no_pasaran wrote:
Evo ovako, do 1990 BiH je funkcionirala na građanskom principu uz puno uvažavanje njene multietničke karakteristike. I funkcionirala je prilično dobro.
Funkcionirala je, ali u jednom totalitarnom rezimu. Mozemo mi pricati i o varijanti da se u BiH suspendira demokracija i uvede diktatura, mozda bi ona bila bolja od demokracije, ali ja ne bih bash ovu temu time opterecivao. Nesto sto perfektno funkcionira u totalitarizmu moze biti potpuno nefunkcionalno u demokraciji.
Da li jedna "normalna" držav au interpretaciji jednog Sarajlije znači država gdje je jedan čovjek = jedan glas, gdje dominantna nacija preglasava druge, gdje dominantna nacija zatire etničke i kulturne karakteristike drugih nacija? NE!
Ovdje kazes NE, sto je sjajno, ali nazalost dalje u pojasnjenju toga NE vidimo da je ono ipak DA, i to cisto ko sunce.
Normalna mutietnička država znači da se bavimo pitanjima etničkih skupina, ali da ih odvojimo od ostalih pitanja. Npr da se u Domovima naroda i u Ustavnom sudu bavimo etničkim politikama, ali da se u Predstavničkim domovima parlamenata bavimo ekonomijom, borbom protiv kriminala i korupcije, zdravstvom, približavanjem EU i NATO-u i ostalim pitanjima od vitalnog ljudskog interesa, a da vitalni nacionalni interes ostavimo Domovima naroda koji, baš kao i Predstavnički dom, mogu glasati za ili protiv nečega. Eto to čak možemo i sa ovim našim nakaradnim Ustavom.
Najvaznije pitanje etnickih skupina je pitanje vrsenja vlasti, raspodjele sredstava iz budzeta, donosenja zakona, koliko vidim ti bi sva ta pitanja izuzeo. Ne razumijem sto bi to ostalo, organiziranje kulturnih manifestacija?
Znaci jedan covjek jedan glas vazi samo za stvari koje su jedino bitne, za ostale ne mora da vazi. Nije to neka sjajna pogodba.
Ali se mora izbaciti princip stranačke podobnosti (Hrvat je samo ako je HDZ, Bošnjak samo SDA, Srbin samo SDS ili SNSD). Dakle Hrvat(kao i Srbin i Bošnjak) ima pravo da bude u stranci u kojoj želi i da živi u kojem god želi dijelu BiH.
Time sto ces princip postivanja izborne volje gradjana nazvati pogrdnim imenom "princip stranačke podobnosti" nece promijenit njegovu sustinu. Taj princip je da svaka stranka predstavlja narode u onolikoj mjeri koliku je podrsku od tog naroda dobila. Taj princip je jako vazan, tuzno je sto ga SDP minira.
HDZ/90/HSP predstavljaju Hrvate zato sto imaju podrsku birackog tijela, a SNSD/SDS Srbe iz istog tog razloga. Ne zato sto se zovu Hrvatskim i Srpskim. Mogu ja sutra osnovat neku Hrvatsku ili Srpsku stranku, al necu moc da predstavljam ni Hrvate ni Srbe, dok ne dobijem njihove glasove. Isto vazi za SDP, ne mogu oni na osnovu bosnjackih glasova predstavljat Srbe i Hrvate, kao sto ne bi mogli na osnovu Srpskih ili Hrvatskih predstavljat Bosnjake.
A oni prijedlozi da ce broj Hrvata koji sprovodi bosnjacku politiku biti jednak broju Bosnjaka koji sprovodi bosnjacku politiku jednostavno nisu dovoljno dobri za Hrvate.
SDP ima apsulutno multietničan karakter i u programu i u vodstvu stranke i u biračkom tijelu.
U birackom tijelu nema, gdje si ti to vidio. Govorim priblizno, ako neko ima kod Hrvata oko 5%, Srba oko 1%, a kod Bosnjaka oko 30%, onda ja to ne bih nazvao narocito multietnickim birackim tijelom. Mozda se to nekom ne svidja, ali biracko tijelo je jedino sto se pika, nikakvi programi, vodjstvo, deklaracije tu ne igraju ulogu. Kad SDP osvoji dovoljno glasova Hrvata i/ili Srba niko se nece buniti. Ako su doista multietnicni, onda ce jednog dana osvojit i mjesto premijera RS-a.
Zašto bi se sada SDP odrekao normalne države i normalnih principa ako je dobio podršku naroda da se za to bori, kada je to dokazano kao bolje, kada je današnji koncept pokazao da je gori, i kada su ispravljene greške prijeratnog građanskog koncepta? SDP nema ni potrebe ni prva na tako nešto.
Nije dokazano da funkcionira u demokraciji. Taj prijeratni koncept se pika tek od uvodjenja demokracije do rata. Toliko je dobar da je uspio dovesti drzavu do rata u rekordnom roku.
(ovo su oni mene poslusali 
hajd caj pristavi--jal kaHvu