piupiu wrote: ↑25/05/2022 15:59
n+1 wrote: ↑25/05/2022 14:46
Sporni glagol
upucati je svakako dio zvaničnog jezika, jer šta bi to bio nezvanični jezik?

Vjerovatno si mislila na standardni jezik. Međutim, čak i da je zaista riječ o kolokvijalizmu, kako tvrdiš,
upucati još uvijek pripada standardnom jeziku, jer su kolokvijalizmi samo funkcionalni stil istog.
Eh, shodno svemu rečenom, možemo reći da glagol
upucati ne pripada jednom drugom funkcionalnom stilu, a to je onaj publicistički. Međutim, da li određena riječ pripada funkcionalnom stilu ili ne, to je već domen stilistike. Korištenje riječi van njenog funkcionalnog stila ne treba izjednačiti sa nepismenošću. U suprotnom, nepismenost bi bila i korištenje termina "zvanični jezik".
Nisam mislila na standardni jezik, nego na zvanični govor - govor koji se upotrebljava u institucijama i javnom domenu. Drugim riječima, korištenje žargonskih izraza nije bilo dijelom institucionalnih i medijskih jezičkih normi. U institucijama države se i danas koristi 'ubiti vatrenim oružjem', u medijma, kao što vidimo, imamo opće rasulo.
Da, ali ne postoji "zvanični govor", šta god to bilo, već jedino funkcionalni stilovi jezika. Ti ovdje govoriš o administrativnom i publicističkom stilu, koji ni između sebe nisu sinonimi, a kamoli univerzalna mjera pismenosti.
Samim tim, kritikovati novinare ili državne institucije što odstupaju od svog funkcionalnog stila ima smisla, doduše više sa aspekta stručnosti nego pismenosti, ali nema ama baš nikakvog smisla izdvajati jedan funkcionalni stil kao poželjnu opću normu, pa si kao propalitet ako kažeš
upucati, jer tako ne govore na televiziji.

Ne, naučnik će i dalje komunicirati svojim funkcionalnim stilom, a pjandura ispred granapa svojim. I obojica mogu biti pismeni, bez obzira što ne govore kao na televiziji.
Usput, državne institucije i novinari također koriste žargon, ali žargon specifičan za njihovu struku.