Forum Klix.ba

tempuser wrote:

Dozer wrote:Znala je o tome, kroz sport, 100% vise od 99% ostalih koji nisu imali blage veze, jbg...

Ako zanemarimo ekipu iz podruma RTV doma za koju 4/5 uposlenika RTV-a nije znala da je tu!

pirpa wrote:znam da je bilo , ali i sam znas da je bilo raštrkano po raznim TO/PL grupama...

pogledao sam jos jednom onu sliku i vidim da je fotograf ili neko drugi iskoristio stake da cuvaju paravane zbog vece svjetlosti... da ne zachatavamo temu vise

nego, imali smo mi strucnije osobe od nje da nam upucavaju oci mis irbinova i malo nize od njih jos jedna ekipa iz ZRAK-a...

Dozer wrote:

tempuser wrote:

Dozer wrote:Znala je o tome, kroz sport, 100% vise od 99% ostalih koji nisu imali blage veze, jbg...

Ako zanemarimo ekipu iz podruma RTV doma za koju 4/5 uposlenika RTV-a nije znala da je tu!

Ovo nisam skont'o...

pirpa wrote:
nego, imali smo mi strucnije osobe od nje da nam upucavaju oci mis irbinova i malo nize od njih jos jedna ekipa iz ZRAK-a...

Ramzess Veliki wrote:O cemu sad to? Za stelovanje optike ti treba stega I kalibrator koji se navuce na cijev, a moze I bez kalibratora, centriras nulu vizualno kroz cijev I nuliras optiku. I to je suho stimanje. Pravo stimanje ide na ruku koja puca, a to radis sam, Zveknes jedan u fasadu I pomjeris koncanicu na pogodak, kakve radione …

PM72 wrote:Ramzes
To važi za one koji se razumiju u oružje.Recimo,Čuperak je iz Pazarića pogađao četnike u Hadžićima iz zarobljenih minobacača kojim su četnici uništili nišanske sprave.Gledao sam momka pored zgrade porodilišta kako nekakvim koncem šteluje bestrzajni top na kojem nije bilo nišana,imao je granata dovoljno i iz druge je pogodio bunker na Kromolju.Za tako nešto ipak treba iskustva,vojna škola,znanje a ne kao na onoj temi (o BH naoružanju) kad frajer izvali da bi svaki profesor fizike mogao obučiti ljude za korištenje artiljerijskog naoružanja...

CSB Sarajevo i MUP RBiH imali su puškare i radionicu u kojoj se opravljalo oružje i oruđe.

PM72 wrote:I ja sam čuo da je Saša Karadžić (Radovanov sin) u junu 1992 prešao u TO BiH...

Ramzess Veliki wrote: Znam ja to sve, da ne teoretisem. Imali smo I mi I puskare I radionicu u kojoj su radili Zrakovi tehnicari.
Ali imali I starih lovaca koji su prenosili prakticne folove, kao nuliranje preko cahure. Odneses cahuru na busilicu I izbusis rupu u sredini sa milimetarskim borerom, I cuvas je. Kad nuliras optiku skines zatvarac, ubacis cahuru I centriras kroz cijev direktno I stimas optiku. Ne treba ti ni stega ni kalibrator, samo malo pazljive ruke. Poslije zveknes koji da dostimas ili samo da znas gdje ti nosi.

Dozer wrote:Zapravo - pazljivog oka i dosta osjecaja za "ringovanje". Ruka je tu nebitna jer je puska ionako na nekom naslonu i fiksna
A ovo je bilo jednostavnije (i dosta preciznije) s ispaljenom cahurom iz koje se izbije inicijalna kapisla.
Logicno, daljina za ovako upucavanje i nuliranje nije mogla biti vec od 50-ak metara, a nakon toga se radila korekcija i pravo nuliranje na 100m, sto se moglo zavrsiti bukvalno s 2 metka i da bude u cenat.

tempuser wrote:

PM72 wrote:svako ko je imao pušku sa optikom,uz papir iz CSB-a , mogao je tamo otići i popraviti ili naštimati nišane.

Ovo nije sasvim tacno. Prvo, u krug RTV-a nije mogao svako uci , pogotovo ne usetati sa ulice naoruzan i to sa dugom cjevi, proci na kraj zgrade i pokucati na vrata radionice bez obzira kakav papir da je imao. Drugo samo zgradu sa policijske strane nije obezbjedjivao CSB nego RMUP, tako da sam papir nije bio dovoljan. Osim toga, u krilu zgrade iznad radionice su bile policijske spavaonice, vona i drzavna bezbjednost, tako da generalno nije bilo setkanja kako se kome prohtije.

Sto se tajnosti tice, nije bila vrunska tajna, svako ko jie imao dodir sa odrzavanje oruja je znao za tu lokaciju, ali od zaposlenih u RTVBiH osim par ljudi iz rukovodstva i obezbjedjenja gotovo niko, bar ne zvanicno,

pirpa wrote:isto sam pomislio bgmi, nasao se kao uvrijedjena mlada

nego, zachatavamo temu evo vec dvije stranice bezveze a imamo temu za raglabanje pa bujrum ...feedback-t141481s1850.html

Dozer wrote:M84 s optikom... domet mozda i jeste 5000, ali zaista i realno efikasna do max 700, mozda 800.
S obzirom da nema pojedinacnu nego samo rafalnu paljbu, rasipanje i s kratkim rafalima (3-5 metaka) na 300m je od 1 do 3m, pri cemu samo orvi metak ide gdje je nisanjeno, a ostali zavrse oko njega, tako, tu negdje na 1 do 3m lijevo, desno ili gore, zavisno od strijelca i njegove stele.

Usput, za sve ljubitelje pucanja, od sljedeceg cetvrtka ce se to opet moci u streljani u Zetri, od 20:00. Pistolji, logicno.

Sarajmen wrote:Ja i napisah da je riječ o modifikovanju, a evo i sami pomuste dio varijanti. Vjerujem da bolje poznaješ materiju al' mi 700-800 metara nekako malo majku mu, za tzv ''duplo punjene'' 7,62 metka od M84. Kontam da je potrebna preciznost upitna, al' nije mali broj ljudi koje je stigao ''kraći rafal'' .

Sarajmen wrote:Ja i napisah da je riječ o modifikovanju, a evo i sami pomuste dio varijanti. Vjerujem da bolje poznaješ materiju al' mi 700-800 metara nekako malo majku mu, za tzv ''duplo punjene'' 7,62 metka od M84. Kontam da je potrebna preciznost upitna, al' nije mali broj ljudi koje je stigao ''kraći rafal'' .

dr.gog wrote:Na jednoj staroj temi sam opisao svoje sjećanje na događanja oko mučkog ubistva bračnog para na mostu Vrbanja.Istine radi, a po najboljem sjećanju, ponoviću samo par stvari.Istina je da je za odlazak iskorišteno poznanstvo sa "Ćelom"(tada sam mislio da se radi o Ramizu Delaliću).Njih dvoje se kratko zadržalo u kući Mire Troppana, člana legendarnog ansambla Prijatelji, smještenoj nekih 100 metara od mosta u kvartu Borak.
Imali su par većih kofera i možda torbu...Pričali su da je sve sređeno za prelazak - sa "Ćelom".
Naravno, ne tvrdim da znam sve pojedinosti, ali je TAČNO da je prije njihove pogibije sa moje linije prebjegao čovjek kojem smo svi vjerovali,pod nadimkom "Motorka"(crn, snažan, mršav čovjek sa brkovima i uvijek u kožnoj jakni).Na liniji je bio skupa sa svojim bratom.Brat je ostao, ovaj je prebjegao...Za nas je taj prebjeg bio hladan tuš, jer je lik bio cijenjen od starije raje i mangupa stare garde.

Još nešto, na liniji Vrbanja je tad bila jako komplikovana situacija u svakom pogledu...

Svega nekoliko minuta nakon njihovog izlaska iz kuće Mire Troppana tranzitom je na Borak, u autu sa nekoliko svojih pitbulova, dojurio Caco.

Niko od nas nije znao šta se dešava.Odgovorni komandir čete, Hazim B.(inače zlatni ljiljan RVI), je čuo da je ljude poslao Ćelo i nije reagovao.Naredba je bila bizarna i jasna: Prelazaka preko Vrbanje nema- jedno glasno upozorenje i pucanje ako se ne stane !

Po mom saznanju , Caco je odmah dojurio u štab 3-e čete u ulici Borak i išamarao komandira, a zatim je sjurio niže Nevesinjskom ulicom( današnja Gabrielle Moreno Locatelli po poginulom humanitarcu iz Italije).Došao je sa otkočenim oružjem na prvi bunker.

Taj bunker, tzv. Jedinica, je bio odmah uz ogromni podzid koji svako vidi s desne strane kad iz pravca Kovačića vozi prema Skenderiji.Na njemu je danas in memoriam ploča francuskog Unprofora.Iz tog bunkera se jasno vidilo da dvoje ljudi, cestom i bez skrivanja kreću prema Kovačićima sa koferima u ruci.
Da skratim, Caco je , po kazivanju mojih drugova iz čete, podivljao i naredio da se puca, bukvalno je vrištao.U bunkeru je bio maloljetni momak koji je na liniji bio samo radi hrane i najčešće je stražario sa svojim ocem, ne idući u napade ili slično.

S otkočenim Magnumom iza leđa, momak je okinuo iz kalašnjikova , a pucao je još najmanje jedan pitbul iz Cacine pratnje.

Znam da je atmosfera bila užasna poslije toga, danima...Osim toga, NIJE istina da su ležali danima na ulici.
Istina je da su pripadnici radnog voda, roblje VRS, pod pratnjom par specijalaca, bukvalno ispred nosa naše straže izvukli tijela na Grbavicu, već drugu noć čini mi se( jer sam siguran da sam ušao u smjenu na Vrbanji najdalje 48 sati poslije, a tijela nije bilo).

Snajperisti moga bataljona , koje sam gledao, naravno da su pucali- ali odlično znam da je to bila teška i mučna borba sa srpskim snajperima i gnjezdima za tzv"Sijače smrti" smrtonosne mitraljeze velike ubojitosti.Naši ljudi su pravili "čeku" njihovim smjenama.

Snajperisti VRS koji su bili na Kovačićima i dijelovima Vraca okrenutim prema Skenderiji su bili, kažem to otvoreno, teška đubrad...

Pričam otvoreno o svačijim grijesima, pa i o svojoj avliji, ali njihovo "snajperanje" je bilo iživljavanje i primjenjeni vojni teror, unaprijed smišljen i provođen...

Živio sam na takvom mjestu da sam mjesecima gledao ranjavanja i ubijanja ljudi po Skenderiji,a lično sam bar deset puta bio meta.Desetak ljudi iz moje ulice je ranjeno djelovanjem snajpera, a desetak je ubijeno(iz raznih djelova grada koji su dolazili na Skenderiju).

Internet je čudo, i moguće da pročita onaj koji zna : 1 - stražarsko- izvidničko mjesto VRS , Kovačići, Lenjinova- Prva zgrada pored Vrbanja mosta sa istaknutom zastavom RS.Koštalo nas je strahovitog truda i nekoliko života ( uz veliku pomoć drugova iz Laste i Bosne) da uništimo taj brlog iz kojeg je nekoliko desetaka Sarajlija, civila, žena i djece ubijeno ili teško ranjeno.Na moje oči je pogođeno 5 ili 6 ljudi.
Brlog smo prvo gađali svim i svačim dostupnim, najčešće tromblonima i "zaštitnom" vatrom, a zatim je nekome pukao film i taj dio proklete zgrade je spaljen, nakon čega su samo vodili računa da ostane zastava....Iz te zgrade su imali prokopan tunel ispod ulice prema današnjoj kanadskoj ambasadi( nekdašnjem đačkom domu)...