Scena uobičajena u BBI centru...ideš fino prema izlazu, kad lola parkiro da plati, i izlazi i počinje kontati kako. Gleda automat, pa čita pa gleda novčanik, pa konta, pa sve tako a ti da pukneš iza i još 5 auta koja čekaju. Neko popizdi pa svirne a onda lola se okrene i ono čuveno naše ''šta je šta hoš, čekaj malo''. Onda genije zove onog lika iz kućice da mu pomogne i da nije onog lika čekalo bi se pola sata da majmun skonta kako da plati parking.
I hajd da on to uradi jednom, ali ja garantuje da on to radi svaki put isto, jer neće da uradi kako treba, jer je on gospodar vremena i prostora u BBI kada uđe, sve je podređeno njemu, on ima svoj način.
A što se uputa tiče, one kod nas ne djeluju...ko se vozi trolejbusom, onim što se vrata otvaraju na prisak dugmeta zna koliko su Bosanci navikli na čitanje uputa. Nije se jednom desilo da lik gleda u one papire '' Putnici otvarate vrata priskom na dugme'', i opet na stanici jebe mater vozaču što ne otvori, i još mu kažeš da pritisne dugme ali on ne vjeruje, misli da ga zajebajemo.
