28 May 2011 at Wembley FINALE

[Rajvosa26]

Sad se javljaju ovi sto su cvaju sinoc na ManU stavili, zijanili,pa ovdje nesto laprdaju...

Barcelona je najbolji tim, doveli su fudbal do savrsenstva i tacka. Manchester U. je strasna ekipa, jako kvalitetna, ali jednostavno nisu mogli nista napraviti.

[JoseMujica]

Rekao sam sve, nema potrebe da se ponavljam, ali ako neko nije shvatio... barselona nema krila uopste, jer krilo je igrac koji salje centarsut u sesnaesterac, a centarsut je duga lopta koja dolazi sa krila! To nisam vidio od barsinih igraca nikada! Dakle, ni Murinjo, ni Gvardiola... ko se sjeca Engleska premier lige prije dolaska Murinja, pogotovo perioda kada je igrao Cantona... to je za mene najljepsi fudbal!
Ronaldovi i Messijevi driblinzi i potezi... nebo i zemlja, nema veze sto nije igrao za United, najveci je majstor kojeg je ova igra imala, a kojeg sam gledao! Necu vise raspravljati na tu temu, o ljepoti svako ima svoje misljenje!

drug tvoje poimanje fudbala je stalo s krajem 70-tih u Engleskoj

pratim putem satelita sve lige i po meni zadnje dvije sezone najljepši fudbal se igrao u Bundesligi...sad, naravno, to je stvar ukusa a ja volim napad i volim neizvjesnost...fudbal gdje svako more dobit svakoga.

Engleska, Španija= u obje lige za gledati valja nekih, plafon, 4-5 timova ,al i to samo kad igraju međusobno

Italija= fuj sva

[xXBl0odXx]

Sad se javljaju dezurne seronje koje su sve ovo znale i sve predvidjele, samo nisu imali dovoljno love da uplate na barsu! United jedino ne moze da pobjedi barsu, zato sto je United jedina ekipa na svijetu koja igra fudbal, pored barse! Barsa igra najruzniji, najdosadniji, najodvratniji fudbal, ali igraju fudbal i najbolji su... Igraju monotono, jednolicno, ali ne mozes im nista!

Nek sam i ovo procitao.

[Edin H.]

Steta sto je u isyo vrijeme kada i utakmica bila odlicna emisija o nacinima borbe protiv krompirove zlatice te nisam mogao pratiti utakmicu dva mrska tima

Jesu li ih uzeli na trehu?

Da li je Ferguson dobio nogu? Mislim vec.

[leo karan]

jedino ih mourinho s vremena na vrijeme moze sjebat
a ovo sinoc je bilo smijesno, ubise ih u pojam, ne mozes im lopte uzet
nevjerovatno vise

[Baudelaire]

Utakmica mi je prošla očekivano, u neku ruku repriza rimskog finala, samo je Barcelona u odnosu na Rim još jača, a United slabiji. Barcelona jeste najbolji tim na svijetu, i lahko je biti general poslije bitke, ali očigledno sir Alex nije naučio lekciju iz Rima, a to je da protiv Barcelone nema nadigravanja.

[oldschool]

Zaslužena pobjeda Barselone, ne navijam ni za jedan od ova dva kluba, moje simpatije su bile na strani Barselone, ali sam se pribojavao Fergusona, na sreću nije iznenadio. U drugom poluvremenu je Messi manje peljao, zato je i drugi gol dao, inače on ide na igrače, valjda je vidio da to ne ide. Niko im trenutno ne može parirati, volio bih vidjeti Bayern s jakom odbranom protiv ove Barselone, ne navijam ni za njih, ali sam mišljena da oni od svih timova imaju neke šanse, a i ne brane se, ne znaju. Lijepa bi to utakmica bila, iako su tako nedavno izgubili sa 4:0 od ove iste Barselone.

[skafiskafsnjak]

Steta sto je u isyo vrijeme kada i utakmica bila odlicna emisija o nacinima borbe protiv krompirove zlatice te nisam mogao pratiti utakmicu dva mrska tima

Jesu li ih uzeli na trehu?

Da li je Ferguson dobio nogu? Mislim vec.

Pa nije to seljacki klub da nakon jednog "neuspjeha" otpuste trenera ...

[palermo]

kao prevashodno Mourihnov navijač da pokušam dati iz jednog drugog ugla pogled na sinoćnju utakmicu.Mislim da je jučerašnja utakmica pored niza drugih stvari (a jedna je od njih svakako i večinatsvenost Barce) pokazala još jednom zašto navijači klubova koje vodi Mourihno pokazuju gotovo bezrezervnu podršku i odanost njemu. Čitali smo ovdje kako ljudi hvale fergiiev fair play, kako mu čestitaju na sportskom držanju i slično. Čestitam mu i ja, mogu sebi to priouštiti, nisam navijač MU . Al mislim da su navijači MU sinoć tokom utakmice makar jednom, a poslije utakmice i više puta spomenuli Mourihna. Jer ono što on (Mourihno) daje tim navijačima je osjećaj da ste uvijek pokušali, da ste dali i više nego što ste mogli, da ste probali dodirnuti nebo, da je cilj dostižan. Nekad to ne izgleda lijepo, nekad se i ne uspije, ali uvijek ostaje osjećaj hrabrosti, nikada to nema osjećaja poniženja, uvijek je vaš tim (Mourihnov tim) dio igre, nikada nisu puki statisti, nisu samo dekor koji uljepšava čitav događaj.

A nažalost (ili na sreću zavisi sa koje strane gledate) sinoć je MU bio samo statist, bili su oni koji popunjavaju broj, bez vjere i nade da mogu biti nešto drugo, bez hrabrosti da pokušaju, sebi su naprijed rezervisali ulogu dobrih gubitnika, a nema ništa gore za navijača nego kad oni za koje navijaš unaprijed pristaju na tu ulogu. A Ferggie je jedan od razloga zašto je to tako. I čini mi se da je on sinoć više mislio o sebi i svom ugledu nego o navijačima i klubu koji vodi ( A Ferguson je veliki, nemoj da neko pomisli da to ne prizanjem) . Samo, mislim da juče ni on nije vjerovao, i da juče je bio malo suvioše egoističan. Čuvao je sebe a ne svoj tim.

kao neutralni navijač bih rekao, hvala ti Ferggie šo si nam omogućio da vidimo svu veličanstvenost Barce. Da sam navijač MU mislim da bih rekao, jebem li ga treneru moj, pa mogli smo makar jednom podapeti Mesiu.

Jedva čekam slijedeću sezonu i okršaje Barce i Reala.

[Baudelaire]

kao prevashodno Mourihnov navijač da pokušam dati iz jednog drugog ugla pogled na sinoćnju utakmicu.Mislim da je jučerašnja utakmica pored niza drugih stvari (a jedna je od njih svakako i večinatsvenost Barce) pokazala još jednom zašto navijači klubova koje vodi Mourihno pokazuju gotovo bezrezervnu podršku i odanost njemu. Čitali smo ovdje kako ljudi hvale fergiiev fair play, kako mu čestitaju na sportskom držanju i slično. Čestitam mu i ja, mogu sebi to priouštiti, nisam navijač MU . Al mislim da su navijači MU sinoć tokom utakmice makar jednom, a poslije utakmice i više puta spomenuli Mourihna. Jer ono što on (Mourihno) daje tim navijačima je osjećaj da ste uvijek pokušali, da ste dali i više nego što ste mogli, da ste probali dodirnuti nebo, da je cilj dostižan. Nekad to ne izgleda lijepo, nekad se i ne uspije, ali uvijek ostaje osjećaj hrabrosti, nikada to nema osjećaja poniženja, uvijek je vaš tim (Mourihnov tim) dio igre, nikada nisu puki statisti, nisu samo dekor koji uljepšava čitav događaj.

A nažalost (ili na sreću zavisi sa koje strane gledate) sinoć je MU bio samo statist, bili su oni koji popunjavaju broj, bez vjere i nade da mogu biti nešto drugo, bez hrabrosti da pokušaju, sebi su naprijed rezervisali ulogu dobrih gubitnika, a nema ništa gore za navijača nego kad oni za koje navijaš unaprijed pristaju na tu ulogu. A Ferggie je jedan od razloga zašto je to tako. I čini mi se da je on sinoć više mislio o sebi i svom ugledu nego o navijačima i klubu koji vodi ( A Ferguson je veliki, nemoj da neko pomisli da to ne prizanjem) . Samo, mislim da juče ni on nije vjerovao, i da juče je bio malo suvioše egoističan. Čuvao je sebe a ne svoj tim.

kao neutralni navijač bih rekao, hvala ti Ferggie šo si nam omogućio da vidimo svu veličanstvenost Barce. Da sam navijač MU mislim da bih rekao, jebem li ga treneru moj, pa mogli smo makar jednom podapeti Mesiu.

Jedva čekam slijedeću sezonu i okršaje Barce i Reala.

Svi govore o ekstra izjavi poslije utakmice, ali meni ta izjava nije toliko ekstra. Nekako odiše time da je Fergie dostigao plafon, da nikad neće dobiti Barcelonu i slično. Mogao je reći, I made mistakes in set-up, my players played bad, bilo šta, ali nije.

[Utokkha]

a ja cu dodati hvala Bogu pa postoje relevantna fudbalska imena i njihov objektivni sud o Barci i Messiju. jedno je misljenje strucnjaka, drugo svih nas laika.

Special Two, Special Five...

[ja.neron]

- Giggs je veceras bio zatvoren maksimalno i to se vidjelo na igri Man Utd. Po meni najvazniji igrac Uniteda.

ovo sam ja vidio još u prvom poluvremenu i očekivao sam Fletcher-a u drugom ali Ferguson je mislio drugačije

[Bušman]

- Giggs je veceras bio zatvoren maksimalno i to se vidjelo na igri Man Utd. Po meni najvazniji igrac Uniteda.

ovo sam ja vidio još u prvom poluvremenu i očekivao sam Fletcher-a u drugom ali Ferguson je mislio drugačije

Cisto sumnjam da bi izdrzao (zbog povrede), Barca je prebrzo igrala i mislim da bi se potpuno istrosio. Cak i da je utakmica otisla u produzetke Fletcher bi postao samo smetnja na terenu.

[ja.neron]

Steta sto je u isyo vrijeme kada i utakmica bila odlicna emisija o nacinima borbe protiv krompirove zlatice te nisam mogao pratiti utakmicu dva mrska tima

Jesu li ih uzeli na trehu?

Da li je Ferguson dobio nogu? Mislim vec.

evo pitara opet po starom.........bla bla bla bla bla

[Teufik]

Svaka ekipa igra na nacin koji joj odgovara najbolje.Bespredmetno je o tome raspravljati.
A sprijeciti tu ekipu da igra i pobjedjuje na taj nacin te joj pokusati nametnuti stil igre koji joj ne odgovara je umijece
kojem treba teziti.

[Ali_G]

Svaka cast palermo. Pali su bez ispaljenog metka, nisu ni pokusali. Ne razumijem zadovoljstvo navijaca. Barca ih je demolirala. Mou je nekom smor, ali steta bi bilo da ga nema. Dominacija jedne ekipe ma koliko savrseno igrala jednostavno ubija igru.

[LSD]

Ova text je napisan prije mjesec dana na portalu Nogometni magazin....boldirano pokazuje zašto se zapravo Barcelona ne podnosti i mrzi...ovo što u svojim postovima pokazuju Lucas,fixer, ratata i slicni likovi.

---------------------------------------------------------------------------------------------------



Baš kao i prije dvije godine, finale Lige prvaka sučelit će dvije momčadi koje su igrale najbolji nogomet kroz cijelu sezonu. Ne samo da spektakl garantiraju imena klubova, najveće nogometne zvijezde, dva sjajna trenera koji vole napadački nogomet, već je i igra dvaju sastava bila za koplje iznad svih ostalih ove godine. Može li Manchester United učiniti ono što 2009. nije mogao u Rimu - zaustaviti Guardiolinu Barcelonu?

Kao prvak Europe i Engleske, Manchester United je tada s najboljim svjetskim igračem, Cristianom Ronaldom, stigao u Rim kao blagi (zaista blagi) favorit na kladionicama. Barcelona je došla kao ljubimica dobrog dijela nogometnog puka, usprkos načinu kako je preko Stamford Bridgea došla do finala. Guardiolina Barcelona bila je nešto novo, igrala je jedan novi, drugačiji, neodoljivi nogomet i njena je pobjeda, tada, bila pobjeda tog nogometa.
Danas su uloge zamijenjene.

Katalonci su tada bili samo vanzemaljci, a danas su "zločesti vanzemaljci", dok je United "zadnja nada čovječanstva", Rooney kao Will Smith, Hernandez kao Tom Cruise i Van der Sar kao Aaron Eckhart. Iako su glumci, zapravo, u Barceloni.

Barcelona si je, dakako, sama kriva za status koji danas ima, za filmiće i izjave koji se izruguju silnom bacanju, hvatanju za glavu, prenemaganju, vikanju, pritisku na suce. Dok Messi stvara materijal za svoje buduće pristupanje nepostojećem nogometnom "hall-of-fameu", Busquets i Pedro grade svoju kandidaturu za iduću dodjelu Oscara.

Uz "pomoć" psiholoških igara Josea Mourinha te nekih sudačkih odluka, Barcelona je s tom glumom i ponašanjem uspjela učiniti ono što u protekle tri godine nije uspjelo niti jednom protivniku na nogometnom terenu - zasjeniti nogomet koji Barcelona igra.

I taj nogomet više nije neodoljiv kao 2009. Ne zato jer ga Barcelona igra lošije; ako išta, Barcelona ga igra još bolje. No, ono što je tada bilo impresivno - superiorna kontrola lopte, tehnička i taktička izvedba jedne specifične nogometne filozofije na do tada neviđenoj razini, danas je - dosadno.

Danas je svaka utakmica Barcelone ista, neovisno igra li protiv Osasune, Arsenala, Šahtara, Deportiva ili Reala. Katalonci skupe 600-700 dodavanja, protivniku ostave mrvice posjeda lopte, igra se "viktorija" na jedan gol, neovisno o trenutnom rezultatu, a ako protivnik uspije iskoristiti kakav prekid ili prigodu za polukontru te se dovoljno dugo koncentrirano brani i ne primi rano pogodak - ima prigodu izvući povoljan rezultat. Što uglavnom nije slučaj.

Zaista je teško pronaći argument da Barcelona nije zaslužila proći Real. U Madridu svoju "obranu" zasnivaju na puno hipotetskih situacija - da nije Pepe dobio crveni, da nije Ramos dobio žuti, da nije nepriznat pogodak u Barceloni na 0:0, no prema onome što smo zaisat vidjeli Barcelona nije ostavila nikakve dvojbe - bolja je momčad od Reala. Ne (samo) zato jer se veliki Real "bunkerirao" na svom terenu, ne (samo) zato jer je Barcelona bila nadmoćna u posjedu lopte kao da igra protiv bilo koga drugog, ne (samo) zato jer Real, koji je došao na Camp Nou okrenuti 0:2 iz prve utakmice, u prvih 45 minuta nije zapucao na gol, već zato jer je, jednostavno, Barcelona imala više prigoda i jer je zabila više pogodaka. Njeni najbolji igrači dali su više od najboljih Realovih, i kada na stranu stavimo sve priče o glumi Katalonaca, agresivnosti Reala ili sucima, i pogledamo samo nogomet, Barcelona je bila u svemu bolja. Svih 180 minuta.

Barcelonin problem je to što je postala predobra i predominantna. Da postoji poneki glumac ala Pedro u Lyonu, nikoga ne bi bilo briga. Da su sudačke odluke razlog za mržnju, ne bi ni Manchester United bio sentimentalni favorit jer su "Crveni vragovi" prošli Chelsea uz iznimno značajnu (i pogrešnu) odluku suca u prvoj utakmici na Stamford Bridgeu. O čemu se gotovo uopće ne priča, za razliku od puno dvojbenijih situacija u ogledima Reala i Barcelone.

No, nogometu treba zanimljivost i neizvjesnost. Nogometu ne treba jedna momčad koju možete pobijediti jedino ako se odlično branite, ako vam je raspoložen golman, ako vam je naklonjen sudac, ako vam svi najbolji igrači odigraju sjajno, ako vam sjedne u rašlje udarac s 25 metara, ako se ozlijedi Messi, ako Villa promaši jedanaesterac, ako tlak zraka bude 1024.3 hPa, relativna vlažnost 41% i još vam se poklopi 37 različitih stvari.

Nogometu treba da Manchester United izađe na Wembley i u otvorenom okršaju nokautira Katalonce. Da Unitedov direktan, brz, okomit, fizički moćan nogomet nadvisi Barcelonin "tika-taka" nogomet.

Ne zato jer je jedan način bolji od drugoga, nego zato jer će inače biti dosadno. Jer će inače Jose Mourinho biti u pravu - jedini lijek bit će Pepe i slični. A za nogomet će biti puno zdravije ako su rješenje za Barcelonu Rooney i Hernandez nego ako su rješenje Pepe i Ramos.

Manchester United i Barcelona dvije su daleko najuspješnije momčadi u Europi u proteklih pet godina. Kako u Ligi prvaka, tako i u dvije najjače europske nogometne lige, United i Barcelona dominiraju, pa je skorašnje finale prava nogometna poslastica, bitka za status momčadi koja je obilježila ovo razdoblje. Čini se naizgled da je to Barcelona, no pobijedi li United, s dvije titule i tri finala Manchestera u samo četiri godine, Katalonci ne mogu reći da su obilježili ovo nogometno razdoblje, a njihova kandidatura za "najbolju momčad svih vremena" doživjela bi veliki udarac od kojeg bi se mogli oporaviti tek osvajanjem još poneke kante idućih godina. A koliko god se Barcelona činila dobrom, svaku Ligu prvaka je izuzetno teško osvojiti.

To je samo jedan od razloga zašto će ovo finale biti posebno "napumpano", kao da već sama imena Manchester Uniteda i Barcelone, Messija i Rooneyja, ne garantiraju spektakl.

Pitanje svih pitanja je, dakle, može li United biti momčad koja Barcelonu može pobijediti igranjem nogometa? Može li biti drugačije nego 2009., kada je na papiru čak i jači United bio samo promatrač genijalnosti Inieste, Xavija i Messija?

Kada je Barcelona postala dosadna (i zbog ponašanja dijela svojih igrača iritantna), oči mnogih usmjerile su se prema Old Traffordu gdje je Manchester United sve te oči podsjetio - hej, mi isto igramo dosta dobro nogomet, i tako već 15-ak godina.

Schalke je izgledao kao da je zalutao na Old Trafford, a igrao je protiv Manchesterove DRUGE momčadi. U polufinalu Lige prvaka, Alex Ferguson si je mogao dopustiti da odmori devetoricu protimaca iz prvog susreta i pobijedi još uvjerljivije. Schalke nije europski vrh, ali Schalke je iznimno uvjerljivo i zasluženo izbacio još uvijek aktualnog europskog i talijanskog prvaka.

To svjedoči koliko je Man Utd dobar, moćan, dubok, uigran, kvalitetan, profesionalan. Ferguson cijelu sezonu sluša o jednom od lošijih Manchester Uniteda proteklih godina, ali ipak ga samo dva dobra rezultata dijele od osvajanja Premiershipa i Lige prvaka.

Da bi postigli takve rezultate, morate imati sjajnu momčad, sjajne igrače i morate puno stvari raditi zaista dobro.

A Manchester United ima (po)najboljeg vratara svijeta; ima uz Puyola i Piquea najbolji stoperski par svijeta; ima najboljeg lijevog beka i gledajući svu četvoricu braniča, ima najbolju obrambenu četvorku - bez obzira gledate li papir, gledate li utakmice ili jednostavno Manchesterov sjajan obrambeni učinak u Europi ove sezone.

United ima i jednog od najboljih napadača svijeta; ovisno o definiciji koju imate za napadača, možda i najboljeg. Njegov novi partner, Javier Hernandez, još nije veliko ime, ali nastavi li kako je krenuo, brzo će postati. Rijetko kada sam vidio napadača s boljim osjećajem za prostor, za izbjegavanje zaleđa, njegovo kretanje i otvaranje je za udžbenike, a tek mu je 21 godina.

Manchester ima odlična, prodorna, brza, tehnički kvalitetna krila, ima golemo iskustvo u igračima poput Giggsa, Van der Sara ili Scholesa, ima u sredini fizičku snagu, trku i pluća Carricka, Fletchera, Andersona, ali i njihovo taktičko postavljanje, izuzetan raspon kvalitetnih dodavanja, od kratkih pasova do milimetarski preciznih dugih lopti. Ima šampionsko iskustvo, ima pobjednički DNK, ima grb kluba koji garantira da se United neće prepasti i ima trenera koji je već osvojio sve i koji nije zaboravio gorak okus iz rimskog finala. I koji je u tom finalu štošta naučio i koji je preiskusan da učiniti iste pogreške.

Drugim riječima, ako je itko opremljen igrački, momčadski i trenerski za "skidanje" Barcelone, onda je to Manchester United.

United ima brzinu kojom bi mogao ugroziti Barceloninu obranu. United ima u sredini moć i snagu da parira Xaviju i Iniesti i iskoristi njihove obrambene manjkavosti. Ne zaboravimo, Guardiola je kazao kako njegova momčad toliko voli imati loptu, ponekada i po cijenu "dosade", zato jer se "ne zna braniti". Daleko od toga da se Barcelona zaista ne zna braniti, ali ipak je puno ranjivija kada netko ima znanja i snage napasti je. U protekle tri godine, dva susreta u kojima je protivnik baš nadigrao Barcelonu bila su milanski ogled s Interom i londonski ogled s Chelseajem - oba puta domaćin je bio agresivan i dovoljno ofenzivan, čvrst i odlučan da ugrozi Barcelonu kroz vlastitu igru, a ne čekanje pogreške.

United ima i fizičku snagu i kvalitetu u obrani koja bi trebala garantirati da se relativno nejaki Pedro, Villa i Messi ne mogu baš šetati kamo i kako god žele. Evra-Vidić-Ferdinand-Rafael ipak je neusporedivo bolja linija od bilo čega što su sastavili Arsenal, Šahtar ili Real. United, k tomu, ima boljeg vratara i United ipak igra finale u svojoj zemlji uz vrlo vjerojatno više svojih navijača. Izgledno je da United bude i u boljoj formi, jer je završnica u Premiershipu puno neizvjesnija nego u Primeri.

Uza sve rečeno, Barcelona će biti i jest favorit.

Lako se zaboravi u cijeloj priči o Pedru, Busquetsu, Mascheranu, Mourinhu, Pepeu ili sucima, ali - Barcelona prilično dobro igra nogomet. I onaj dečko, kako se ono zove? Messi, da, i on je prilično dobar.

Je li to jednodimenzionalan nogomet? Mislim da jest, što ne znači da Barcelona nema plan B, C i H. Ima, ali kako god Guardiola posložio kotačiće, a ima u Barceloninoj igri zaista puno podvarijanti, Barcelona ima svoj jedan jedini stil i od njega ne može odustati. Iniesta i Xavi ne mogu primiti loptu i dugim loptama ciljati Villu koji bi to spustio na udarac Busquetsu. Messi neće proći jednog igrača na desnom krilu i onda centaršutima tražiti Villu.

Manchester United ima više dimenzija - Fergusonova momčad zna pobijediti i sa 60 i s 40 posto posjeda lopte, i kroz (polu)kontru i kroz kontinuiran napad, i kroz prekide i s ubačajima i s udarcima i s dugim loptama i kratkim pasovima i kroz taktičko nadmudrivanje, i s jednim i s dva i s tri napadača, i presingom i pasivnijim pristupom i u dinamičnom okršaju Premiershipa i u sporijem ritmu europske utakmice.

No, može li Ferguson ovoga puta otkriti što bi od toga United trebao odabrati protiv Barce?

U Rimu je pao bez ispaljenog metka. United je tada čak i dobro startao, no nakon primljenog pogotka na dušu Vidića i Van der Sara (i jasno Eto'oa), Englezi nisu mogli ni primirisati Barceloni, gledali smo jedno od najnezanimljivijih finala u nedavnoj povijesti. Xavi i Iniesta igrali su svoj nogomet, Messi je radio što je želio, Manchester United je izgledao sporo, tromo, staro, nemoćno.

Igrački se momčadi nisu puno promijenile, posebno ne Manchester United, koji je jači za boljeg desnog beka (tada je igrao O'Shea te za Valenciju i Hernandeza, a slabiji je za Ronalda i Teveza koji je ušao u nastavku. Iako bez individualne klase Ronalda, dojam je da je United sada kao momčad bolje balansiran i da bi Rooney u sredini napada trebao biti puno jača figura nego je bio u tom susretu kada je bio nevidljiv na lijevom krilu. Pitanje je kako će Ferguson posložiti sredinu terena; tada nije imao na raspolaganju Fletchera koji će sada gotovo sigurno igrati, i nije imao Valenciju koji Unitedu daje prodornost i brzinu. Tada su sredinu terena činili Anderson, Carrick, Giggs i Park, a nije nemoguće da na Wembley istrči samo jedan, a eventualno niti jedan od navedenih. Činjenica je da ta sredina ni otprilike nije mogla parirati Barceloni, a da Valencia, Nani, Fletcher i uz njih eventualno Carrick (Anderson? Scholes?) nude više brzine i agilnosti.

S druge strane, Barcelona je tada bila lišena usluga Danija Alvesa, jednog od svojih ključnih igrača, lijevog beka igrao je Sylvinho, a najviše se promijenio napad u kojem su Pedro i Villa zamijenili Eto'oa i Henryja. I ako je Messi tada bio sjajan, što reći za Messija 2011.?

Ne treba previše zaključaka izvlačiti iz jedne utakmice, ali Barcelonina dominacija nije se dogodila samo u toj utakmici - United je tada postao "samo jedan u nizu". Pretpostavljalo se da svojim direktnim, moćnim, jednostavnim nogometom United može parirati Barceloni, baš kao što se pretpostavlja i sada. Je li povijest učiteljica života? Ili Ferguson može pronaći čarobnu formulu, uz pomoć Josea Mourinha "s kojim se često čuje"?

2009. Barcelona je pobjedom protiv Manchester Uniteda razveselila dobar dio nogometnog svijeta.

Može li i hoće li 2011. United učiniti isto, pobjedom nad baš tom Barcelonom?

Barcelona je veliki klub, ali...

Barcelona se nije proslavila nekim klupskim potezima proteklih godina. Od prskalica nakon ogleda s Interom do "nemogućnosti" da Joseu Mourinhu pronađe mjesto u loži stadiona na uzvratnoj utakmici. Za klub koji se nije prodao te na dresovima nosi natpis Unicefa, koji se busa da je "više od kluba", to su malograđanski potezi.

Zgodno je to prokomentirao Sportnetov programer Dragan Kovač, pokazavši da bi za Sportnet mogao pisati i tekstove, a ne samo programski kod:

"Veliki klubovi, za razliku od malih, mogu pronaći mjesto u loži. Tako i Guardiola, trener malog kluba, uživo gleda utakmicu velikog kluba - Manchester Uniteda. Iz lože."

Malo povijesti

Barcelona i Manchester United imaju relativno bogatu međusobnu povijest u Europi. Finale prije dvije godine bilo im je jedino međusobno u Kupu ili Ligi prvaka (2:0 za Barcelonu, pogoci Eto'oa i Messija), no ne i jedino u Europi - 1991. u finalu Kupa Uefa slavio je Fergusonov United s 2:1. Mark Hughes zabio je tada dva pogotka Carlosu Busquetsu, ocu današnjeg veznjaka Sergija.

Ukupno su igrali 10 puta u Europi - oba sastava uknjižila su po tri pobjede, četiri puta završilo je bez pobjednika, uključujući one atraktivne okršaje iz sezone 1998./1999. kada je i na Old Traffordu i na Camp Nou bilo 3:3. Niti jedna momčad nije dobila dvije zaredom, što nije dobar znak za Barcelonu.

Oba kluba imaju pozitivnih iskustava s Wembleyjem (šesti puta domaćin) gdje su i United i Barcelona podignuli svoje prve pehare namijenjene najboljoj momčadi Europe - United 1968. pobjedom od 4:1 u produžetku protiv Benfice, a Barcelona 1992. protiv Sampdorije - tada je u produžetku slavlje Kataloncima donio Ronald Koeman, a u sastavu je dakako bio današnji trener Barcelone Josep Guardiola. Oba kluba su po tri puta bili prvaci Europe, love četverostruke prvake Ajax i Bayern, a ispred njih su još Liverpool, Milan i Real. United je slavio u 3 od 4 finala, Barca u 3 od 6 (izgubili od Benfice, Steaue i Milana).

Englesko-španjolska europska finala gledali smo 15 puta, jednu pobjedu više imaju Englezi. Prvi puta zaigrali su Tottenham i Atletico 1963. u finalu Kupa kupova (pobjeda Spursa od 5:1), a posljednji puta španjolsko-engleski ogled gledali smo lani u finalu Europske lige kada je Atletico pobijedio Fulham.

[ja.neron]

Ova text je napisan prije mjesec dana na portalu Nogometni magazin....boldirano pokazuje zašto se zapravo Barcelona ne podnosti i mrzi...ovo što u svojim postovima pokazuju Lucas,fixer, ratata i slicni likovi.

---------------------------------------------------------------------------------------------------



Baš kao i prije dvije godine, finale Lige prvaka sučelit će dvije momčadi koje su igrale najbolji nogomet kroz cijelu sezonu. Ne samo da spektakl garantiraju imena klubova, najveće nogometne zvijezde, dva sjajna trenera koji vole napadački nogomet, već je i igra dvaju sastava bila za koplje iznad svih ostalih ove godine. Može li Manchester United učiniti ono što 2009. nije mogao u Rimu - zaustaviti Guardiolinu Barcelonu?

Kao prvak Europe i Engleske, Manchester United je tada s najboljim svjetskim igračem, Cristianom Ronaldom, stigao u Rim kao blagi (zaista blagi) favorit na kladionicama. Barcelona je došla kao ljubimica dobrog dijela nogometnog puka, usprkos načinu kako je preko Stamford Bridgea došla do finala. Guardiolina Barcelona bila je nešto novo, igrala je jedan novi, drugačiji, neodoljivi nogomet i njena je pobjeda, tada, bila pobjeda tog nogometa.
Danas su uloge zamijenjene.

Katalonci su tada bili samo vanzemaljci, a danas su "zločesti vanzemaljci", dok je United "zadnja nada čovječanstva", Rooney kao Will Smith, Hernandez kao Tom Cruise i Van der Sar kao Aaron Eckhart. Iako su glumci, zapravo, u Barceloni.

Barcelona si je, dakako, sama kriva za status koji danas ima, za filmiće i izjave koji se izruguju silnom bacanju, hvatanju za glavu, prenemaganju, vikanju, pritisku na suce. Dok Messi stvara materijal za svoje buduće pristupanje nepostojećem nogometnom "hall-of-fameu", Busquets i Pedro grade svoju kandidaturu za iduću dodjelu Oscara.

Uz "pomoć" psiholoških igara Josea Mourinha te nekih sudačkih odluka, Barcelona je s tom glumom i ponašanjem uspjela učiniti ono što u protekle tri godine nije uspjelo niti jednom protivniku na nogometnom terenu - zasjeniti nogomet koji Barcelona igra.

I taj nogomet više nije neodoljiv kao 2009. Ne zato jer ga Barcelona igra lošije; ako išta, Barcelona ga igra još bolje. No, ono što je tada bilo impresivno - superiorna kontrola lopte, tehnička i taktička izvedba jedne specifične nogometne filozofije na do tada neviđenoj razini, danas je - dosadno.

Danas je svaka utakmica Barcelone ista, neovisno igra li protiv Osasune, Arsenala, Šahtara, Deportiva ili Reala. Katalonci skupe 600-700 dodavanja, protivniku ostave mrvice posjeda lopte, igra se "viktorija" na jedan gol, neovisno o trenutnom rezultatu, a ako protivnik uspije iskoristiti kakav prekid ili prigodu za polukontru te se dovoljno dugo koncentrirano brani i ne primi rano pogodak - ima prigodu izvući povoljan rezultat. Što uglavnom nije slučaj.

Zaista je teško pronaći argument da Barcelona nije zaslužila proći Real. U Madridu svoju "obranu" zasnivaju na puno hipotetskih situacija - da nije Pepe dobio crveni, da nije Ramos dobio žuti, da nije nepriznat pogodak u Barceloni na 0:0, no prema onome što smo zaisat vidjeli Barcelona nije ostavila nikakve dvojbe - bolja je momčad od Reala. Ne (samo) zato jer se veliki Real "bunkerirao" na svom terenu, ne (samo) zato jer je Barcelona bila nadmoćna u posjedu lopte kao da igra protiv bilo koga drugog, ne (samo) zato jer Real, koji je došao na Camp Nou okrenuti 0:2 iz prve utakmice, u prvih 45 minuta nije zapucao na gol, već zato jer je, jednostavno, Barcelona imala više prigoda i jer je zabila više pogodaka. Njeni najbolji igrači dali su više od najboljih Realovih, i kada na stranu stavimo sve priče o glumi Katalonaca, agresivnosti Reala ili sucima, i pogledamo samo nogomet, Barcelona je bila u svemu bolja. Svih 180 minuta.

Barcelonin problem je to što je postala predobra i predominantna. Da postoji poneki glumac ala Pedro u Lyonu, nikoga ne bi bilo briga. Da su sudačke odluke razlog za mržnju, ne bi ni Manchester United bio sentimentalni favorit jer su "Crveni vragovi" prošli Chelsea uz iznimno značajnu (i pogrešnu) odluku suca u prvoj utakmici na Stamford Bridgeu. O čemu se gotovo uopće ne priča, za razliku od puno dvojbenijih situacija u ogledima Reala i Barcelone.

No, nogometu treba zanimljivost i neizvjesnost. Nogometu ne treba jedna momčad koju možete pobijediti jedino ako se odlično branite, ako vam je raspoložen golman, ako vam je naklonjen sudac, ako vam svi najbolji igrači odigraju sjajno, ako vam sjedne u rašlje udarac s 25 metara, ako se ozlijedi Messi, ako Villa promaši jedanaesterac, ako tlak zraka bude 1024.3 hPa, relativna vlažnost 41% i još vam se poklopi 37 različitih stvari.

Nogometu treba da Manchester United izađe na Wembley i u otvorenom okršaju nokautira Katalonce. Da Unitedov direktan, brz, okomit, fizički moćan nogomet nadvisi Barcelonin "tika-taka" nogomet.

Ne zato jer je jedan način bolji od drugoga, nego zato jer će inače biti dosadno. Jer će inače Jose Mourinho biti u pravu - jedini lijek bit će Pepe i slični. A za nogomet će biti puno zdravije ako su rješenje za Barcelonu Rooney i Hernandez nego ako su rješenje Pepe i Ramos.

Manchester United i Barcelona dvije su daleko najuspješnije momčadi u Europi u proteklih pet godina. Kako u Ligi prvaka, tako i u dvije najjače europske nogometne lige, United i Barcelona dominiraju, pa je skorašnje finale prava nogometna poslastica, bitka za status momčadi koja je obilježila ovo razdoblje. Čini se naizgled da je to Barcelona, no pobijedi li United, s dvije titule i tri finala Manchestera u samo četiri godine, Katalonci ne mogu reći da su obilježili ovo nogometno razdoblje, a njihova kandidatura za "najbolju momčad svih vremena" doživjela bi veliki udarac od kojeg bi se mogli oporaviti tek osvajanjem još poneke kante idućih godina. A koliko god se Barcelona činila dobrom, svaku Ligu prvaka je izuzetno teško osvojiti.

To je samo jedan od razloga zašto će ovo finale biti posebno "napumpano", kao da već sama imena Manchester Uniteda i Barcelone, Messija i Rooneyja, ne garantiraju spektakl.

Pitanje svih pitanja je, dakle, može li United biti momčad koja Barcelonu može pobijediti igranjem nogometa? Može li biti drugačije nego 2009., kada je na papiru čak i jači United bio samo promatrač genijalnosti Inieste, Xavija i Messija?

Kada je Barcelona postala dosadna (i zbog ponašanja dijela svojih igrača iritantna), oči mnogih usmjerile su se prema Old Traffordu gdje je Manchester United sve te oči podsjetio - hej, mi isto igramo dosta dobro nogomet, i tako već 15-ak godina.

Schalke je izgledao kao da je zalutao na Old Trafford, a igrao je protiv Manchesterove DRUGE momčadi. U polufinalu Lige prvaka, Alex Ferguson si je mogao dopustiti da odmori devetoricu protimaca iz prvog susreta i pobijedi još uvjerljivije. Schalke nije europski vrh, ali Schalke je iznimno uvjerljivo i zasluženo izbacio još uvijek aktualnog europskog i talijanskog prvaka.

To svjedoči koliko je Man Utd dobar, moćan, dubok, uigran, kvalitetan, profesionalan. Ferguson cijelu sezonu sluša o jednom od lošijih Manchester Uniteda proteklih godina, ali ipak ga samo dva dobra rezultata dijele od osvajanja Premiershipa i Lige prvaka.

Da bi postigli takve rezultate, morate imati sjajnu momčad, sjajne igrače i morate puno stvari raditi zaista dobro.

A Manchester United ima (po)najboljeg vratara svijeta; ima uz Puyola i Piquea najbolji stoperski par svijeta; ima najboljeg lijevog beka i gledajući svu četvoricu braniča, ima najbolju obrambenu četvorku - bez obzira gledate li papir, gledate li utakmice ili jednostavno Manchesterov sjajan obrambeni učinak u Europi ove sezone.

United ima i jednog od najboljih napadača svijeta; ovisno o definiciji koju imate za napadača, možda i najboljeg. Njegov novi partner, Javier Hernandez, još nije veliko ime, ali nastavi li kako je krenuo, brzo će postati. Rijetko kada sam vidio napadača s boljim osjećajem za prostor, za izbjegavanje zaleđa, njegovo kretanje i otvaranje je za udžbenike, a tek mu je 21 godina.

Manchester ima odlična, prodorna, brza, tehnički kvalitetna krila, ima golemo iskustvo u igračima poput Giggsa, Van der Sara ili Scholesa, ima u sredini fizičku snagu, trku i pluća Carricka, Fletchera, Andersona, ali i njihovo taktičko postavljanje, izuzetan raspon kvalitetnih dodavanja, od kratkih pasova do milimetarski preciznih dugih lopti. Ima šampionsko iskustvo, ima pobjednički DNK, ima grb kluba koji garantira da se United neće prepasti i ima trenera koji je već osvojio sve i koji nije zaboravio gorak okus iz rimskog finala. I koji je u tom finalu štošta naučio i koji je preiskusan da učiniti iste pogreške.

Drugim riječima, ako je itko opremljen igrački, momčadski i trenerski za "skidanje" Barcelone, onda je to Manchester United.

United ima brzinu kojom bi mogao ugroziti Barceloninu obranu. United ima u sredini moć i snagu da parira Xaviju i Iniesti i iskoristi njihove obrambene manjkavosti. Ne zaboravimo, Guardiola je kazao kako njegova momčad toliko voli imati loptu, ponekada i po cijenu "dosade", zato jer se "ne zna braniti". Daleko od toga da se Barcelona zaista ne zna braniti, ali ipak je puno ranjivija kada netko ima znanja i snage napasti je. U protekle tri godine, dva susreta u kojima je protivnik baš nadigrao Barcelonu bila su milanski ogled s Interom i londonski ogled s Chelseajem - oba puta domaćin je bio agresivan i dovoljno ofenzivan, čvrst i odlučan da ugrozi Barcelonu kroz vlastitu igru, a ne čekanje pogreške.

United ima i fizičku snagu i kvalitetu u obrani koja bi trebala garantirati da se relativno nejaki Pedro, Villa i Messi ne mogu baš šetati kamo i kako god žele. Evra-Vidić-Ferdinand-Rafael ipak je neusporedivo bolja linija od bilo čega što su sastavili Arsenal, Šahtar ili Real. United, k tomu, ima boljeg vratara i United ipak igra finale u svojoj zemlji uz vrlo vjerojatno više svojih navijača. Izgledno je da United bude i u boljoj formi, jer je završnica u Premiershipu puno neizvjesnija nego u Primeri.

Uza sve rečeno, Barcelona će biti i jest favorit.

Lako se zaboravi u cijeloj priči o Pedru, Busquetsu, Mascheranu, Mourinhu, Pepeu ili sucima, ali - Barcelona prilično dobro igra nogomet. I onaj dečko, kako se ono zove? Messi, da, i on je prilično dobar.

Je li to jednodimenzionalan nogomet? Mislim da jest, što ne znači da Barcelona nema plan B, C i H. Ima, ali kako god Guardiola posložio kotačiće, a ima u Barceloninoj igri zaista puno podvarijanti, Barcelona ima svoj jedan jedini stil i od njega ne može odustati. Iniesta i Xavi ne mogu primiti loptu i dugim loptama ciljati Villu koji bi to spustio na udarac Busquetsu. Messi neće proći jednog igrača na desnom krilu i onda centaršutima tražiti Villu.

Manchester United ima više dimenzija - Fergusonova momčad zna pobijediti i sa 60 i s 40 posto posjeda lopte, i kroz (polu)kontru i kroz kontinuiran napad, i kroz prekide i s ubačajima i s udarcima i s dugim loptama i kratkim pasovima i kroz taktičko nadmudrivanje, i s jednim i s dva i s tri napadača, i presingom i pasivnijim pristupom i u dinamičnom okršaju Premiershipa i u sporijem ritmu europske utakmice.

No, može li Ferguson ovoga puta otkriti što bi od toga United trebao odabrati protiv Barce?

U Rimu je pao bez ispaljenog metka. United je tada čak i dobro startao, no nakon primljenog pogotka na dušu Vidića i Van der Sara (i jasno Eto'oa), Englezi nisu mogli ni primirisati Barceloni, gledali smo jedno od najnezanimljivijih finala u nedavnoj povijesti. Xavi i Iniesta igrali su svoj nogomet, Messi je radio što je želio, Manchester United je izgledao sporo, tromo, staro, nemoćno.

Igrački se momčadi nisu puno promijenile, posebno ne Manchester United, koji je jači za boljeg desnog beka (tada je igrao O'Shea te za Valenciju i Hernandeza, a slabiji je za Ronalda i Teveza koji je ušao u nastavku. Iako bez individualne klase Ronalda, dojam je da je United sada kao momčad bolje balansiran i da bi Rooney u sredini napada trebao biti puno jača figura nego je bio u tom susretu kada je bio nevidljiv na lijevom krilu. Pitanje je kako će Ferguson posložiti sredinu terena; tada nije imao na raspolaganju Fletchera koji će sada gotovo sigurno igrati, i nije imao Valenciju koji Unitedu daje prodornost i brzinu. Tada su sredinu terena činili Anderson, Carrick, Giggs i Park, a nije nemoguće da na Wembley istrči samo jedan, a eventualno niti jedan od navedenih. Činjenica je da ta sredina ni otprilike nije mogla parirati Barceloni, a da Valencia, Nani, Fletcher i uz njih eventualno Carrick (Anderson? Scholes?) nude više brzine i agilnosti.

S druge strane, Barcelona je tada bila lišena usluga Danija Alvesa, jednog od svojih ključnih igrača, lijevog beka igrao je Sylvinho, a najviše se promijenio napad u kojem su Pedro i Villa zamijenili Eto'oa i Henryja. I ako je Messi tada bio sjajan, što reći za Messija 2011.?

Ne treba previše zaključaka izvlačiti iz jedne utakmice, ali Barcelonina dominacija nije se dogodila samo u toj utakmici - United je tada postao "samo jedan u nizu". Pretpostavljalo se da svojim direktnim, moćnim, jednostavnim nogometom United može parirati Barceloni, baš kao što se pretpostavlja i sada. Je li povijest učiteljica života? Ili Ferguson može pronaći čarobnu formulu, uz pomoć Josea Mourinha "s kojim se često čuje"?

2009. Barcelona je pobjedom protiv Manchester Uniteda razveselila dobar dio nogometnog svijeta.

Može li i hoće li 2011. United učiniti isto, pobjedom nad baš tom Barcelonom?

Barcelona je veliki klub, ali...

Barcelona se nije proslavila nekim klupskim potezima proteklih godina. Od prskalica nakon ogleda s Interom do "nemogućnosti" da Joseu Mourinhu pronađe mjesto u loži stadiona na uzvratnoj utakmici. Za klub koji se nije prodao te na dresovima nosi natpis Unicefa, koji se busa da je "više od kluba", to su malograđanski potezi.

Zgodno je to prokomentirao Sportnetov programer Dragan Kovač, pokazavši da bi za Sportnet mogao pisati i tekstove, a ne samo programski kod:

"Veliki klubovi, za razliku od malih, mogu pronaći mjesto u loži. Tako i Guardiola, trener malog kluba, uživo gleda utakmicu velikog kluba - Manchester Uniteda. Iz lože."

Malo povijesti

Barcelona i Manchester United imaju relativno bogatu međusobnu povijest u Europi. Finale prije dvije godine bilo im je jedino međusobno u Kupu ili Ligi prvaka (2:0 za Barcelonu, pogoci Eto'oa i Messija), no ne i jedino u Europi - 1991. u finalu Kupa Uefa slavio je Fergusonov United s 2:1. Mark Hughes zabio je tada dva pogotka Carlosu Busquetsu, ocu današnjeg veznjaka Sergija.

Ukupno su igrali 10 puta u Europi - oba sastava uknjižila su po tri pobjede, četiri puta završilo je bez pobjednika, uključujući one atraktivne okršaje iz sezone 1998./1999. kada je i na Old Traffordu i na Camp Nou bilo 3:3. Niti jedna momčad nije dobila dvije zaredom, što nije dobar znak za Barcelonu.

Oba kluba imaju pozitivnih iskustava s Wembleyjem (šesti puta domaćin) gdje su i United i Barcelona podignuli svoje prve pehare namijenjene najboljoj momčadi Europe - United 1968. pobjedom od 4:1 u produžetku protiv Benfice, a Barcelona 1992. protiv Sampdorije - tada je u produžetku slavlje Kataloncima donio Ronald Koeman, a u sastavu je dakako bio današnji trener Barcelone Josep Guardiola. Oba kluba su po tri puta bili prvaci Europe, love četverostruke prvake Ajax i Bayern, a ispred njih su još Liverpool, Milan i Real. United je slavio u 3 od 4 finala, Barca u 3 od 6 (izgubili od Benfice, Steaue i Milana).

Englesko-španjolska europska finala gledali smo 15 puta, jednu pobjedu više imaju Englezi. Prvi puta zaigrali su Tottenham i Atletico 1963. u finalu Kupa kupova (pobjeda Spursa od 5:1), a posljednji puta španjolsko-engleski ogled gledali smo lani u finalu Europske lige kada je Atletico pobijedio Fulham.

dobar tekst ali je preuzet (ukraden) sa ove dole stranice

Code: Select all

http://www.hrsport.net/

[and]

kao prevashodno Mourihnov navijač da pokušam dati iz jednog drugog ugla pogled na sinoćnju utakmicu.Mislim da je jučerašnja utakmica pored niza drugih stvari (a jedna je od njih svakako i večinatsvenost Barce) pokazala još jednom zašto navijači klubova koje vodi Mourihno pokazuju gotovo bezrezervnu podršku i odanost njemu. Čitali smo ovdje kako ljudi hvale fergiiev fair play, kako mu čestitaju na sportskom držanju i slično. Čestitam mu i ja, mogu sebi to priouštiti, nisam navijač MU . Al mislim da su navijači MU sinoć tokom utakmice makar jednom, a poslije utakmice i više puta spomenuli Mourihna. Jer ono što on (Mourihno) daje tim navijačima je osjećaj da ste uvijek pokušali, da ste dali i više nego što ste mogli, da ste probali dodirnuti nebo, da je cilj dostižan. Nekad to ne izgleda lijepo, nekad se i ne uspije, ali uvijek ostaje osjećaj hrabrosti, nikada to nema osjećaja poniženja, uvijek je vaš tim (Mourihnov tim) dio igre, nikada nisu puki statisti, nisu samo dekor koji uljepšava čitav događaj.

A nažalost (ili na sreću zavisi sa koje strane gledate) sinoć je MU bio samo statist, bili su oni koji popunjavaju broj, bez vjere i nade da mogu biti nešto drugo, bez hrabrosti da pokušaju, sebi su naprijed rezervisali ulogu dobrih gubitnika, a nema ništa gore za navijača nego kad oni za koje navijaš unaprijed pristaju na tu ulogu. A Ferggie je jedan od razloga zašto je to tako. I čini mi se da je on sinoć više mislio o sebi i svom ugledu nego o navijačima i klubu koji vodi ( A Ferguson je veliki, nemoj da neko pomisli da to ne prizanjem) . Samo, mislim da juče ni on nije vjerovao, i da juče je bio malo suvioše egoističan. Čuvao je sebe a ne svoj tim.

kao neutralni navijač bih rekao, hvala ti Ferggie šo si nam omogućio da vidimo svu veličanstvenost Barce. Da sam navijač MU mislim da bih rekao, jebem li ga treneru moj, pa mogli smo makar jednom podapeti Mesiu.

Jedva čekam slijedeću sezonu i okršaje Barce i Reala.

porediti murinja i fergija je smiješno.murinjo sa neograničenim budžetom kopira destruktivne igre almerie,santandera... i mnogih malih ekipa.pa i ovim ekipama se desi da nekad barsa ima slab dan da uzmu bod ili pobijede.
s takvim iggračima igraš bunker i imaš za cilj povrijediti protivnika.fuj.jedan kaka koji je plaćen 80 miliona sjedi na klupi.
fergie,ma koliko ja ne volio ni njega ni utd,se odrekao ronalda i sa nekim "anonimnim" igračima osvojio prvenstvo engleske i igrao finale lige prvaka za razliku od murinja koji to nije uspio.uvijek je u vrhu i stvarno poštujem njegov rad,jer je u pitanju baš rad i znanje.
milina je recimo gledati i današnji porto i njihovu igru za razliku od porta pod murinjom.
nadam se da će i real sa takvim igračkim imenima,naći adekvatnog trenera,pa da gledamo ozbiljnije duele reala i barse.

[Teufik]

Moglo bi se stosta prigovoriti Fergusonu nakon utakmice.

Izostanak Berbatova je opravdao time sto smatra da je Owen igrac koji bi mogao uciniti nesto vise ukoliko dodju u situaciju da im treba gol.
Bili su u toj situaciji a Owen nije dobio sansu.
Mogao ga je uvesti kod 2-1 te izvuci Hernandeza.Ne mora znaciti da bi se nesto uspjelo ali moglo se pokusati.

Smatrao je da teziste bitke treba prenjeti na sredinu terena sto je logicno te je vecina rezervi bila iz srednjeg reda.
Opet smo samo vidjeli Scholesa da ulazi u igru umjesto Carricka (koji usput receno bio jedini originalni vezni igrac koji je startao utakmicu) a vidjelo se da Giggs i Park poslije 55-60 minuta ne rade kako treba.
Izgledali su umorno.Znaci,nismo vidjeli Fletchera ni Andersona.

Nani jest usao ali je poziciono zamijenio Valenciu koji se morao vratiti nazad da zatvori desni bek zbog izlaska Fabia.

To u sustini nista ne znaci po mom misljenju jer smatram da Manchester United trenutno nema igracki kadar koji bi se valjano suprotstavio Barceloni.
Tu prije svega mislim na vezni red.

I pored svega treba navesti da su dosta grijeili i time samo olaksavali posao Barceloni.
Tu bih naveo Evru (kod prvog gola) i greska Carricka i Nanija koji nisu bili u stanju da izbace loptu prije Villinog suta.

Sve u svemu moglo je bolje ali nisam siguran ni da bi to bilo dovoljno.

[art vandeley]

Moglo bi se stosta prigovoriti Fergusonu nakon utakmice.

Izostanak Berbatova je opravdao time sto smatra da je Owen igrac koji bi mogao uciniti nesto vise ukoliko dodju u situaciju da im treba gol.
Bili su u toj situaciji a Owen nije dobio sansu.
Mogao ga je uvesti kod 2-1 te izvuci Hernandeza.Ne mora znaciti da bi se nesto uspjelo ali moglo se pokusati.

Smatrao je da teziste bitke treba prenjeti na sredinu terena sto je logicno te je vecina rezervi bila iz srednjeg reda.
Opet smo samo vidjeli Scholesa da ulazi u igru umjesto Carricka (koji usput receno bio jedini originalni vezni igrac koji je startao utakmicu) a vidjelo se da Giggs i Park poslije 55-60 minuta ne rade kako treba.
Izgledali su umorno.Znaci,nismo vidjeli Fletchera ni Andersona.

Nani jest usao ali je poziciono zamijenio Valenciu koji se morao vratiti nazad da zatvori desni bek zbog izlaska Fabia.

To u sustini nista ne znaci po mom misljenju jer smatram da Manchester United trenutno nema igracki kadar koji bi se valjano suprotstavio Barceloni.
Tu prije svega mislim na vezni red.

I pored svega treba navesti da su dosta grijeili i time samo olaksavali posao Barceloni.
Tu bih naveo Evru (kod prvog gola) i greska Carricka i Nanija koji nisu bili u stanju da izbace loptu prije Villinog suta.

Sve u svemu moglo je bolje ali nisam siguran ni da bi to bilo dovoljno.

Ma aBda njih dobiti u 1/2 f. sljedece sezone , jedino Barcelonu United moze izbaciti u dvije utakmice .
Sinoc se vidjelo bas kao i 2009 god. da su ljudi mnogo bolji na sredini terena gdje United nema takav kalibar igraca u veznom redu .
Mislim da u dvije utakmice United ima puno vece sanse .
Na OT nikome nije lahko igrati te vjerujem da bi United pobijedio Barcelonu , a na Nou Campu se nekom zatvorenom igrom moze izvuci minimalan poraz .

[palermo]

porediti murinja i fergija je smiješno.murinjo sa neograničenim budžetom kopira destruktivne igre almerie,santandera... i mnogih malih ekipa.pa i ovim ekipama se desi da nekad barsa ima slab dan da uzmu bod ili pobijede.
s takvim iggračima igraš bunker i imaš za cilj povrijediti protivnika.fuj.jedan kaka koji je plaćen 80 miliona sjedi na klupi.
fergie,ma koliko ja ne volio ni njega ni utd,se odrekao ronalda i sa nekim "anonimnim" igračima osvojio prvenstvo engleske i igrao finale lige prvaka za razliku od murinja koji to nije uspio.uvijek je u vrhu i stvarno poštujem njegov rad,jer je u pitanju baš rad i znanje.
milina je recimo gledati i današnji porto i njihovu igru za razliku od porta pod murinjom.
nadam se da će i real sa takvim igračkim imenima,naći adekvatnog trenera,pa da gledamo ozbiljnije duele reala i barse.

Pa ne poredim ja Mourihna i Fergia, za mene su obadva veličine, s tim što su moje simaptije na strani Mourihna. Zašto, to sam jednom napisao na onoj temi Mourihno nob.kako li li je već bio naziv, i ne bih da se ponavljam.

Poenta onoga što sam napisao je da su navijačli Reala bilo mnogo zadovoljniji sa načinom na koji je Real izgubio od Barce nego što su sinoć bili navijači Mancstera.

I samo jedna ipak primjedba na ono što si napisao, Porto je pod Mourihnom igrao savršen fudbal, i mislim da je još uvijek rano porediti ovaj Porto sa Mourihnovim.

[and]

porediti murinja i fergija je smiješno.murinjo sa neograničenim budžetom kopira destruktivne igre almerie,santandera... i mnogih malih ekipa.pa i ovim ekipama se desi da nekad barsa ima slab dan da uzmu bod ili pobijede.
s takvim iggračima igraš bunker i imaš za cilj povrijediti protivnika.fuj.jedan kaka koji je plaćen 80 miliona sjedi na klupi.
fergie,ma koliko ja ne volio ni njega ni utd,se odrekao ronalda i sa nekim "anonimnim" igračima osvojio prvenstvo engleske i igrao finale lige prvaka za razliku od murinja koji to nije uspio.uvijek je u vrhu i stvarno poštujem njegov rad,jer je u pitanju baš rad i znanje.
milina je recimo gledati i današnji porto i njihovu igru za razliku od porta pod murinjom.
nadam se da će i real sa takvim igračkim imenima,naći adekvatnog trenera,pa da gledamo ozbiljnije duele reala i barse.

Pa ne poredim ja Mourihna i Fergia, za mene su obadva veličine, s tim što su moje simaptije na strani Mourihna. Zašto, to sam jednom napisao na onoj temi Mourihno nob.kako li li je već bio naziv, i ne bih da se ponavljam.

Poenta onoga što sam napisao je da su navijačli Reala bilo mnogo zadovoljniji sa načinom na koji je Real izgubio od Barce nego što su sinoć bili navijači Mancstera.

I samo jedna ipak primjedba na ono što si napisao, Porto je pod Mourihnom igrao savršen fudbal, i mislim da je još uvijek rano porediti ovaj Porto sa Mourihnovim.

ok.svako ima svoje simpatije.meni murinjo uopšte nije simpatičan,a može se porediti sa rehagelom.jedino što bi rehagel za istu taktiku skupio igrače za 100 miliona.
nije mi ni fergie nešto simpatičan,ali cijenim njegov rad i znanje.
koja je razlika ako su obadvije ekipe izgubile?čuj navijači reala zadovoljniji?zato što su ovi par puta uspjeli skršiti mesija i društvo.
ferguson i igrači uniteda su pokazali ogromnu veličinu.jer nije lako biti onako nadigran,a ne doći u iskušenje da svoju nemoć iskališ udaranjem.svaka čast.
slažem se da je rano porediti ovaj i murinjov porto,ali ovaj porto nekad i pogledam na tv-u.

[Baudelaire]

Ali Mourinho je sa sastavom Porta vrijednim 20-ak miliona eura osvojio Ligu prvaka. Deco, Carvalho, Paulo Ferreira, Maniche, svi su oni bili prosječni igrači dok Mourinho nije došao u Porto. Inače, Mourinho i sir se bar na taktičkom planu ne mogu porediti, Mourinho je bolji taktičar, mislim da to nikom nije sporno.

[Bušman]

Ali Mourinho je sa sastavom Porta vrijednim 20-ak miliona eura osvojio Ligu prvaka. Deco, Carvalho, Paulo Ferreira, Maniche, svi su oni bili prosječni igrači dok Mourinho nije došao u Porto. Inače, Mourinho i sir se bar na taktičkom planu ne mogu porediti, Mourinho je bolji taktičar, mislim da to nikom nije sporno.

Hahahha, pa Ronaldo nije nikad osvojio CL pa je najbolji napadac svih vremena (jos kad se pojavio u PSVu bio je dobar i nikad nije bio los dok nije napustio Real, doduse vec je ostario). Izbij iz glave da vrhunske igrace prave dobri treneri. Vrhunske igrace pravi sistem, a ne jedan trener. Te koje navodis su jednostavno dobri igraci i nije bitno da li ih trenira Mourinho ili neko drugi, jednostavno dobro igraju u vecini situacija, sto su i sami pokazali kasnije.