arzuhal wrote:BlooQ. wrote:
znači ako se odreknem slobodne volje, i počnem slijediti uputu ima nade za upgrade na vjernik Vista?
Ustvari, ti se nikad ne možeš odreći slobodne volje. A sve i kad bi mogla, opet bi to u svom temelju bio čin slobodne volje
. Slobodna volja je naš belaj, tovar koji nosimo, naša muka, naše pravo da budemo što želimo i da radimo po svom, po svojoj pameti. Obično ljudi misle da rade po svojoj volji a zapravo primaju i usvajaju tuđa iskustva kao svoja.
Nefs je duša (sklona sebi, svojoj pameti, slobodi da čini šta želi, zadovoljenju svojih prohtjeva, ma kakvi oni bili), a
Ruh je duh, ono božansko spušteno u svakog čovjeka, kao trag, kao potpis (što reko Whitman). Ruh postoji u svima nama tek kao klica, kao sjeme, u hladu razgranate Duše Koja Hoće Sebe. Da bi se Duh razvio, poveo Čovjeka ka Bogu, valjalo bi sasjeći korov kojeg Duša posija. Inače će Duh postojati samo kao mogućnost, nikad odabrana, nikad ispoljena, nikad kušana. Pa, ipak, duša će nastojati da nadomjesti taj nedostatk duha i iznova će nuditi tisuće svojih šarenih izloga...
Dakle, nećeš se ti te slobode nikad morati odreći, baš kao i ja. Jedino što se ta Sloboda može odreći nas. Ona ima tu šansu
ček da me prestanu hvatati epileptični tikovi od spomena Whitmana (%$#"!!!$#"$)
"ako sama hebrejska riječ nephesh označava dušu, a znači također i ''život'' (čovjekovu bit). Riječ se koristila za životinje (Post 1,20-24) i čovjeka kao cijelu osobu (Jš 2,13; Post 21,23). Bitno je spomenuti kako se u starozavjetnim tekstovima spominje i riječ ruach, a odnosi se na nematerijalni dio jedinstven samo čovjeku (Br 16,22).
U Novom zavjetu stvar postaje bistrija jer se u grčkom jeziku jasno može vidjeti razlika između duše (psyche) i duha (pneuma) kao što je primjerice vidljivo u Hebrejima 4,12: ''Uistinu je živa i djelotvorna riječ Božja. Ona je oštrija od svakog dvosjeklog mača i prodire do rastavljanja duše i duha…''
Duh u svakom slučaju uvijek uključuje nematerijalni dio čovjeka, dok je duša nešto što čini svakog čovjeka jedinstvenim (moj prijatelj, moj brat ili sestra je različit od mene). Duša je sve ono što uključuje tebe kao osobu, tvoje želje, emocije i razmišljanja, a manifestira se u tvom odnosu s drugima i samom razumijevanju sebe. Duh te čini svjesnim sebe (probuđena savjest), s odnosi se na razumijevanje i komunikaciju s Bogom jer oživljava prilikom ponovnog rođenja (Iv 3,5-6). Nakon novog rođenja ne moramo se ravnati po onome što nam duša govori (emocije, misli), već možemo duhovno rasti u skladu s Božjom voljom budući da imamo duhovni uvid u stvari koje drugi ne razumiju.
Životinje nemaju duh pa prema tome ne traže Boga. Biljke imaju 'tijela'', životinje tijela i dušu (u mogućnosti su 'komunicirati' sa životinjama i ljudima), dok samo čovjek ima duh (i zato teži nadnaravnom, shvaćanju života i Boga).
"(
http://kontakt.bloger.hr/post/duh-i-dus ... 07400.aspx)
a jedan German fino reče jednom da treba razlikovati Boga od temelja u Bogu ili prirode u Bogu (Grund im Gott, Natur im Gott), ona odnosno on je kriv za otpad i zlo u svijetu.Temelj u Bogu ujedno je bezdan (Grund —Un-grund) i tko želi nešto znati o Bogu mora napustiti sve, pa i samog Boga — kako bi mu se što više približio. Svijet je naša predodžba iza koje stoji nesmiljena, neukrotiva i besmislena volja. Ona je skriveni Kantov Ding an sich. Volja se objektivira u idejama i u prirodnim pojavama i povijesnim. Nitko ne može zaustaviti srljanje besmislene volje (te tvoje slobodne volje bez kontrole).
U našem stoljeću Max Scheler kaže: Ako postoji filozofijski zadatak čije rješenje naš vijek naročito hitno traži, to je onda onaj filozofijske antropologije... Ni u jednom vijeku nisu nazori o bivstvu i podrijetlu čovjeka bili nesigurniji, neodređeniji, raznolikiji nego u našemu. Dugogodišnje i potanko bavljanje problemom čovjeka daje piscu svakako pravo na tu tvrdnju. U otprilike desettisućgodišnjoj povijesti mi smo prvi vijek u kome je čovjek sebi potpuno i do kraja postao »problematičnim«, u kome on više ne zna što je: no ujedno zna da ništa ne zna. I samo ako je čovjek voljan da učini potpunu tabulu rasu sa svim predajama o ovom pitanju, i ako u krajnjem metodičkom otuđenju i čuđenju nauči gledati na
biće zvano čovjek, moći će se opet doći do održivih uvida.
Ja predlažem da zaboravimo sve objave i sva saznanja učinjena do sada i krenemo ispočetka?
