustvom ili imati znanje u vlastitom intelektu. Neki ljudi imaju to znanje, ali većina nema, stoga većina "samo" vjeruje.
Dalje, pojam "vjerovanje" u vjerskom smislu nije vezan samo uz puko pitanje "zna li se nešto" ili "pretpostavlja li se nešto", već je vezan i za pitanje "živi li se sukladno znanju ili pretpostavljanju". Čak i religije poput Islama i Kršćanstva priznaju i otvoreno tvrde da je Šejtan/Sotona neko ko zna za Boga i zna Boga do određene mjere, te kako on nema sumnje u Boga. Međutim, Šejtan nije vjernik i niko ne može reći da on vjeruje. Šejtan po definiciji ne vjeruje, jer na primjer ne vjeruje u superiornost znanja Boga nad znanjem Šejtana, niti vjeruje u ultimativno Dobro Boga i tako dalje. Dakle, Šejtan ne vjeruje i nije vjernik, iako zna za Boga i zna neke od istina kojima se ne vodi.
Ono što je poenta svega jeste kako religije ne definišu pojam vjere niti vjerovanja samo kao nešto što se tiče činjenica, fakata ili "faktoida", već je to puno opsežniji i više suštinski pojam. Nešto što ovima poput "poznatog naučnika" Tyson-a naravno promiče.
Muhamed je bio trgovac visokog ranga, i samim tim je besmisleno tvrditi da je on bio nepismen, odnosno neobrazovan. Uostalom, tadašnje mekansko društvo je bilo kultivirano, ekonomski i društveno razvijeno. Samim tim bi bilo neobično da jedan pripadnik iz viših mekanskih slojeva bude potpuno neobrazovan. Muhameda treba promatrati, ne samo kroz prizmu ustanovljavanja islama u njegovom religijsko – teološkom aspektu, nego i kao državnika i reformatora u punom smislu. Islam je arabijskom društvu donio promjene u socijalnom uređenje, pravu, porodičnim odnosima, moralu, ropstvu,pravima žena i djece, u značajnoj mjeri je egalitizirao (odnosno demokratizirao) društvene strukture i hijerarhiju, olabavio (ali ne i ukinuo) plemenske stege i povezanosti.
Za bavljenje nekim vidovima trgovine apsolutno nije potrebna velika pismenost; dovoljno je znati napisati ili čak znati neke simbole za robu kojom se trguje i simbole novca i to je sve. A sve to je puno manje od onoga izrečenog ili insinuiranog u na primjer jednom Kur'anu. Muhammed poslanik je bio nepismen za početka svoje objave barem, neovisno od toga čime se bavio. Da li je kasnije postao pismen i u kojoj mjeri je bio pismen je druga priča. Baš kao što se od nekoga ko je zavšio samo osnovnu školu ne može očekivati da napiše poduži roman sa svom kompleksnošću jezičkih i stilskih figura, iako je sasvim sposoban da se bavi na primjer običnom trgovinom (ili da radi na kasi u nekom tržnom centru), isto tako je moguće da je Muhammed a.s. istovremeno bio pismen samo djelimično i samim time nedovoljno da samostalno napiše Kur'an.
Što sve opet, naravno, apsolutno ne mijenja najvažniju stvar, a ona je da je Kur'an istovremeno istina kao cjelina i nešto što sadrži mnoštvo pojedinačnih istina, tako da pismenost ili nepismenost Muhammeda a.s. je svakako od drugorazrednog značaja u najboljem slučaju.
