KatarinaKosaca wrote:
Meni ovo baš i nije primjer istraživačkog novinarstva. Nikako za pokazati. Ovdje se novinari bave posljedicama, ne uzrocima. Jer i Keljmendi i Ćelo su posljedica, marginalci koje svako društvo ima, istraživačko novinarstvo bi bilo njihova logistika i zaštita.
Keljmendi je tek posljedica, o tome prilog i govori i koristi ga kao uvod u priču o razlozima, o postratnom kriminalu vladajućih stranaka.
Ćelo, mislim, nije ni spomenut u drugom prilogu ...
Uzima vremena, ali vrijedi pogledati, sav ovaj jad u kojem živimo sažet u 10 minuta.
To je ono što se Senad H. nikad nije usudio učiniti, nikad taknuti u ozbiljne i opasne teme zbog kojih se glava nosi u torbi i zbog kojih ovi, koji su priloge iznad pravili, vjerovatno ni dan danas ne spavaju mirno. Sreća je makar da ih struka ponekad i prepozna, ako to već ne učini javnost.
Naš narod voli šoumene - površne, samodopadne estradne novinare kakav je SH, koji puno melju, a malo kažu, koji se vole slikati, koji su lijepo obučeni i znaju šarmirati gledatelje, koji šuruju pomalo sa svima, svima su bliski i svima se uvlače, lažno su kritični, a stalno ili povremeno prikačeni upravo na finansijske pipe onih koje tobože kritikuju.
I to nije sporno, svako ima svoju publiku, samo smeta kad se takvog novinara - ili kad on to radi sam sebi - na silu i bez ikakvog uporišta pokušava proglasiti hrabrim, opasnim, aktuelnim, drskim, bez dlake na jeziku. SH to jednostavno nije.
Zato ta subotnja priča svima nama zvuči isprazno, lažno, skandalozno amoralno, posebno imajući u vidu njegove poslovne aranžmane s tom trulom elitom koju ''kritikuje''.
SH je zapravo karika u lancu, neodvojivi dio truleži tih kvazielita o kojima govori, ogledni primjerak ispraznog medijskog džetset svijeta postratnog, tranzicijskog jada kojeg živimo zadnjih 20 godina.