Serijal: Iskopavanje Draže
SVI SMO MI POMALO ČETNICI!
Objavljeno: Pon, 01. 06. 2009. 16:37
Piše: Bojan Tončić
http://www.e-novine.com/slike/slike_3/r ... 6471_0.jpg
Homenovska drama bliži se kulminaciji: budući da je Srpska narodna odbrana obećala 100.000 dolara za pronalaženje groba ratnog zločinca Dragoslava Draže Mihailovića na beogradskom ostrvlju i priobalju, sve češće se viđaju optimisti koji su do juče nosili pecaroške štapove, crve i čuvarke, a sada su naoružani ašovima. Slične su pojave primećene i oko Lisičjeg potoka, čim je ugledni Danas, mesec dana posle Politike, objavio da ima saznanja o tome da su zemni ostaci koljačkog komandanta baš na tom mestu
Otvoren je SOS telefon za vidovite žrtve koje znaju gde počiva Draža, a javilo se preko sto napaćenih duša. Umnožile su se lokacije, te se sada i tur-operateri, napadno zainteresovani za Lisičji potok, a najavljeno je i povećanje budžeta državne mrtvozorne komisije. Neprijatno iznenađenje za ostatke “Kraljevske vojske u otadžbini”, njihove poklonike i doktrinarne sledbenike sa budžetskih stavki - bila je poseta potpredsednika Sjedinjenih Američkih Država Beogradu; nije doneo nikakvu kolajnu za ravnogorce koji su u Drugom svetskom ratu spasili 800 pilota, kopilota, mehaničara i stjuardesa i time omogućili savezničko iskrcavanje na Normandiju. Ni reči o Draži.
Tiskana je baražna vatra već opravdala značaj državnog posla u Bujoševićevoj Politici; objavljeno je da BIA i VBA (Vojno-bezbednosna agencija) ne znaju gde je Dražin grob. Ne bez pijeteta, Politika je, iz pera člana pomenute komisije prostrla potresni pesimizam podastrt i porodičnom traumom. Saša Vukadinović, prvi čovek BIA, zakleo se:”Ne postoji nijedan razlog da se prikrivaju papiri u vezi s tim događajem, tim pre što je i moj deda bio pripadnik tog pokreta” (Politika, 22. maj). Šef Vojno-bezbednosne agencije Svetko Kovač se, sudeći po izjavi Politici, ozbiljno bavio prošlošću: “U našoj dokumentaciji imamo kompletnu građu sa suđenja, izvršenja nekih smrtnih kazni u tom periodu, sačuvene službene beleške i prepiske. Ali, uveren sam tog papira nema (izveštaj o streljanju Mihailovića, prim red.), kao što nema ni dokumenata o zatvoru Ozne na Adi Ciganliji”, čeznutljiv je prvi bezbednjak Vojske Srbije.
“Meseci do Dražinog groba”, naslov je u Novostima koje objavljuju ekskluzivni intervju sa republičkim javnim tužiocem Slobodanom Radovanovićem, prvim mrtvozornikom. “Proučavamo dokumenta. Razgovaramo sa svedocima. Potraga se zahuktava. Verujem da nas dele meseci do konačnog otkrivanja Dražinog groba”, reći će Radovanović (27. maj). On ne želi ništa da otkriva, ali izražava sumnju u vezi sa mestom pogubljenja i pokapanja prvog srpskog četnika: “Pominjali su se Ada Ciganlija i Lisičji potok. Ali, moguće je da se na kraju ispostavi da je u pitanju potpuno nova lokacija”, zabrinut je tužilac.
Press je, pak, otišao najdalje u kopanju, objavljujući izjavu državnog činovnika Miladina Gavrilovića koji, kao i Radovanović, o trošku budžeta, tvrdi da komisija za iskopavanje ima “vrlo dragocena saznanja”. Međutim: “Moram da naglasim da ima i mnogo onih koji se javljaju i namerno daju dezinformacije, jer ne žele da bude otkrivena tajna o streljanju Mihailovića stara više od 60 godina”, kazao je Gavrilović.
Biće da su se probudile dokone komunjare ne bi li smetale ozbiljni državni posao i remetile uspomene prvog udbaša. Ostaje nada da neće ostati neotkrivene, valjalo bi postaviti “lovca” na SOS telefon!
Pod intrigantnim međunaslovom “Svi svedoci Makedonci” ,Press obznanjuje da su se “komisiji kao najpouzdaniji svedoci javili Kuzman Petrovski, Jaćim Angelovski, Ljube Petrovski, Ante Vitevski i nedavno preminuli Ljube Lazarevski” (30. maj). Zašto su se ti Makedonci obreli u Beogradu moglo bi da se pretpostavi, jer služba je služba, ali ovo jednonacionalno svedočenje budi dodatne sumnje. Pritom je jedan od svedoka i umro, ne piše da se to dogodilo pod misterioznim okolnostima, ali ko zna? Možda i ovi svedoci žele da navedu istragu na krivi trag, budući da je reč o penzionisanim nameštenicima komunističkog režima koji imaju razloga za to. Uostalom, četnici su klali i po Makedoniji, možda je to dodatni motiv za – nešto?
Misterije se gomilaju, ali tu je i kapitalni deo svedočenja koji se ne da dovesti u pitanje. “Jedan od svedoka koji je prisustvovao izricanju kazne 15. jula 1946. izjavio je da je četnički komandant bio vrlo potresen presudom da bude streljan”.
Čudna reakcija pred streljanje!
Objavljeno je u Pressu još jedno kontroverzno svedočenje o ponašanju Mihailovića uoči egzekucije (“Bio je smiren. Samo je ćutao”). U grupi za likvidaciju bio je i Dragi Jovanović za koga Press pogrešno tvrdi da je bio šef Specijalne policije. Bio je, naime, jedan od najvećih krvnika Beograđana, gradonačelnik od 11. septembra 1941. do 3. oktobra 1944, eno mu visi slika pored Đilasove u Skupštini grada, kao što su visili oni što je povešao na Terazijama.
Ali, ništa bez Slobodana Homena, državnog sekretara u Ministarstvu pravde. On za pomenuti Press povećava broj poziva SOS telefonu: “I danas su u Srbiji među živima direktni svedoci koji su bili na streljanju Draže Mihailovića u julu 1946. Jedan od njih je i komandant partizanske jedinice koja je te noći likvidirala Mihailovića. Ne želim da otkrijem njegovo ime, ali on nam se javio telefonom i tako nam uverljivo ispričao sve detalje da ga je Tužilaštvo odmah pozvalo na direktan razgovor. Međutim, isti čovek nam je rekao da se ničeg ne seća, da ne zna ni kako ni gde je ubijen Draža Mihailović, niti se seća da nam je sve ispričao telefonom. Sve je porekao”, kaže zapanjeni Homen (Press, 1. jun).
Kad se iz četničkog šoka povratio, nastavio je da se ispoveda: “Važna je priča da Mihailoviću tokom suđenja niko nije došao u posetu, iako je to pravo imao svaki osuđenik. Ali, posle svega što smo saznali, pre će biti da je nova komunistička vlast njemu zabranila posete. Pričalo se da su ga te noći obrijali i ošišali ali to nije tačno”.
Naprasni zaborav partizanskog komandanta pojačava rutinsku žanrovsku priču čije su značajke već dokazane u brojnim uspešnim holivudskim, ali i domaćim ostvarenjima: misteriozna smrt, ne zna se gde je grob, novac, prvi obaveštajac potomak “gerilca”, mrtva usta ne govore (Makedonac), amnezija svedoka, državna i privatna potraga... Nedostaje samo žena koja je trebalo da se pojavi u prva dva minuta.
Imajmo strpljenja: Homen će nam sve to razjasniti! Ko kopa – iskopa!