zidnjak iz mog djetinjstva nije bio u stanu, nego u kuci na selu sa tom verandom sto gleda na put, a iza kuce basca...
pa neko prodje i nazove selam didu ili majki, oni tog nekog pitaju da svrati, pa sad il' svrati il' ne svrati...najvise sam voljela jednu nurincu, najveca tracara bila, sve znala i jos isla po svim pijacama, znala je kad je pazarni dan u bihacu, krupi, novom, cazinu, kladusi

sve zivo zena znala.
dok nisam bila 11-12 jedva cekala ljeto da odem kod majke, ni moru se nisam toliko radovala.
majki sva djeca otisla iz kuce, ostali albumi, dajini stripovi i nindja i kaubojski romani...raj na kugli zemaljskoj...dido nas vodio okolo po sumama, isli u gljive...pravili hosaf, rastirali trahanu...tamo mi je najbolja drugarica bila neka fuada, starija od mene, cuvala ovce

i ja s njom

znam onaj ovciji miris da mi je uvijek bio bljak, al' fuada mi je bila uzor
poslije je bilo dosadno tamo, bilo je bolje ostati kuci za ferije...ici van na bilijar sa ovima iz skole...pa se fol zaljubis...
