mousstapha wrote:Interesantna je tematika bosnje koji napusta Islam, mada ne bih rekao da je nesto posebno karakteristicna za nas. Kako na internetu pratim ovakve teme, uocavam da se sve vise ljudi identificiraju kao "Ex Muslim", umjesto ateista. Konkretno na redditu postoji subreddit sa ovakvim nazivom i recimo da je interesantno citati iskustva ateista u Indoneziji, Iranu ili Saudijskoj Arabiji. Mozda se neki bosnjo uzivi u takav film pa i svoj potez napustanja Islama smatra izuzetno kurcevitim.
Generalno, ljudi u BiH cudno reaguju kada se neko jasno deklarise kao ateista. U drustvu sam znao dobijati komentare tipa "pao si mi u ocima" ili "dje ces bolan biti ateista"

Sto je najgore, to je bilo od ljudi koji su po kriteriju pripadnosti Islamu izrazito licemjerni. Cini se da ljudi u BiH iako imaju priliku zvijeti izmedju dosta razlicitosti, krug poznanstava i prijateljstava grade vecinom sa ljudima slicnih svjetonazora i razmisljanja.
Ti uočavaš da najviše kritika na nečije izjašnjavanje ateistom dolazi od
onih koji pokazuju licemjerje u odnosu na vrijednosti vjere kojoj deklarativno pripadaju... Iz mog osobnog ugla to te čini odmah kvalificiranim za razgovor
Što rek'o @Ahmmed:
ljudi su sličniji jedni drugima, kao jaje jajetu, više nego što misle ili žele da misle, a u kontekstu naših svakojakih ne/razumijevanja. Ja sam u svom životu, otkako me počelo zanimati razmišljanje uopće

, imao svakakvih iskustava s ljudima, pa tako i ona koja su uključivala postepene izlaske iz ili napuštanje vjere nekih meni veoma bliskih ljudi, prijatelja ili rodbine. I to ne nekih koji su se "licemjerno držali islama" nego i sasvim predanih vjeri, kao što se dešavalo i obrnuto, prelazak puta iz suprotnog smjera ka islamu...
Viđao sam kako se porodice "odriču" ćerke muslimanke koja s udala za nemuslimana ili ateistu (u svjetlu kur'anske zabrane) a ne nekog "našeg muju", "pa kakav god da je!", a onda sam kasnije i viđao kako baš taj nemusliman ili ateista bude bolji muž toj muslimanki (koja, doduše, obično bude više kulturološki, tradicionalno, grumanski, itd. muslimanka a ne religijski toliko

), ništa joj ne brani po pitanju njene vjere, možda je čak i ohrabruje u slobodi prakticiranje vjere ili joj nekako tako ugađa, dok neki "naš mujo" dođe pjan i kičmu joj slomi, džehenem od života napravi, rastavi joj dušu od vjere...Jučer mi poznanica veli kako joj je otac, dok je djevojka bila, rekao (kao i njenom bratu) da bi je se odrekao kada bi se udala za nekog nemuslimana, a kada se udala za muslimana i sama odlučila da nosi hidžab, on je htio puknuti od muke, i dan danas mu nije pravo zbog njene odluke da živi normalan vjerski život jedne vjernice-muslimanke...Insanu nikad utrefit...
I tako bezbroj čudesnih primjera kojima Bog iskušava umove, duhove, karaktere, znanje, čestitost, naše snalaženje, naše odnose...
Mene moje iskustvo i vjere i života (na)uči(lo) i tjera da svakome želim isto kao i sebi, da se slobodno izjasni ateistom kao što i ja želim to pravo i slobodu za sebe, i da se ništa ne čudim i bremeditim...
Baš ti svi, svekoliki i raznoliki ljudski
momenti, ta pretjerivanja, budalešćine kao i primjeri plemenitosti i dobrote, sve to je za mene najveći dokaz za Boga a ne protiv Njega, mene ljudski svijet posebno oduševljava...Oduševi me i na onaj svoj najgori način, jednako, jer ako te i najgora stvar uznemiri to je još jedan dokaz da imaš dušu, da još imaš srce, da još nije sve umrlo u tebi...
Ali ima onih koji pravo na slobodu da budu takvi i takvi, da se slobodno izjasne kao ovakvi ili onakvi (bilo vjernici ili ateisti) smatraju i slobodom da vrijeđaju, omalovažavaju, ponižavaju, ismijavaju Druge i Drukčije, a to nije isto (iako to neki vješto spoje, umijese kao tijesto), zato sam se ozbiljno našalio s prvom rečenicom ovog posta (gdje si istaknuo neku odrednicu spomenuvši "licemjere", gdje si napravio neku razliku među ljudima, ma kakvu): ako imaš slobodu da voziš auto i kada pada kiša, to ne znači i da imaš slobodu da prskaš pješake dok idu trotoarom, ne možeš jedno pravdati drugim, možeš samo serendati a u tom slučaju s tobom ne treba gubiti vrijeme...
Eto, recimo, jedne stvari koju treba razdvajati, postavljati svaku na njeno mjesto, itd: jedno je boriti se i tražiti slobodu da se bude vjernik ili ateista ma kako se to sviđalo nekome ili ne, a sasvim je drugo nekoga drugog smarati s tim, na bilo koji način...
A mi u BiH smo podosta nezreli onako generalno, nevezano za pripadnost i neke identitarne odrednice...Politička, vjerska, društveno-odgovorna, ekološka, ekonomska, privredna, etc. nezrelost...