pororor wrote:Nisu to nikakve cinjenice. Bosnjaci katolici se u 90% slucajeva nazivaju Bosnjacima u Bosni i Hercegovini. A u Turskoj Hrvatskoj (10% izvora semozda odnosi na taj teritorij) ponekada se javlja Hrvatsko ime kao u Bihacu, Livnu. Sam Evlija Celebi (Turski putopisac) je objasnio da postoje Bosnjaci milleti (narod-etnija) i Bosnjaci Viljaeti (pripadnici bosanskog vilajteta). Neki pripadnici Bosanskoj viljatea su bili porijklom Hrvati. To je zapisao i A. Alija kada je putovao iz Slavonije prek oTurske Hrvatske za dalmaciju "Kako je sreo Bosnjake koji su bez sumnje Hrvatskog porijekla..."
Ali Turci nazivaju i ljude u Srbiji i Dalmaciji i Slavoniji Bosnjacima jer pripadaju Bosanskom Vilajetu!
Evo sta je zapisano za vrijeme Tvrta. Kada je Zadarski Knez dobio "bosansku na poklon" rekao je kako ona govori "bosanskim jezikom". To je znaci 1385.
Svi Bosanski kraljevi posle Tvrtka nazivaju sebe kraljevima "Hrvatom i Dalmatom". To mozes naci u bilo kojoj historijskoj knjzi. I na to se i odnosi "hrabrenstvo Hrvatsko". Sve do pada Bosne oni u svojoj intitulaciji stavljaju da su kraljevi "Hrvatom i Dalmatom".
Evo naveo sam ti franjevačke neke turske i bošnjačke izvore koji jasno otkrivaju ono što želiš skriti!
Naravno da su bosanski fratri govorili hrvatskim jezikom tj.istovjetnim onome kojim su govorili i hrvati u dalmaciji ,dakle ikavicom ili ijekavicom sa jasnim tragovima čakavštine.To je ponavljam hrvatski jezik koji je lagano nestajao turskim zaposjednućem bih
Evo još!.U sarajevskom muzeju čuvaju se »Pistule i Evanđelja... h r v a t s k i m jezikom
stumacene«, tiskane u Mlecima 1589., koje su u svojoj crkvi rabili olovski franjevci .,
Dakle hrvate u bosni jasno i glasno spominje i ćelebija(i u crnoj gori)!
Spominje ih kao muslimane!
Za Sarajevo najprije navodi, kako tamošnje stanovništvo govori "bošnjački", turski, srpski, latinski, hrvatski i bugarski (V, 435), da onda poslije kao da (V, 439) identificira. "bosnjacki" i hrvatski jezik kao jedan te isti, kojim se u tim krajevima govori. On na tome mjestu veli od riječi do riječi: "
Jezik bošnjačkog i hrvatskog naroda. Narod ovog kraja svijeta zove Bošnjacima. Ali im je draže, ako im se kaže "Bosanci" (Bosnavi). I zaista jezik im, a i oni sami čisti su ljudi, koji (sve) ispravno prosudjuju. Tu donosi nekoliko primjera u prozi i stihu iz hrvatskoga jezika.
Odatle su krenuli prema jugoistoku, i prošavši Danilovo polje, tu su zastali da se dogovore o svom daljem kretanju.
Nakon dogovora odabraše osam hiljada konjanika i tri hiljade probranih pješaka, hrvatskih junaka, pa uzviknuvši muhamedanski ratni poklik, razviše Smail begov barjak. Ta četa, s kojom je krenuo i Evlija, pošla je prema jugu
Za grad Bihać veli, da ga
je sagradio Zrinski (V, 510), a za vlade Murada III. opsjednuo ga je bosanski namjesnik Hasan paša, pa su ga Hrvati predali na vjeru (V, 511)
Na putu
iz Foče preko Ustikoline na Zagorje Čengića odžacima opisuje neki starinski grad "Plac", koji je za vlade sultana Mehmeda II. Fatiha osvojio Ahmed paša Hercegovic. Mjesto je vrlo vrletno, a čitav kraj opasan i nesiguran, jer ga ugrožavaju katorski uskoci. U tome mjestu su
dali Evliji za pratnju pedeset hrvatskih junaka
(VI. 436).
Iz grada Risna posla je tada vojska da upokori odmetnike po planinama Pive i Nikšića, kojoj se priključio i Evlija.
Najprije su stigli u nahiju Pivu. Tu kaže, da su to sve čisti, pravi Hrvati, kojima daje i pridjevak dušmani
Osim već naprijed spomenutih odreda, sastavljenih od hrvatskih junaka koji su operirali po našim zemljama, on ih spominje i na drugim krajevima. Tako u Erdelju, gdje ih nazivlje
"naše hrvatske gazije" (VI. 29). Na putu iz Vidina u Biograd, spominje, kako se njegov zapovjednik Ibrahim paša Kadić u palanci Radini odvojio od svoje vojske i otišao naprijed u Biograd velikom veziru
s hiljadu aga konjanika i 670 hrvatskih junaka sejmena (VI. 171). U Ugarskoj, opisujući jednu postavu vojske u blizini Ostrogona (Gran), kazuje i kako su ovi hrvatski junaci bili opremljeni:
nosili su crvene prsluke i crvene kape, koje su se zvale "brata" ili "bartula", a puške im bijahu od sedam do osam pedalja (VI. 286). Osim toga ih ističe kao hrvatske gazije pri osvajanju Ujvara u rujnu 1663.
To bi bilo to šta se tiče putopisa Elvije Ćelebije!
Istinito i dostojno prenešeno!
