Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Bosnolog wrote:Porucnik Pelemis Bogoljub cini mi se iz Kladnja inace bio komandir cetnicke JNA policije u Viktor Bubanj danasnje sjediste suda BiH....Bio hrabar sa BOV-om na Otoci a naknadno pokazao sav svoj jad i kukavicluk kada je zarobljen,......
Picketina. Sav je bio upisan nakon zarobljavanja.
Ovaj snimak tako vjerno odrazava profil priproste seljacine, ... silnika, kome je obucena uniforma i dato oruzje u ruke, ... strashno.
jasko_ba wrote:jel to i zaim dosao na red kod dodika?
Neka smo skršili Veliku Srbiju i oduzeli im dio teritorije tog drugog maja '92. u Sarajevu, a za sve ostalo ćemo lako.
Svaka žrtva sa oduzimanjem agresoru Kosova, rasturanjem RSK i odlaskom u suprotni tabor Cg ima makar djelić satisfakcije. Tako i treba tješiti one koji po masovkama pronađu svoje najmilije.
bošnjačke žrtve, vojnici 10%, civili 90%
srpske žrtve, vojnici 90%, civili 10%
To pokazuje karakter rata u BiH i razliku između Armije BiH i Vojske RS-a
Ovo današnje deŠavanje samo pokazuje da su ultimatumima Dodika podlegli Tužilaštvo BiH i SIPA
inspekt wrote:bošnjačke žrtve, vojnici 10%, civili 90%
srpske žrtve, vojnici 90%, civili 10%
To pokazuje karakter rata u BiH i razliku između Armije BiH i Vojske RS-a
Ovo današnje deŠavanje samo pokazuje da su ultimatumima Dodika podlegli Tužilaštvo BiH i SIPA
Naše je da podržimo državno pravosuđe, ako imaš neke relevantne informacije, proslijedi ih nadležnom tužilaštvu, ako nemaš, pusti ljude da rade svoj posao.
Bošković: "Zbog sporazuma koji sam postigao sa Vladom BiH o mirnom izvlačenju pitomaca i vojnika, Ratko Mladić hoće da me uhapsi"
(Presretnuti razgovor šefa KOS-a, JNA generala Neđe Boškovića, koji se nalazio u Sarajevu na pregovorima oko iseljavanja kasarni, sa Brankom Kostićem, tadašnjim predsjednikom "krnjeg" Predsjedništva SFRJ.)
General Bošković: Halo.
Trandafilović: Zdravo, đenerale.
General Bošković: E di si?
Trandafilović: Kako je?
General Bošković: E ne pitaj, loša situacija.
Trandafilović: E nije valjda.
General Bošković: Pa jest, srpska Vlada pravi opstrukcije, neće, nisu prihvatljivi. Ja sam sinoć potpiso ugovor i to na naše zadovoljstvo i kako sam ja nametnuo uslove tako ga je Vlada u Bosni i Hercegovini i parlament potpiso. I ja tamo išo, sjedio tu Krajišnik i ova njegova armada i oni neće tako, oni neće da daju oružje da se da za pitomce a oružje to što je uzeto, ono, ovaj, TO ...što su uzeli, oni tamo odneli i tako iako sam ja obezbijedio da jedna trećina ostane Srbima a dvije trećine vrate Muslimani i Hrvati, i pored toga oni neće. Trebali su jutros do 8,00 sati da doćeraju to oružje, jutros ja treba da počnem sa razmjenom pitomaca i vojnika, međutim nema oružja, razmjena stoji, sad poče da se puca ponovo. Ovaj, mene htjeli juče da uhapse.
Trandafilović: Ko bre?
General Bošković: Srpska Vlada i ovi ovde
Trandafilović: Nemoj zajebavati.
General Bošković: Ovi Mladićevi, jeste. Pripremili hapšenje zbog toga što sam potpisao ugovor za oslobađanje pitomaca i vojnika na taj način i tako.
Trandafilović: Evo komandant bi hteo s tobom da se čuje.
General Bošković: Ko, slušaj, aha, tu je.
Trandafilović: Tu je. Ovo nije zaštićeno znaš.
Trandafilović: Znam ja, evo ti pa se čuj sa komandantom.
Komandant: Da.
General Bošković: E, Neđo.
Komandant: E, kaži.
General Bošković: Zdravo.
Komandant: Mi ovaj, ovo ne možemo nikako.
General Bošković: Što?
Komandant: Pa loše.
General Bošković: Pa onda... pa dobro ja danas nisam ništa ni radio, nisu, srpska Vlada nije ništa radila, nije dala oružje nije, nije ništa radila, znaš. Jer ja sam juče bio na sjednici, ovo znaju svi, juče sam ja bio na sjednici Bosne i Hercegovine i sklopio ugovor da nam daju izvlačenje kompletno i teško naoružanje i opreme i pitomaca i vojnika da im vratimo i to samo dvije trećine oružja onog
pešadijskog što su oni uzeli gore Srbi sve oružje
odozgo, i to i iz kasarne. Ja sam uspio i stvarno ovaj Fikret Abdić bio izuzetno korektan i ovaj Pušina i Jerko, i na kraju popustili svi i prihvatili da jedna trećina ostane Srbima a dvije trećine da vrate njima ovde. I dogovorili jutros do 8,00 sati da to predamo UNPROFOR-u da tu stoji oružje sve dok ne izvučemo tri kasarne danas, i kad se izvuku te tri kasarne, onda sutra da doćeramo drugu količinu jer sam ja išo na to da budu dva dijela, ide sutra druga količina i da dovučemo drugu i treću.
Komandant: Da, da.
General Bošković: Nisi ti bio tu sinoć, Krajišnik i ovi i oni su dali otpor, na kraju se složili na jedvite jade sa mnom da to prihvate i dogovoreno da jutros do 8,00 sati da bude ovde oružje, da ja mogu da počnem sa izvlačenjem pitomaca, evo oružja nema, njih nema, tako da nisam... Međutim, ja, sutra bi' te molio, ti si dobio onaj papir, jesi li dobio?
Komandant: Ma sve.
General Bošković: E ja bi' te molio to da mi sutra bude ovde obavezno i jedno i drugo.
Komandant: Pa znam, ali šta mogu, vreme je u pitanju.
General Bošković: E to. Inače, ovi su mene htjeli da uhapse, pripremili tajno hapšenje, ovde ova srpska Vlada sa ovim Mladićevim zbog ugovora koji sam potpisao i tako.
Komandant: Pusti to.
General Bošković: Ma nije, to je bila istina, ja sam njima reko i sinoć, ja sam dobio podatak tačan, tako da znaš.
Komandant: Da, da.
General Bošković: E, i pucali su na mene sinoć...
Komandant: Ko?!
General Bošković: Da, i to iz kasarne "Maršal Tito" kad smo se vraćali iz Predsjedništva Čađo i ja. Otvorena žestoka vatra, kola su izrešetana, srećom što su blindirana bila, ali to je strašno bilo, izbušili gume i sve nam izbušili, tako da
smo morali stati tu i ovaj, toliko se radi sklonište, neki zaklon od kuće i druga kola da nas odvezu do UNPROFOR-a i onda ovamo.
Komandant: Da, da.
General Bošković: E, tako da, međutim ja sam danas razgovarao sa Panićem (Životom, načelnikom Generalštaba JNA), op. M.D.) isto, ja ću reći kad se vrati to je neverovatno, neviđeno.
Komandant: Da, da. Slušaj, najgore je što je loše vreme, tako da računaš na to da može da...
General Bošković: Čekaj, ovde se evo stabilizovalo vidim i (oblaci?) se
povukli potpuno, vidljivost. kilometara.
Komandant: Ne možete proći do tamo. Evo Bane je pokušo pa nije mogao uopšte.
General Bošković: Aha, e pa molim te, ovaj, ja ovo što sam ti poslo, daj vidi od Saše sutra da mi to stigne i ovaj ...
Komandant: Sve će to biti ako bude vreme, ali ako ne bude, odnosno da računaš na to.
General Bošković: Jer ja bez toga ne smijem ići.
Komandant: Pa znam, pa zato ti kažem.
General Bošković: U redu, u redu, važi. Samo kažem ti, ovo je stvarno ja ne mogu da shvatim ove ljude ovde, ovi su bili korektni dole Izetbegović i svi, eto što sam ja stvarno nametnuo i...
Komandant: Da, da...
General Bošković: Prihvatili su na kraju sve i do kraja i ja sam rekao da znaš, ja sam reko Predsjedništvu sinoć Bosne i Hercegovine, ako budete izigrali me i ne budete garantovali potpunu bezbednost mojim ljudima kad budem izvlačio, ako mi iko strada, avijacija dejstvuje po svim vašim vitalnim ciljevima. Reko sam ponovo to i reko sam gospodinu Predsjedniku: ja nisam Kukanjac i budite sigurni da ću to uraditi, to da imate na umu, to sam zvanično reko i stojim iza toga. To sam reko da znate.
On kaže garantujem bezbednost, on je reko, idem ja s tobom na čelu zavisi gde god hoćeš kolona kad bude.
Komandant: Tako je, tako je.
General Bošković: Ja sam reko svakako uzeću vaše ministre i sve, idemo mi zajedno.
Komandant: Idemo zajedno i gotovo.
General Bošković: E dobro.
Komandant: Dobro.
inspekt wrote:bošnjačke žrtve, vojnici 10%, civili 90%
srpske žrtve, vojnici 90%, civili 10%
To pokazuje karakter rata u BiH i razliku između Armije BiH i Vojske RS-a
Ovo današnje deŠavanje samo pokazuje da su ultimatumima Dodika podlegli Tužilaštvo BiH i SIPA
odakle ti ovi brojevi? nisu tacni, ali nije ni bitno.
BHCluster wrote:
Bošković: "Zbog sporazuma koji sam postigao sa Vladom BiH o mirnom izvlačenju pitomaca i vojnika, Ratko Mladić hoće da me uhapsi"
(Presretnuti razgovor šefa KOS-a, JNA generala Neđe Boškovića, koji se nalazio u Sarajevu na pregovorima oko iseljavanja kasarni, sa Brankom Kostićem, tadašnjim predsjednikom "krnjeg" Predsjedništva SFRJ.)
General Bošković: Pa jest, srpska Vlada pravi opstrukcije, neće, nisu prihvatljivi. Ja sam sinoć potpiso ugovor i to na naše zadovoljstvo i kako sam ja nametnuo uslove tako ga je Vlada u Bosni i Hercegovini i parlament potpiso. ... Trebali su jutros do 8,00 sati da doćeraju to oružje, jutros ja treba da počnem sa razmjenom pitomaca i vojnika, međutim nema oružja, razmjena stoji, sad poče da se puca ponovo. Ovaj, mene htjeli juče da uhapse...
O kojem potpisanom ugovoru se radi, kojeg spominje general Bošković, gdje je taj ugovori?
O kakvom oružju se radi, pretpostavljam iz tog ugovora?
Preciznije preko 83% svih civilnih žrtava bi su Bošnjaci odnosno 33.700 dok je u isto vrijeme stradalo 4.075 srpskih civila. Dakle skoro 1:9 prema zvaničnim podacima. Naravno svaki život bi trebao biti kao čitav svijet pa se ne bi trebali puno igrati matematikom kao egzaktnom naukom kada govorimo o ljudskim žrtvama. Međutim ako postoji način da se uporedi zločin onda je ovo najrealniji pokazatelj. Dakle za svakog srpskog civila pobijeno je 9 Bošnjaka. Prema popisu iz 91. odnos ukupnog stanovništva Bošnjaka i Srba u BiH je 60:40 dakle da bi zločini prema civilima bili jednaki kako se danas to predstavlja u RS-u trebalo je biti pobijeno još nekih 20.000 srpskih civila. To je cijena koju su Srbi trebali platiti a nisu da bi mogli reći da smo svi isti.
Preciznije preko 83% svih civilnih žrtava bi su Bošnjaci odnosno 33.700 dok je u isto vrijeme stradalo 4.075 srpskih civila. Dakle skoro 1:9 prema zvaničnim podacima. Naravno svaki život bi trebao biti kao čitav svijet pa se ne bi trebali puno igrati matematikom kao egzaktnom naukom kada govorimo o ljudskim žrtvama. Međutim ako postoji način da se uporedi zločin onda je ovo najrealniji pokazatelj. Dakle za svakog srpskog civila pobijeno je 9 Bošnjaka. Prema popisu iz 91. odnos ukupnog stanovništva Bošnjaka i Srba u BiH je 60:40 dakle da bi zločini prema civilima bili jednaki kako se danas to predstavlja u RS-u trebalo je biti pobijeno još nekih 20.000 srpskih civila. To je cijena koju su Srbi trebali platiti a nisu da bi mogli reći da smo svi isti.
netacno. brojevi u odnosu u kojem sam ih ja postavio su bii odgovor na neciji post u kojem se spominje karakter ratovanja. stavljanje zrtava u pojedinacno poredjenje je bas suprotno od onoga sto sam boldirao, a sto si ti napisao
Sasvim_Obican wrote:Milutinj Kukanjac kaže : "U Dobrovoljačkoj ulici je ubijeno šest ljudi. Sve ostalo su laži"
Ja mu vjerujem. Ne vidim zbog čega bi lagao.
Svi koji idu preko tog broja su zlonamjerni i ne čitaju.
Dobrovoljačka je najbolji primjer s kakvim mi lažovima ovdje imamo posla. Pošto im ta brojka od 6 ubijenih nije dovoljno velika, posežu za mrtvima koji su ubijeni drugog dana na drugoj lokaciji, koji se nisu izvlačili iz grada nego naprotiv, koji su pokušali ući dublje. Tako dolaze do cifre od 40 i kusur ubijenih, to je nešto na čemu insistiraju i to je ono što se očekuje od Sarajeva da prihvati kao nepobitnu istinu.
I kad ukažeš na to velikosrpsko divljanje, u Sarajevu se jave dežurni golubovi da objašnjavaju kako je Dodik ipak legalno izabran i da se mora uvažavati ono što on ima da kaže.
Nerazumijem bas ove brojeve (i uopste to kad se ljudi pretvaraju u brojeve), jer sta je sa nemalim brojem Srba, Hrvata i ostalih koji su poginuli u Sarajevu od strane polozaja VRS. Uopste mi malo morbidno dijeliti mrtve.
demode wrote:Nerazumijem bas ove brojeve (i uopste to kad se ljudi pretvaraju u brojeve), jer sta je sa nemalim brojem Srba, Hrvata i ostalih koji su poginuli u Sarajevu od strane polozaja VRS. Uopste mi malo morbidno dijeliti mrtve.
Apsolutno tačno. Ljudi postaju brojevi samo na američkim filmovima i to kada su na robiji, pa ih prozivaju recimo:
Broj 112 da se javi kapou!
Nažalost, i u laboratoriji na DIP-u bolnice Koševo, podijele neke brojeve za uzimanje krvi, pa ona sestra proziva recimo: Broj 14,...
Bio sam primoran da ovo primjetim i iskažem jednoj starijoj med. sestri koja je baš meni odvadila malo krvi za potrebne analize.
Jednom su izvijestili kako srpsku djecu bacaju lavovima u sarajevskom Zooloskom vrhu. Drugi put, javili su da je prethodne veceri "u teroru nad poznatim Srbima u Sarajevu" ubijen bivsi fudbalski as, direktor Fudbalskog kluba Sarajevo Svetozar Vujovic. Sljedeceg dana sarajevski mediji donijeli su fotografiju grupe uvazenih gradjana u posjeti Vujovicu medju kojima je bio i zamjenik komandanta Armije BiH Stjepan Siber. Kad je Vujovic zaista umro od neizljecive bolesti nekoliko mjeseci kasnije, stotine Sarajlija svih nacionalnosti okupilo se - uprkos snajperskoj i artiljerijskoj vatri - u sali Holiday Inn hotela da odaju posljednju postu svom uvazenom sugradjaninu. Paljanska TV bila je uvijek brza i od samog Karadzicevog staba u automatskom negiranju bilo kakve odgovornosti srpskih snaga za zlocine pocinjene u Sarajevu.
Od prvog teskog masakra nad civilima, onog u redu za hljeb u Ulici Vase Miskina u kojem je ubijeno vise od 20 i tesko ranjeno i osakaceno jos desetine Sarajlija, Djogo i njegovi saradnici automatski bi tvrdili da to "Muslimani ubijaju vlastite sunarodnjake kako bi izazvali medjunarodnu intervenciju". Kao "dokaz" da se radi o reziranom zlocinu naveli su cinjenicu da se u trenutku eksplozije na licu mjesta odmah stvorila - navodno unaprijed pripremljena - ekipa TV BiH. Covjek koji je u toj prilici uzeo mikrofon i za bosansku TV komentarisao scenu masovnog zlocina, reditelj Benjamin Filipovic, svjedocio je u dokumentarnom djelu "Opsada" Suade Kapic o tome kako je sam to dozivio: trebalo je da se nadje s majkom u Miskinovoj, nekako bas u vrijeme i nedaleko od mjesta eksplozije, i cekajuci je vidio je TV ekipu koja je isla prema zgradi "Svjetlosti" na neko unaprijed zakazano snimanje.
Onda je dosla ta strasna eksplozija i on je, pridruzujuci se toj ekipi, slijedeci s mikrofonom u ruci kameru izmedju raskomadanih tijela, ljudi koji okrvavljeni i tesko ranjeni dozivaju u pomoc, u svakom od njih sa najdubljom ljudskom strepnjom trazio i oci svoje majke koja je samo cudnom srecom zakasnila na sastanak sa njim. Jedna od cuvenih izmisljotina paljanske TV, koja je izazvala i medjunarodno reagovanje, zabiljezena je u aprilu 1995. godine kad je geler granate ispaljene sa srpskih polozaja ubio 17-godisnju Sarajku Maju Djokic u samom centru grada. Dva dana nakon njene smrti, 11. aprila, paljanska TV prikazala je njeno tijelo u gradskoj mrtvacnici tvrdeci da ona "nije zrtva srpskog granatiranja, kako tvrde muslimanski mediji, vec zrtva Izetbegovicevih sljedbenika: u petak uvece oni su je silovali, ubili je i bacili njeno tijelo na trg pred stadionom. Muslimani su uhvatili nesretnu djevojcicu dok je pokusavala da pobjegne u srpski dio Sarajeva" - izvijestila je paljanska TV. Ali, ovog puta manipulacija sa smrcu jos jednog sarajevskog djeteta smjesta je raskrinkana.
Bio je jedan svjedok tog zlocina, sasvim slucajno Srbin - Aleksandar Lucic - koji je prodavao cvijece na Titovoj ulici nedaleko od zgrade bosanskog Predsjednistva kad je cuo Sarajlijama vec dobro poznati zvuk granate koja samo sto nije eksplodirala i vidio njen bljesak. Vidio je djevojku kako pada. Potrcao je da joj pomogne, odvezao je svojim kolima do kosevske bolnice, ali ona je vec bila mrtva. Maja Djokic ubijena je na povratku kuci s treninga odbojkasica. Dopisnik Njujork tajmsa, izvjestavajuci o tragediji citirao je njenog oca, Branka Djokica, kako kaze: "Bilo je mozda 10.000 ubijenih u Sarajevu, od kojih su mozda 1.700 djeca. Tako ne mozemo misliti da je Majina smrt nesto posebno. Ali naravno ona je bila nasa Maja i mi mislimo da je to posebno".
Djokic je izjavio kako je bio ljut gledajuci kako sljedeceg jutra deset vojnika Ujedinjenih nacija ispituje krater na mjestu gdje je njegova kci ubijena. "Sustina je", rekao je on reporteru, "da Ujedinjene nacije nisu nista ucinile da ovo sprijece". Mladen Vuksanovic, nagradjivani autor dokumentarnih emisija bosanske TV prije rata, obezbijedio je rijedak dokumentarni pogled izbliza na funkcionisanje srpskog propagandistickog staba na Palama. Rodjen u tom naselju i ziveci tamo od 1984, on je proveo prvih 110 dana rata izolovan na Palama, odbijajuci da se pridruzi nacionalistickoj srpskoj TV. On je kasnije uspio da izbjegne s porodicom s Pala u Hrvatsku odnoseci sa sobom svoje dnevnicke zabiljeske koje su poslije objavljene kao knjiga. Vuksanovic je biljezio, dan za danom, pritisak svojih bivsih kolega koji su napustili TV Sarajevo i kojima je SDS obezbijedio smjestaj i ishranu u paljanskim planinskim hotelima kako bi formirali "srpski informativni televizijski centar".
Boravio sam u Izbjegličkom centru ''Druga gimnazija'', zapravo u prostorijama sadašnje privatne poliklinike (prvobitno stan za domara Škole). Prolazeći pored mjesta usmrćenja naše Maje, vidio sam ove UN vojnike kako prave uviđaj. Kasnije sam čuo i za ove paljanske laži putem Radio-BiH vijesti. I novine su dojavile o svemu ovome.
Smrt Maje Đokić se desila nekih 30-tak metara od sadašnjeg nedavno izgrađenog Spomenika ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva. Njih oko 1600.
Nadam se da surovi političari nisu naredili uništenje RUŽE od Majine kobne granate sa izgovorom uređenja asfalta.
i opet mediji u rs-u po raznoraznim emisijama puštaju snimke iz napada jna na predsjedništvo 2.maja, pod floskulom da se radi o snimcima povlačenja "mirne" kolone iz komande 2.vojne oblasti (3.maj).
eyesburn wrote:i opet mediji u rs-u po raznoraznim emisijama puštaju snimke iz napada jna na predsjedništvo 2.maja, pod floskulom da se radi o snimcima povlačenja "mirne" kolone iz komande 2.vojne oblasti (3.maj).
Ne postoje mirne vojne kolone. To je kao da kažu da savanama šetaju mirni i miroljubivi lavovi.
zato sam i stavio navodnike, a tim nazivom je je kvalifikuju mediji iz rs-a.
ali poenta je ono drugo što sam napisao. vlastitu javnost, isto kao u ratu, obmanjuju i lažu. puštaju snimke napada jna oklopnjaka na predsjedništvo 2. maja, pod izgovorom da se radi o snimcima napada na kolonu od 3. maja.
i da ne bude bilo kakve zabune, govorim i o audio snimcima, kao npr. oni koji su sinoć u emisije "dosije" emitovani na atv.
Last edited by Dupli_skalp on 07/02/2012 14:13, edited 1 time in total.
a šta drugo da prikazuju, neg pobijene specijalce na skenderija mostu...oklopnjake i tenkove su izuzeli jer ih nije ni bilo ni kao podrška tekova sa zlatišta i topova koji su direkt tukli na grad o haubicama i pragama na trebeviću, hreši, mrkovićima itd se ne spominje jer aman sve su to mundje spremile pod alijinom islamskom deklaracijom, ubistvima svata, referendumom itd itd...meni kolko je poznato da su roditelji tih vojnika bili pred begeškim kasarnama i tražili svoje sinove nazad od vojske JNA a ne od nekih zelenih beretki i ustaša, ti snimci u srbiji su odavno zaboravljeni tj "Izgubljeni u Arhivama".