kakavdanakneiskustvu wrote: ↑03/01/2020 19:47
omar little wrote: ↑03/01/2020 17:40
marriage story moze. driver mi je bio bolji od scarlet. ne znam sta vise baumbach moze reci na temu razvoda, valjda je zaokruzio i zavrsio s tom temom.
the guilty. odlican.
https://www.imdb.com/title/tt6742252/ bas fino iznenadjenje jerbo nista nisam znala o filmu. zakucao me za ekran.
the guilty odlican
Kad sam pisao... Mada se na pol filma može naslutiti kako-šta, dobar, da.
Glumica Pepa očajnički želi spasiti vezu sa ženskarom Ivánom, koji ju je napustio, a za njim čezne u tolikoj mjeri da čitave noći provodi sanjareći o njemu i čekajući da ju on nazove. Da stvar bude gora, Pepa čeka Ivánovo dijete te se nada da bi njih dvoje, nakon što mu to priopći, mogli započeti novi zajednički život u iznajmljenom stanu. Kad krene u potragu za Ivánom, Pepa će upoznati njegovu bivšu suprugu Lucíju s kojom on ima odraslog sina Carlosa. On, pak, ima drugačije planove, jer želi iznajmiti tačno određeni stan za zajednički život s djevojkom, a vjeruje da bi mu Pepa u tome mogla pomoći. Naime, u tom stanu trenutačno živi Pepina prijateljica Candela, koja se skriva pred policijom budući da joj je momak kriminalac. Svojim traganjem za Ivánom Pepa će tako izazvati lavinu reakcija i događaja, da bi postepeno počela vjerovati da ni njoj ni njezinim živčanim suparnicama Iván zapravo nije ni potreban.
Godine 1988. komedija
Žene na rubu žvčanog sloma ovjenčana s dvije Evropske filmske nagrade i dvije nagrade na festivalu u Veneciji, godinu kasnije nominirana za Oscara i Zlatni globus u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja te 1990. u istoj kategoriji nominirana i za nagradu BAFTA, kultna humorna drama scenarista i redatelja
Pedra Almodóvara ostvarenje je kojim je osebujni Iberijac stekao međunarodnu afirmaciju te privukao pažnju kritike na novu generaciju španskih filmaša stasalih u okrilju pokreta movida u razdoblju poslije Francove diktature. Kontrakulturni pokret
La Movida Madrileña razvio se u tranziciji španskog društva u postfrankovskom razdoblju, kada se osobito tokom osamdesetih kroz cvjetanje undergrounda, alternativne kulture i kontrakulture odvijala tranzicija u svim sferama kulture i društva, pa tako i u pozorištu, muzici i filmu. Almodóvar je u
Ženama... kreirao sjajan spoj komedije situacije, karaktera i apsurda, s osloncem na profiliranju osebujnih ženskih likova te ekstravagantnom i estetiziranom vizuelnom stilu koji je pretvorio u jedan od svojih zaštitnih znakova. Konvencionalnoj tipologiji ženskih likova Almodóvar je pridodao tip emancipirane, ali osamljene i frustrirane žene koja se osim s muškarcima sukobljava i s drugim ženama, kao i s vlastitim željama i fantazijama, nerijetko s medijima, a ponekad duhovito i s predmetima koji ju okružuju. Estetizacija kiča, posezanje za pop-artom te čvrsta povezanost sa španskom kulturnom tradicijom obilježja su izuzetno vješto režiranog djela koje obiluje duhovitim i apsurdnim dijalozima te intrigantnim elaboriranjem odnosa među likovima, a tu je i jedna akciona sekvenca realizirana u ironično-crnohumornom ključu. Pored
Antonija Banderasa u glumačkoj postavi su i redateljeve stalne suradnice
Carmen Maura (
Vraćam se),
Rossy de Palma (
Slomljeni zagrljaji,
Julieta),
Chus Lampreave (
Cvijet moje tajne,
Pričaj s njom) i
Julieta Serrano (
Mračne navike,
Tuga i slava).
Htio sam da cekam bolje verzije, al evo i komentari na sajtu kazu da je jedan od boljih snimaka tj. 1080p i 6chn audio na dvdscrneru. 
