#48708 Re: Milorad Dodik ALL ABOUT
Posted: 09/01/2016 23:13
by limeni
pemanapemani wrote:limeni wrote:
Da, mrzim 98% gradjana rs-a, mrzim rs, njihov sistem, njihove seljane koji su klali komsije i prebacivali leseve iz jedne jame u drugu, koji se ponose "osvetom turcima", koji su ponosno otjerali bosnjake, koji i dalje kriju ratne zlocince, koji nikada nisu pruzili ruku pomirenja nakon 30.000 pobijenih civila bosnjaka, koji negiraju genocid i smiju se zrtvama,koji goje djecu da ubijaju nas, koji lazu na svakom koraku.
Takve komsije mrzim a ti ako ih volis tvoja stvar. Cast izuzecima ali moje iskustvo sa njima je takvo.
Nemoj meni pricati onu mir, niko nije kriv kada nije tako bilo. Zna se ko je bio zrtva a ko dzelat, oni su rusili sve sto ima veze sa tragom bosnjaka dok su nasi ocuvali obraz misleci da ce ih pogani svijet nagraditi.
Nikada ne bi potpisali dejton da smo znali da ce ovako biti, svi su mislili da ce rs biti sankcionirana i ukinuta ali ovaj tok pokazuje kome je eu i sad bila naklonjena tako da ocekujem referendum rs-a 2018. bosnjo ce kleknut ramenima a 2025. godine ce krenuti da ociste i ovo malo sto je ostalo. Ti tu tvoju pricu prodaji nekome drugom zna se gdje su bosnjaci zivjeli od like do smedereva a danas ti je granica srpska na trebevicu dok ti pricas nesto o bosanskoj naciji katolika, pravoslavaca..
Vidim da si frustriran i da voliš mrziti.
Više od 10% građana manjeg entiteta nisu Srbi i oni nekako žive na tom području.
Komšije su me protjerale i pobile dio familije. Drugi dio komšija me spasio.
Dakle, nisu svi isti i nema ni teoretske mogućnosti da 98% stanovništva manjeg entiteta (za kojeg mislim da je zasnovan na genocidu i Alijinom potpisu, te da bi ga trebalo rasformirati) mrzi one koji nisu Srbi.
Znači, ti si duplo gori od njih. Ne postoji nikakav historijski pokazatelj da je mržnja uništena mržnjom.
Taman završio vatromet Karadžićeve genocidne monstrumčadi.
Na početku sam mislio da su lokalni narkomani u sevdahu, navukao kapuljaču i ugasio svjetlo.
Koji ti klinac treba da budeš po mržnji jednak takvim fašističkim bilmezima?
Ne bi ja to nazvao mrznjom nego oprezom. Jarane prvi put te pokusaju ubiti haj uredu, drugi put se desi ok ali svako jebenih 30-40 godina je meni previse i ako ti mislis da su svi ljudi isti, da ti niko nece nista ako ti budes fin, da je komsijsko govno sladje onda bujrum ali nemoj se cuditi ako pobiju i tebe i drugu polovinu familije ako tako razmisljas, ja zelim da savjetujem ovu omladinu jer je ovo balkan usrani sa njegovim poganim ljudima.
Uzdati se u evropu, ameriku, un, tursku...nije dovoljno jer je ovdje u roku od 2 mjeseca moguce sve, ako ne bude svaka kuca u sarajevu imala pusku nakon svega. Mozda sam obolio od PTPS-a, mozda sam histerican ali kontam da su bolje oni prosli koji su se branili, koji su uzeli pusku u ruke jer su makar imali mogucnost da se brane a oni koji su se predali su mucno ubijeni. Ima i u njih finih ljudi to svakako ali je naivno u ratu se uzdati u to jer je to haoticno stanje.
Ako OPET budem nespremno docekali cetnike onda jebaji ga neka nas i nema.
Da bogda mira imali sto godina i zivili svi rahatno ali nekako mi to ne izgleda realno sa komsijama koji se 20 godina nakon rata nisu ni izvinuli posteno, rezultat teroristicke politike spc-a i sanu-a nije ponisten..
1711 je vise od 1000 Bosnjaka pobijeno u crnoj gori na badnje vece na koji je pozvao terorista njegos ("Odza rice na ravnom cetinju, zaudara zemlja Mu´amedom"). Od 1830.godine su Bosnjaci protjerani iz Beograda, Uzica i Sabca, malo kasnije iz Nisa. Nakon prvog i drugog balkanskog rata dolazi do nasilno pokrstenja Bosnjaka Sandzaka, 1919 su "platili" oni iz Plavsko-gusinjskog kraja. U kraljevini SHS su komiti u istocnoj Hercegovini pobili 3000 Bosnjaka, u drugom svjetskom ratu su samo u Foci ubili vise od 5.000 Bosnjaka a evo i ti se sjecas zadnjeg pokolja prije 20 godina.
Sta mislis ti zasto su Bosnjaci vazda naivni bili? Pa bili smo obezglavljeni, nije bilo elite, nije bilo nasih medija i drzave koji bi govorili istinu i stitili svoj narod. Ja ovo pisem da mladi ne zaborave sta se desilo.
Meni je ovo dovoljno, lopta je na njihovoj strani ako zele mir neka se istinski izvinu ali nesto mi ne mirise na to.
Pozdrav svim dobrim ljudima!
#48711 Re: Milorad Dodik ALL ABOUT
Posted: 09/01/2016 23:48
by mekaba
Evo, već više od 150 godina fizčki se uništavaju i etnočišćenjem progone Bošnjaci, evropski narod slavenskog porijekla, islamske vjeroispovijesti. Ovo se, kao u Srednjem vijeku, radi nekažnjeno pred očima Evrope i u Evropi. Upravo zbog pasivnosti Evrope i cijele međunarodne zajednice i na njihovu sramotu. Bošnjaci su žrtve istrjebljivanja i progona u cilju osvajanja teritorija i pomicanje granica Srbije i Crne Gore na zapad, a Hrvatske na istok.
Nasilno etničko čišćenje uz fizičko istjrebljenje Bošnjaka, uništavanje njihovih života, staništa, imovine, sakralnih i kulturnih objakata na teritoriji Srbije, Crne Gore, Sandžaka i Bosne i Hercegovine (BiH) nije nova pojava.
Srbija i Bosna: Geneza i karakter posljednjeg rata u BiH upravo se ispoljava u recikliranju do sada poznatih metoda u historiji. Za primjer iz Prvog srpskog ustanka je karakterističan napis iz Politike, od 2. decembra 1994. godine u rubrici „Da li znate“, gde piše: „Varoška naselja ustaničke Srbije u razdoblju od 1804. do 1813. godine bila su izložena čisto potpunom uništavanju i raseljavanju i to od samih ustanika. Tako je Valjevo još od početka ustanka bilo ‘pretvoreno u puhor i tek na zgarištu turske varoši počelo se podizati novo Valjevo’ . Isto su tako u celini ili delimično bila popaljena , uništena i Beograd, Požarevac, Rudnik, Smederevo, Užice, Šabac i druga mesta. I van granica ustaničke Srbije, dokle su dopirali srpski ustanici, u borbama su stradali između ostalog, Novi Pazar, Prokuplje, Sjenica, dok je Nova Varoš bila pošteđena lično Karađorđevom intervencijom. Naime, Karađorđe je u Novoj Varoši video nekoliko lepih ‘zdanja’ i ona su mu se mnogo dopala, te je naredio proti Milutinu iz Guče: ‘Kojekude, ova varoš da se od naše vojske ili straže ne popali, ili ne izgore, jerbo je šteta ovake lepote kuće da se poruše i izgoru, već ako nas naćeraju Turci opet neka ostane njima, ali ako li posle mi njih poćeramo, to će one opet biti naše, samo neka ostane (Nova Varoš) nepopaljena’. Pa ipak, prilikom povlačenja ustaničke vojske ispred turske najezde, onaj isti prota Milutin iz Guče naredio je ustaničkim vojnicima da Novu Varoš spale. I tu sprska vojska izgore onako lepu varoš’, zapisao je N. Ninković u knjizi ‘Žiznoopisanije moje’.
Antonije Protić, savremenik ondašnji o pokolju u Sjenici: „Senički grad osvojen je 23-eg aprila 1809. godine. No, ovde moram se groziti, a valja mi istinu kazati. Karađorđe je Turcima učino na častan način puštati Turke, sa ženama, decama I malom… „ Dalje opisuje kako to vojnici nisu poštovali nego su preskočili zidove i počeli ubijanje „ne gledajući žensko i muško „I u tome se povede strašan po polju seničkom boj. Karađorđe je zapovedio da se glave donesu u Senicu. I tako, svrši se ovaj boj. Glave su donete no nije bilo dosta kočića da se sve ponabijaju, već su onako pomešane u paradu, a čislom, ako će jedna manje od 2.500. A ovde je naših malo poginulo u ovom sraženiju“. (Antonije Protić, Povesnica od početka vremena Vožda serbskoga Karađorđa Petrovića, objavljeno 1853. u Smederevu“, M. Baltić „Fetva“, DAMAD N. Pazarar).
Poslije donošenja Hatišerifa, 3. avgusta 1830. godine, muslimani su iz Srbije gotovo svi poubijani ili protjerani. Jedno vrijeme im je bilo dozvoljeno da žive samo u četiri garnizona: Kladovu, Smederevu, Beogradu i Šapcu, a Sokol i Užice su srušeni. Bošnjaci su se selili u Bosnu. Bajrakli džamiju u Beogradu je obnovio knez Mihailo Obrenović. Po podacima ruskog konzula u Sarajevu, Srbiju je do 1868. godine napustilo i prešlo u Bosnu oko 30.000 Bošnjaka. Ilija Garašanin, 1844. godine je napisao „Načrtanije“ kojim se projektuje pripajanje svih slavenskih zemalja na Balkanu Srbiji.
Berlinskim kongresom 1878. godine je, na insistiranje ministra spoljnih poslova Austro-Ugarske Đule Andrašija, Srbija dobila 4 okruga koje su Sanstefanskim mirom Rusi bili dali Bugarskoj: Leskovački, Vranjski, Niški i Pirotski okrug su vraćeni Srbiji, i Srbiji je skinuto tutorstvo Turske i Rusije, a Srbija priznata evropskom državom, sa obavezom da osigura slobodu vjeroispovijesti, što nije ispoštovano.
Bosna i Bošnjaci su sami sebe branili od napada Austrije sa sjevera i zapada, Mletaka iz Dalmacije i Crnogoraca sa jugoistoka. Srbija je tada bila u okviru Otomanskog carstva. Uzroci genocida nad muslimanima su historijski vezani za sudbinu Bosne i odnosa Evrope prema islamu, a naročito borbe za teritorije, kao i nakaradnih predrasuda prema jednom narodu. Bili su smetnja za postizanje imperijalnih namjera. Zbog nemira u BiH, sultan u BiH, 1827. godine, šalje okrutnog Abdurahmanpašu, koji se iz BiH vratio bez uspjeha. Ne prihvatajući sultanove reforme ni tuđu vojsku iz Anadolije bosanska vlastela je opet organizovala pobunu. Za glavnog zapovjednika su prihvatili Huseina kapetana Gradaščevića koji je napao vezirski grad Travnik i preuzeo vlast u BiH. Sklopio je bio dogovor i sa crnogorskim vladikom Njegošem. Tražio je od Istanbula autonomiju, a kasnije se borio i za nezavisnost (Republiku BiH). Nudio je je savez knezu Milošu Obrenoviću da zajednički protjeraju Osmanlije. Miloš, ne samo da nije prihvatio nego je to prijavio sultanu koji je poslao vojsku za gušenje pobune. Husein kapetan je sultanovu vojsku 22. juna 183l. potpuno porazio kod Lipljana na Kosovu. Narod ga je popularno nazvao „Zmajem od Bosne“. Nakon izdaje hercegovačke vlastele (Ali paša Rizvanbegović i Smail-aga Čengić), u više bitaka je Husein-kapetan poražen, pa se morao skloniti u Austro-Ugarsku. Mira u BiH i dalje nije bilo, pa 1850. godine sultan u BiH šalje Omer pašu Latasa, koji je nemilosrdno čistio bosansku vlastelu. Ni poslije njega u BiH nije bilo mira. Podsjetimo malo i na sudbinu Bosne u XVIII vijeku. Eugen Savojski , nakon pobjede kod Sente nad Osmanlijama, je 1698. došao do Sarajeva i kao roblje odveo veliki broj nekatoličkog stanovništva muslimana, Jevreja i pravoslavaca. Austrijski car Karlo VI, 1737. godine je dao Bošnjacima „Turcima“ dva izbora: ili da se sele ili da pređu na katoličku vjeru. Bošnjaci su pružili otpor i u velikoj bici pod Banja Lukom 4. avgusta 1737. godine je Ali-paša do nogu potukao carsku vojsku. Tokom Austro-ugarske okupacije BiH, nakon Berlinskog kongresa 1878. godine i nakon žestokog otpora okupaciji, iz BiH se iselilo u Sandžak, Kosovo, Makedoniju i Tursku oko 100.000 Bošnjaka. U balkanskim ratovima 1912-13. iz Sandžaka se iselilo 12.500 Bošnjaka.
Nakon Prvog svjetskog rata, u Sandžaku i u BiH, vojska je, nad Bošnjacima u fočanskom, čajničkom, višegradskom, rogatičkom, gatačkom, bilećkom, trebinjskom srezu i u emberiji, počinila veliki broj zločina. Bošnjaci su izbjegli u druge krajeve BiH, čak i u Bosansku krajinu 37.294, a u Sandžak 7200 Bošnjaka. U istočnoj Hercegovini su banditi Majo Vukovića i Petar Rogana ubili oko 3000 Bošnjaka. Pa i poslije dolaska Druge armije Stepe Stepanovića, samo je do septembra 1920. ubijeno 2000 Bošnjaka. U selima Šahovići i Pavino Polje 1924. godine je ubijeno 600 Bošnjaka. Oko 400 ih se iselilo u Pljevlja, Sarajevo i Tursku. Na mjestu Šahovića izgrađeno je selo Tomaševo. (Aleksa Šantić: „Ostajte ovđe...)“
U Drugom svjetskom ratu su četnici, u istočnoj Bosni i Sandžaku masovno ubijali Bošnjake i vršili nasilno iseljavanje. Samo je četnički vojvoda Pavle Đurišić (nosilac Hitlerovog Željeznog krsta viteškog reda), februara 1943. u istočnoj Bosni ubio „oko 8000 ostalih“ – ljudi (civila) žena i đece. Od četnika i ustaša je stradalo i iseljeno više hiljada Bošnjaka. Bilo ih je i u Jasenovcu. Paveliću nije uspjelo, osim neznatnog broja, da od Bošnjaka napravi „Hrvatsko cvijeće“. Mnogi su od četnika stradali u dolini rijeka Rame i Neretve za vrijeme Hitlerove operacije Weiss, kao i u Bosanskoj krajini. Stevan Moljević, bliski saradnik Draže Mihailovića, je 1941. godine napravio projekat „Homogene velike Srbije“ u kojoj neće biti mjesta drugim narodima. Nakon dramatične sudbine puna tri stoljeća, do obimne agresije na BiH 1992-1995. u velikosrpskoj i velikohrvatskoj agresiji došl je do neviđenih stradanja Bošnjaka.
Crna Gora: „Istraga poturica“ na Božić 1711. godine, opjevana je u Njegoševom „Gorskom vijencu“. Istraga poturica ubuduće će uzastopno motivisati (još i sad motiviše) svaki progon i etničko čišćenje Bošnjaka do dana današnjeg. „Gorski vijenac“ i njemu slične čitanke i sad podstiču islamofobiju. Obavezna su školska lektira. Posebno su zapaljivi guslarski spjevovi u desetercu. Na paganizam crnogorske tradicije upozoravao je i sam pećki patrijarh Arsenije. Godine 1852, kolektivno je pokršteno oko 800 muslimana. U Gornjim Vasojevićima, Grahovu i Nudolu 1859. godine, džamije su porušene i silom protjerano 750 Bošnjaka. U Balkanskom ratu, paravojne čete, pod komandom kapetana Avre Cemovića, u Plavu i Gusinju je likvidirano više od 850 Bošnjaka. Pop Đorđe Šekularac iz Gusinja silom je pokrstio 12.000 Bošnjaka, rušio i zatvarao džamije. Na žalbu jedne grupe uglednih Bošnjaka 1913, te pritiska nekoliko vlada evropskih zemelja na kralja Nikolu, džamije su otvorene i nasilno pokršteni su se vratili u islam. Iz Nikšića, Podgorice, Spuža, Berana, Kolašina i Bara pod pritiscima se islamsko stanovništvo iselilo u BiH, Sandžak i Albaniju. Najsramotnije se državno rukovodstvo Crne Gore ponijelo kada su Bošnjake koji su za vrijeme agresije na BiH 1992-1995, bježali od karadžićevaca, spašavajući živote, a ovi ih vraćali karadžićevcima koji si ih tamo likvirali. A došli su im da ih zaštite!
Sandžak je do Berlinskog kongresa 1878. pripadao BiH, kada je ostao pod jurisdikcijom Turske. U balkanskim ratovima ga osvajaju i dijele Srbija i Crna Gora. Odmah su sandžački Bošnjaci počeli stradati, a posebno u crnogorskom dijelu Sandžaka. Ovđe ćemo se osvrnuti na najnovije vrijeme, vrijeme 1991-1995. godine, kada Sandžak nije bio direktno ratište, ali je platio previsoku cijenu „ratnog mira“. Vlast je vršila žestoku represiju. Izvršena su topovsko-tenkovska okruženja naselja, sa kojih položaja su vojska i paravojska prijetile građanima, vrijeđale ih i uznemiravale na razne načine. Borbeni avioni u brišućim letovima su zastrašivali građane. U Sjeverinu je 22. oktobra 1992, iz autobusa oteto 17 Bošnjaka i predato preko Drine karadžićevcima na gubilište. U Bukovici 16. februara 1993, 11 putnika. Iz voza u železničkoj stanici Štrpci, 27. februara 1993. oteto je 19 Bošnjaka koji su odvedeni karadžićevcima na mučenja i likvidaciju. Dok su u Sandžaku njihove komšije Srbi i Crnogorci javno nosili oružje, Bošnjaci su „privodjeni na informativne razgovore“, tučeni i mučeni da predaju oružje koje nemaju. Tako je njih više od 17.000 prošlo kroz ovu torturu. Vlasti su ponekima od njih prodavali oružje, a nakon toga ih hapsili. Neki su tučeni do smrti. Sela su, posebno u pribojskom kraju, paljena, kuće pljačkane, voćnjaci I šume sječeni – samo da se više ne vrate, pa su iz toga kraja izbjegle 562 porodice sa 2060 članova. „Psihoza straha širila se poput kuge“, tako da je u ljeto 1992. nekoliko desetina hiljada sandžačkih Bošnjaka našlo utočište u raznim zemljama Evrope. Gorak je osjećaj biti građanin jedne države u koj si nepoželjan. Zanoćiš, ne znaš hoćeš li osvanuti. Sandžački Bošnjaci su i pored svega ostali na visini. Nisu činili ni oružane ispada ni divrzije, što im baš nimalo nije pomoglo. Teško im je palo i što su bili nabijeđeni da stvaraju nekakvu „zelenu tranverzalu“. „To samo budali može pasti na pamet“, žale se Novopazarci. Usporedbom popisa iz 1991. i onog iz 2001. godine, samo u srbijanskom dijelu Sandžaka, pokazalo se manje 13.000 Bošnjaka.
Podnošene su krivične prijave, ali sudovi nisu reagovali. U martu 1996. je dostavljen obiman materijal predsjedniku SRJ Zoranu Liliću na njegov zahtjev, a 2000, saveznom ministru pravde Momčilu Grubaču.
Da bismo Sandžaklijama dokazali da u njih imamo povjerenje i prihvatili ih za ravnopravne građane Srbije trebamo im to i dokazati. Zašto šest sandžaskih opština, našeg dijela Sandžaka, nisu svrstane u jednu regiju, nego je Sandžak podijeljen u Centralni i u Zapadni region? Za sve patnje i stradanja – i Vlada i Skupština Srbije – javno trebaju osuditi sve postupke ondašnjih vlasti i stradanja ljudi, žena i đece i izviniti im se, a oštećene obeštetiti. Organizatore represije goniti. I da cijeli naš dio Sandžaka bude jedna Novopazarska regija. Bez toga se sandžački Bošđnjaci i dalje osjećaju drugorazrednima u svojoj državi Srbiji.
Agresija za podjelu BiH 1992-1995. godine, uz najveće ratne zločine i genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata je pred očima Evrope i međunarodne zajednice slikovito podsjetila na istrjebljenje Jevreja u Hitlerovom Trećem Rajhu. Genocidom u Srebrenici i etničkim čišćenjem, silom oružja se formirao etnički očišćen „entitet“. U sedam opština u Podrinju i u šet opština u Posavini etnočistači su bili u manjini. U svim ostalim opštinama se živjelo mješovito, a u nekima su imali čak i tijesnu većinu. Svjetska javnost je, zapanjujuće, to hladno posmatrala i dopuštala. A mogla je tu užasnu tragediju na vrijeme spriječiti. Snage UN su više statirale nego što su činile na sprječavanju tragedije Bošnjaka, a obratno, i drugih u BiH. Stotine hiljada Bošnjaka je što poubijano, što protjerano. Tamo su ostala zgarišta, ruševine i gole zidine kuća. Bez malih i nikakvih uslova da se vrate. Vratio se neznatan broj. Raselili su se po Evropi, Americi, i ostatku neokupirane BiH. Zlodjela je bilo i sa bošnjačke strane, pa neka svak odgovara „po učinku“.Međunarodna zajednica je agresorima uvažila učinak i od BiH napravila Palestinu. „Nova Palestina u srcu Evrope“, kako kaže Stjepan Mesić. Provedena je velikodržavna Miloševićeva i Tuđmanova zavjera i dogovor za podjelu BiH, zbog čega ključni dio krivice snosi međunarodna zajednica. Neusporedivo su, bez obzira I na druge žrtve, ovđe najgore prošli Bošnjaci, bez rezervne „matice“, bez paralelnih i specijalnih odnosa sa „duhovno srodnim narodom“, što imaju bosanski Srbi i Hrvati. Kroz viševjekovnu historiju BiH Bošnjaci nikad nisu vršili etno-čišćenje. Sada su njih stotine hiljada ostali bez igđe ičega. Što poubijani, što protjerani, ostali su bez bez svojih najmilijih; bez posjeda, rasuti po svijetu i zbijeni u centralni dio BiH. Neprijatelji BiH jedva čekaju da od njih naprave „talibane“ ili saradnike Al –kaide, e da bi upirali prstom na njih kao na nepoželjne u Evropi. U historiji čovječanstva se nižu uzroci i posljedice. Afganistanski talibani nisu pali s neba. “Proizveli” su ih Britanci, SSSR, USA… Ogromna je većina Bošnjaka evropski nastrojena i još im ni na pamet ne pada da budu ekstremni. Njihovo držanje zavisiće od BiH političara, a posebno od banjalučkih i mostarskih. I od međunarodne zajednice. Dokle će moći biti strpljivi? Za vjerovati je da će ostati na visini. Dejton je upropastio BiH. Preporuka je EU, UN i ostaloj međunarodnoj zajednici da dobro razmisle kako dalje.
Izvori:
M. Bojić, „Historija Bosne i Bošnjaka“, Sarajevo 2001.,
Branko Latas: „Saradnja četnika D. Mihailovića sa okupatorima i ustašama 1941-45.“ Beograd 1999,, ,
M. Demirović: „Bosna i Bošnjaci u srpskoj politici“, Sandžački odbor za zaštitu ljudskihprava i sloboda, Novi Pazar,
domaća štampa i lični doživljaji.
Autor: Rade Vukosav
izvor: Helsinki Committee for Human Rights in Serbia
#48723 Re: Milorad Dodik ALL ABOUT
Posted: 10/01/2016 09:30
by goodbar
Kada su Vučića kritikovali zbog odlaska na proslavu "Dana Republike",rekao je-"Sačekajte da čujete šta ću reći u BL".I,šta je rek'o,osim populističkog mlaćenja slame?Da voli RS,a ne mrzi BiH(a niti je voli).Trabunjanje o brzim prugama i kvantnim kompjuterima(ahahahaha...shvatili su ga na Majevici).Nego,jedini Turčin na proslavi bijaše KusTURICA(Dževada nisam vidio,a ni Rasima Ljajića).Nego,šta će Irinej između dva "političara",Dodika i Vučka?Kod njih još nije došla 1789.god.Irinej,koji reče da je SARAJevo drevni srpski grad i nemade niko da mu odgovori.Ni Cerić.Znamo da je Radovan htio da mjenja naziv grada u Nenadovo,možda po toj liniji.Nego,Radovanova žena,baš grohnula.
