#477 Re: Ceriću, je li te sramota ...
Posted: 06/11/2009 21:24
by Macak U Cizmama
Ko se sjeca, a sjecaju se mnogi, prije rata Muslimani su bili jedno bice. Nije bilo politickih niti kulturoloski naglasenih razlika medju njima . Ljudi su jednostavno osjecali veliki stepen zajednistva iz bilo kojeg kraja BiH da dolaze. Jos jaca veza je bila BOSANSTVO koje nas je sve vezalo.
Danas smo podjeljeni uzduz i poprijeko. Sandzacka struja, krajiska Babina struja, posavci, muslimani iz RS, pa iz Federacije, hercegovacki muslimani, a da ne govorim o podjeli medju samim vjernicima na "bosanske muslimane" i vehabije, stare i nove. Ovu podjelu je napravio niko drugi do Ceric, jer je sve ono sto nas je vezalo prije rata i cinilo jedinstvenim dolazilo iz one stare garniture koja je vladala u IVZ. Prije nije postojala "muslimanska banda" kriminalci , danas postoji. Oni su i nastali na temeljima koje je Ceric i IVZ napravili priklanjajuci se samo jednoj politickoj struji SDA, pritom namjerno zaboravljajuci da postoje i muslimani koji ne vjeruju u Boga, koji su komunisti, socijalisti, ljevi, desni, ali muslimani u punom smislu te rijeci, bosanski muslimani kao narod.
Ranije je IVZ priznavala nacionalni identitet , doduse republicki u okvirima ex YU, ali ga je priznavala, dok ova nova Cericeva IVZ to ne priznaje . Ili, priznaje ali je biti musliman ispred ili iznad nacionalnog identiteta. Time unistava Bosnjake kao narod, djeli muslimane na dvije frakcije i direktno utice na nacionalnu svijest bez koje BiH nemoze da postoji. Namjere ovog covjeka su vrlo zabrinjavajuce i vode propasti kako naroda Bosnjaka tako i propasti drzave BiH.
Eto zasto meni naprimjer Ceric ne valja.
#493 Re: Ceriću, je li te sramota ...
Posted: 07/11/2009 07:07
by sandokann
Intervju Dana: Rešid Hafizović
Islamska zajednica je sve osim Rijaseta
Rešid Hafizović je rođen 1956. godine u Potočarima kod Srebrenice (u genocidu nad Bošnjacima izgubio je dva brata i dvadeset članova šire porodice, što nije bila prepreka Mustafi Ceriću da mu u saopćenju Rijaseta na nos nabija i "Srebrenicu"). Nakon završetka Gazi Husrev-begove medrese diplomirao je na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu 1981. godine, kada postaje i asistent na predmetima islamska dogmatika i uporedne religije. Magistrirao je 1989. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu iz oblasti kršćanske dogmatike u Zagrebu, a doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1993. godine tezom o djelu najvećeg mističkog filozofa islama iz nekadašnje muslimanske Andaluzije Muhyiddin ibn 'Arabija. Predavao je i provodio brojna specijalistička istraživanja na najuglednijim univerzitetima širom svijeta: Institute catholique u Parizu, engleskom Oxfordu i Cambridgeu, njujorškom State Universityju, te japanskim i iranskim univerzitetima. Redovni je profesor sarajevskog Fakulteta islamskih nauka, te saradnik brojnih naučnih asocijacija u BiH i u svijetu. Njegov naučni opus, sačinjen od brojnih autorskih knjiga, studija i članaka, prepoznatljiv je i po velikom broju prevedenih knjiga na bosanski jezik s arapskog, engleskog, francuskog i talijanskog jezika. Predani rad nije ostao nenagrađen: akademik dr. Hafizović nagrađen je Al-Farabijevom nagradom, koju dodjeljuje Ministarstvo nauke, istraživanja i tehnologije Islamske Republike Iran, a namijenjena je naučnicima s visoko dostignutim rezultatima iz humanističkih i islamskih nauka
DANI: Dr. Hafizoviću, prošle sedmice ste oglašeni dobitnikom ugledne Nagrade Al-Farabi koju dodjeljuje Ministarstvo nauke, istraživanja i tehnologije Islamske Republike Iran, a namijenjeno je naučnicima s visoko dostignutim rezultatima iz humanih i islamskih nauka. Nekako se podrazumijeva da se dobitnici ovog prestižnog priznanja svrstavaju u red najistaknutijih islamskih mislilaca. Šta Vama lično znači ovo priznanje?
HAFIZOVIĆ: Tako zaista stoji u statutu Fondacije Al-Farabi i to, naravno, čovjeku imponuje, pogotovu onom koji je nagrađen u svojoj akademskoj karijeri za ono što je uradio. Bio bih neskroman da ne kažem da mi nije drago i da to ne doživljavam kao veliku čast. Ipak, moram reći da me danas ne zaokuplja previše to da me neko kvalificira kao "najvećeg" ili "jednog među vodećim islamskim autoritetima" - to što radim, ostat će iza mene. Pretpostavljam da će me to nadživjeti, barem se trudim da to tako bude. Neko buduće vrijeme će, s jedne validne historijske distance, dati validnu kritiku i ocjenu je li to bilo za tu vrstu nagrade ili nije. Velika je čast dobiti nagradu koja obilježava i ime i djelo jednog velikog muslimanskog filozofa i ne samo filozofa. Velika je čast uspjeti svoje vlastito djelo dovesti pod temeljno obilježje imena i djela filozofa, teozofa, Abu Nasra al-Farabija.
DANI: Kako tumačite to što je, i pored činjenice da Vam je uručeno tako značajno priznanje, i sama vijest da ste dobili Al-Farabijevu nagradu nekako prešućena, ili još preciznije - institucionalno prešućena? Evo, pomno sam pratio ovih dana - ni Rijaset IZ-a BiH, ni Vaš matični fakultet, ni Univerzitet u Sarajevu - niko se nije oglasio.
HAFIZOVIĆ: Moram reći da sam prijatno iznenađen što se nešto tako desilo, tim prije što nisam imao pojma da ima ljudi i van naše zemlje koji prate rad ovdašnje akademske zajednice. Tim prije sam iznenađen što znam da u mojoj vlastitoj zemlji nikoga nije briga za tu vrstu događanja. Ovdje vi možete u jednom danu same dragulje napisati i objaviti, to je rijetko kome osobito značajno. Tu najprije mislim na zvanične institucije, koje bi se morale po definiciji brinuti o tome šta ljudi iz akademske zajednice rade i šta taj rad u svijetu uopće proizvodi, ako išta proizvodi. Utoliko sam bio više iznenađen jer je moj rad prepoznat u zemlji koja je, s jedne strane, samo duhovno središte i vrelo duhovnog univerzuma kojeg sam ja pokušao smjestiti između korica knjige Ljudsko lice u ogledalu sufijske literature. Što se tiče naših institucija, računajući tu i krovnu instituciju Islamske zajednice, kao i onu na kojoj sam zaposlen - ja ću biti potpuno iskren: nisam ni očekivao nikakve posebne izraze oduševljenja niti euforiju kada su naše obrazovne i ine institucije u pitanju. Pogotovo ne kada je riječ o administrativnom vrhu Islamske zajednice, dakle o Rijasetu. Ako bismo tražili odgovor na pitanje zašto ondje nema niti najmanje reakcije u vezi s tim - odgovor će se jasno nazrijeti ako se vratimo koju godinu unazad. Meni je Rijaset IZ-a dodijelio jedno jedino priznanje u karijeri prije par godina, da bi dva dana iza toga doslovno pljunuo na njega i javno se odrekao i mojih stavova i mojih intelektualnih usluga. Slične stvari su se dešavale još nekim mojim kolegama.
DANI: Šta je s Vašim kolegama, šta je s Vašim međusobnim, da tako kažem, privatnim kontaktima - da sada ne nabrajamo Vaše kolege s FIN-a, koji su kao i Vi "prokazani" od strane Rijaseta... Zašto oni šute, kao što su šutjeli kada Vas je Rijaset brutalno napadao?
HAFIZOVIĆ: To su bila bezočna saopćenja Rijaseta. Ko je imao imalo zdrave pameti mogao je vidjeti da su to bile stvari motivirane povrijeđenim sujetama, nekim prizemnim interesima, nije tu bilo zdravorazumskog argumenta. Postoje ovdje i drugi ljudi koji su trpili slične ili iste napade, kvalificiranja, ili ograđivanja od onoga što oni svaki dan rade. Ne znam zašto ne postoji snažnija reakcija kolega na tako nedopustive postupke, jer Fakultet islamskih nauka i ljudi koji na njemu rade ne zaslužuju da se tako kvalificiraju i obezvređuju niti ova institucija sa svojim tridesetogodišnjim postojanjem i rezultatima koje je dala za to vrijeme zaslužuje da bude tako bezočno obezvrijeđena, diskvalificirana, gurnuta u blato. Tu više ne treba trošiti riječi. Administrativno, Islamska zajednica više ne zaslužuje toliko pažnje nakon svega. Nakon ovakvog svog odnosa prema istinskim vrijednostima, prema kojima je morala pokazati više respekta i pijeteta, administrativni vrh, to jest Rijaset Islamske zajednice, ne zaslužuje nikakvu ozbiljnu pažnju. Stoga mislim da moje kolege ubuduće ne zbog mene, nego zbog digniteta institucije i posla kojim se bave, moraju smoći snage i znanja da naprosto zaštite ovu instituciju, ali i vlastito dostojanstvo.
DANI: Ivan Lovrenović je jednom u Danima napisao da je "inflacija intelektualaca u bh. društvu obrnuto proporcionalna osjećanju odgovornosti za društvo u kojem ti 'intelektualci' žive" - kako komentirate to što ogromna većina bh. intelektualaca ne pokazuje ni minimum spremnosti na individualni kritički javni angažman?
HAFIZOVIĆ: Gospodin Lovrenović je to detektirao na najbolji način - mi zvanično imamo jednu oveću intelektualnu zajednicu, unutar koje postoji dosta ljudi koji nose akademske titule, ali svoj život provode tako da iza njih ne ostaje gotovo nikakav trag. Dobar dio članova te zajednice izvrgava se konformizmu, ide linijom manjeg otpora, nezamjeranja, pa smo na kraju uspjeli da ukupni duhovni i kulturni ambijent ove zemlje pretvorimo u mrtvo more, unatoč činjenici da imamo sjajne pojedince koje ne treba zaboraviti i koji čine sve da u tom "mrtvom moru" podignu bar poneki talas. No, nažalost, broj tih ljudi, koji misle svojom glavom i koji razvijaju intelektualne vrijednosti koje nimalo ne zaostaju iza vrijednosti koje proizvode njihove kolege drugdje u svijetu, nije dostatan. Njihova snaga nije dovoljna da u samom temelju uzdrma akademsku zajednicu, koja bi onda kao jedan kolektiv postala odgovornija i prema sebi, kao kolektivu, a i prema pojedincima koji doprinose ponekad možda i više nego što objektivne okolnosti dopuštaju.
DANI: Oprostite, ali ima i vrlo istaknutih pojedinaca koji su pristali postati glasnogovornicima određenih tabora, određenih političkih ili vjerskih dogmi...
HAFIZOVIĆ: To je naša tragedija. Kad jedna tako neaktivna i neodgovorna akademska zajednica počne pucati po šavovima, uvijek vođena sitnim interesima, situacija postaje samo gora. Na kraju dođemo u situaciju da imate sve manje šanse da makar i govorite o istinskim vrijednostima. Dotle da smo dovedeni u situaciju da govorimo kako vrijedi biti pametan, da vrijedi biti dobar, pošten... što se po sebi uvijek podrazumijevalo. Vi sad morate čak i institucije koje su profesionalno zadužene da te ideale promiču uvjeravati da je ipak isplativo biti dobar, čestit, pošten, plemenit... Zar trebam naglašavati da te institucije po definiciji i same te ideale trebaju promicati i skrbiti se za svakodnevni duhovni, kulturni rast u ovoj zemlji, iznaći sredstva ili načine da svakodnevno stimuliraju kreativne ljude, one koji emitiraju iz svog vlastitog mislećeg duha ideje koje bi mogle biti znakoputi ili standardi naše istinske intelektualnosti. Znam da je stanje u ovoj zemlji teško, ali se isto tako svaki dan može vidjeti kako se razbacuje novac na stvari koje su apsolutno nepotrebne.
DANI: Dr. Hafizoviću, unaprijed se izvinjavam zbog dužine mog sljedećeg pitanja. Reisul-ulema prof. dr. Mustafa Cerić boravio je nedavno u SAD-u gdje je, između ostalog, učestvovao u radu konferencije Zajednička riječ, značajne globalne inicijative za kršćansko-muslimanski dijalog, u čijem radu su učestvovali brojni međunarodni uglednici, akademici, intelektualci i vođe svojih zajednica. Istovremeno dok poziva na međuvjerski dijalog hiljadama kilometara daleko od kuće, reis Cerić u obrazovnom sistemu, na koji direktno utječe, tolerira tumačenja islama koja su daleko od toga: konkretan primjer je konferencija u Beču o islamskom obrazovanju u jugoistočnoj Evropi, koja je održana pretprošle sedmice, na kojoj je Cerić govorio "o značenju vjerskog obrazovanja za mir i dijalog na Balkanu", a podršku su mu pružali Muharem Štulanović i Zuhdija Adilović, islamski pedagozi, poznati po tome što Ameriku, Jevreje i šiite predstavljaju kao neprijatelje islama i muslimana u Bosni. "Postoje tri važna vanjskopolitička faktora koja igraju ulogu u kreiranju budućnosti BiH - Amerika, Židovi - Čifuti i šiije. Što se tiče Amerike, sve je poznato. To je jedan od glavnih neprijatelja muslimana i islama u svijetu. Dalje, Čifuti su neprijatelj islama i to broj jedan. I neće doći Sudnji dan, to je u vjerodostojnom hadisu i to je istina, dok ih muslimani potpuno ne pobijede", govorio je Štulanović. I još: "Neće nastupiti Sudnji dan, završetak ovog svijeta, dok muslimani ne povedu sveopšti boj protiv Jevreja, pa će u toj bici Jevreji biti toliko poraženi da će ih muslimani pobiti. Oni će se tako razbježati da će se kriti za svako drvo i za svaki kamen. I svako drvo i svaki kamen će govoriti: 'O, Muslime, Robe Božiji, evo ga Jevrej, sakrio se iza mene, dođi pa ga ubij.'" Na sličan način Zuhdija Adilović govori o Jevrejima. Ovo je samo jedan primjer mržnje koju su Cerićevi saputnici u Beč propagirali kao sastavni dio vjere. Zašto reis Cerić tu mržnju tolerira?
HAFIZOVIĆ: Islamska zajednica nije samo Rijaset Islamske zajednice. Rijaset je samo njen administrativni vrh, koji nastoji predstavljati interese IZ-a kod nas i u svijetu na način na koji se to već dešava. Mislim da ne treba više trošiti riječi na taj administrativni vrh koji je, nažalost, odavno potpuno personaliziran u jednoj osobi. Ja - jednako je Rijaset; ja - jednako je Islamska zajednica; ja - jednako je bosanskohercegovačko društvo. Ja već odavno izražavam svoje neslaganje s takvim načinom vođenja i prezentiranja Islamske zajednice. No, mi, nažalost, na čelu Rijaseta imamo čovjeka koji je uvjeren kako to radi na najbolji način i koji misli kako se problemi ovog društva i ove IZ rješavaju negdje daleko od granica ove zemlje. Valjda zato toliko izbiva izvan granica ove zemlje. Zašto na konferencijama koje se u svijetu održavaju dopušta da u svojoj blizini ima vrlo radikalne ljude, koji su protiv svake vrste dijaloga, suživota, tolerancije, ja to, zaista, ne znam. Zašto takvim ljudima dizajnira svoj neposredni ambijent - to treba njega pitati. Apsolutno ne mislim da on s njima dijeli iste vizije i uvjerenja, ali je moguće da ih neki drugi interesi povezuju. Ljudi koje spominjete su ljudi od velikog povjerenja ljudi iz utjecajnih krugova u Saudijskoj Arabiji i moguće je da od njihovog mišljenja o svakom čovjeku u ovoj zemlji, pa tako i o reisul-ulemi, ovisi finansijska i svaka druga podrška te zemlje. Ja mogu razumjeti da prvi čovjek Rijaseta u BiH želi da zadrži svaku vrstu finansijske potpore Saudijske Arabije koja je među najbogatijim zemljama islamskog svijeta, ali ne smatram da je to jedini način da ovdašnja Islamska zajednica preživi. Možda je, dakle, to razlog zašto dopušta da ponekad i takvi ljudi zalutaju na konferencije o miru i dijalogu na kojima se i on pojavljuje i da govore stvari koje, prije svega, nisu primjerene islamu. Ali, bilo kako bilo, on će za to u bližoj ili daljoj budućnosti, vjerovatno, morati ponijeti i veliku odgovornost za takve postupke - vjerovatno će neka buduća povijesna distanca na najbolji način podcrtat posljedice, implikacije koje će iz svega toga proisteći ne samo za IZ u BiH, nego i za islam kao takav, jer sve je više članaka, intervjua, knjiga koje na Zapadu sve promašaje muslimanskih religijskih vođa stavljaju na teret samome islamu koji nema ništa zajedničko s njihovim postupcima.
DANI: Zašto?
HAFIZOVIĆ: Zato što neki ljudi misle da imaju pravo s islamom da čine što god hoće, da ga dizajniraju prema vlastitoj želji, kao da je on njihova prćija, a ne poklonjeno nam Božije dobro. Njihova neodgovorna ponašanja samo jačaju predrasude i krive predodžbe o islamu.
DANI: Je li radikalizacija Islamske zajednice dio nekog šireg plana? Kad kažem radikalizacija, prije svega mislim na zvanični stav Rijaseta prema skupini koju u govoru kolokvijalno nazivamo vehabijama. Vi ste i došli u sukob s Islamskom zajednicom kad ste rekli da "vehabije dolaze po našu djecu".
HAFIZOVIĆ: Ja sam bio samo jedan u nizu intelektualaca koji su javno reagirali povodom svega što nam se dešava u vezi s tom društvenom pojavom. Moj tekst čak nije bio u tom smislu najoštriji, ali se Rijaset, za divno čudo, okomio baš na moj tekst i na mene. Oni iz Rijaseta su htjeli reći kako je žarište vehabizma negdje van granica BiH, a onda su u više navrata sami sebe demantirali.
DANI: Upravo sam to čekao da čujem - dakle, Islamska zajednica nije priznavala postojanje vehabija, zatim ih je reis označio "novim muslimanima", a najnoviji stav, kojeg sam našao na zvaničnoj stranici Rijaseta IZ-a BiH, problematizira postojanje vehabija i "medijsko linčovanje IZ-a BiH zato što dozvoljava da se praktikuje druga pravna škola islama u BiH". Šta se promijenilo u odnosu Islamske zajednice BiH prema tzv. vehabijama?
HAFIZOVIĆ: Ništa se nije promijenilo. Ovdje pojedinci još uvijek govore o vehabizmu, naglašavajući da sve vehabije nisu iste. Postoje umjerene vehabije koji misle da je način života i prezentiranja islamske kulture na način na koji to oni rade za njih najvjerodostojniji. To je, naravno, stvar vlastitog izbora i vlastite kulture odijevanja o kojoj se ne raspravlja sve dok to ne vrijeđa i ne ugrožava prava drugoga. Međutim, postoje neki drugi radikalni elementi kojima vehabije dođu kao dobra maska. Oni u vrhu IZ-a to vrlo dobro znaju. No to im nimalo ne smeta da demantiraju svoj vlastiti stav od prije petnaestak godina kojim su hanefijsku pravnu školu proglasili službenom u religijskom životu ovdašnjih muslimana, da bi danas, evo, govorili o nekoj drugoj pravnoj školi islama u religijskim institucijama u BiH. Treba li uopće podsjećati da je u pitanju takva pravna škola koja nije u stanju da održava tlo pod nogama ako sve u svom neposrednom okolišu neće pomesti, ako neće sve promijeniti i svemu sa čime se susreće neće dati svoj prepoznatljiv ton i znak.
DANI: Katolička crkva je revidirala mnoge stavove koje je dogmatski stoljećima zastupala i religije nisu imune na korekcije te vrste. Ima li potrebe za "prosvjetiteljstvom" u islamu, odnosno, da li bi se islam trebao modernizirati? Ovo Vas pitam zbog jedne Vaše veoma oštre reakcije na tvrdnju ili bolje reći pitanje kršćanskog teologa Anthonyja O'Mahonyja: "Da li u islamu uopće postoji volja za teološkim razvitkom?"
HAFIZOVIĆ: U islamu nema dogmi. Samo načela vjere. Ne postoje dogme, ali postoje istine vjere koje stalno treba učitavati u vrijeme u kojem živimo i koje proističu iz nepotrošivog svetog teksta. Ne mislim da se u islamu nešto treba revidirati, ali mislim da se kod muslimana mnoge stvari moraju promijeniti. Muslimani moraju znati da je islam jedan, a njegove interpretacije višestruke. Islam je uvijek iznad svake interpretacije, a ne obrnuto. Nažalost, danas to nije tako. Muslimani su danas duboko podijeljeni, u dobroj mjeri i zato što su im njihova mezhebska opredjeljenja postala važnija od samog islama kojeg ta mezhebska opredjeljenja samo djelomično i u strogo određenom segmentu posreduju. Kao jednu od posljedica toga, danas imamo tragične događaje u Afganistanu, Pakistanu ili Iraku, gdje muslimani ubijaju jedni druge, jer smatraju da jedni za druge nisu dovoljno dobri muslimani i da je interpretacija islama jednih bolja od interpretacije islama onih drugih. To su oni vječni popravljači svijeta za koje mislim da bi danas našli zamjerke i Poslaniku islama. Takvih danas imamo i u Bosni i Hercegovini. Oni zaboravljaju da je Islam jedno, muslimani su nešto drugo, što važi za druge religije. Tako je bilo kroz cijelu povijest. Tako će i ostati. Prema tome, ako treba neke stvari promijeniti, treba ih mijenjati u ljudima koji baštine ovu ili onu ideju ili religijsku tradiciju.
DANI: Reisul-ulema Mustafa Cerić je na tribini udruženja Ilmijje, problematizirajući "potrebu" Bošnjaka za nacionalnom državom citirao, kako je rekao, "njemačkog pjesnika i filozofa", Johanna Gottfrieda Herdera. Odakle potreba da se poziva na utemeljitelje organskog nacionalizma, zagovornike nacionalizma koji ističe urođenost vrijednosti nacionalne kulture?
HAFIZOVIĆ: Mislim da je to jedan užasan nesporazum u kome prebivaju ljudi koji lansiraju takve ideje. Ja više nisam siguran da li bi krajnji "proizvod" takvog njihova nesporazuma sa samima sobom bio nacionalna država. Tim prije što vrijeme nacionalnih država prolazi. Većma ujedinjujuća Europa je najbolji primjer koji podrazumijeva da se sve nacionalne države u Europi polagano odriču nacionalnog u korist transnacionalnog. Ja nisam siguran kako bi ta nacionalna država o kojoj ti ljudi govore mogla biti realizirana na ovom tlu. Bojim se da bi krajnja posljedica tog njihova "pregnuća" bilo nešto sasvim drugo - reduciranje Bošnjaka na vjersku zajednicu. Ne bih volio spekulirati oko toga, mada se bojim da je baš to temeljni motiv zagovornika te ideje, upravo to, to jest da se bošnjačke podanike svede na stado, na pastvu, na džemat, koji će izgubiti sva temeljna obilježja jednog uljuđenog europskog naroda. Mislim da bi danas bio najviši interes svih u Bosni, a naročito Bošnjaka, zagovaranje bosanskog identiteta naslonjenog na ideji pripadnosti ovome tlu do posljednjeg pedlja. Svaka druga priča vodi u svađu, u tragediju, u ko zna šta drugo.
DANI: Tek ste se vratili iz Irana. Sreli ste mnoge važne ljude, između ostalih i predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada. Kakve su vaše impresije?
HAFIZOVIĆ: To je za mene zaista bilo jedinstveno iskustvo u životu. Prvo, nisam mogao ni zamisliti da ću dobiti takvu nagradu, a onda ni da ću je primiti u jednom takvom okruženju i na tako visokoj državnoj razini. S jedne strane, to je lijep osjećaj, ali osjećaj koji je povremeno bio praćen i osjećajem nelagode. Pored nagrade, moja posjeta Iranu je podrazumijevala i druge obveze, održao sam jedno predavanje o suvremenom sufijskom mišljenju danas u BiH u Ministarstvu za kulturu i obrazovanje, potom radnu posjetu iranskoj Akademiji za filozofiju i teozofiju, obilazio sam biblioteke, velike knjižnice... Kulturno, Iran smatram duhovnom supersilom. Iranci su veliki muslimanski narod, narod koji je duhovno, vjerovatno, najnjegovaniji u cijelom muslimanskom svijetu.
DANI: Kakvo je Vaše mišljenje o borbi između iranskih konzervativaca i reformista, te netrpeljivostima i sukobima koji su eskalirali tokom demonstracija protiv Mahmuda Ahmadinedžada, u kojima je optuživan za izbornu prevaru. Ahmadinedžadov državni aparat je pritom ispoljio neviđenu surovost u obračunu s demonstrantima. Je li Vam bilo malo neugodno primiti nagradu od njega?
HAFIZOVIĆ: To što se desilo nakon predsjedničkih izbora u Iranu bilo je tragično. Pravo govoreći, takvo nešto nisam očekivao u toj zemlji, bez obzira šta ja mislim o aktualnom predsjedniku Irana. Budući da je Iran jedna od rijetkih "parlamentarnih demokracija" među muslimanskim zemljama, moram, ipak, konstatirati da Iranci spadaju među najdemokratičnije narode muslimanskoga svijeta. Valjda zato onaj rasplet nisam očekivao u toj zemlji. Iranci su mogli to izbjeći, morali su biti malo fleksibilniji, baš zato što imaju značajnu političku opoziciju. Nisam siguran da li su, ni nakon trideset godina, u cijelosti razumjeli poruke revolucije. Malo više demokratske fleksibilnosti ne bi im škodilo. No, unatoč svemu, mislim da su Iranci trijezan narod i da se nisu previše razočarali u revoluciju.
#496 Re: Ceriću, je li te sramota ...
Posted: 07/11/2009 09:52
by Zlata M.
palestina wrote:citam vala svasta pisete.neke treba da bude strah BOGA zbog tolikog vrijedjanja jednog covjeka a da ga uopste nepoznaju.
reis je vodja muslimana u bih i to tako i treba da bude.pa i stado ovaca treba vodju(cobana) pa tako i mi imamo vodju (reis-a) i nije on nama nikakav posrednik sa BOGOM kao sto neki ovdje misle.neki pisu kao on se netreba bavit politikom a ja kazem naravno da treba jer nama muslimanima KUR"AN casni odredjuje zivot .neki pisu kako u KUR"ANU casnom nema bosne pa kao netreba GA se ni pridrzavat .zalosno je to kako neki ljudi razmisljaju.neki reisa osujduju zbog gluhe b. pa sta je tu on kriv.u srce i duse ljude nemoze nijedan covjek pogledat.neki kazu stace nam vjeronauka u obdanistima a ja kazem neka,neka se uci od malena.a ne kao u doba bratstva i jedinstva pa povelik broj muslimana nezna ni FATIHU proucit.neko napisa sta je on uradio za njega bosnjaka jer se svugdje petlja.a ja te pitam sta si ti uradio za IZ i reisa i slijedis li ti svog reisa?
a to isto vazi i za sve nas ,samo se pitamo sta je ko uradio za nas a nepitamo se sta smo mi uradili za onoga od koga nesto ocekujemo.ja postujem naseg reisa i ponosan sam na njega kad digne glas i jasno i direktno kaze e necete vise,dosta je bilo.naravno i on je samo covjek i ima svoji mana i grijesi,a imali neko na ovoj planeti da negrijesi.nesvidja mi se njegovo druzenje sa ljudima sumnjivog karaktera ali i zato ce on pred ALLAHOM odgovarat .nase je da ga slijedimo i da mu ukazujemo na neke pogreske a ne da ga napadamo i vrijedjamo. izvinjavam se unaprijed zbog ovako dugog posta i ako sam nekog uvrijedio
Smiri se,covjece.
Pokusaj stvar pogledati iz nekog drugog coseta.
Kud ces,ziv bio,odmah po "stadu ovaca" i "cobanu"?!
Ili sebe samog stvarno i dozivljavas kao ovcu kojoj treba coban?!
Evo da te teta Zlata malo smiri :
Ti si,covjece,Bozije remek-djelo! Jedinstven,neponovljiv...vec rodjen sa svim onim sto ti treba za direktnu vezu sa tvojim Stvoriteljom : sa osjecajem za istinu,pravdu,postenje,skromnost,moc stvaranja,nadogradnje...Sve je to vec u tebi.
Zaviri u svoje srce i sve ces to naci.
Nemaj straha,Bog dragi je ljubav...nepresusni izvor dobrote,istinske snage.
Eh,kad to osjetis,prestaces se bojati eventualne,s tvoje strane izrecene,kritike nekom reisu,recimo,jer imas u sebi samom,u srcu svome,jasne dokaze da se ono/onaj sto/koga ti kritikujes,na ovaj ili onaj nacin ne uklapa u "koncept".
I prestani,ako to vec cinis,billo sta ciniti za
svoga reisa.
Ti vala ko ona djecica iz prijeratnih crno-bijelih filmova,sto uciteljima donose pletene priglavke!
E ja necu!

#498 Re: Ceriću, je li te sramota ...
Posted: 07/11/2009 10:03
by Macak U Cizmama
dio iz odlicnog intervjua Hafizovica kao kljucni problem djelovanja IVZ u BiH je ovo ;
"DANI: Reisul-ulema Mustafa Cerić je na tribini udruženja Ilmijje, problematizirajući "potrebu" Bošnjaka za nacionalnom državom citirao, kako je rekao, "njemačkog pjesnika i filozofa", Johanna Gottfrieda Herdera. Odakle potreba da se poziva na utemeljitelje organskog nacionalizma, zagovornike nacionalizma koji ističe urođenost vrijednosti nacionalne kulture?
HAFIZOVIĆ: Mislim da je to jedan užasan nesporazum u kome prebivaju ljudi koji lansiraju takve ideje. Ja više nisam siguran da li bi krajnji "proizvod" takvog njihova nesporazuma sa samima sobom bio nacionalna država. Tim prije što vrijeme nacionalnih država prolazi. Većma ujedinjujuća Europa je najbolji primjer koji podrazumijeva da se sve nacionalne države u Europi polagano odriču nacionalnog u korist transnacionalnog. Ja nisam siguran kako bi ta nacionalna država o kojoj ti ljudi govore mogla biti realizirana na ovom tlu. Bojim se da bi krajnja posljedica tog njihova "pregnuća" bilo nešto sasvim drugo - reduciranje Bošnjaka na vjersku zajednicu. Ne bih volio spekulirati oko toga, mada se bojim da je baš to temeljni motiv zagovornika te ideje, upravo to, to jest da se bošnjačke podanike svede na stado, na pastvu, na džemat, koji će izgubiti sva temeljna obilježja jednog uljuđenog europskog naroda. Mislim da bi danas bio najviši interes svih u Bosni, a naročito Bošnjaka, zagovaranje bosanskog identiteta naslonjenog na ideji pripadnosti ovome tlu do posljednjeg pedlja. Svaka druga priča vodi u svađu, u tragediju, u ko zna šta drugo. "
Hafizovic ustvari vrlo blago , valjda ne zeleci se eksponirati, otkriva i glavne motive Cericeve politike , nestanak Bosnjaka kao naroda a time i Bosne kao drzave, jer su jos jedino Bosnjaci ti koji ovu zemlju drze na okupu. Ceric ima zastrasujuci stav Islama prema naciji . On bez dvojbe kaze , "Islam je iznad nacije", sto u slucaju Bosne znaci upravo ono sto je Hafizovic i odgovorio u ovom pasosu, reduciranje Bosnjaka na vjersku zajednicu.
To u praksi znaci ovo. Na predstojecem Bosnjackom Saboru Bosnjaci se trebaju proglasiti "muslimanskom bosnjackom nacijom" kao kolektiv bez obzira na razlicitosti medju samim bosnjacima. Ovaj prefiks "muslimanska nacija" je politickog a ne vjerskog karaktera jer znamo da su samo 1/4 bosnjaka i clanovi IVZ. Ovo je Cericeva platforma za ulazak u Evropu i mi Bosnjaci bi bili prva muslimanka nacija na tlu Evrope i dio "nadnacije" koju Hafizovic takodje pominje.
Strasna stvar je to sto nam se nudi vjerski, a ne gradjanski nacionalni identitet. Strasno je sto vjerski nacionalni identitet za podlog ima robovlasnicki odnos zasnovan na principu imaginarnog gospodara , Alaha i covjeka kao njegova roba. Ono sto Bosnjacima nedostaje je nacija, ali ne bosnjacka vec bosanska nacija vezana za drzavu BiH zasnovana na gradjanskim principima kao sto je to u svim normalnim drzavama. Jedini koji su tu opciju, opciju gradjanskog drustva , ponudili Bosnjacima su bili i najveci neprijatelji Islama , komunisti, koji su i stvorili Republiku BiH. Iz istog razloga su svi oni koji nisu uz Cerica i "komunisti" i oni kojima se "ne treba prilagodjavati". To je taj "novi talas" ili "novi islam" koji Ceic uvodi cini mi se i po cjenu obracuna i podjele u samom bosnjackom narodu.
Jedini nacin da se spasimo je da se na Bosnjackom Saboru lijepo zahvalimo IVZ na njenim"uslugama" i da se proglasimo neutralnim narodom ( gradjanska opcija) a Islam, kao uostalom i sve ostale ideologije da bude privatna stvar svakog pojedinca pa ko voli neka izvoli.