Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......

[LeAnRoA]

Na miru sam procitao sve ovo sto si napisala, odlucio sam se za komentar iz jednostavnog razloga sto vidim sebe u svemu ovome, imao sam nekog, volio sam je ali ona mene mnogo vise, bio sam u americi i vratio se....nakon odredjenog vremena sam javio se i sve je islo kao i prije, dan lijepo narednih sedam prepirke....
nismo nikad prekinuli, nismo jedno drugom imali snage reci, cao, zbogom ili bilo sta slicno...cutali bi na telefon i niko nije mogao da prekine vezu...jednog dana me zamolila da je jednostavno ne zovem da proba krenuti dalje, rekla je da me voli, ali da mora krenuti dalje....ne zovem je...znam i ja da bi tesko funkcionisalo izmedju nas...
neko je upitao zasto djevojke zele i vole "komplikovane" tipove....jedan sam od takvih pa ponekad se isto upitam.
ponekad pozelim napisati SMS sa jednostavnim pitanjem< Ima li nade za nas???napisem ali ne posaljem...a dani, oni prolaze, dolaze tacno na vrijeme, ne kasne....
ovog momenta sve bi dao za njen osmijeh...
razumijem te i zelim ti svako dobro

Zapamti, uvijek se bolje kajati za nesto sto si uradio, nego za nesto sto nisi, a mogao/trebao si! Mene takva stvar prati kroz zivot, i to sebi nikad necu oprostiti.

pijem prvu jutarnju...sam, a misli su daleko...
hvala za savjete, nesto cu sigurno uraditi,
sta god da bude, trag cu ovdje ostaviti...
drhtala je u mom zagrljaju...

[LeAnRoA]

pijem prvu jutarnju...sam, a misli su daleko...
hvala za savjete, nesto cu sigurno uraditi,
sta god da bude, trag cu ovdje ostaviti...
drhtala je u mom zagrljaju...

Samo nemoj puno cekati, moze naici neko drugi..

heee....ono sto ne ostane zauvijek sa tobom, nikad i nije bilo tvoje, rece pisac neki

[tesuan]

Srdacno vas sve pozdravljam.
Pozeljeh se ukljucit ,ne samo na ovaj forum kao vid druzenja,nego me tema navela da postanem uopste clan.
Od jutros citam svaku stranicu od cijelih 22-ije i iskreno,dopada mi se razlicitost u sjecanjima i pogledima na jedinstven osjecaj u svima nama- ljubav-.
Sve pohvale na hrabrom iznosenju osjecanja.
Respekt za nick valter 033,hrabrost,otvorenost i istrajnost u odlukama da se ljubav koju osjeca i ostvari su za divljenje u mojim ocima.
Procitano (slicno dozivljenom od nick valter033)sam vec osjecala u mojem braku koji je nasilno prekinut prije 20-eset godina.
Stoga mogu uistinu dobro sebi predpostavit i iz ugla zene sve nedoumice,razmisljanja,preispitivanja ALI nemanje odlucnosti i hrabrosti za korak izvan braka.
Pod korak izvan braka ,mislim na prekidanje bracnih okova i izlazak iz istih.
Ne zelim zazvucati otrcano,samo zelim da i zene malo imaju vise hrabrosti izici iz sebe same,zaboravit na carsiju,okove odgoja,sta ce reci susjedstvo ili brat i sestra...ja nisam imala hrabrosti otici,ostala sam upravo stoga sto sam imala na prvom mjestu odgoj i respekt prema mojemu ocu.
Izgubljene godine,njih necu nikada vise vratit.
Dali bih imala snagu podignut glavu i svojem suprugu reci da nisam bila sretna uz njega,to ne znam sada vise.... ZNAM samo da sam postivala i bila mu supruga sa kojom se ponosio i on i moji rodtitelji......

[iz dna duše]

Srdacno vas sve pozdravljam.
Pozeljeh se ukljucit ,ne samo na ovaj forum kao vid druzenja,nego me tema navela da postanem uopste clan.
Od jutros citam svaku stranicu od cijelih 22-ije i iskreno,dopada mi se razlicitost u sjecanjima i pogledima na jedinstven osjecaj u svima nama- ljubav-.
Sve pohvale na hrabrom iznosenju osjecanja.
Respekt za nick valter 033,hrabrost,otvorenost i istrajnost u odlukama da se ljubav koju osjeca i ostvari su za divljenje u mojim ocima.
Procitano (slicno dozivljenom od nick valter033)sam vec osjecala u mojem braku koji je nasilno prekinut prije 20-eset godina.
Stoga mogu uistinu dobro sebi predpostavit i iz ugla zene sve nedoumice,razmisljanja,preispitivanja ALI nemanje odlucnosti i hrabrosti za korak izvan braka.
Pod korak izvan braka ,mislim na prekidanje bracnih okova i izlazak iz istih.
Ne zelim zazvucati otrcano,samo zelim da i zene malo imaju vise hrabrosti izici iz sebe same,zaboravit na carsiju,okove odgoja,sta ce reci susjedstvo ili brat i sestra...ja nisam imala hrabrosti otici,ostala sam upravo stoga sto sam imala na prvom mjestu odgoj i respekt prema mojemu ocu.
Izgubljene godine,njih necu nikada vise vratit.
Dali bih imala snagu podignut glavu i svojem suprugu reci da nisam bila sretna uz njega,to ne znam sada vise.... ZNAM samo da sam postivala i bila mu supruga sa kojom se ponosio i on i moji rodtitelji......

Brak je nasilno prekinut prije dvadeset godina...
A imaš li predstavu šta bi se desilo da taj brak nije nasilno prekinut (smrću, pogibijom?) prije dvadeset godina, da li bi bila dobra supruga, kćerka i do dana današnjeg? Šta da nije i ti se odlučiš na razlaz, jer u jednom momentu shvatiš da ti život prolazi, a ljubavi nema, da li bi se rukodila time što osjećaš i napustila ga, da li bi ti roditelji bili podrška i bi li mogli biti ponosni na kćerku i sa razorenim brakom, koja je imala petlje ne osvrati se šta će drugi reći?

[tesuan]

Srdacno vas sve pozdravljam.
Pozeljeh se ukljucit ,ne samo na ovaj forum kao vid druzenja,nego me tema navela da postanem uopste clan.
Od jutros citam svaku stranicu od cijelih 22-ije i iskreno,dopada mi se razlicitost u sjecanjima i pogledima na jedinstven osjecaj u svima nama- ljubav-.
Sve pohvale na hrabrom iznosenju osjecanja.
Respekt za nick valter 033,hrabrost,otvorenost i istrajnost u odlukama da se ljubav koju osjeca i ostvari su za divljenje u mojim ocima.
Procitano (slicno dozivljenom od nick valter033)sam vec osjecala u mojem braku koji je nasilno prekinut prije 20-eset godina.
Stoga mogu uistinu dobro sebi predpostavit i iz ugla zene sve nedoumice,razmisljanja,preispitivanja ALI nemanje odlucnosti i hrabrosti za korak izvan braka.
Pod korak izvan braka ,mislim na prekidanje bracnih okova i izlazak iz istih.
Ne zelim zazvucati otrcano,samo zelim da i zene malo imaju vise hrabrosti izici iz sebe same,zaboravit na carsiju,okove odgoja,sta ce reci susjedstvo ili brat i sestra...ja nisam imala hrabrosti otici,ostala sam upravo stoga sto sam imala na prvom mjestu odgoj i respekt prema mojemu ocu.
Izgubljene godine,njih necu nikada vise vratit.
Dali bih imala snagu podignut glavu i svojem suprugu reci da nisam bila sretna uz njega,to ne znam sada vise.... ZNAM samo da sam postivala i bila mu supruga sa kojom se ponosio i on i moji rodtitelji......

Brak je nasilno prekinut prije dvadeset godina...
A imaš li predstavu šta bi se desilo da taj brak nije nasilno prekinut (smrću, pogibijom?) prije dvadeset godina, da li bi bila dobra supruga, kćerka i do dana današnjeg? Šta da nije i ti se odlučiš na razlaz, jer u jednom momentu shvatiš da ti život prolazi, a ljubavi nema, da li bi se rukodila time što osjećaš i napustila ga, da li bi ti roditelji bili podrška i bi li mogli biti ponosni na kćerku i sa razorenim brakom, koja je imala petlje ne osvrati se šta će drugi reći?

To iz danasnje perspektive ne mogu uistinu znati; ovo malo duse.
Da je brak trajao i ja upoznala ili imala priliku da upoznam nekoga,zaljubim se,osjetim neobjasnjive porive u sebi,nemjerljive emocije,vjerujem poznavajuci sebe i vlastite stavove svojih roditelja da bih mogla se odvojiti od supruga.
Odgajana sam tako da imam visoke moralne principe i da ne varam sebe niti partnera.
Moji roditelji jesu bili strogi,to da,no nisu bili bez razumjevanja za djecu.Sigurna sam da bi razumjeli.
Sigurna takodzer da bih imala moralnu podrsku,posebno od oca koji mi je bio uvjek uzor.
Kada ne poznajes drugu vrstu osjecanja,ne poznajes erupciju emocija i zamucenost svakodnevice je tada normalna,ne sumnjas da zivot samo tako prolazi....
Polazim od sebe i moga rahmetli supruga,okoline,okolnosti u kojima su se mnogi faktori jednostavno ispleli i mi smo nepoznavauci, mislim istinska osjecanja ,OSTAJALI u braku.
Danas sam daleko starija,zrelija,istrgnuta ratnim desavanjamima iz korijena i od obitelji razdvojena, drugacija.
Cak smijem se usudit iz mojega ugla gledanja na vlastiti brak,jaca .
Danas imam jedno dijete,majka sam i sama odgajam.Ne pravim greske da ju ucim da joj budu misljenja susjeda ili moja ,vaznija od njenih osjecanja.Ne postavljam granice osim da bude iskrena prema sebi,meni i da nikada ne plasi se pokazati osjecanja.Da ima visoke moralne principe i postuje partnera ,da nema strah raskinuti bilo koju vezu ako osjeca da je to ispravno.
Vjerujem da iako sam 20-et godina sama,nisam niti jednom pozalila sto u vremenu zivota mojega supruga i mojih roditelja ih nisam rastuzila.SVE sta je bilo,bilo je i dio je zivota koji sam tada imala.....

[Ne_spominji_ljubav]

Na miru sam procitao sve ovo sto si napisala, odlucio sam se za komentar iz jednostavnog razloga sto vidim sebe u svemu ovome, imao sam nekog, volio sam je ali ona mene mnogo vise, bio sam u americi i vratio se....nakon odredjenog vremena sam javio se i sve je islo kao i prije, dan lijepo narednih sedam prepirke....
nismo nikad prekinuli, nismo jedno drugom imali snage reci, cao, zbogom ili bilo sta slicno...cutali bi na telefon i niko nije mogao da prekine vezu...jednog dana me zamolila da je jednostavno ne zovem da proba krenuti dalje, rekla je da me voli, ali da mora krenuti dalje....ne zovem je...znam i ja da bi tesko funkcionisalo izmedju nas...
neko je upitao zasto djevojke zele i vole "komplikovane" tipove....jedan sam od takvih pa ponekad se isto upitam.
ponekad pozelim napisati SMS sa jednostavnim pitanjem< Ima li nade za nas???napisem ali ne posaljem...a dani, oni prolaze, dolaze tacno na vrijeme, ne kasne....
ovog momenta sve bi dao za njen osmijeh...
razumijem te i zelim ti svako dobro

Da sam na tvom mjestu, bez obzira sto je napisala da hoce da krene dalje i da je ne zoves, ja bih nazvala, poslala poruku.. Ako ti se desava da pozelis poslati poruku, ucini to.. Jer, sta zapravo jos mozes izgubiti?? Kad joj napises poruku bar ces znati da ce se nesto desiti.. U najgorem slucaju, ako ne odgovori nista, ili joj odg bude negativan, bar se neces pitati: "Sta bi bilo da sam poslao, da sam nazvao..?" Neg ces znati, pokusao si, nije do tebe, bar to.. Aaa mozda se desi pa tii napise ono sto bi najvishe zelio.. Kako napisa valter003 cini mi se, ako se covjek treba kajati, onda se bolje kajati zbog ucinjenog nego zbog neucinjenog.. Inace, mislim da ti je trazila takvo nesto jer je jednostavno bila umorna.. Po sebi znam, covjek se jednostavno umori od nekakve borbe, nade da ce krenuti bolje, da ce svadja biti manje da ce vam biti samo fino bez onog ALI.. I kad dodjes do toga, onda samo zelis da "pobjegnes", da se odmoris.. Rekla ti je, voli te, ali zeli dalje.. vjeruj to nije zelja, to je vlastito primoravanje to je vise postupak iz ocaja sto je nemocna da stvari popravi, jer kad dodjes do tog, sve djeluje bolje od onog sto trenutno imas(mislim emocionalno, psihicki)..
A sto se tice "kompikovanih" tipova.. ne znam.. provela sam eto s jednim dvije godine i ne znam odg na to pitanje.. Takodjer, svako dobro

[pornosvijet]

Muškarac nikad ne priča o svojim ljubavima

[Curlies]

Kako divna tema
Posto ja nisam neki pateticar ni romantik, potrudicu se da opisem svoju ljubav... na neki svoj nacin..
Nikad necu zaboraviti tu noc kada se pojavio na vratima, totalno drugaciji od svih, jednostavno odudarao je od mase sto bi rekli. Boze, kako je bio savrsen, tu noc... A i one poslije. Nazalost, dosao je sa djevojkom ali nije skidao pogled s mene. Ne mogu reci da je to bila ljubav na prvi pogled, jeste nesto treperilo u meni, ali kontam ono zanimljiv je, sladak, drugaciji od drugih. Tu noc dolazim kuci, kad njegov zahtjev za prijateljstvo. Od te noci culi bi se redovno, ispricali. ubrzo sam i ja nasla momka, ali nije zadugo potrajalo, kao ni njegova veza. Jednu noc smo izasli i znali smo da je to to. Nakon te noci, nema dana, sata, minute da nismo bili zajedno. Ponekad pomislim da je to ljubav kakvu jos niko nije dozivio. Bio mi je podrska jedna jedina na svijetu, moj mali heroj, zastitnik. Nije bilo zelje na svijetu koju bih pozeljela, greske koju mi nije oprostio. Sasvim drugaciji muskarac od drugih, od onih koji su me izmucili, zbog kojih sam postala nezainteresovana...
Jednog dana smo shvatili da nam je i ovo premalo vremena sto provodimo zajedno, te smo se odlucili vjencati. Naravno, tu su svi poludjeli :"Jeste li normalni, vama su 22 godine, rano je, nniste jos nista prozivjeli, vidjeli"...
Naravno vjencali smo se, nismo slusali nikoga. Ostavila sam bukvalno sve da bih bila pored njeg i naravno poslije jencanja se sve pocelo vracati u normalu ukljucujuci i fakultet, roditelje, rodbinu. Ne mogu vam opisati kako je nasa veza tek tad postala cvrsca, nikad nisam bila sretnija, veselija, nikad ga u zivotu nisam vise voljela. Radujem se svakom novom danu i trenutku u kojem nekom pripadas i taj neko pripada tebi. U nasem malom stancicu imamo sve.. ljubav i toplinu i nadamo se se da cemo jednog dana ili ubrzo imati jos jednog clana, tada ce nam biti jos toplije i ljepse.

[de facto.]

.

[JOINT_1921]

@Ne_spominji_ljubav, apsolutno je iluzorno ocekivati da vasa veza moze ponuditi nesto vise. Predlazem ti da nastavis sa zivotom, puno je boljih od njega (mozda ne fizicki za tebe, ali u svakom slucaju onih koji ce biti 10 puta bolji prema tebi), i po svemu sudeci vise on treba da zasluzi tebe, nego ti njega.. Okreni se, da se ne bi kajala...

[de facto.]

@Ne_spominji_ljubav, apsolutno je iluzorno ocekivati da vasa veza moze ponuditi nesto vise. Predlazem ti da nastavis sa zivotom, puno je boljih od njega (mozda ne fizicki za tebe, ali u svakom slucaju onih koji ce biti 10 puta bolji prema tebi), i po svemu sudeci vise on treba da zasluzi tebe, nego ti njega.. Okreni se, da se ne bi kajala...

Djevojka ga voli,i ako se okrene imat će se kad kajati.Mada dijelim tvoje mišljenje da sad više on treba da zasluži nju,ona je svoje baš pošteno odradila(opet mislim da prevare,preko kojih nikako da pređem njoj svaka čast).

[Ne_spominji_ljubav]

Ne_spominji_ljubav

Tvoj post me je dirnuo,želim ti sreću,mnogo,mnogo nje.Piši nam kako je prošao taj dan D,kada za to dođe vrijeme.
Želim ti reći da meni ovdje sve miriše na pomirenje.A znaš zašto?
Zato što ti prelaziš preko svog ponosa zbog voljene osobe,ima jedan čiko gore koji to prati i nagradi
Ja sam kraj sebe imala osobu koju sam voljela neizmjerno,reklo bi se i on mene.Međutim,taj ponos je zeznuta stvar kad oboje dignete noseve i glumite idiote,koji se uzimaju zdravo za gotovo, u kratkoj predstavi zvanoj Život.Već 3 godine on mi je prva misao kad ustanem i zadnja kad odem spavati.Ja ne znam šta je s njim,niti on zna išta o meni.U ove 3 godine progledala sam,nije savršen to mi je sada jasno,ali i dalje je nekako savršen za mene.Volio se praviti Gospodinom Savršenim,to mi i jeste mnogo smetalo,ali mi sada čak i to nedostaje.Neki će reći da postupaš ispravno(praštanje prevara,i sl.) a neki da ne postupaš.Ja uopće ne mogu da odlučim,ali vidim da mnogo voliš.I zato ću ti reći da je ponos tako malecki naspram ljubavi i on ne može naškoditi ljudima ako o njemu na vrijeme razmišljaju,zato tako nastavi,ne griješiš.Ja sam shvatila da je on bio kočitelj našeg odnosa odveć prekasno.Ni traga od one stare mene,šta su mi misli uradile,preoblikovale me.Gdje je,s kim,je li dobro?NIšta ne moram da znam,osim posljednjeg,samo nek' je dobro.Dal je to sudbina,il ko zna šta li je živimo 5 minuta jedno od drugog,a u ove 3 godine sreli smo se 3 puta.Da li nam je suđeno?Očito neko pokazuje da nije.Mada sve manje i vjerujem u tu sudbinu.A ipak zaboli jače od svake boli kad ga sretnem,a sve završi na 2 rečenice.(Ej mi,a nekad nisam znala gdje se gasi,niti gdje je moje dugme ) Imam mu ja toliko toga reći ustvari,jer je za mene vrijeme odavno stalo,ali bih vjerovatno ispala luda,zato šutim.Šutim pred ljudima,jer oni znaju da je nekada bio moje sve,ali ne znaju da je i ostao moje sve.
Možda je za mene kasno,godine su prošle,ja ne mogu da prepoznam sebe koliko sam se promijenila,nisam više ista budala,a i on,pretpostavljam.Svaki iole normalan čovjek teži napretku,dogradnji svoje ličnosti,a 3 godine je mnogo prostora,možeš postati totalno drugačiji.Ne znam šta da mislim o tome.Samo što ja još uvijek osluškujem korake navečer po ulici,tražim plave oke,svijet mi se okrene kada čujem sličan glas.Davno sam to pustila po strani.Hmm,po strani je,ali je tu,ne mogu nikako da učinim da nestane.Zašto,kada sam ja igrala zadnju scenu,kada sam ja svirala kraj?I prije sam imala neke bitne osobe,ali su s vremenom nakon kraja postajale nebitne.A on,on ostaje.Zašto,ako sam ga odlučila prepustiti zaboravu? Ali znate šta,sve što sam vam ispričala,znate samo vi,on ne,jer njemu nikad nisam rekla koliko ga volim.Startala sam od pretpostavke da on to zna.Možda je i znao.....
I oprostite na opširnosti,osjećam se mnogo bolje...
Nego konačno long story short,ne dopustite da vaša ljubav odleprša.

Hvala na tako finim rijecima i nekoj vrsti ohrabrenja, ali ja sam odlucila.. da se definitivno necu prva javiti(iskreno, pomoglo mi je ovo postanje; normalno svako ima svoje misljenje i da svoj sud, ali ovako su ljudi bar skroz iskreni, skoro niko nikog ne zna i reci ce ti tacno sto misle).. Stoji da ga volim i stoji sve napisano ali svoje sam uradila, do mene nije.. smatram da nema moje krivice u cijeloj nasoj priči, jedino za sto sam kriva jest to sto sam ga ludo zavoljela i pored njeg i s njim htjela sve.. Ako se javi kad dodje, necu bjezati od toga da popricamo.. Toliko mogu reci, da sada pisem o mogucim raspletima je suludo jer ne znam sta moze biti.. Ali svakako cu napisati sta se na kraju desilo

Sto se tice tebe i onog sto si napisala o svojoj vezi.. Koliko sam shvatila, ti si raskinula? Pa ako su prosle tri godine od prekida, ako si ti prekinula a jos mislis o njemu i uz to ste tako blizu, onda po Bogu sestro ucini nesto!! Ne razumijem iz kog razloga nikad za ove tri godine nisi pokusala pricati s njim kad te svi ti osjecaji jos drze?? Zbog ponosa? Pusti ponos i zovi ga, razgovaraj s njim.. Jer sta si dobila zahvaljujuci ponosu? Tri godine neizvjesnosti sta bi bilo da je bilo? Tri godine tuge, razmisljanja gdje je, sta je s njim? Najtuznije od svega tri izgubljene godine, protracene u nista, u patnji.. Pa ni ti nemas sta izgubiti, zovi ga, pricaj s njim!! Poslije tog razgovora bi bar znala kako dalje.. Ako ne bi bilo nade za pomirenje ili je on u medjuvremenu u novoj vezi, onda idi dalje.. Zatvori tu knjigu, zakljucaj, izlazi, druzi se s ljudima, upoznaji nove.. Iii polahko ce prestati to.. ili ces se u najgorem slucaju nauciti nostiti s vasom pricom ii jednostavno ici kroz zivot dalje.. Nikad ne znas, mozda te onaj pravi ceka tu negdje iza ugla Zelim ti svu srecu ii nadam se da ce biti onako kako bi ti najvise voljela

[Ne_spominji_ljubav]

@Ne_spominji_ljubav, apsolutno je iluzorno ocekivati da vasa veza moze ponuditi nesto vise. Predlazem ti da nastavis sa zivotom, puno je boljih od njega (mozda ne fizicki za tebe, ali u svakom slucaju onih koji ce biti 10 puta bolji prema tebi), i po svemu sudeci vise on treba da zasluzi tebe, nego ti njega.. Okreni se, da se ne bi kajala...

Hvala, cijenim ovo

[de facto.]

Ne_spominji_ljubav

Već sam napisala da smatram da je red da sada on tebe zasluži,ti si pokazala da imaš iskrenu namjeru s njim.On bi sad trebao da se iskupi za taj period u prošlosti,a u budućnosti da ti pokaže da misli ozbiljno,jer ti to zaslužuješ,što se vidi iz priloženog.Ali nemoj skroz da se opustiš,ipak si mnogo živaca tu uložila.
A što se mene tiče,pusti mene.Sinoć mi došlo da s duše skinem par riječi i to je to

[Kapri]

Kada kazem sve najbolje, mislim, da se blago meni, ubrzo razvedes, nakon deprimirajuceg, mizernog braka, u kome si svake sekunde mislio na mene. Imbecilu, ne znam kako ti je palo na pamet da nastavljas zivot, umjesto da lagano mres za mnom. Zena ti je ruzna, ako nisi mogao da odrzis standard, bolje da si ostao sam, nego da me blamiras. Udacu se i ja, samo da me neko zaprosi.

[SultanSuljke]

Kada kazem sve najbolje, mislim, da se blago meni, ubrzo razvedes, nakon deprimirajuceg, mizernog braka, u kome si svake sekunde mislio na mene. Imbecilu, ne znam kako ti je palo na pamet da nastavljas zivot, umjesto da lagano mres za mnom. Zena ti je ruzna, ako nisi mogao da odrzis standard, bolje da si ostao sam, nego da me blamiras. Udacu se i ja, samo da me neko zaprosi.

jel se to nekom obracas ?

[SultanSuljke]

http://www.youtube.com/watch?v=ZkE681YMSBM

[stachu]

Volio sam setati sa njom, kilometri i kilometri propjesaceni zajedno i po metru snijega. Nije trajalo previse dugo (na zalost), ali sve sto je (pre)lijepo kratko traje. Volio sam tebe, tvoj osmijeh, tvoje zelene oci, i tvoju nekada tako tersli ali meni prelijepu narav. Jbga bili smo jedno za drugo, ali nam se nije dalo. Ne znam da li citas ovaj forum, ali hvala ti. Hvala ti za sve, pokazala si mi nesto nevjerovatno. I dan danas ne mogu da vjerujem da sam u stanju da nekoga toliko volim...

[Kapri]

jel se to nekom obracas ?

Tebi ne sigurno

[SultanSuljke]

jel se to nekom obracas ?

Tebi ne sigurno

budi nam uvijek nasmijana, vesela i raspolozena za salu

[hanny12]

Cekam te... kao Pepeljuga svog princa... U svojim starim odaja, mracnim hodnicima samoce... sva tobom ocarana... Cekam te... a ti si negdje daleko na tronu svog vlastitog kraljevstva... Cekam te, uplasena i uplakana... ipak, svejedno koliko volim i koliko sam voljena... Cekam te... kao sto cekam tolike dane i noci... i znam... znam,ti ces jednom ipak dodji... Cekam te

[Nekatamo]

Ostala sam te zeljna....dok me bude...moj mili!

Na sve sam bila spremna...osim...da te nema...

[pohakontas]

Ostala sam te zeljna....dok me bude...moj mili!

Na sve sam bila spremna...osim...da te nema...

rado bih bio rezervni igrac i jos bez ugovora jel moze

[ssnjeza]

Volim te,jer me cuvas kao malo vode na dlanu,jer ne postoji niko osim tebe,jer nakon 4,5god. veze i dalje me gledas istim pogledom kao i na pocetku,jer me zelis,jer se ne ljutis sto zaboravim kad nam je godisnjica(a zaboravim cesto) ,jer svaki slobodni trenutak zelis provesti sa mnom,jer ti nikad nije dosadno sa mnom,jer vise volis sa mnom popit pivu nego s rajom(ne uvijek nekad) ,jer se radujes zajednickom zivotu(koji ce biti ubrzo)i volim te zato sto smo isti blentavi i zaljubljeni

[hanny12]

Ako Ti kažem
samo toliko, da volim Te
strah me
da time
baš ništa neću reći.

Kažem li Ti
samo toliko, da želim Te
bojim se
da će mi
na siromaštvu rečenog
zamjeriti srce.

Gospode,
prospi s neba
jednu veliku svetu Riječ
ljudima još nepoznatu,
razastri je
svuda oko nas
samo tako
ja mogu mu reći sve.