Mučno je to dojenje. Ustvari mučno je za nas koje se nismo uspjele "uštimati" u prva dva mjeseca, a onda hormoni, bebara plače, ne dobiva na kilaži i sve tako redom..
Moj malac se rodio sa 4400 gr. Gle čuda nisu ga izvagali kad je otpušten (ali pedijatrica me tješila da izgube 10% težine prvih dan-dva). Odmah u bolnici nakačio se na ciku...al nista posebno...
Nakon 15 dana 4700 gr. Plače, budi se, ne kaki, ponekad zelena stolica. Ja odlučim jos povećati produkciju. Podojim ga u pet ujutro, i poslije podoja na izdajanje. Nakon sat vremena izdajanja 20ml. Super. Očaj. I tako ukrug i tako jutrima. Kad izdojim 40 ml, ja sretna, da ima za popodne. Al se počelo povećavati. Ja nisam radila ništa osim držala ga na ciki i poslije podoja izdajala (znalo je biti i 10 ml..bogda u dnu izdajalice a ja nekad sretna nekad očajna). Ko šta radi, ja dojim bebaća.
savjetovala se sa pedijatricom Hasanbegović (nakon mjesec dana 4950 gr, dug 60) da uvedem AD, ona nikad joj zaboraviti neću, kazala da uradim ono što mislim da treba, ali da znam da je potpuno normalno da
"bebe plaču, ne kake po sedam dana, da imaju ponekad zelenu stolicu, da imaju skokove u rastu, da prvi mjesec ne mora dobiti nijedan gram preko porođajne težine i da uštimavanje dojenja traje makar dva mjeseca".
Imali smo borbu u našem domu, svake vrste, dugu i mučnu o ovom pitanju. Moje psihološke padove, razmirice i td.
Nismo prešli na AD, i dalje sam dojila i izdajala se i ujedno izjedala se, borila se...i onda se sve uštimalo. Isključivo dojila do šestog mjeseca.
Danas, bebać ima 2 godine i 10 mjeseci. Ima 15,5 kg, visok 104 cm.
Na vrijeme prohodao, progovorio prije vršnjaka, zna hrpu pjesmica i sura napamet, jak, zdrav ko drijen, samo jednom upotrijebio antibiotik.. (Bogu hvala), sam skinuo pelene (bukvalno, rekao ja više neću pelene, nisam ja beba) .
U svemu ispred vršnjaka, u vrtiću raspoređen u stariju grupu jer "po svemu, osim po godinama, tamo pripada).
Još smo sretni, s dva podoja dnevno
Ali, o ADu i dojenju, majka mora napraviti odluku. Neka ide i sa AD, ako procijeni da treba tako. Nije zbog toga manje majka i ne voli svoje dijete manje. Svako ima svoj prag i svako je dijete posebno. Svakoj od vas sretno! Nek su nam zdravi!