Stvarno ih treba sve rastjerati...

Stvarno bih volio da ta firma propadne al ono bas, da nemaju za lizala...treba prestati placati sve karte...
Pismo jednog sugradjanina, s kojim se u potpunosti slazem...
Deset razloga zbog kojih nikad neću platiti kartu u Grasovim vozilima
Autor: Erzsebet dana Čet, 22/04/2010 - 01:49
Budući da je ovo uvijek aktuelna tema i da očigledno kod nas nikad ne zastarijeva, pokušaću u ovih nekoliko pasusa reći šta mi je na duši kada je ova domaća javna firma, sa stranim ljudskim resursima, u pitanju.
Da se razumijemo, kartu u osnovi, treba plaćati, ali dole navodim razloge zbog kojih pozivam sve građane na bojkot.
Jedan!Zašto kažem «strani ljudski resursi»? Pa već je odavno poznato da je ogromna većina zaposlenih dovedena iz Sandžaka i zaposlena u Grasu. Nemam zaista ništa protiv ovih ljudi, ali imam protiv nepotizma i korupcije. Nikad u životu nisam vidio oglas gdje se možete prijaviti za posao u Grasu, na bilo kojoj poziciji, od konduktera do generalnog direktora, nego su svi zapošljavani preko štela, stranačkih vezica i sl. Pritom je barem pola od tih ljudi bespotrebno zaposleno i nema apsolutno nikakvog osnova za to. Ja zaista ne želim da finansiram uhljebljavanje propalica kakvi su većina kontrolora Grasa, a o menadžmentu firme da i ne pričam.
Dva! Najvažnija stvar u ovoj priči je ta da Kanton Sarajevo svake godine iskešira ogromnu sumu novca ovoj propaloj firmi. Pojavljuju se različite informacije oko sume, ali ako je tačno ono što ljudi iz Centrotransa kažu, to znači da sam ja godišnju kartu za javni prevoz već platio i da je plaćam svake godine, bez obzira na to vozim li se ili ne. Igrom slučaja, imam svoj automobil, pa nisam osuđen na usluge ovih jadnika, ali kad ponekad uđem u tramvaj ili trolejbus, prosto me tuga uhvati. Nisam se jednom posvađao s vozačem radi načina vožnje, i nisam jednom spriječio konduktere da naplate kaznu nekoj jadnoj bakici koja IMA KARTU, ali ju je, zaboga, pogrešno poništila. To ću raditi i ubuduće, kad god me nevolja natjera da koristim javne usluge koje sam, kako rekoh, VEĆ PLATIO. Da ne spominjem silne sponzore čije reklame postave na vozila...
Broj tri! Gras je dobio više donacija nego vjerovatno ijedna domaća firma od rata naovamo. Dobili su nove autobuse iz Japana, mnogo vrsta odličnih tramvaja koji se i danas koriste po Amsterdamu, Beču ili Pragu i bezrezervno su se posrali na te donacije, tvrdeći kako im ljudi doniraju krš i kako «ti tramvaji uništavaju cestu». Nisu se zapitali valja li cesta i od kakvog je asfalta napravljena, tj. koliko je ukradeno na njenoj izgradnji, kao što kod nas obično biva. Oni koji dobijaju tolike donacije nikako ne bi smjeli poslovati u minusu, računica sama kaže da tu ima nešto mutno. Ja ne želim finansirati kompanije u kojima se krade.
Četiri! Ponašanje kontrolora je toliko primitivno da samo radi toga ne bi trebalo plaćati kartu. Nebrojeno puta sam vidio kako opkole tinejdžerku i bale nad njom, te kako maltretiraju starce.
Pet! Prilikom nekih većih događaja, oni samovoljno samo ukinu saobraćaj. S kojim pravom? Jesam li ja kriv što im navijači Želje i Sarajeva polome vozila? Zašto bi to mene bilo briga? Neka angažuju policiju i neka spriječe ove stvari, nakon dvije dobre akcije, nikad više im niko neće razvaliti vozila. Znači, ne mogu ni računati na njih kad bi trebali da rade, radi tamo neke utakmice, koja mene apsolutno ne zanima.
Šest! Ne žele uvesti noćni prevoz, iako taj sistem postoji u svakom normalnom gradu na svijetu. Ne mora to biti čest saobraćaj, ali jednom u sat vremena se može izdvojiti autobus. Kažu, «ne isplati se». E pa ne isplati se ni meni plaćati ih, jer sam ih, treći put govorim, već platio. Oni su javna firma, i normalno je da im se svaka linija ne isplati, zato i dobijaju pare iz budžeta.
Sedam! Karte su preskupe. Tolika je cijena karte i u nekim mnogo bogatijim gradovima od Sarajeva. U Grčkoj javni prevoz košta 40 do 50 centi, u Barceloni takođe. Ne pada mi na pamet da za dvije stanice plaćam 1,80 KM.
Osam! Presjedanje nije moguće, niti je moguće da kupim kartu za deset vožnji bilo kojeg prevoza, jer su kreteni napravili da su sve karte različite, pa tako, ako idete od Drvenije do Mihrivoda, što je otprilike 3 kilometra, morate platiti dvije karte, što iznosi 3,60 KM. Nema šanse! Ako kupite kartu za deset tramvajskih vožnji, ne možete tu kartu iskoristiti u autobusu?!
Devet! Ovo kako se ponašaju prema Centrotransu, koji je privatna, i za njih gospodska kompanija, je samo dolilo ulje na vatru. Nemam namjeru reklamirati Centrotrans, ali ako oni mogu voziti za 1 KM do Hrasnice i do Dobrinje, zaista ne vidim nijednog razloga da Gras ne može i za pola marke, pogotovo jer uzimaju milione iz budžeta. Prijetnje da će blokirati grad, lomljenje prozora autobusa Centrotransa i ponovno maltretiranje građana neka im služi na čast. Vjerovatno se nikad nisu naučili ni koristiti javni prevoz kojim rukovode, jer toga nema u njihovim selendrama.
Deset! Niko od njih i ne razmišlja da je u njima problem. Uvijek su krivi građani koji ne žele platiti, kriva je konkurencija, iako je ovo k'o fol kapitalističko društvo i nema više monopola, kriv je Kanton jer im ne da još koji milion više, itd. Ali oni, oni nikad nisu krivi. E pa, gospodo primitivci, kada promijenite barem 80% ovoga navedenog, možda i platim kartu. Nadam se da će vam jednom doći kraj i da nećete vječno postavljati krive standarde u gradu u koji ste šljegli, te ga prilagođavati sebi. Što se mene tiče, crknite, ugasite se, idite u stečaj, imaće ko organizovati prevoz sa svim tim silnim donacijama i parama koje vam građani daju. Svako iole sposoban bi uspio.
Pored ovih deset razloga koje navodim, još više bijesnim me čini činjenica da su ovi mamlazi uništili kompaniju prema kojoj me vežu istinski lijepi osjećaji, ne radi same firme, koliko radi javnog prevoza. Veliki sam ljubitelj vozova, tramvaja, autobusa i trolejbusa, a posebno metroa kao javnog prevoza, i uvijek me oduševljava kada vidim nešto novo i drugačije u nekom drugom gradu. Oni uništavaju kompletan sentiment koji ljudi gaje prema ovakvoj vrsti prevoza i uspijevaju me natjerati da se ovako odvratno ponašam i pričam o njima. Događaji od zadnjih nekoliko dana samo su me uvjerili da sam u pravu. Pored plata od preko 1.000 KM (bez toplog obroka), oni se još usuđuju štrajkovati zbog toga što im se nešto u firmi ne sviđa, dok ispaštaju građani. E pa stvarno, želim im sve najgore!