Ateizam / Nihilizam / Agnosticizam

[Dope_Man]

Shvatam to, ali ti si bio siguran u to da imas taj posao pretpostavljam. Ipak, vjerovatno postoje i ljudi koji bi, da su bili u slicnoj situaciji i tako postupili sutra mogli otici da podignu knjizicu, sto u BiH nije laka stvar za svariti.

[Dozer]

Sve to stoji, i u potpunosti razumijem, i slazem se jer znam da to jeste tako.
Medjutim, ja sam tu malo naopak, i nisam kao vecina ljudi. Na nebulozu odgovaram prilicno rigorozno, pa mozda cak i rigidno. Pogotovo u tim stvarima, koje nemaju nikakve realne veze ni sa cim, kao sto su necija vjera i posao.
Ako meni ne smeta sto je neko vjernik, bilo koji, ocekujem identicno s druge strane, bez obzira na pozicije. Ako me neko kinji za nesto deseto, pogotovo u poslu, a samo radi tog mog oopredjeljenja (jer, tu se i radi o opredjeljenju), pri cemu je necije opredjeljenje samo to - opredjeljenje, licna stvar, i ne postoji binije ili manje bitno opredjeljenje po tom osnovu, e - tu sam spreman na stvarne rigidnosti.

[sumirprimus]

dobro je tu si!

[Dozer]

A dje bi bio

[sumirprimus]

ma vamo kontamo ko fali...

[Dozer]

Negdje "vamo"...?

[tranquil]

A i u ateizmu: nema kompleksa dok Bošnjo ne odbaci islam

Zanimljiv je to fenomen...Nekako kada neki Srbin ili Hrvat (uzimam namjerno etnički najbliže, ni tren nemam ništa šovinističko na umu, neka mi bude oprošteno!) napuste pravoslavlje ili katoličanstvo, oni to urade nekako sasvim normalno, tiho, ne pridajući tome neku sad pažnju, k'o da skidaju košulju...

Ali kada Bošnjo ostavlja islam, sine dragi...Taj grandiozni čin ne smije ostati nezapažen, samo odbacivanje islama treba da odjekuje svemirskim prostranstvima i ostavi najdublje tragove, a sve to trebaju pratiti trajna objašnjavanja, okeani argumentacije, potoci cinizma i slavodobitni zaključci

Kada Bošnjo ostavi islam uviđajući u kakvoj je zabludi bio to nije kao kada neko drugi ostavi ili napusti nešto, to nema veze s bilo čim poznatim, jer Bošnjo tada počne graditi čitav novi svemir!

Ne bih se složio.

Dok su se drugi fokusirali na problematičnost javnog izjašnjavanja kao ateista i "pada u očima" kod ljudi koji su često samo periferno muslimani, sa čime se sve slažem, ja ću reći nešto o ličnom uglu.

Prije 20-ak godina sretoh prijateljicu drugog-trećeg dana Bajrama, i pođoh joj čestitati Bajram. Odgovori ona "ne moraš, ne slavim, ja sam ateista". Nisam joj ništa ružno rekao. Nisam apsolutno ništa ružno o njoj pomislio. Ali ipak, dio mene je bio razočaran, ne možda direktno u nju, nego mi je bilo žao otprilike isto kao da je uništeno nešto lijepo. Ta epizoda me i dalje prati dvije decenije iako sam u međuvremenu i ja iza toga krenuo njenim putem. To je jedan od dva puta da mi je, dok sam bio vjernik, bliska osoba za koju sam pretpostavljao da je musliman rekla da je ateista, i prilično je jako odjeknulo u meni, i tada, i drugi sličan slučaj.

S druge strane, kako sam živio u prilično "šarenoj" sredini (Tuzla), i ljude čak i u mom društvu pojednostavljivao pretpostavkom "ime označava nacionalnost i religiju", više puta mi je, prilikom pokušaja čestitanja Božića ili Uskrsa, rečeno slično, kako ne slave i kako su ateisti. Ovi slučajevi, začudo, nisu ostavili traga u meni i evo sada se moram dobro potruditi da se uopšte sjetim koji su to bili slučajevi, a bilo ih je.

Objektivno, ima i tihih i vokalnih "napuštača" svake religije. Začudio bi se kada bi vidio koliko su glasni i organizovani npr. ateisti Srbije ili Hrvatske. Ali slučajevi iz naše vlastite vjere naravno najviše nam padaju u oči, doživljavamo ih emocionalno i subjektivno se čine najgorima, ili kao što ti kažeš a i ja sam svojevremeno doživio, "ostavljaju najdublje tragove".

Subjektivni dojam pojačava činjenica ako živiš okružen ljudima svoje vjere, tada je šansa da sretneš nekoga ko je napustio tvoju religiju mnogo veća nego da sretneš bivšeg pripadnika neke manjinske religije.

[Dozer]

Meni, licno, ti osjecaji nikad nece biti jasni...
Nikad me u zivotu nije zanimalo da li neko vjeruje u boga i kojoj religiji pripada, niti sam ikada ljude gledao kroz tu prizmu. Naprosto sam totalno distanciran od toga.
To, naravno, ne znaci da ne mogu diskutovati o svemu tome, i o religijama/vjeri, i o ateizmu/nevjeri, pogotovo jer sam iz znatizelje procitao sve to sto vjernici slijede (vjerske knjige).

Ali, ti nekakvi "osjecaji" mi naprosto nisu jasni. Pogotovo jer sam oduvijek, tj. otkad znam za sebe, bio ateista, odnosno operisan od religija i vjerovanja u boga. Naprosto ne mogu nikako da dokucim sta je to u tim vjerskim knjigama sto privlaci ljude da pocnu vjerovati i zivjeti po tim nekakvim prastarim pravilima potkrijepljenim bajkovitim opisima svega i svacega, pri cemu je sve to upravo samo to - opisi necega sto niko nikad nije ni vidio, ni cuo, ni osjetio, ni dozivio.

Bezbroj puta sam imao priliku sasvim otvoreno diskutovati o tome s prijateljima-vjernicima (pravim vjernicima, koji slijede sva pravila i zive po njima od malih nogu), i svaki put sam kod njih, a na neka moja pitanja, uocavao ogromno kolebanje koje je proizilazilo upravo iz nemogucnosti objasnjenja, tj. davanja logicnog odgovora na nesto (o masi toga je ovdje vec pricano, pa da se ne ponavljamo).
Drugim rijecima, i njima samima je jasno da su mnoga objasnjenja koja nude religije, pogotovo o nasem postanku - nesuvisla i nelogicna. Ali, uvijek je ocito da ne zele da idu protiv tih ucenja, pa jednostavno, i najcesce, kazu samo - nisam to proucavao/la, i time se ograde od daljne diskusije.

[tranquil]

Meni, licno, ti osjecaji nikad nece biti jasni...
Nikad me u zivotu nije zanimalo da li neko vjeruje u boga i kojoj religiji pripada, niti sam ikada ljude gledao kroz tu prizmu. Naprosto sam totalno distanciran od toga.

I ja sam distanciran od toga, sada. Ali ja nisam bio oduvijek ateista, bio sam na drugoj strani, a na toj strani se pripadnost grupi doživljava emocionalnije nego na ovoj na kojoj sam sada, a na kojoj si ti oduvijek bio.

[Dozer]

Jasno mi je to, i nema tu nista sporno. Ali mi je nejasno zasto je to tako.

Po toj logici i svi ateisti bi sad, na licnom nivou naravno, trebali imati nekakav otpor prema vjernicima... Ja to zaista nikad nisam imao, niti imam. I nisam siguran da sam ikada to osjetio kod bilo koga od raje koji su takodjer ateisti.
Uvijek sam isao kod familije i prijatelja na razne vjerske praznike, a to radim i danas. I Bajrame, i Bozice, Uskrse/Vaskrse. I nemam apsolutno nikakav otpor prema tome. Ljudi slave to nesto, raduju se tome, zovu, i ja to postujem.
I nikada nikome nisam rekao "A sto ti to slavis".

Medjutim, imao sam dosta prilika u kojima su me vjernici, muslimani uglavnom, indirektno pokusavali ubijediti da sam "na krivom putu". Ali, sa mnom je prilicno tesko razgovarati na taj nacin jer ja nisam osoba koja postuje religiju kao religiju, i nemam pardona reci bilo sta ili postaviti bilo kakvo pitanje vezano za to.
I cim se to pocne desavati u takvim razgovorima, tj. cim pocnem postavljati nezgodna pitanja poput: "Sta je to u religijama i vjeri bitnije od bilo cega sto nije vezano za njih?", ili iznositi konstatacije tipa: "Ne vidim da je to sto religije tvrde na bilo koji nacin tacnije ili ispravnije od bilo cega sto ja radim kao ateista cijeli zivot.", povlaci se rucna.

[tranquil]

Meni je prilično jasno, jer sam to doživljavao svojevremeno. Nije u pitanju otpor prema nevjernicima, nego samo emocionalna reakcija na vijest da je neko napustio tvoju grupu. Religija pojačava tu grupnu pripadnost koju nereligiozni ljudi nemaju, a tu je takođe emocionalna vezanost za knjige i osobe i rituale i običaje na koje si naučen od ranog djetinjstva. I onda se pojavi neko ko "kvari" tu sliku jedinstva, i unutar tebe, čak i bez bilo kakve loše namjere, zazvuči kao paranje po ploči.

Ateisti to nemaju jer nemaju mjesto i vrijeme okupljanja jednom sedmično da "podupru" svoje nevjerovanje grupnim ritualom, nemaju zajedničkih praznika za koje se svi emocionalno vežu, nemaju ličnost i knjige koji su bili neki veliki vođe i neupitne istine, imaju istina autore ali opet, neki vole Dawkinsa, neki Ayaan Hirsi Ali, ali neki ih ne vole, a neki nisu čuli ni za jedno, i u svakom slučaju svi su slobodni da ih kritikuju gdje misle da su pogriješili, tako da opet nema jakog emocionalnog vezivanja. Ateisti dolaze iz različitih pozadina, pa iako su im (ne)vjerovanja ista, drugačije se emocionalno odnose prema Bajramu ili Božiću koji su, ako ne dio vjerovanja, a ono dio tradicije. Jednostavno rečeno, nemaju toliko međusobnih zajedničkih osobina kao vjernici neke specifične religije, da bi se doživljavali kao grupa za koju su vezani emocionalno. Zato su slične reakcije mnogo manje drastične u svijetu ateizma, pogotovo ako si čitav život bio ateista.

Upravo Dawkins je opisao organiziranje ateista kao "okupljanje mačaka u krdo", nemoguć zadatak. Udruženje da se izađe pred državu sa zahtjevom da se poštuju prava - to da, i to je maksimum organizacije ateista, ali redovne "mise" gdje će se čitati kako nema Boga, i slijeđenje nekih autoriteta, nakon što je toliko truda uloženo da se izmakneš najvećem autoritetu - to ne ide, osim ako se organizuju kao neka kvazireligija, poput komunizma, i opet se time vraćaju u sve ono od čega su pobjegli kada su napustili religiju - neupitnim istinama, autoritetima, ograničavanjima sloboda. A onda su "džabe krečili".

[Dozer]

Vala, ja nikad nisam imao potrebu za tim necim "visim". Savrseno mi je ovako kako jeste, i ta nekakva religija bi mi samo bila opterecenje u zivotu. Pogotovo kada vidim da i vecina "vjernika" zivi na isti nacin kao i ja, nevjernik.
Jedina razlika se ogleda u tim nekakvim vjerskim praznicima, a koji meni ne znace nista. A, i vecina vjernika ih obiljezavaju po inerciji. I radi onoga "sta ce ljudi reci"

[beni-bu-man]

Vala, ja nikad nisam imao potrebu za tim necim "visim". Savrseno mi je ovako kako jeste, i ta nekakv religija bi mi samo bila opterecenje u zivotu. Pogotovo kada vidim da i vecina "vjernika" zivi na isti nacin kao i ja, nevjernik.
Jedina razlika se ogleda u tim nekakvim vjerskim praznicima, a koji meni ne znace nista.

zar nije fino dobiti za bozic darove od deda mraza, sad se upitah odakle to sranje potice bradati ciko koji djeli poklone
da nij nekakav pedofil

[Dozer]

Nije. Deda Mraz je nastao kao marketinski fol Coca Cole.

[arzuhal]

A i u ateizmu: nema kompleksa dok Bošnjo ne odbaci islam

Zanimljiv je to fenomen...Nekako kada neki Srbin ili Hrvat (uzimam namjerno etnički najbliže, ni tren nemam ništa šovinističko na umu, neka mi bude oprošteno!) napuste pravoslavlje ili katoličanstvo, oni to urade nekako sasvim normalno, tiho, ne pridajući tome neku sad pažnju, k'o da skidaju košulju...

Ali kada Bošnjo ostavlja islam, sine dragi...Taj grandiozni čin ne smije ostati nezapažen, samo odbacivanje islama treba da odjekuje svemirskim prostranstvima i ostavi najdublje tragove, a sve to trebaju pratiti trajna objašnjavanja, okeani argumentacije, potoci cinizma i slavodobitni zaključci

Kada Bošnjo ostavi islam uviđajući u kakvoj je zabludi bio to nije kao kada neko drugi ostavi ili napusti nešto, to nema veze s bilo čim poznatim, jer Bošnjo tada počne graditi čitav novi svemir!

Ne bih se složio.

Dok su se drugi fokusirali na problematičnost javnog izjašnjavanja kao ateista i "pada u očima" kod ljudi koji su često samo periferno muslimani, sa čime se sve slažem, ja ću reći nešto o ličnom uglu.

Prije 20-ak godina sretoh prijateljicu drugog-trećeg dana Bajrama, i pođoh joj čestitati Bajram. Odgovori ona "ne moraš, ne slavim, ja sam ateista". Nisam joj ništa ružno rekao. Nisam apsolutno ništa ružno o njoj pomislio. Ali ipak, dio mene je bio razočaran, ne možda direktno u nju, nego mi je bilo žao otprilike isto kao da je uništeno nešto lijepo. Ta epizoda me i dalje prati dvije decenije iako sam u međuvremenu i ja iza toga krenuo njenim putem. To je jedan od dva puta da mi je, dok sam bio vjernik, bliska osoba za koju sam pretpostavljao da je musliman rekla da je ateista, i prilično je jako odjeknulo u meni, i tada, i drugi sličan slučaj.

S druge strane, kako sam živio u prilično "šarenoj" sredini (Tuzla), i ljude čak i u mom društvu pojednostavljivao pretpostavkom "ime označava nacionalnost i religiju", više puta mi je, prilikom pokušaja čestitanja Božića ili Uskrsa, rečeno slično, kako ne slave i kako su ateisti. Ovi slučajevi, začudo, nisu ostavili traga u meni i evo sada se moram dobro potruditi da se uopšte sjetim koji su to bili slučajevi, a bilo ih je.

Objektivno, ima i tihih i vokalnih "napuštača" svake religije. Začudio bi se kada bi vidio koliko su glasni i organizovani npr. ateisti Srbije ili Hrvatske. Ali slučajevi iz naše vlastite vjere naravno najviše nam padaju u oči, doživljavamo ih emocionalno i subjektivno se čine najgorima, ili kao što ti kažeš a i ja sam svojevremeno doživio, "ostavljaju najdublje tragove".

Subjektivni dojam pojačava činjenica ako živiš okružen ljudima svoje vjere, tada je šansa da sretneš nekoga ko je napustio tvoju religiju mnogo veća nego da sretneš bivšeg pripadnika neke manjinske religije.

Ovim postom kojeg citiraš sam, ustvari, malo karikirao neke stvari... . I nije to, doista, riječ o konkretnom činu izlaska iz nečega ili ulaska u nešto, nego stavu spram svega nakon toga (zato nisam komentarisao osvrt @Samo Vas Gledam gdje je spomenuo javnost čina prihvatanja islama u BiH te radovanju povodom toga)...Njime sam se više, sa svoje strane, dotaknuo fenomena koji je jednako prisutan i kod vjernika, a to se među muslimanskom rajom zove - upala imana. I obično tu upalu fasuju malo nestabilniji likovi, koji preko noći ulete u vjeru na ovaj ili onaj način, vuku neke momente odranije, neke frustracije, itd. itd. Sličnu upalu ateizma dobiju i neki ateisti koja je formalno ista, isti simptomi, slični uzroci, itd. U početku akutna, ali pređe u hroničnu često...

Sa ljudima koji imaju te upale, bilo da su vjernici ili ateisti, ne vrijedi gubiti vrijeme...

Bošnje samo znaju dodati svemu tome, bilo da su vjernici ili ateisti, onog svog baliluka, ukoliko ga imaju, pa stvar učine malo odvratnom

Ne bih se začudio, znam kako su organizovani ateisti Srbije...

[beni-bu-man]

Nije. Deda Mraz je nastao kao marketinski fol Coca Cole.

jebo te ti cifuti se svugdje mjesaju, cuo sam nekakvu pricu da je Coca Cola ga samo obukla tj, crveno bijelo a da je prije toga licio sasvim obicno kao redovnik.

[Dozer]

Tacno.

[arzuhal]

Ova tema zadnjih nekoliko stranica počela dobijati konture veoma dobre, smislene, kvalitetne teme, estagfirullah...

[tranquil]

Nije. Deda Mraz je nastao kao marketinski fol Coca Cole.

U današnjem obliku, da, ali nije "nastao" od nule takav. U većini evropskih naroda dio tradicije je figura djeda koja dijeli poklone. Negdje se vezivao za religiju, a opet sa predhrišćanskim porijeklom koje je prilagođeno (Sveti Nikola - Santa Niklaus - Santa Claus, ili djed Božićnjak), negdje je u potpunosti bio dio predhrišćanskog folklora (Ded Moroz kod Rusa odakle se raširio u druge slavenske narode).

Tek u dvadesetom vijeku, a naročito zadnjih decenija, a pod nesumnjivim uticajem Coca-Cole, sve te figure se, u očima javnosti, spajaju u jednu. Prevodimo Santa Claus u Djed Mraz iako ti likovi imaju totalno različito porijeklo. Isto ih predstavljamo, crvena odjeća, mada se ja recimo sjećam da je prije samo 35 godina, kada je meni bio aktuelan Djed Mraz, sasvim bilo uobičajeno vidjeti smeđeg ili bež / prljavo bijelog Djeda Mraza (imam i fotografije sa takvim). Coca Cola nas je nekako natjerala da prihvatimo samo jednu verziju, i ne-crveni Djed Mraz je danas nezamisliv.

[Dozer]

Tacno. Nisam se dobro "odrazio", pa se stekao utisak da sam rekao da je CocaCola izmislila Deda Mraza kao pojam, figuru. Nije, naravno. CocaCola mu je samo dala novo ruho, svoje

[tranquil]

A i u ateizmu: nema kompleksa dok Bošnjo ne odbaci islam

Zanimljiv je to fenomen...Nekako kada neki Srbin ili Hrvat (uzimam namjerno etnički najbliže, ni tren nemam ništa šovinističko na umu, neka mi bude oprošteno!) napuste pravoslavlje ili katoličanstvo, oni to urade nekako sasvim normalno, tiho, ne pridajući tome neku sad pažnju, k'o da skidaju košulju...

Ali kada Bošnjo ostavlja islam, sine dragi...Taj grandiozni čin ne smije ostati nezapažen, samo odbacivanje islama treba da odjekuje svemirskim prostranstvima i ostavi najdublje tragove, a sve to trebaju pratiti trajna objašnjavanja, okeani argumentacije, potoci cinizma i slavodobitni zaključci

Kada Bošnjo ostavi islam uviđajući u kakvoj je zabludi bio to nije kao kada neko drugi ostavi ili napusti nešto, to nema veze s bilo čim poznatim, jer Bošnjo tada počne graditi čitav novi svemir!

Ne bih se složio.

Dok su se drugi fokusirali na problematičnost javnog izjašnjavanja kao ateista i "pada u očima" kod ljudi koji su često samo periferno muslimani, sa čime se sve slažem, ja ću reći nešto o ličnom uglu.

Prije 20-ak godina sretoh prijateljicu drugog-trećeg dana Bajrama, i pođoh joj čestitati Bajram. Odgovori ona "ne moraš, ne slavim, ja sam ateista". Nisam joj ništa ružno rekao. Nisam apsolutno ništa ružno o njoj pomislio. Ali ipak, dio mene je bio razočaran, ne možda direktno u nju, nego mi je bilo žao otprilike isto kao da je uništeno nešto lijepo. Ta epizoda me i dalje prati dvije decenije iako sam u međuvremenu i ja iza toga krenuo njenim putem. To je jedan od dva puta da mi je, dok sam bio vjernik, bliska osoba za koju sam pretpostavljao da je musliman rekla da je ateista, i prilično je jako odjeknulo u meni, i tada, i drugi sličan slučaj.

S druge strane, kako sam živio u prilično "šarenoj" sredini (Tuzla), i ljude čak i u mom društvu pojednostavljivao pretpostavkom "ime označava nacionalnost i religiju", više puta mi je, prilikom pokušaja čestitanja Božića ili Uskrsa, rečeno slično, kako ne slave i kako su ateisti. Ovi slučajevi, začudo, nisu ostavili traga u meni i evo sada se moram dobro potruditi da se uopšte sjetim koji su to bili slučajevi, a bilo ih je.

Objektivno, ima i tihih i vokalnih "napuštača" svake religije. Začudio bi se kada bi vidio koliko su glasni i organizovani npr. ateisti Srbije ili Hrvatske. Ali slučajevi iz naše vlastite vjere naravno najviše nam padaju u oči, doživljavamo ih emocionalno i subjektivno se čine najgorima, ili kao što ti kažeš a i ja sam svojevremeno doživio, "ostavljaju najdublje tragove".

Subjektivni dojam pojačava činjenica ako živiš okružen ljudima svoje vjere, tada je šansa da sretneš nekoga ko je napustio tvoju religiju mnogo veća nego da sretneš bivšeg pripadnika neke manjinske religije.

Ovim postom kojeg citiraš sam, ustvari, malo karikirao neke stvari... . I nije to, doista, riječ o konkretnom činu izlaska iz nečega ili ulaska u nešto, nego stavu spram svega nakon toga (zato nisam komentarisao osvrt @Samo Vas Gledam gdje je spomenuo javnost čina prihvatanja islama u BiH te radovanju povodom toga)...Njime sam se više, sa svoje strane, dotaknuo fenomena koji je jednako prisutan i kod vjernika, a to se među muslimanskom rajom zove - upala imana. I obično tu upalu fasuju malo nestabilniji likovi, koji preko noći ulete u vjeru na ovaj ili onaj način, vuku neke momente odranije, neke frustracije, itd. itd. Sličnu upalu ateizma dobiju i neki ateisti koja je formalno ista, isti simptomi, slični uzroci, itd. U početku akutna, ali pređe u hroničnu često...

Sa ljudima koji imaju te upale, bilo da su vjernici ili ateisti, ne vrijedi gubiti vrijeme...

Bošnje samo znaju dodati svemu tome, bilo da su vjernici ili ateisti, onog svog baliluka, ukoliko ga imaju, pa stvar učine malo odvratnom

Ne bih se začudio, znam kako su organizovani ateisti Srbije...

Da, "upala ateizma" jeste stvarna pojava koliko i "upala imana". Ali ne mislim da je ta pojava specifična za Bošnje, niti mislim da ima specifičnosti kod ateističkog "Bošnje" u odnosu na ateiste Srbe, Hrvate, Engleze, Čehe... Mislim da samo jače registruješ takve pojave u tvojoj grupi, kao što sam i ja to radio.

[zforumas]

Ova tema zadnjih nekoliko stranica počela dobijati konture veoma dobre, smislene, kvalitetne teme, estagfirullah...

Ramazanski arzo, ramazanski

[beni-bu-man]

Ova tema zadnjih nekoliko stranica počela dobijati konture veoma dobre, smislene, kvalitetne teme, estagfirullah...

Ramazanski arzo, ramazanski

Nema Smrleta

[zforumas]

Nema Smrleta

Ima ima, eno lijepi cuda na drugoj temi. Izgleda da je on dezurni ove sedmice

[Connaisseur Karlin]

Meni je prilično jasno, jer sam to doživljavao svojevremeno. Nije u pitanju otpor prema nevjernicima, nego samo emocionalna reakcija na vijest da je neko napustio tvoju grupu. Religija pojačava tu grupnu pripadnost koju nereligiozni ljudi nemaju, a tu je takođe emocionalna vezanost za knjige i osobe i rituale i običaje na koje si naučen od ranog djetinjstva. I onda se pojavi neko ko "kvari" tu sliku jedinstva, i unutar tebe, čak i bez bilo kakve loše namjere, zazvuči kao paranje po ploči.

Ateisti to nemaju jer nemaju mjesto i vrijeme okupljanja jednom sedmično da "podupru" svoje nevjerovanje grupnim ritualom, nemaju zajedničkih praznika za koje se svi emocionalno vežu, nemaju ličnost i knjige koji su bili neki veliki vođe i neupitne istine, imaju istina autore ali opet, neki vole Dawkinsa, neki Ayaan Hirsi Ali, ali neki ih ne vole, a neki nisu čuli ni za jedno, i u svakom slučaju svi su slobodni da ih kritikuju gdje misle da su pogriješili, tako da opet nema jakog emocionalnog vezivanja. Ateisti dolaze iz različitih pozadina, pa iako su im (ne)vjerovanja ista, drugačije se emocionalno odnose prema Bajramu ili Božiću koji su, ako ne dio vjerovanja, a ono dio tradicije. Jednostavno rečeno, nemaju toliko međusobnih zajedničkih osobina kao vjernici neke specifične religije, da bi se doživljavali kao grupa za koju su vezani emocionalno. Zato su slične reakcije mnogo manje drastične u svijetu ateizma, pogotovo ako si čitav život bio ateista.

Upravo Dawkins je opisao organiziranje ateista kao "okupljanje mačaka u krdo", nemoguć zadatak. Udruženje da se izađe pred državu sa zahtjevom da se poštuju prava - to da, i to je maksimum organizacije ateista, ali redovne "mise" gdje će se čitati kako nema Boga, i slijeđenje nekih autoriteta, nakon što je toliko truda uloženo da se izmakneš najvećem autoritetu - to ne ide, osim ako se organizuju kao neka kvazireligija, poput komunizma, i opet se time vraćaju u sve ono od čega su pobjegli kada su napustili religiju - neupitnim istinama, autoritetima, ograničavanjima sloboda. A onda su "džabe krečili".

ateisti ne mogu biti formirana kao jedna grupa, jer, jednostavno, postoje ateisticke podgrupe,a takodjer, vecina atiesta imaju neka druga spiritualna oprdjeljenja ; u svom postu si upravo spomenuo imena radikalnih ateista