SDP

[Capsicum]

Šta ćeš ti uraditi ako pobijede Čović i Dodik i zaista opet počne rat? Ništa? Ispaliti se? Boli tebe briga, samo nek tvoji dođu na budžetsku sisu, bit će kakva štela za posao, legalizacija bespravne gradnje, i tako to.

[Leverage]

Šta ćeš ti uraditi ako pobijede Čović i Dodik i zaista opet počne rat? Ništa? Ispaliti se? Boli tebe briga, samo nek tvoji dođu na budžetsku sisu, bit će kakva štela za posao, legalizacija bespravne gradnje, i tako to.

To se naravno neće desiti, takve budalaštine vrijeđaju inteligenciju ne samo natprosječno nego i prosječno inteligentnog čovjeka. U Suljagićeve i Bajrovićeve spinove niko nije povjerovao, a sedmog će biti bolna šamarčina njima dvojici.

Ostatak posta uputi Suljagićevim šefovima u SDA, oni o tome znaju najboje.

[Capsicum]

Jašta, zabij glavu u pijesak. Nego eto šta da se desi, koliko god ti to zvučalo nevjerovatno? Bi li ti bilo krivo što si svojim glasom doprinio tome? Bi li te bilo imalo stid? Ili bi krio to od svih koje poznaješ do kraja života?

[Leverage]

SDP TK – OD PONORA DO VRHA: Veliki povratak otpisanih

https://regional.ba/sdp-tk-od-ponora-do ... otpisanih/

Najteže je bilo suočiti se sa sopstvenim najvećim slabostima i izvršiti teške a preporoditeljske kadrovske promjene. Unikatni magnetizam Denisa Bećirovića donosi neprocjenjivi „vjetar pod krila“ socijaldemokratima u njegovom kantonu. Nema koalicije sa SDA i PDA!
Piše: Armin Bečić
U nedavno objavljenom tekstu Izbori u TK-u za SDA „dženaza na čekanju“: MALA BARA, PUNO KROKODILA, rasvijetlio sam samo dio razloga zbog kojih će SDA, posebno u TK-u, neizostavno postati prošlost. Tu sam se fokusirao na činjenicu da će SDA-u doći glave unutrašnje slabosti i podjele koje su u ovom kantonu bile najdublje i najpogubnije. Drugi dio razloga za neizbježnost takve sudbine je izvanSDAovski. A radi se o ozbiljnom oporavku i uzletu prije četiri godine razvaljenog SDP-a, što smo ostavili kao temu za posebnu analizu koja u nastavku slijedi.
Kao što je poznato, na opštim izborima 2014. Socijaldemokratska partija BiH je i u svom tradicionalno najjačem uporištu, Tuzlanskom kantonu, doživjela katastrofalan poraz. On je došao, znatnim dijelom, kao posljedica ulaska SDP u neizbježnu a izuzetno rizičnu koaliciju sa SDA nakon izbora 2010. na nivou cijele BiH, ali ponajviše zbog niza unutrašnjih slabosti, uključujući i najveći unutarstranački raskol koji je razultirao formiranjem Komšićeve Demokratske fronte.
Ali, ima i ona stara mudrost da je ponekad potrebno dodirnuti dno, da bi se najrealnije sagledale sopstvene slabosti. A onda – ili se totalno predati i sići sa scene ili okrenuti novi list bolnim rekonstrukcijama sopstvene politike, uključujući i ono najosjetljivije – temeljite kadrovske rezove.
Prema onome što se može vidjeti i čuti na i o predizbornim skupovima širom zemlje, SDP u Tuzlanskom kantonu se izdvaja kao daleko naojzbiljniji i najprivlačniji politički faktor. Nekada se pričalo samo o „crvenoj Tuzli“, a u predvečerje ovih izbora sve se češće pominje „crveni kanton“.

„Smogli smo snage da se suočimo s teškom istinom, s ponorom u kojem smo se našli 2014. Prvo smo pristupili onom najtežem – procesu ozbiljne kadrovske rekonstrukcije i obnove stranke na kantonalnom i opštinskim nivoima. U nastupu prema članstvu, simpatizerima i prema građanima uopšte, glavna poruka je bila da smo sopstvene greške doživjeli kao ključnu opomenu i lekciju. Ljudi su prepoznali iskrenost naših namjera i nakon puno uloženog truda i vremena, na terenu se počeo osjećati ohrabrujući puls povratka povjerenja u socijaldemokratsku opciju i nosioce njenih ideja i vrijednosti“- ističe Husein Tokić, sekretar Kantonalnog odbora SDP Tuzlanskog kantona.
Uz predsjednika Odbora, Envera Bijedića, i niz drugih aktivista i saradnika, Tokić je bio u predvodničkom timu novih snaga za podizanje posrnulog SDP-a u Tuzlanskom kantonu. Prva „vaga“ njihovog učinka bili su lokalni izbori 2016. Cilj im je bio da poboljšaju rezultat za 50 posto u odnosu na 2014., što je i ostvareno.
Glavni orijentir je bila Kantonalna skupština. Za taj nivo SDP je u Tuzlanskom kantonu 2014. dobio 29.500 glasova, a za opštinska vijeća na izborima 2016. su se, zbirno, popeli na 45.250 glasova.

Upravo tada, kada je ostvarena ohrabrujuća pobjeda u nekoliko najvećih opština, kantonalno rukovodstvo SDP-a pokazalo je da je uistinu položilo ispit učenja na prethodnim greškama, odnosno da je SDP TK strateški i dalekoročno ozbiljna politička snaga. Naime, umjesto hvalospjeva, samododjela odlikovanja i kolajni, oni su se upustili u samokritičku akciju otklanjanja propusta i slabosti – tamo gdje su se pokazale u, inače, opštem fantastičnom usponu.
U opštinama, gdje su rezultati bili nezadovoljavajući, provedeni su untarstranački izbori. To su Srebrenik, Banovići, Sapna, Kladanj. Među njima je bio i Lukavac, bez obzira što su tamo osvojili načelničku poziciju, jer taj uspjeh je bio zasjenjen porazom u opštinskom vijeću.
S novim ljudima, koji su „zasukali rukave“ i čiji rad na terenu je sve više primijetan, u tim opštinama se očekuje porast glasačke podrške za 100 posto. A, opet, ta procjena se uklapa u projektovani cilj da SDP TK na predstojećim opštim izborima dostigne brojku od 55.000 do 57.000 hiljada glasova, te da od oktobra počne predvoditi najveći i najmnogoljudniji kanton u bjekstvu iz svih mogućih i nemogućih ruševina kojima ga je zatrpala višedecenijska kriminalna i parazitska vlast.

Veliko ohrabrenje kantonalnoj organizaciji SDP-a da je narod prepoznao njihovu beskompromisnu borbu za socijaldemokratske vrijednosti, a protiv kriminala, korupcije i drugih zala – donijela je već poznata „majska revolucija“ u Lukavcu. Radilo se o spektakularnoj pobjedi lukavačkog načelnika Edina Delića, kao nove SDP-ove snage i velike nade na referendumu kojim ga je nekadašnja svemoćna lukavačka SDA pokušala smijeniti. Pokazalo se da su udarili na gromadu i Delićeve specifične lične moralne, stručne i liderske snage, ali i jednog sasvim novog SDP-a, kao stalno rastućeg građanskog pokreta, pa se razbili u paramparčad, nagovještivši šta im predstoji širom TK-a a i šire.
To nagovještava i snažna podrška koju SDP širom kantona dobija na predizbornim skupovima, ali i najnovija ozbiljna istraživanja volje građana. Prema njihovim rezultatima, u novoj kantonalnoj skupštini se očekuje ovakav raspored snaga: SDP 12 poslanika, SDA 7, PDA 4, SBB 3, DF 2, S BiH 2, Naša stranka 1, BPS 1, NB 1 itd.
U rukovodstvu SDP TK s ponosom ističu što njihovo članstvo i simpatizeri daju značajnog udjela narodnom i građanskom plebiscitu u koji se pretvorila priča o kandidaturi Denisa Bećirovića za člana Predsjedništva BiH – priča kojoj sam nedavno dao naslov: „Nada u novi početak BiH se zove – Denis.“
Naravno, i njima dodatno „puše pod krila“ činjenica da će Državu prvi put predvoditi neko ko je iz TK-a, te sav onaj vizionarski, moralni i radoholičarski magnetizam Denisa Bećirovića. I onaj strah koji je taj personalni politički dragulj i fenomen razastro širom zemlje među nosiocima dosadašnjih dobitničkih – nacionalističkih, kvazipatriotskih, potkupljivačkih i prevarantskih izbornih strategija. Jer, u zraku se osjeća da su svi narodi i građani siti i njihovih obmana i svojih jada!

I još su iz rukovodstva SDP TK, s obzirom na rasplamsavanje raznih glasina i spinovanja u predvečerje izbora, za kraj poručili: Nema koalicije sa SDA i PDA!

[Leverage]

Jašta, zabij glavu u pijesak. Nego eto šta da se desi, koliko god ti to zvučalo nevjerovatno? Bi li ti bilo krivo što si svojim glasom doprinio tome? Bi li te bilo imalo stid? Ili bi krio to od svih koje poznaješ do kraja života?

Ako se zbog pobjede Čovića i Dodika raspadne država ja ću pojest kompletan SDA trotoar ispred Predsjedništva.

[Leverage]

ČEKAJUĆI OKTOBAR: Nada u novi početak Bosne se zove – Denis

„Što je babi milo, to joj se i snilo!“ – kaže stara narodna. Baš kao što poručuju i novi-stari štosevi sa rezultatima tobožnjih istraživanja predizborne volje građana koji se režiraju u stranačko-interesnim kuhinjama. Prvo se prije par mjeseci oglasio „ugledni“ institut, za koji mnogi kažu da je pod „roditeljskom pažnjom“ Građanskog saveza. Dakle, onih Komšićevih prekjučerašnjih turbo-intimusa, pa jučerašnjih njegovih žestokih kritičara i protivnika, pa današnjih vrućih koalicionih partnera, pa sutrašnjih mu – ko će znati šta? E, taj je institut prognozirao veliku pobjedu SDA-ovca Šefika Džaferovića u nadmetanju za bošnjačkog člana Predsjedništva, a Željka Komšića za hrvatskog člana istog organa.
Kandidat Socijaldemokratske partije za Predsjedništvo (ne sjećam se da li je tada već bio „ozvaničen“ Denis Bećirović), kao i cijela ta stranka, dobili su u istom istraživačkom projektu tako „mršavu podršku“ da je to već napadno tuknulo na osvetu Komšićevog tabora zbog toga što stranka-majka svih njih, SDP, nije pristajao na ishitrene jednostrane poteze i dovođenje pred svršen čin od strane „odmetnutih sinova“, a u vezi sa modalitetima predizborne saradnje građanskih političkih opcija. Posebno im je zasmetalo što se SDP drznuo da konačno jednom ozbiljno uđe u utrku za bošnjačkog člana Predsjedništva te da odvlačenjem glasača na tu stranu učini veoma upitnim treće Komšićevo hrvatsko članstvo u Predsjedništvu, koje bi bez toga bilo zagarantovano.
I dok je SDP prošao mršavo na vagi pomenutog instituta, Fahrudin Radončić i njegova stranka nisu prošli nikako. Jednostavno su izbrisani sa političke scene, a što su SDA-ovi bilteni razdragano razbubali na sva zvona. Ali, ni Radončić nije ostao dužan, pa je ubrzo neki njegov ništa manje „ugledni“ institut, agencija, šta li već, proglasio njega i SBB za gorostasne favorite. Elem, besmisleno je i zaludno baviti se time šta govore ovdašnja propagandna predizborna istraživanja.
Umjesto toga, ja ću prognoze za predstojeće izbore pokušati utemeljiti na nekim opšte poznatim faktima vezanim za ishod opštih izbora 2014., zatim za sve one koalicione premetačine i napetosti u aktuelnoj vlasti kojima je začinjen cijeli njen mandat, i ponajviše – za pogubne (ne)učinke te vlasti. Svjestan sam da će i ova moja analiza i prognoza biti od nerijetkih oblaćene kao navijačke i plaćeničke. Ali, bar mi se ne može poreći da ovo radim na svjetlu dana i konkretnih pokazatelja, a ne u mraku apstraktnih anketa.
Poći ću od tvrdnje pomenute u nekom od mojih prethodnih tekstova. Ma koliko da je SDA svoju relativnu pobjedu na prošlim izborima proglašavala spektakularnom, ubrzo se pokazalo da je to Pirova, odnosno košmarna pobjeda. Ona je garantovala samo teške koalicione patnje oko uspostave vlasti i ništa drugo.
Najprije je uslijedila ona famozna blic-avantura sa Demokratskom frontom, koja je SDA-u definitivno oduzela privid moćnog pobjednika, a Komšića je to šibicarsko uskakanje u Bakirovo krilo koštalo naprasnim gubitkom ničim zasluženog oreola političkog sveca koji mu je godinama donosio pregršt visokih funkcija i drugih blagodeti, a armiji njegovih predugo omamljivanih glasača i državi u koju se zaklinje u tri smjene – ništa izuzev teškog razočarenja u „mesiju“ koji to ni po čemu nije.

A onda je došlo do one iznuđene obnove SDA-ove i Bakirove ljubavi sa Radončićem, odnosno „smrtnog zagrljaja“ koji već tri godine rastače Federaciju i Državu toliko temeljito da Dodik i Čović, koji važe za njihove najtransparentnije rušitelje, moraju da se pomire sa ulogom mačke i miša na začelju onog niza iz dječje priče „ …povuci-potegni, iščupaše repu!“.
Uistinu, šta je to uradila tankom pobjedom stečena i teškom mukom krpljena SDA-ova i Bakirova vlast, a što bi Šefika Džaferovića – blijedog stranačkog aparatčika, vječitog funkcionera u vlasti, a time i aktera propasti svega u ovoj zemlji – moglo načiniti tobožnjim velikim favoritom za člana Predsjedništva? Šta, izuzev što je ta vlast, uz sve prethodne „aferime“, u ovom mandatu prevrtala žrtve genocida u mezarima/grobovima skandalom Bakirovog „ekspertskog“ tima sa tužbom protiv Srbije, ili što je predizborno obećanje o zapošljavanju sto hiljada naših mladih ljudi „ostvarila“ u Njemačkoj, ili što je držala borce u stanju stalne pobune i očaja, nespremna da uradi ono ključno – uredi boračke spiskove koje je ranije napumpavala zarad izborne podrške?
Isto tako vrišti i pitanje – čime je to Radončić ushitio narod što bi mu u „istraživanju“ narodne volje davalo tako komotnu prednost u bitci za prvog u Bošnjaka? Da li svim onim brojnim brakovima ili raskidima sa SDA-om tokom minulih decenija? Da li, dakle, aktima vjenčavanja ili razvjenčavanja? Da li time što je juče tvrdio da je njegov „mirovni ugovor“ s Bakirom istorijski spas za bošnjački narod ili što danas alarmantno upozorava da je Bakir najveće bošnjačko zlo, kao što je to tvrdio i prekjuče?
Da li u višedecenijskoj sapunici „Rat i mir Bakira i Fahre za Bosnu“ narod može biti išta drugo izuzev hude posmatračke misije i stradalnika? I na kraju krajeva – imaju li pravo SBB-ovi učesnici u vlasti na svim nivoima biti i njeni najžešći kritičari i istovremeno maksimalni uživaoci svih mogućih slasti te iste vlasti?

Nesporna činjenica je da, bar za sada, od članica velike stranačke četvorke sa sarajevskim sjedištem (SDA, SDP, SBB, DF), jedino SDP ne „slavi“ izbornu pobjedu mjesecima unaprijed i ne nudi narodu maglovito-patriotska, ničim potkrijepljena spasonosna obećanja. Drži se upadljivo odmjereno, što ranije ni ova stranka nije imala običaj. A upravo se to doima kao jedina mudra strategija u sadašnjoj socijalnoj i opštoj agoniji velike većine stanovništva, izvaranog toliko puta da više ne „pada“ ni na čiju halabuku i velike riječi.
Ali, ako se ne kiti velikim riječima, SDP-u se mora priznati da se zakitio sa bar par nesporno važnih djela i to po oprobano uspješnom marketinškom principu i sloganu „dva u jednom“.
„Prvi u jednom“ je krupan demokratski iskorak stranke u provođenju procedure odabira SDP-ovog kandidata za najistaknutiju državnu funkciju – člana Predsjedništva BiH. Izbor je izvršilo najneposrednije cjelokupno članstvo stranke. To ranije nije viđeno na ovim prostorima, i ne samo u BiH, već na cijelom Balkanu. A „drugi u jednom“ kapitalni čin SDP-a napravilo je samo članstvo u svom izjašnjavanju: skoro jednoglasno su za člana Predsjedništva BiH nominovali Denisa Bećirovića.
Radi se o, po mnogo čemu, jedinstvenom autoritetu na „velikoj“ bh. političkoj sceni, uz nužnu ogradu i napomenu da, srećom, u nekim opštinskim okvirima iz naroda „izniču“ i tektonske promjene donose poneki lokalni lideri „denisovskog“ kova i perspektive. No, o tome ću u drugim prilikama.
A Denisova duga politička (poslanička) karijera nije ukaljana nijednom flekom – tenderskom, privatizacijskom, šićardžijsko-taldžijskom, nepotističkom … Ali zato ta karijera jeste ukrašena opšte poznatim mnoštvom Bećirovićevih inicijativa i bitaka za normalnu, civilizovanu, nemafijašku, pravnu i prosperitetnu državu BiH.
I, što nije manje važno, Denisu Bećiroviću niko ne može osporiti dugu, požrtvovanu i upornu bitku za demokratizaciju sopstvene stranke, čiji je plod i upravo opisani način na koji je on nominovan za Predsjedništvo BiH. Za razliku od drugih stranaka koje svoje kandidate za Predsjedništvo biraju na skrivenim minderima ili u sivim kabinetima – između nekoliko očiju i ušiju, a najčešće u dva oka i uha.
Ovaj novi način kadriranja i sam Denis su široj javnosti za sada najvidljiviji nagovještaj da se Socijaldemokratska partija počela ozbiljno vraćati poprilično samozaboravljenoj socijal-demokratiji. Jer, i stara latinska mudrost kaže „ime je znak“ (nomen est omen). A SDP je za najistaknutiju državnu funkciju predložio ime nad imenima – ubjedljiv i uvjerljiv simbol „čistih ruku“, znanja, morala i fanatične radišnosti – dakle svega onoga za čime nesretni narodi i građani ove zemlje ponajviše vape.

I u svojoj akademskoj karijeri Denis ide stopama one političke. Ona nema nikakve veze sa kojekakvim klanovsko-statusnim bitkama, a pogotovo ne sa travničkim, bijeljinskim i mnogobrojnim sličnim posrnućima visokih obrazovnih struktura koja su ovdašnju akademsku zajednicu definitivno pretvorila u pijačarsku – onu koja daje ključni zamah konaćnoj propasti zemlje.
Potpisnik ovih redova nije i neće praviti nikakve ankete o izgledima Denisa Bećirovića na široj, dakle i izvanstranačkoj sceni. Ponavljam, da sve ove navode i procjene iznosim na osnovu opšte poznatih informacija, činjenica i, naravno, utisaka. A kad je o utiscima riječ, u običnim razgovorima diljem ove svakovrsno razrmrvljene zemlje nisam naišao ni na jednog iole ozbiljnijeg sagovornika – nezavisno od stranačkog, nacionalnog i entitetskog predznaka – ko bi rekao nešto ružno o tom čovjeku.
Naprotiv, iz većine tih priča provijavala je makar i sićušna nada u neki prijeko potrebni novi početak države Bosne i Hercegovine, u početak normalizacije svakodnevnog života, ne čekajući one kompleksne ustavne i bilo kakve druge kapitalne institucionalne promjene. Za taj novi početak svakako nije dovoljan, ali je kolosalno ohrabrujući dašak obnove morala u zapanjujuće kompromitovanoj i amoralnoj bh. politici. Onaj dašak kojim zrači i znači lik, djelo i ime Denisa Bećirovića.

Piše: Armin Bičić

[Capsicum]

Jašta, zabij glavu u pijesak. Nego eto šta da se desi, koliko god ti to zvučalo nevjerovatno? Bi li ti bilo krivo što si svojim glasom doprinio tome? Bi li te bilo imalo stid? Ili bi krio to od svih koje poznaješ do kraja života?

Ako se zbog pobjede Čovića i Dodika raspadne država ja ću pojest kompletan SDA trotoar ispred Predsjedništva.

Super, onda vrijedi prodati sudbinu države. Šta je koja desetina hiljada ljudskih života za satisfakciju da ti jedeš trotoar...

[Banksy]

O tome kako je Lagumdžija top, pa kako je Lagumdžija flop, a Komšić top, pa kako je Komšić flop a SDP top, pa kako su Bećirović i SDP flop, a Komšić opet top. Sve naravno u crno-bijeloj tehnici, svojstvenoj prikazima TV sapunica za polupismene.

zaboravio si, prvi top flop je bio SDA Terzić...

[Leverage]

Super, onda vrijedi prodati sudbinu države. Šta je koja desetina hiljada ljudskih života za satisfakciju da ti jedeš trotoar...

Tebi baš slabo ide razumijevanje stilskih figura.

[Leverage]

O tome kako je Lagumdžija top, pa kako je Lagumdžija flop, a Komšić top, pa kako je Komšić flop a SDP top, pa kako su Bećirović i SDP flop, a Komšić opet top. Sve naravno u crno-bijeloj tehnici, svojstvenoj prikazima TV sapunica za polupismene.

zaboravio si, prvi top flop je bio SDA Terzić...

Dobro si. Ali nadam se da mi niko ne zamjeri, mislim ko bi popamtio sve Suljagićeve U-turn poteze, to povuče svu RAM memoriju.

[putokaz1]

Da se razumijemo SDA pobjedi u Sarajevu i tamo odluci izbore[/quote]
Da jer bi SDA trebala dobiti 2 mandata iz Sarajeva u Parlament BH i nulirat izgubljene mandate iz TK ili USK,ZDK
Sebija prolazi 100%

[bleicher]

@Capsicum ohani malo, izidji, prosetaj na svjez vazduh. Divljas po tastaturi kao onomad HM.

[General War]

SDP TK – OD PONORA DO VRHA: Veliki povratak otpisanih

https://regional.ba/sdp-tk-od-ponora-do ... otpisanih/

Najteže je bilo suočiti se sa sopstvenim najvećim slabostima i izvršiti teške a preporoditeljske kadrovske promjene. Unikatni magnetizam Denisa Bećirovića donosi neprocjenjivi „vjetar pod krila“ socijaldemokratima u njegovom kantonu. Nema koalicije sa SDA i PDA!
Piše: Armin Bečić
U nedavno objavljenom tekstu Izbori u TK-u za SDA „dženaza na čekanju“: MALA BARA, PUNO KROKODILA, rasvijetlio sam samo dio razloga zbog kojih će SDA, posebno u TK-u, neizostavno postati prošlost. Tu sam se fokusirao na činjenicu da će SDA-u doći glave unutrašnje slabosti i podjele koje su u ovom kantonu bile najdublje i najpogubnije. Drugi dio razloga za neizbježnost takve sudbine je izvanSDAovski. A radi se o ozbiljnom oporavku i uzletu prije četiri godine razvaljenog SDP-a, što smo ostavili kao temu za posebnu analizu koja u nastavku slijedi.
Kao što je poznato, na opštim izborima 2014. Socijaldemokratska partija BiH je i u svom tradicionalno najjačem uporištu, Tuzlanskom kantonu, doživjela katastrofalan poraz. On je došao, znatnim dijelom, kao posljedica ulaska SDP u neizbježnu a izuzetno rizičnu koaliciju sa SDA nakon izbora 2010. na nivou cijele BiH, ali ponajviše zbog niza unutrašnjih slabosti, uključujući i najveći unutarstranački raskol koji je razultirao formiranjem Komšićeve Demokratske fronte.
Ali, ima i ona stara mudrost da je ponekad potrebno dodirnuti dno, da bi se najrealnije sagledale sopstvene slabosti. A onda – ili se totalno predati i sići sa scene ili okrenuti novi list bolnim rekonstrukcijama sopstvene politike, uključujući i ono najosjetljivije – temeljite kadrovske rezove.
Prema onome što se može vidjeti i čuti na i o predizbornim skupovima širom zemlje, SDP u Tuzlanskom kantonu se izdvaja kao daleko naojzbiljniji i najprivlačniji politički faktor. Nekada se pričalo samo o „crvenoj Tuzli“, a u predvečerje ovih izbora sve se češće pominje „crveni kanton“.

„Smogli smo snage da se suočimo s teškom istinom, s ponorom u kojem smo se našli 2014. Prvo smo pristupili onom najtežem – procesu ozbiljne kadrovske rekonstrukcije i obnove stranke na kantonalnom i opštinskim nivoima. U nastupu prema članstvu, simpatizerima i prema građanima uopšte, glavna poruka je bila da smo sopstvene greške doživjeli kao ključnu opomenu i lekciju. Ljudi su prepoznali iskrenost naših namjera i nakon puno uloženog truda i vremena, na terenu se počeo osjećati ohrabrujući puls povratka povjerenja u socijaldemokratsku opciju i nosioce njenih ideja i vrijednosti“- ističe Husein Tokić, sekretar Kantonalnog odbora SDP Tuzlanskog kantona.
Uz predsjednika Odbora, Envera Bijedića, i niz drugih aktivista i saradnika, Tokić je bio u predvodničkom timu novih snaga za podizanje posrnulog SDP-a u Tuzlanskom kantonu. Prva „vaga“ njihovog učinka bili su lokalni izbori 2016. Cilj im je bio da poboljšaju rezultat za 50 posto u odnosu na 2014., što je i ostvareno.
Glavni orijentir je bila Kantonalna skupština. Za taj nivo SDP je u Tuzlanskom kantonu 2014. dobio 29.500 glasova, a za opštinska vijeća na izborima 2016. su se, zbirno, popeli na 45.250 glasova.

Upravo tada, kada je ostvarena ohrabrujuća pobjeda u nekoliko najvećih opština, kantonalno rukovodstvo SDP-a pokazalo je da je uistinu položilo ispit učenja na prethodnim greškama, odnosno da je SDP TK strateški i dalekoročno ozbiljna politička snaga. Naime, umjesto hvalospjeva, samododjela odlikovanja i kolajni, oni su se upustili u samokritičku akciju otklanjanja propusta i slabosti – tamo gdje su se pokazale u, inače, opštem fantastičnom usponu.
U opštinama, gdje su rezultati bili nezadovoljavajući, provedeni su untarstranački izbori. To su Srebrenik, Banovići, Sapna, Kladanj. Među njima je bio i Lukavac, bez obzira što su tamo osvojili načelničku poziciju, jer taj uspjeh je bio zasjenjen porazom u opštinskom vijeću.
S novim ljudima, koji su „zasukali rukave“ i čiji rad na terenu je sve više primijetan, u tim opštinama se očekuje porast glasačke podrške za 100 posto. A, opet, ta procjena se uklapa u projektovani cilj da SDP TK na predstojećim opštim izborima dostigne brojku od 55.000 do 57.000 hiljada glasova, te da od oktobra počne predvoditi najveći i najmnogoljudniji kanton u bjekstvu iz svih mogućih i nemogućih ruševina kojima ga je zatrpala višedecenijska kriminalna i parazitska vlast.

Veliko ohrabrenje kantonalnoj organizaciji SDP-a da je narod prepoznao njihovu beskompromisnu borbu za socijaldemokratske vrijednosti, a protiv kriminala, korupcije i drugih zala – donijela je već poznata „majska revolucija“ u Lukavcu. Radilo se o spektakularnoj pobjedi lukavačkog načelnika Edina Delića, kao nove SDP-ove snage i velike nade na referendumu kojim ga je nekadašnja svemoćna lukavačka SDA pokušala smijeniti. Pokazalo se da su udarili na gromadu i Delićeve specifične lične moralne, stručne i liderske snage, ali i jednog sasvim novog SDP-a, kao stalno rastućeg građanskog pokreta, pa se razbili u paramparčad, nagovještivši šta im predstoji širom TK-a a i šire.
To nagovještava i snažna podrška koju SDP širom kantona dobija na predizbornim skupovima, ali i najnovija ozbiljna istraživanja volje građana. Prema njihovim rezultatima, u novoj kantonalnoj skupštini se očekuje ovakav raspored snaga: SDP 12 poslanika, SDA 7, PDA 4, SBB 3, DF 2, S BiH 2, Naša stranka 1, BPS 1, NB 1 itd.
U rukovodstvu SDP TK s ponosom ističu što njihovo članstvo i simpatizeri daju značajnog udjela narodnom i građanskom plebiscitu u koji se pretvorila priča o kandidaturi Denisa Bećirovića za člana Predsjedništva BiH – priča kojoj sam nedavno dao naslov: „Nada u novi početak BiH se zove – Denis.“
Naravno, i njima dodatno „puše pod krila“ činjenica da će Državu prvi put predvoditi neko ko je iz TK-a, te sav onaj vizionarski, moralni i radoholičarski magnetizam Denisa Bećirovića. I onaj strah koji je taj personalni politički dragulj i fenomen razastro širom zemlje među nosiocima dosadašnjih dobitničkih – nacionalističkih, kvazipatriotskih, potkupljivačkih i prevarantskih izbornih strategija. Jer, u zraku se osjeća da su svi narodi i građani siti i njihovih obmana i svojih jada!

I još su iz rukovodstva SDP TK, s obzirom na rasplamsavanje raznih glasina i spinovanja u predvečerje izbora, za kraj poručili: Nema koalicije sa SDA i PDA!

[Leverage]

Ipak ima koristi od tvog citiranja. Eto, ako neko nije pročitao ranije nek vidi.

[General War]

mm...daa

[Banksy]

Zašto je Bećirović u predizbornoj kampanji, nakon onako furioznog starta, odjednom stao?

Koliko mi se čini da su jaki, s novim potencijalom, sad mi se čini da su ispuhali, a Bećirovića nigdje nema.

Ima li on podršku stranke? Zašto cijela kampanja izgleda mlako i traljavo?

[vatrogasac]

SDP TK – OD PONORA DO VRHA: Veliki povratak otpisanih

https://regional.ba/sdp-tk-od-ponora-do ... otpisanih/

Najteže je bilo suočiti se sa sopstvenim najvećim slabostima i izvršiti teške a preporoditeljske kadrovske promjene. Unikatni magnetizam Denisa Bećirovića donosi neprocjenjivi „vjetar pod krila“ socijaldemokratima u njegovom kantonu. Nema koalicije sa SDA i PDA!
Piše: Armin Bečić
U nedavno objavljenom tekstu Izbori u TK-u za SDA „dženaza na čekanju“: MALA BARA, PUNO KROKODILA, rasvijetlio sam samo dio razloga zbog kojih će SDA, posebno u TK-u, neizostavno postati prošlost. Tu sam se fokusirao na činjenicu da će SDA-u doći glave unutrašnje slabosti i podjele koje su u ovom kantonu bile najdublje i najpogubnije. Drugi dio razloga za neizbježnost takve sudbine je izvanSDAovski. A radi se o ozbiljnom oporavku i uzletu prije četiri godine razvaljenog SDP-a, što smo ostavili kao temu za posebnu analizu koja u nastavku slijedi.
Kao što je poznato, na opštim izborima 2014. Socijaldemokratska partija BiH je i u svom tradicionalno najjačem uporištu, Tuzlanskom kantonu, doživjela katastrofalan poraz. On je došao, znatnim dijelom, kao posljedica ulaska SDP u neizbježnu a izuzetno rizičnu koaliciju sa SDA nakon izbora 2010. na nivou cijele BiH, ali ponajviše zbog niza unutrašnjih slabosti, uključujući i najveći unutarstranački raskol koji je razultirao formiranjem Komšićeve Demokratske fronte.
Ali, ima i ona stara mudrost da je ponekad potrebno dodirnuti dno, da bi se najrealnije sagledale sopstvene slabosti. A onda – ili se totalno predati i sići sa scene ili okrenuti novi list bolnim rekonstrukcijama sopstvene politike, uključujući i ono najosjetljivije – temeljite kadrovske rezove.
Prema onome što se može vidjeti i čuti na i o predizbornim skupovima širom zemlje, SDP u Tuzlanskom kantonu se izdvaja kao daleko naojzbiljniji i najprivlačniji politički faktor. Nekada se pričalo samo o „crvenoj Tuzli“, a u predvečerje ovih izbora sve se češće pominje „crveni kanton“.

„Smogli smo snage da se suočimo s teškom istinom, s ponorom u kojem smo se našli 2014. Prvo smo pristupili onom najtežem – procesu ozbiljne kadrovske rekonstrukcije i obnove stranke na kantonalnom i opštinskim nivoima. U nastupu prema članstvu, simpatizerima i prema građanima uopšte, glavna poruka je bila da smo sopstvene greške doživjeli kao ključnu opomenu i lekciju. Ljudi su prepoznali iskrenost naših namjera i nakon puno uloženog truda i vremena, na terenu se počeo osjećati ohrabrujući puls povratka povjerenja u socijaldemokratsku opciju i nosioce njenih ideja i vrijednosti“- ističe Husein Tokić, sekretar Kantonalnog odbora SDP Tuzlanskog kantona.
Uz predsjednika Odbora, Envera Bijedića, i niz drugih aktivista i saradnika, Tokić je bio u predvodničkom timu novih snaga za podizanje posrnulog SDP-a u Tuzlanskom kantonu. Prva „vaga“ njihovog učinka bili su lokalni izbori 2016. Cilj im je bio da poboljšaju rezultat za 50 posto u odnosu na 2014., što je i ostvareno.
Glavni orijentir je bila Kantonalna skupština. Za taj nivo SDP je u Tuzlanskom kantonu 2014. dobio 29.500 glasova, a za opštinska vijeća na izborima 2016. su se, zbirno, popeli na 45.250 glasova.

Upravo tada, kada je ostvarena ohrabrujuća pobjeda u nekoliko najvećih opština, kantonalno rukovodstvo SDP-a pokazalo je da je uistinu položilo ispit učenja na prethodnim greškama, odnosno da je SDP TK strateški i dalekoročno ozbiljna politička snaga. Naime, umjesto hvalospjeva, samododjela odlikovanja i kolajni, oni su se upustili u samokritičku akciju otklanjanja propusta i slabosti – tamo gdje su se pokazale u, inače, opštem fantastičnom usponu.
U opštinama, gdje su rezultati bili nezadovoljavajući, provedeni su untarstranački izbori. To su Srebrenik, Banovići, Sapna, Kladanj. Među njima je bio i Lukavac, bez obzira što su tamo osvojili načelničku poziciju, jer taj uspjeh je bio zasjenjen porazom u opštinskom vijeću.
S novim ljudima, koji su „zasukali rukave“ i čiji rad na terenu je sve više primijetan, u tim opštinama se očekuje porast glasačke podrške za 100 posto. A, opet, ta procjena se uklapa u projektovani cilj da SDP TK na predstojećim opštim izborima dostigne brojku od 55.000 do 57.000 hiljada glasova, te da od oktobra počne predvoditi najveći i najmnogoljudniji kanton u bjekstvu iz svih mogućih i nemogućih ruševina kojima ga je zatrpala višedecenijska kriminalna i parazitska vlast.

Veliko ohrabrenje kantonalnoj organizaciji SDP-a da je narod prepoznao njihovu beskompromisnu borbu za socijaldemokratske vrijednosti, a protiv kriminala, korupcije i drugih zala – donijela je već poznata „majska revolucija“ u Lukavcu. Radilo se o spektakularnoj pobjedi lukavačkog načelnika Edina Delića, kao nove SDP-ove snage i velike nade na referendumu kojim ga je nekadašnja svemoćna lukavačka SDA pokušala smijeniti. Pokazalo se da su udarili na gromadu i Delićeve specifične lične moralne, stručne i liderske snage, ali i jednog sasvim novog SDP-a, kao stalno rastućeg građanskog pokreta, pa se razbili u paramparčad, nagovještivši šta im predstoji širom TK-a a i šire.
To nagovještava i snažna podrška koju SDP širom kantona dobija na predizbornim skupovima, ali i najnovija ozbiljna istraživanja volje građana. Prema njihovim rezultatima, u novoj kantonalnoj skupštini se očekuje ovakav raspored snaga: SDP 12 poslanika, SDA 7, PDA 4, SBB 3, DF 2, S BiH 2, Naša stranka 1, BPS 1, NB 1 itd.
U rukovodstvu SDP TK s ponosom ističu što njihovo članstvo i simpatizeri daju značajnog udjela narodnom i građanskom plebiscitu u koji se pretvorila priča o kandidaturi Denisa Bećirovića za člana Predsjedništva BiH – priča kojoj sam nedavno dao naslov: „Nada u novi početak BiH se zove – Denis.“
Naravno, i njima dodatno „puše pod krila“ činjenica da će Državu prvi put predvoditi neko ko je iz TK-a, te sav onaj vizionarski, moralni i radoholičarski magnetizam Denisa Bećirovića. I onaj strah koji je taj personalni politički dragulj i fenomen razastro širom zemlje među nosiocima dosadašnjih dobitničkih – nacionalističkih, kvazipatriotskih, potkupljivačkih i prevarantskih izbornih strategija. Jer, u zraku se osjeća da su svi narodi i građani siti i njihovih obmana i svojih jada!

I još su iz rukovodstva SDP TK, s obzirom na rasplamsavanje raznih glasina i spinovanja u predvečerje izbora, za kraj poručili: Nema koalicije sa SDA i PDA!

Obično su razočarenja proporcionalna očekivanjima. Sami teško da će moći napraviti vlast na TK, a da li će im ovi 'mali' biti dovoljni?

[Banksy]

Zašto je Bećirović u predizbornoj kampanji, nakon onako furioznog starta, odjednom stao?

Koliko mi se činilo da su jaki, s novim potencijalom, sad mi se čini da su ispuhali, a Bećirovića nigdje nema.

Ima li on podršku stranke? Zašto cijela kampanja izgleda mlako i traljavo?

[Leverage]

Zašto je Bećirović u predizbornoj kampanji, nakon onako furioznog starta, odjednom stao?

Koliko mi se činilo da su jaki, s novim potencijalom, sad mi se čini da su ispuhali, a Bećirovića nigdje nema.

Ima li on podršku stranke? Zašto cijela kampanja izgleda mlako i traljavo?

To jednostavno nije tačno.

Denis Bećirović redovan je na svim centralnim skupovima i obraća se zadnji, nakon predsjednika stranke, što se nikad ranije nije dešavalo i što govori ko je u fokusu.

SDP na skupovima takođe ima standardizovani izgled pozornice za obraćanje. Tu pozornicu između ostalog čine dva velika panoa, jedan sa sloganom "Zemlja za sve nas", a drugi sa slikom - Denisa Bećirovića i njegovim sloganom.

Pored toga, govornici za binom uvijek na kraju obraćanja obavezno pozovu da se glasa za SDP i - Denisa Bećirovića, mnogi od njih uz posebne pohvale, a aplauz koji se dobije na spominjanje njegovog imena uvijek je najjači.

Također, nakon svakog skupa Denis Bećirović ostaje i po sat vremena kako bi zainteresovanim priredio razgovor i fotografisanje, pri čemu je vrlo skroman i strpljiv i neće otići sve dok i zadnji gost ne izađe iz dvorane.

Slušao sam na radiju reklame, nisam čuo niti jednu jedinu reklamu koja ima u fokusu samo SDP, naprotiv u svim reklamama u fokusu je Denis Bećirović.

Gledao sam bilborde, na više od pola njih isključivo Denis Bećirović, na manje od pola svi ostali kandidati za sve nivoe.

Za izjave i reakcije u zadnjih mjesec dana u 90% slučajeva zadužen je - Denis Bećirović.

Da zaključim, ne vidim po čemu kampanja izgleda mlako i traljavo. Mislim da je kampanja odlična, skupovi su izuzetno dobro posjećeni kao i 2010. godine, i ne samo to, u nekim gradovima poput Banje Luke ili Livna bili su posjećeni daleko bolje nego ikad prije. Pri tome, ne samo da nije tačno da Denisa Bećirovića nema nigdje, nego je on u samom fokusu kampanje, pa rekao bih da će i sam SDP na njegovoj popularnosti značajno profitirati kada je u pitanju broj glasova na svim nivoima.

[Leverage]

Obično su razočarenja proporcionalna očekivanjima. Sami teško da će moći napraviti vlast na TK, a da li će im ovi 'mali' biti dovoljni?

Vidjet ćemo. Moja računica je da SDP sa manjim strankama, dakle bez PDA i SDA, može doći do broja 18.

[doktor78]

Obično su razočarenja proporcionalna očekivanjima. Sami teško da će moći napraviti vlast na TK, a da li će im ovi 'mali' biti dovoljni?

Vidjet ćemo. Moja računica je da SDP sa manjim strankama, dakle bez PDA i SDA, može doći do broja 18.

I ako kojim čudom dođe, to će biti klimava koalicija tipa Alijanse iz 2000., gdje će male stranke ucjenjivati SDP preko svake mjere.
Volio bih da griješim...

[Kaligrafija]

Moj glas ce dobiti SDP, sigurno, ako udju u koaliciju sa SDA, SBB, HDZ, PDA matere im se najebem svima...! Bolje vjecno opozicija, nego koalicija sa ovom gamadi...! Isto vazi na drzavnom nivou za gamad iz SNSD...!

[putokaz1]

Vrlo je moguća pobjeda SDP na TK osim ako PDA i SDA ne kupe po zabačenim selima
Mogućnost koalicije bez SDA i bez PDA je mala
Vlada SDP ,ako bude,bit će ista ko i sve predhodne,mladi će i dalje odlaziti itd
Glasat ću za SDP jer mrzim SDA
Moguće pozitivno iznenađenje je NB,moguća negativna iznenađenja su DF i NS

[tandmand]

Damir Nikšić
Zbog toga vrištim: živjelo bratstvo i jedinstvo! Zbog svega onoga što su nam uradili, našem društvu i nama svima lično i ponaosob u organizovanom, združenom zločinačkom poduhvatu – i jedni i drugi i treći, taj njihov trojni pakt osovine zla.

[Akibh]

Moj glas ce dobiti SDP, sigurno, ako udju u koaliciju sa SDA, SBB, HDZ, PDA matere im se najebem svima...! Bolje vjecno opozicija, nego koalicija sa ovom gamadi...! Isto vazi na drzavnom nivou za gamad iz SNSD...!

Pa s kim ce koalirati onda? Vidis da je ovo bosanski lonac, svako sa svakim. To sto bi ti jebo njih previse ne tangira
I na drzavnom nivou ce se morati sa snsd-om... I sa covicem