muha_sa wrote:konjislav wrote:
Ja ovdje u Bosni znam platu svom bratu, prijateljima kao i oni meni. Znam platu bratu u Americi takodjer, rodjaku u Svedskoj i Njemackoj.
Zasto je ovo tesko znati? Pitas covjeka koliko zaradjuje. Kada imas dobru rodbinu i prijatelje, ne moras se ustrucavati da ih to pitas, niti da oni tebe takojder pitaju.
Ništa mi odvratnije nije neg pitat nekog kolika mu je plata, nit odgovaram na to pitanje
niti sam ikad ikom reko koliku sam platu imAo
ako razgovaram s nekim o poslu mene samo jedno interesuje-- jel redovna
nebitno
kad putuješ
Za nekih 20 - 30 dana.
Meni nije jasno kako to ljudi ne razumiju. Ti ako znaš platu svojim kolegama i oni tebi, unutar kapitalizma, tebi, a i tvojim kolegama je bolje. Zašto? Zato što onda mogu ljudi više tražiti jer znaju da neki drugi radnici više dobijaju, također mogu preći u druge firme i tražiti veće plate. U struci u kojoj ja radim je to pogotovo tačno iz razloga što je prava ekonomija na djelu, tj. tržišna ekonomija. Na isti način kao što je tržišna ekonomija na djelu u ostalim strukama, npr. prodavači rade za 500 KM zato što im niko ne želi dati više i iskorištavaju ih zato što mogu. U mojoj branši možeš uvijek kada skontaš da neko ima veću platu ili u istoj firmi tražiti povećanje, ili u drugoj firmi preći u tu firmu uz povećanje plate. Tako da jedni drugima znaju plate odgovara samo radnicima, a nikako šefovima. Jer čak i u branšama u kojima nije potražnja veća od ponude kao u IT-u, i dalje ljudima pomaže ako znaju tuđe plate, jer tada mogu preći u firme koje bolje plaćaju ako im se pruži prilika. Ovo ne vrijedi samo za platu, nego i za druge uslove rada i beneficije poput rada od kuće npr. ili nečega drugog.
Naravno ovo vrijedi samo za ljude koji su normalni i nisu ljubomorni ili zavidni. Jer ako oni znaju da imaju veću platu od tebe ili drugih uzohole se. Ako znaju da imaju manju platu od tebe postanu ljubomorni i potencijalno prave ti spletke. Znači znati tuđe plate i drugima govoriti svoju platu i uslove u firmi radi, ima smisla i funkcioniše samo ako su obje osobe između kojih se izvrši ova razmjena informacija razumne i nezavidne.
Kao što vidiš to ne uključuje čitavu moju rodbinu ili sve moje prijatelje, nego samo probranu skupinu za koje znam da su pouzdani.
Upravo u mojoj struci kada raspolažeš sa ovakvim informacijama moraš tražiti veću platu, i ako ne dobiješ, ideš u drugu firmu kod koje hoćeš imati veću platu i bolje uslove. Tebe ništa ne košta, jer je potražnja veća od ponude IT-evaca, a tvoju trenutnu firmu će koštati jer odmah mora da nađe nekoga ko će tebe da zamijeni i još da ga nauči procesima u toj firmi i tak čitav proces košta, a do tada se manje zarađuje jer fali 1 radnik. To firme znaju i zato i moraju prihvatati tuđe zahtjeve za povećanje plate, u obratnom će ih još više da košta.
Čak u jednoj firmi su direktori (vlasnici) odbijali povećanje plata i ljudi masovno počeli da odlaze i onda im je panika bila, morali su masovno podići plate i ljudima koji tek dolaze da ne izgube poslove sa već postojećim klijentima. Davali ljudima koji su tek završili fakultet i bez dana iskustva 2200 KM platu. Ovo je bio slučaj sa DevLogic-om, sadašnji Symphony, IT kompanija u Sarajevu. Ja znam za još 2 ovakva primjera firmi u Sarajevu.
Tako da kada čovjek malo razmišlja o ekonomiji i većim globalnim trendovima (konstantni rast i sve veća potreba i potražnja za IT radnicima) i svojim mjestom u svemu tome, shvati da ne postoji nikakav razlog da on ne govori svojim kolegama i prijateljima svoju platu i obratno, to samo njima lično može koristiti.
Realno isti princip važi i za druge branše, ali hajde ti to objasni našim ljudima. Obzirom da su ovi principi ekonomije univerzalni ovo gore navedeno vrijedi svugdje u svijetu, ne samo u Bosni.
.
onda poslovodja stavi te liste na svoj sto i svak od radnika trci da lista i šnjuha koliko je ko zaradio 
