triconja wrote:Bloo wrote:
Identifikuješ se sa onim što vidiš i što ti najviše liči.
Tako je meni Batman uzor
Može naravno u nekom idealnom svijetu gdje ROD (ne spol) je nebitan. Gdje nećeš svog sina ružiti ako želi da bude Wonderwoman

niti curicu ako želi da se obuče kao Batman...
Od malih nogu mi se nude muški likovi kao role models, heroji, časni, spremni stati u odbranu prave stvari itd...
Bloo svaka ti je ko u njegosa, znas situaciju u bobu
Meni nije jasno sto se i dalje provlaci ideja uzora maloj djeci u obliku ljudi koji tesko da mogu pokazati emocije, koji su spremni da ubiju ako treba nekog zastititi i to tako da ih boli ona stvar na koji ce nacin ubiti i da o tome uopste kasnije ne razmisljaju, znaju smjestiti zenu a i sve druge gdje im je mjesto i to na nacin javne uvrede i ponizavanja.
A nema ratova!? Sto ces tako odgajat djecu ako nema perpetualni rat?

Što se tiče stripova, ako zanemarimo arhetipe, junaci nas uče određenim poželjnim karakternim osobinama - čast, odanost, požrtvovanost et cetera...
U stripovima adaptiranim za djecu imaš clear cut razliku između dobra i zla (kada odrasteš i počneš čitati graphic novels vidiši puno puno sivila), prikaz poželjnih odnosa - kako se ophoditi prema prijateljima, životinjama, nepravdi...kako biti hrabar i neustrašiv.
I onda se sjetim da sam imala Barbie album gdje su se lijepile sličice. I od svih nebuloza šta plavuša radi, sjećam se živo samo jedne. Barbie na ekspediciji. Pomaže i spasava male tuljane
Ostatak godine valjda lakira nokte
