#476 Re: Postavljen spomenik ubijenoj djeci Sarajeva
Posted: 23/02/2009 15:49
by justdoit
dlfo wrote:Better Man wrote:dlfo wrote:Meni se licno svidja. To sto neki vide "falus", njihov problem, sto neki ne vide, takodjer njihov problem. Svako ima pravo na misljenje. Ja ovdje vidim majku koja pokusava da zastiti dijete.
E, ja ne vidim. I niko normalan ne vidi u ovom spomeniku majku koja pokušava da zaštiti dijete. I ne znam na osnovu čega si zaključio i vdio da je riječ o majci koja pokušava da zaštiti dijete?
Prateci tvoju filozofiju iz ovog teksta, to znaci da ja ne spadam u normalne, jer vidim "majku koja pokusava da zastiti dijete", vec bih bio normalan ako vidim "falus". Lijepo, to je tvoje misljenje. Ja sam, pak, drugacijeg misljenja.
Ma ljudi dragi, pa nije više poenta šta ko od nas vidi ili ne vidi. Stvar je u tome da ne bi smjelo ostati nejasno šta spomenik predstavlja.
Smatram da je spomenik ''na ovu temu'' morao pobuditi nekakvu emociju kod onoga ko dodje/prođe tuda - po mogućnosti tugu, suosjećanje i želju ''da se ne zaboravi i ne ponovi''. Ali s prve, kako se to kaže, a ne da se objašnjava i vijeća šta bi to trebalo biti. Bilo bi praktičnije da se išlo na sasvim konkretan motiv - dijete sa igračkom u ruci, tužan/prestrašen pogled i sl.
Ja odmah zamišljam da dovedem stranca tu, šta bi pomislio, šta bi rekao... Pored toga, apsrakcija otvara prostor i za manipulacije, a mislim da nam to definitivno ne treba.
Što dublje razmišljam, sve mi se pametnijom čini ideja jednostavno postavljanja ploče sa uklesanim imenima i prezimenima djece, ali u nekom normalnom, čitljivom položaju (kao u Potočarima).
Ljudi, ne ide nam ova umjetnost jer gdje god makneš, koji god povod bio, nebogobojazni skaču iza ugla da u svoje džepove preusmjere po koju stotinu hiljada markica, ne biraju povod.
Zabraniti umjetnost dok pravna države ne profunkcionira i lopovluk postane zakonom kažnjiv! Čini se nema druge...
Za kraj link. Pa vidite kako se grandiozan spomenik može napraviti da pogodi tačno tamo gdje treba - ravno u srce, pa da preskoči otkucaj od muke!
http://www.daylife.com/photo/0fLY40bc3wd4e
#479 Re: Postavljen spomenik ubijenoj djeci Sarajeva
Posted: 23/02/2009 19:37
by Jara
Upitah komšiju (izgubio dijete u ratu
) o spomeniku...reagova ravnodušno, kao da mu je svejedno...nije ni vidio...
Gledam danas ono...ma nije estetski toliko grdo, interesantno je za neku galeriju... dobro bi došlo za muzej Ars Aevi, radovi na otvorenom...Nego, cijena je meni najdiskutabilnija
, to je u ovom kokuzluku
pravo rasipništvo...od naših para...
O ukusima... davno je rečeno. Koliko je samo frke izazvala Ajfelova kula među Parižanima... predlagano da se poslije Svjetske izložbe rastavi i proda u staro gvožđe...a sad je Pariz nezamisliv bez nje...
A frke je bilo i oko spomenika Draženu Petroviću, u ZG...
Usput, onaj ispred FIS-a mi se nikako ne sviđa... ma da je i džaba bio...preglomazan, voda ne teče, smanjen park.
#486 Re: Postavljen spomenik ubijenoj djeci Sarajeva
Posted: 25/02/2009 11:40
by Banksy
SPOMENIK POD ISTRAGOM
Kako se gradilo obilježje najmlađim sarajevskim žrtvama
UBIJENA DJECA IM TO NEĆE OPROSTITI
Spomenik ubijenoj djeci Sarajeva, koji je nedavno postavljen u Velikom parku, izazvao je brojne polemike u bh. javnosti kako zbog izgleda, tako i zbog ogromne sume novca koju su gradske i kantonalne vlasti uložile u ovaj projekat; u skandaloznoj pljački budžetskih sredstava učestvovali su, između ostalih, firma “Hidrogradnja”, koja je svoje usluge naplatila sa više od pola miliona maraka, te autor idejnog rješenja spomenika, umjetnik MENSUD KEČO, koji je na izradi skulpture “zaradio” nevjerovatnih 725 hiljada maraka
Tri miliona maraka za spomenik nad kojim se poreski obveznici u Sarajevu zgražavaju!!?
Spomenik ubijenoj djeci Sarajeva, rad umjetnika Mensuda Keče, koji je nedavno postavljen u Velikom parku, izazvao je pravu lavinu negativnih reakcija u bosanskohercegovačkoj javnosti. Dvije odvojene staklene skulpture u sredini bronzanog prstena, koji je napravljen od čahura granata i ostale municije preostale iz rata, prema Kečinim riječima, simboliziraju majku koja želi da zaštiti svoje dijete. No, umjetnikova vizija naišla je na nerazumijevanje i neodobravanje mnogih Sarajlija i Bosanaca, koji smatraju da je ovakav spomenik potpuno neprimjeren sjećanju na tragično prekinute živote najmlađih stanovnika opkoljenog Sarajeva. Lokacija spomenika smještenog u samom središtu grada, pored najprometnije ulice, je neadekvatna, izbor stakla kao materijala od kojeg su napravljene skulpture također nije odgovarajući, izgled spomenika je previše apstraktan i iz njega se ne može ni naslutiti šta treba da predstavlja - samo su neki među stotinama komentara koji se ovih dana mogu čuti i pročitati na internet-forumima, a oni “najradikalniji” čak smatraju da Kečina skulptura, kada se posmatra iz određenog ugla, asocira na muški spolni organ!
ŠOKANTNI FINANSIJSKI IZVJEŠTAJ
O izgledu spomenika moglo bi se raspravljati unedogled, ali ono što je mnogo važnije od same vizije umjetnika Keče je činjenica da su za projekat realizacije (još nezavršenog) spomen-obilježja ubijenoj djeci gradske i kantonalne vlasti do sada utrošile oko dva miliona maraka. Čak i najvećim laicima je jasno da je toliki budžet za, po izgledu, veličini i materijalu od kojeg je rađen, nimalo impozantan spomenik kakav smo dobili u Velikom parku i više nego pretjeran.
Na šta je potrošen novac - pitanje je koje su postavili i članovi administracije Gradske uprave predvođeni novoizabranim gradonačelnikom Sarajeva Alijom Behmenom, koji je od svoje prethodnice Semihe Borovac “naslijedio” i projekat izgradnje spomen-obilježja ubijenoj djeci. Kako saznajemo u upravi Grada, Behmen i njegovi saradnici bili su konsternirani finansijskim izvještajem o budžetskim sredstvima utrošenim tokom 2007. i 2008. godine za izgradnju spomen-obilježja. Nakon što je Grad Sarajevo u martu 2007. raspisao konkurs za izradu idejnog rješenja spomenika, Komisija, kojom je predsjedavao prof. dr. Muhamed Hamidović, a u čijem su sastavu bili i prof. dr. Ibrahim Krzović, prof. dr. Sadudin Musabegović, prof. Stjepan Roš, doc. Bojan Hadžihalilović, akademski slikar Hasan Čakar, doc. mr. Ognjenka Finci, te predstavnici Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva Sabrija Zimić i Muhamed Čolić, među 21 idejnim rješenjem koje je prijavljeno na konkurs većinom glasova odlučila je da ne dodijeli jedinstvenu nagradu predviđenu za najbolje rješenje, te da Mensudu Keči ponudi uvećani otkup njegovog idejnog rješenja za 10.000 KM. Pored Kečinog, dodijeljeno je još pet otkupa po 4.000 KM. Potom su sve do marta prošle godine raspisivani tenderi za izradu izvedbenog projekta, koji su tri puta propali jer se navodno, kako stoji u izvještaju, nije javio dovoljan broj ponuđača, te je na kraju ugovor o izradi izvedbenog projekta zaključen u aprilu 2008. sa firmom Hadžiabdić d.o.o. iz Sarajeva, kojoj je za taj posao isplaćeno 24.538 hiljada KM. Vrijednost radova na osnovu izvedbenog projekta procijenjena je na blizu dva miliona KM, preciznije 1.920.638 maraka. Za izvođača građevinskih radova je zatim na tenderu odabrana firma Hidrogradnja, sa kojom je sklopljen ugovor vrijedan 554.280 KM. U novembru prošle godine osigurano je još 300.000 KM za, kako se navodi u finansijskom izvještaju, “obezbjeđenje nedostajućih sredstava za ugovorene radove i dodatne radove koji nisu predviđeni projektom”.
Autoru Mensudu Keči je za izradu skulpture ugovorom osigurano nevjerovatnih 725.496 KM, a od tog iznosa mu je do sada isplaćeno oko 545.000 maraka!
Sveukupno, Grad Sarajevo, Ministarstvo za boračka pitanja KS i devet gradskih općina su u protekle dvije godine iz budžeta za spomen-obilježje djeci Sarajeva utrošile 1.505.000 KM, a to je (još uvijek) tek prva faza! Naime, za ovu godinu planiran je nastavak, odnosno druga faza izgradnje spomen-obilježja, kojom je predviđena izgradnja nove šetnice od raskršća Titove i Koševo ulice do kafane Park, postavljanje 19 rasvjetnih stubova, hortikulturno uređenje te postavljanje klupa za sjedenje i korpi za otpatke, što bi sve zajedno, prema procjenama projektanata, trebalo koštati dodatnih milion i po konvertibilnih maraka, uz napomenu da će se “stvarni troškovi utvrditi nakon provedenog tenderskog postupka za odabir najpovoljnijeg izvođača radova”.
“Čim je gradonačelnik Behmen preuzeo dužnost, dočekao nas je taj zahtjev za dodatnih 1.500.000 maraka, ali gradonačelnik je to odbio. I do sada je potrošena potpuno nerealna cifra, a sada se još traži dodatnih milion i po za nekakva pregrađivanja i slično, kako bi se spomen-obilježje na neki način izdvojilo, da ne izgleda baš kao da stoji nasred ulice. Sasvim sigurno gradonačelnik Behmen to neće odobriti i traži se povoljnije rješenje, kako u arhitektonskom, tako i u finansijskom smislu”, kažu u Gradskoj upravi.
NA DVIJE STRANE
I dok nova gradska vlast nastoji da odgonetne u čijim su džepovima završile stotine hiljada maraka navodno utrošenih na izgradnju spomen-obilježja, roditelji ubijene djece Sarajeva koje, očekivano, u procesu od izbora idejnog rješenja pa do realizacije uglavnom niko nije pitao za mišljenje, podijelili su se u dva tabora. Jedni podržavaju Ivanu Mostarac, predsjednicu nevladine organizacije Djeca Sarajeva - Dječiji pokret za mir, ljubav i prijateljstvo, koja već mjesecima javno protestuje kako zbog izgleda spomenika, tako i zbog potrošenog novca, dok su drugi stali uz Sabriju Zimića, predsjednika Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva, koji smatra da u cijeloj priči nema ništa sporno.
“Prije pet godina predložila sam Semihi Borovac da se napravi spomen-obilježje ubijenoj djeci Sarajeva, jer je bilo zaista žalosno što se naša vlast nije sjetila do tada da to uradi. Borovac je onda zvanično pokrenula tu inicijativu. Kao jedna od članica Organizacionog odbora, čija je Semiha Borovac bila predsjednica, bila sam na svakom sastanku vezanom za spomen-obilježje. Jedan dan u Gradskoj upravi imali smo sastanak i nasred stola je stajala ta Kečina maketa. Gledam ono, i pomislim: nije valjda to spomenik?! Pored mene je sjedila Alma Sadović, šefica urbanizma u Općini Centar. Pitam je: ‘Alma, je li ovo taj spomenik?’ Ona slegne ramenima i kaže: ‘Ma jest, ali ne znam bogami…’. Ulazi Semiha par minuta kasnije i pita svoju saradnicu: ‘Zašto niste donijeli maketu da vidimo kako to izgleda?’ Ova odgovara: ‘Pa gradonačelnice, evo je na stolu’. Semiha je na to problijedila, bila je šokirana! Onda opet pita: ‘Pa je li to izabrano rješenje?’ Ponove joj - jeste. U sali nastane muk…”, priča Ivana Mostarac.
Tog dana je, kako kaže, zajedno sa predstavnicima Vijeća mladih svoje organizacije napustila sastanak u Gradskoj upravi, poručivši prije odlaska prisutnim predstavnicima Komisije, Odbora i gradonačelnici da ih treba biti stid. Sabrija Zimić je, sa druge strane, njoj i članovima Djece Sarajeva poručio: “Ako vam se ne sviđa, idite pa pravite sebi novi spomenik”!
“Dvije godine sam okupljala roditelje ubijene djece u Klub roditelja. Onda smo se dogovorili da roditelji osnuju svoje udruženje i da rade kao jedna manja organizaciona grupa u odnosu na NVO Dječiji pokret za mir, jer smo smatrali da ćemo tako lakše dovesti ovaj projekt do kraja. Jednom na sastanak dođu Zimić i Muhamed Čolić (predsjednik skupštine Udruženja roditelja ubijene djece, op.a.) i predlože pred šokiranim roditeljima da Sabrija Zimić bude predsjednik Udruženja roditelja. Roditelji ostanu bez teksta, šute, zanijemili. Sutradan traže od mene da kažem Zimiću i Čoliću da oni već imaju svoj odbor, a Sabrija na to odgovara: ‘Ma nije važno, ja ću registrovati Udruženje, srediću sve papire i završićemo to’. Sve se svelo na to da Sabrija Zimić danas odlučuje o svemu u tom Udruženju, potpisuje i odobrava sve. Roditelje niko ništa nije pitao”, ogorčeno kaže Ivana Mostarac.
Dodaje da je pomenuti Muhamed Čolić dobar prijatelj Mensuda Keče, te da se i prije završetka konkursa znalo da će Kečo raditi spomenik. Tvrdi i da je cijela stvar “stranački lobirana” i da je bivša gradonačelnica Borovac, uprkos tome što se lično nije slagala sa izborom Kečinog rada i načinom na koji je vođen cijeli projekt, morala poslušati nekoga sa “više instance”. “Mi smo samo željeli da tim roditeljima omogućimo da što prije dobiju spomenik, jer to ih je ‘držalo’. Oni su već imali viziju kako treba da izgleda spomenik, vidjeli su imena svoje djece na pločicama, sa njihovim malim fotografijama uokvirenim sa strane, pored imena. Za njih je to trebalo biti jedno lijepo, mirno mjesto gdje mogu doći, sjediti satima, razgovarati i gledati u sliku ili ime svog djeteta. Ali eto, desilo se što se desilo…”, rezignirano zaključuje Mostarac.
ZAHTJEV ZA REVIZIJU
Sabrija Zimić za SB kaže da su tvrdnje Ivane Mostarac laži i izmišljotine.
“Desetog aprila prošle godine imali smo skupštinu Udruženja, na kojoj je bilo preko 500 roditelja ubijene djece. Kečo je došao na skupštinu, donio maketu, prezentirao i objasnio simboliku spomenika, i nijedan roditelj nije dao nikakvu primjedbu. Dvije godine radimo na tome da se napravi taj spomenik na čisto volonterskoj bazi - niti smo na nečijem budžetu, niti nas ko plaća! I nisam ja izabrao to idejno rješenje, nego ga je izabrala Komisija. Ivana Mostarac uopće nije član Udruženja, niti je roditelj ubijenog djeteta, a manipuliše čak i sa spiskovima ubijene djece”, kaže Zimić.
U to koliko je koštao spomenik, kako kaže, ne želi ulaziti, niti ga to interesuje: “Nije mi to bitno, jer nijedan dječji život nema cijenu. Mi smo četrnaest godina čekali da dobijemo to spomen-obilježje, i niko ko nije izgubio dijete u ratu to ne može razumjeti. Bole nas i vrijeđaju komentari koje čitamo na internetu, ne mogu to da shvatim.”
Zimić kaže da se još provjeravaju podaci o broju djece koja su ubijena za vrijeme opsade Sarajeva - do sada je provjereno 510 imena - a kada se to završi, očekuje zvanično otvaranje spomen-obilježja. Istovremeno, Ivana Mostarac od gradskih vlasti zahtijeva da se izvrši revizija kako izbora idejnog projekta, tako i finansijskih sredstava i nabavke materijala od kojeg je spomenik napravljen. Ako do toga ne dođe, cijeli slučaj će, kako kaže, predati na sud.
Roditelji za i protiv izgleda spomenika
ZA NEKE ŽALOSNO, ZA DRUGE - PRELIJEPO
Saja Hasković, jedna od majki koje su izgubile dijete tokom opsade Sarajeva, ne krije ogorčenje zbog izgleda spomenika.
“Prvi put kada sam vidjela maketu kod gradonačelnice nije mi se dopao, i tako mislim i danas. Žalosno je na šta to liči! Takav spomenik će samo biti ruglo grada i onog parka! Bilo bi sto puta bolje da su postavili samo jednu mermernu ploču sa imenima djece. Niko nas nije pitao šta mislimo, Sabrija Zimić je samo gledao da odradi posao sa svojim pajtašima. I, drugo, svi se trebamo zapitati gdje su otišle tolike pare?! Jer, onakav spomenik nije mogao koštati više od nekoliko hiljada maraka”, kaže Haskovićeva.
Šefik Talović, također roditelj ubijenog djeteta, donedavno je, kako kaže, dijelio mišljenje da Kečin spomenik “nije ništa naročito”, ali otkako ga je vidio “uživo” u Velikom parku, promijenio je stav: “Mislim da je prelijep i izgleda potpuno drugačije nego na fotografijama. Izgledaće još i ljepše kada se sve završi i uredi park oko spomenika. Žao mi je što se diže buka oko svega ovoga, jer nama roditeljima u ovom trenutku jedino treba smiraj, da možemo doći na to mjesto i sjetiti se naše djece. Čitao sam komentare na internetu i nije mi jasno kako ljudi mogu tako ružno da pišu, teško mi je zbog toga… Inače smo mi Bosanci takvi, uvijek samo vidimo ono što je negativno.”
Demoni postratne arhitekture
OPRATI PARE I GLUMITI DA SE NEŠTO RADI
“Ovo se uklapa u postratnu arhitekturu spomenika koja neće nadživjeti niti jednu generaciju ovog grada, zajedno sa spomenikom Davorinu (Popoviću) Kinđetu (Delibašiću) i spomenikom na Markalama. Pitam se da li je kod onih koji su odlučivali o izgledu spomenika prevladao umjetnički kvalitet djela, ili su opet bili na sceni rodbinsko-haverski odnosi?”
“Zar je moguće da je za "ovo" trebalo skoro godina da se napravi? Hidrogradnja se digla, pa gradilište, pa čuvari, pa bageri, pa jedno 300 radnika... Kao da su pravili C fazu Alipašinog. Ovo pokazuje svu nesposobnost i korumpiranost institucija i građevinskih firmi u Sarajevu. Pa, ovo se moglo napraviti sa pet ljudi za jednu heftu. Ali eto, trebalo je oprati pare i glumiti da se nešto radi...”.
Ovo su neki od komentara građana Sarajeva o spomeniku sa foruma web-portala Sarajevo-x.com. Na najpopularnijoj društvenoj mreži na Internetu, Facebooku, osnovana je Grupa za promjenu izgleda spomenika za ubijenu djecu Sarajeva, koja već ima više od dvije hiljade članova.
Bh. umjetnik Nebojša Šerić Šoba smatra da je izbor lokacije za spomenik vrlo loš, te da je to trebalo biti mjesto daleko od gradske buke i vreve. Po njegovom mišljenju, izbor stakla za ovakvu vrstu spomenika je također neprikladan, jer ima mnogo više dekorativne elemente nego simbolističke, a ako se već išlo na skulpturu, onda bi bilo mnogo bolje da je staklo iskorišteno kao podloga, a istopljene čahure kao glavni materijal.
“Spomenik je relativno mali i nalazi se na jako skučenom prostoru, i ja bih rekao da je ovo više usputni podsjetnik nego spomenik, mogla je to da bude i spomen-ploča”, napisao je Šoba na svom blogu.
Slobodna Bosna
