Pa zar neće upravo svest o posledici da navede čoveka da iz sebičnih interesa čezne za dobrom posledicom i iz kukavičluka ćew da se kloni loših posledica. Zar bi ti mogao da ceniš vernost tvoje supruge koja ti je verna zbog stalne svesti o posledici neverstva, ili korosti vernosti, a ne zato što je iz ljubavi odlučila da ti bude verna?ime_kojeg_nema wrote:Zastita od sebicne zelje u budizmu je svjesnost o zakonu akcije i reakcije tj. karmickom djelovanju. Svako nase svjesno cinjenje (misao, govor, djelo) podlijeze povratnoj reakciji, dobro se vraca dobrim a lose losim po nas.
Prevelika svest kao put spasenja jeste nesvesno prebacivanje odgovornosti izbora sa sebe (svoga htenja) na poznavanje istine o posledicama. Zar nije prirodnije da veća svest dolazi tek kao rezultat prethodnog izbora življenja po manjoj svetlosti? Veća svetlost je zapravo primoravanje sebe da se iz interesa čini što je pravo.
Ako se oslanjaš na iskustvo, zar nisu u mogućnosti da budeš prevaren iskustvom? Zar nije pravednije i poštenije da na osnovu razuma veruješ u Onoga ko je ljubav, da će učiniti ono što je kao ljubav prirodno da učini? Zar nije neverstvo u Boga logična posledica nepokajanja za zlo, zbog kojeg čovek nema čistu savest i nije zadovoljan Bogom sa kojim je u sukobu, pa kako ne može da Mu veruje, ima potrebu za iskistvom koje bi mu zapravo donelo mir tako što bi ga "odmorilo" od Boga (potrebe za unutrašnjim očišćenjem)?ime_kojeg_nema wrote:Buduci da budizam ne zahtijeva puko vjerovanje vec podstice saznanje na osnovu prakticnog individualnog iskustva (uvid) ...
On dakle ne shvata da je zlo samo po sebi zlo, niti shvata da je dobro samo po sebi dobro, nego je za njega zlo samo zbog posledica, i dobro je dobro samo zbog posledica?! Pa to radi i većina samozvanih hrišćana danas koji se ne kaju za greh, nego samo zbog neprijatnih posledica greha (napetost, nervoza, patnja, sukobi...) i koji traže Boga iz sebičnih interesa (da bi se osećali lepo, prijatno, pravedno), a istovremeno ne shvataju da je greh sam po sebi loš, ni da je Bog sam po sebi dobar. Ako se čovek bavi posledicama, onda se ne kaje za sam greh po sebi, niti izabira ljubav samu po sebi, što znači da on realno ni ne odbacuje greh niti izabira ljubav zaista. ...ime_kojeg_nema wrote:Na osnovu samoposmatranja on se uvjerio u istinitost zakona karme i kloni se negativnih djelovanja (misao, govor, djelo). Isto kao sto niko nece gurnuti ruku u vatru jer zna da ce se opeci tako isto, samo na mnogo suptilnijim nivoima, budista cini sa cjelokupnim svojim djelovanjem.
