banjaluka078 wrote: ↑19/03/2023 19:52
SmokingMan wrote: ↑19/03/2023 12:49
Problem je veza između, u ovom slučaju, višestoljetne veze između crkve i politike.
Ja mislim da su velikim dijelom krivi mitovi, legende i gusle..deseterac na desetak stranica o događaju u kojem su izgubili. Pa tako koju stotinu godina. Sve Kraljević Marko i Janković Stojan...ljudi su u opasnom tripu, furaju tu priču kao da im život od toga zavisi. Gdje drugi narodi poslije kojih stotinu godina svoje konflikte shvate i prihvate kao istorijsku činjenicu i to je to, ovdje se to zacementira kao vjekovni odnos. Istorija se uči iz Na Drini ćuprija i pjesama kosovskog ciklusa, eventualno Gorskog vijenca, čije dijelove smo morali učiti napamet, pored toliko druge lijepe poezije. Šekspirove sonete nismo morali znati, nabijanje na kolac jesmo. I onda se pitam zašto je narod ovako mahnit.
Da, bilo je nemoguće izostaviti bilo šta od istorije koja je mogla poslužiti u njegovanju srpske tradicije do danas. I sada kada bi se radila neka objektivna revizija od strane neovisnih akademika, nemoguće bi bilo pronaći nešto čime bi izazvalo osporavanje stvarnim činjenicama, jer je istorija u njihovim knjigama dosta maglovita, alegorična, ezoterična. Vjerovatno je vrhunac srpskog naionalizma eksplodirao početkom devedesetih, možda u najboljem trenutku za njih, u vremenu kada su mediji bili dosta ograničeni da bi ljudima ispostavila neke druge dokaze. Imali su sve preduvijete da u takvom vakumu ispostave javnosti ono što se najlakše uklapa u čitav kontekst, još kada to iznova osviježite pričom o Kosovskom boju, onda vi kao jedan pojedinac imate iznova projeciranu sliku o prošlosti u kojoj Turci dolaze po vaše glave, i da sa takvima treba obračunati na način da im se to dobro ureže u sijećanje i prenese slijedećem naraštaju o porazu koji je bio neizbježan, i da to isto može čekati i njih ukoliko se suprostave ostvarivanju ultimativnog cilja sutprotne strane.
Dobro je poznato u psihologiji da je dugoročno efikasno vladanje ljudima jedino ostvarivo kroz strah, evociranje na istorijske tragedije, iz kojih nije bitno da se izvuku pouke za prosperitetniju budućnosti, već da im se reprogramira osjećaj stalne uroženosti od neizvijesne budućnosti. U takvim okolnostima neprijatelj vam može biti svako, ali to nije stvarni neprijaelj, već onaj kojeg iz temelja i po vlastitoj recepturi, stvaraju politički sistemi, a da čvršća vladavina osptaje samo ukoliko ste sposobni u kreativnosti ispostavljanja straha kao vašeg svakodnevnog prizovda. Ako ste dovoljno istrajni, a ne toliko nužno inteligentni, vi možete ljude dovesti u stanje očaja, kada oni počnu istinski vjerovati da stve vi stvarno jedina osoba koja može zaštiti identitet jednog naroda.
