Forum Klix.ba

DA SAM TE UKRAO

Da sam te ukrao
i legao pored tebe
da li bi ljeto zamirisalo
kao što tvoja kosa miriše
da li bi pisalo u mojim pjesmama
ono što sad ne piše
kad sam žedan tvojih uspomena
tvojih godina prije mene
ljubomoran na sve one
koji su s tobom dijelili
sve ono što nisam ja
Da sam te ukrao
i legao pored tebe
i ljubio tvoje lijepe prste
tebe bih isto napravio
od ljubavi čvrste
nježnu
s nebom u očima
da me pratiš
i vratiš s neba do sebe
da sam te ukrao
možda ne bih imao ništa
ali bih imao tebe.


- Željko Krznarić

.

.

Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.

Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.

Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj.
Ptice moje s tvojih su grana sašle.
I sjaj zore iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.

Josip Pupačić - Tvoja duša šuti i govori

Zbog tebe sam obolio u sebi
gdje si ti
I ne smijem te više vidjeti
A gledao bih te
do dna vremena
koje činiš trenutkom
trenutkom što je vječnost po tebi
Tvoje prisustvo briše staze moje tišine
po kojima lutam u tvome odsustvu
Nemoj da te vidim
Hocu da te naselim živim sobom
i da prestanem izvan sebe ići tvojim životom

Zbog tebe sam obolio u sebi
gdje si ti
I ne smijem te više vidjeti
A gledao bih te
do dna vremena
koje činiš trenutkom
trenutkom što je vječnost po tebi
Tvoje prisustvo briše staze moje tišine
po kojima lutam u tvome odsustvu

Prije nego iz mene moju svijest izvedeš
daj da te spoznam kao istinu
Prije nego neznano odšumi moj sluh
da te čujem
kao glas koji me na svijet dozvao
I prije nego utopim te u svoj vid
da te vidim
kao svjetlo koje ostaje u sebi

Tražiti te ne znači živjeti
vec slijep moliti gluhe ove predjele
da se tobom napune
Vidjeti te ne znači umirati
vec hrvati se sa sjenama mutnoga sna
u kome ti isčezavaš
Imati te ne znači hraniti se
vec gladnim grlom tamaniti voće
i žednim grudima presušivati izvore
Izgubiti te ne znači osiromašiti
vec bojati se pustoši
i naslućivati bijedu
koju za sobom ostavljaš.

.

.

.

.

Napisat cu ti pjesmu
U kojoj ce biti
Sunce, vjetar i ti.

Vrijeme ce mirisati pred kisu.
Zito ce snivati Van Goga.
Poljem ce svirati rijeka
Iz roga zelenoga.

Odjenut cu te u haljine tanke
Tek tijelo da ti se sluti.
U jednom ce stihu lipa
Svu pjesmu zapuhnuti.

Hodit ces sva izvan sebe
Od uzvisene neke slobode,
Nedjeljiva od svega sto vidis:
Od zraka, od zemlje, od vode.

Jablani dizat ce glave.
Ruzama dah ce stati.
Za vitkom pojavom tvojom
Sve ce se okretati.

I sume, i brda, i ljudi,
I suncokreti daleki zuti.
Ucinit cu da cijeli se svijet
Oko tvog lika zavrti.

I u tom, svemira verglu,
Gdje prste u prostor boje,
Ti ocima sibat ces pejzaz
Svjesna ljepote svoje.

Vjetar odoljet nece,
Za kosu ce te scepat.
Ti ovlas ces ustrgnut klas
I kosu u rep ces vezat.

"Moja si", siktat ce vjetar
Za vratom studeni zubi.
Dobacit cu ti maramu kradom
Da vrat zastitis dugi.

"Ne bjezi", bjesnit ce vjetar,
"Neces se oteti lako!"
I zaskocit cete pod suknju -
Pűt bijela bljesnut ce zrakom.

Ti zgrabit ces vjetar za gusu
I koljenima ga stiskati glatkim
Sve dok trzaji vjetra
Ne postanu posve mlaki.

A zatim cu, tiho, u pjesmi,
Otskrinuti oblake lake,
I ti ces prosuti kose
U zlatne suncane zrake.

Tisuce svjetlosnih strijela
Kroz srce ce ti sinut.
Od noznog palca do cela
Nevidljiva vatra ce liznut.

Osjetit ces u svakoj pori
Svjetla svilene lasi,
Vrh tvojih stidljivih dojki
Dvije maline divlje ce rasti.

Osjetit ces pod caskom pupka
Sve ukrug slatku toplinu,
I kao kad dijete kamencic
Baci u vodu mirnu;

Krug za krugom topline
Krv ce siriti vrela -
Sve dok ne dodirnes sebe
Izvan granica tijela.

Enes Kisevic

.

S namjerom dođoh u veliki grad
ostade za mnom moje rodno mjesto
na rastanku majka grlila me dugo
čuvaj se sine i piši nam često

Stanov'o sam negde na kraju grada
trosio očeve poslednje pare
gledao sam raskoš i srećne ljude
sjetio se majke i kuće stare


Možda i takav postao ne bih
da mi je ona pružila radost
razočaran u život i najveću ljubav
rasipao svoju nesrećnu mladost

A ja sam počeo da lutam
ja više ne znam s kim
vjenčav'o sam se i razvodio
s kafanama velegradskim...

Poslije toliko godina - Zal Kopp

Kad pored mene prolaziš, u oku mi se prozor otvori,
napnu me strasti i nezadrživo, tijelom protutnje.
Poslije toliko godina, proljeće u meni naraste,
sjene nestanu i poput oluje, muškarac iz mene progovori,
tad Ti napokon, iz tijesnog mraka i podmukle šutnje,
spokojno mogu prići i povesti u horizonte plavičaste.

Tamo, pod oblacima tišine, da nas ljubav ne bi mimoišla,
prostrijet pored srebrnog mora i s mirisima okupati .
Milovati, dok Ti još slaba krila za toplinom visine žude,
primiti za ruke i kad, u odsjaje kasnih večeri budeš ušla,
primaknuti sebi, zagrliti, a svoje tijelo i svoj život predati .
Osjetiti ćeš tog trenutka, kako nam se, prostor i vrijeme nude.

Moja ljubav i odjeci njeni, parkovi, polja i ravnica čista,
zgusnute želje, tokovi rijeka i šume razgrananih krošnji,
obale Tvoje s krikom galeba, u tragovima Alpa i njihovih voda,
sve ce se to, poput poteza sudbine i njenog maestralnog kista,
predati zauvijek nama, u prvoj od vječnih jutarnjih košnji,
kad se budemo izvijali u zanosu slasti, ispod modrog svoda

lirski razgovor

-Reci kako me volis.
-Hocu.
-Reci.
-Volim te na suncu. I volim te u sjenci. Volim te u sesiru. I volim te u jakni. Kad vjetar puse napolju. I kad si na banketu. U zovama, u brezama, kraj maline i klena. I kada spavas. I kad radis povijena. Volim te kad jaje lijepo mutis. Volim te cak i kad kasiku ispustis. I u taksiju. I u autu. Bez izuzetka. I od kraja ulice. I od pocetka. I kad kosu svoju cesljem lijepo dijelis.

I u opasnosti. I kad se veselis. Na moru. U gorama.U kaljacama. Bosu. Danas. Juce. I sutra. I danju i nocu. I u proljece kad dolaze nam laste.

-A ljeti kako me volis?
-Kao srz ljeta, zna se.

-A da li me volis u jesenje dane.
-Cak i onda kad gubis kisobrane.

-A kada se zimi posrebre prozori.
- Zimi te volim ko vatru kad veselo gori. Blizu tvoga srca. I uz tvoju nogu. A iza prozora snijeg. I vrane na snijegu.

- Konstantin Galcinjski

.

"Sinko, ti što tražiš nevolje
Okreni se licem Kabi, moli se
S poštovanjem, pristojnošću predaj se
Oduži se zakonima štovanja
Pomoli se s iskrenošću pravedna
E da Bog ti preklinjanje usliši
Božja milost da ti boli izl’ječi
Ovdje dove sve bivaju primljene
Na tlu ovom dobrota se daruje
Ti se pokaj, što je djelo najbolje
Za spasenje ti se bori, nužno je..."

Medžnun tude svu ugodnost osjeti
S ushićenjem krenu tavaf činiti
Sav u vatri iz nutrina pomaže
Svoju tajnu Kabi-kući kazuje:

"O mihrabe što pred tobom velikani i puk stoje,
O ti svoda visokoga, moći vel’ke, moj mihrabe
Kiblo onih što su stekli snagu vjere i uputu
O madežu boje ambre na ovome pustom sv’jetu
Ti s pokrovom što je ljuska od sjemena odanosti
Iste boje pokrov kuće one koju silno volim
O mladice od pupoljka pobožnosti
Kovčežiću u kom dragulj sreće stoji
O Ti što si svakog trena moj sapatnik
Ti što poput mene svijet ne ophodiš
Ti što Crni kamen na prsa ti panuo
Ti iz čijeg oka se je Zemzem vrelo prolilo
Ti što stalno nosiš crnu odoru
Što no ljubav svoju kriješ u srcu
De Boga ti, koga voliš, reci mi
Jer najbolji drug tvoj – ja sam ti
Kad pri Tebi stvorio se ushit silni ljubavni
Ushit cijelom svijetu Tebe kiblom učini
Gospodaru, molim Ti se, radi ove svete zemlje!
Tako Ti čistote punog mjesta molitve, moj Bože!
Zgradu ljubavi u meni vječitom Ti učini
Baš k’o što vječnim stvori temelj kabenski
Daj da srce mi pati u mome ljubavnom bolu
U svakom satu i trenu, po svakom vremenu
Ljubavnu žudnju moju Ti stalno jačaj i snaži
I slast što ćutim od žudnje neka silnom se stvori
U svakom kutku svijeta gdje ima patnja kakva
O Bože, u patnju svaku nek’ moje srce se utka
Izbavi mene uma, spasi me sumnje razbora
Učini da uvijek imam čuvstva ljubavna
Osnaži moju strast i žudnju za Lejlom
Daj da Te spoznajem stalno u liku njezinom
Odveć je zla kod sinova Ademovih
Učini mi srce sviklim na nemani
Daj mi stanka na prostoru nekome
Gdje još ljudske stope nisu stupile"
Hodočasnik što je Kabu obiš’o
Molio je, uslišenje žudio
Ne misleći na pomamu nedaća
Ovom pjesmom slavio je svog Boga:
"Gospodaru, prikuči me nedaćama ljubavnim,
Ne daj da me ta nedaća makar na tren napusti!
Ne uskraćuj svoju pomoć patniku
Nek me c’jelog sve nevolje obaspu
Ne odvodi moje htijenje od nedaće, dok me ima,
Jer nedaće mene hoće, i ja hoću da sam s njima
Da se Draga ne naljuti i ne kaže "Nevjeran si!"
Ne poljuljaj odlučnost mi u ljubavnoj toj nedaći
Ti učini da ljepota moje Drage stalno većom, jačom biva
Kad se stvori da mi patnja sve više se uzvisiva
Kamo sam ja, kamo borbe za statusom, častohleplja!
Osnaži me, obdari me, daj mi radost siromaštva i nestanja!
Kad nje nema, tad tijelo mi tako oslabi
Neka me jutarnji vjetar može do nje odnijeti
Ne daj mi oholost, gordost, kao što ima Fuzuli
O Bože, molim Te silno, ne puštaj mene meni!

Medžnun i Lejla-Nizami Ganjavi

4JB
Volim te - Iskra Tanodi

Sjedni.
Ne tu.
Preko puta.
Moram te vidjeti.

Ne, ne prekidaj me.

Suti.

Pusti me da ti kazem
ono sto sam vec trebala reci.

Kad trebas doci, bojim se tvog dolaska.
Zbog nedolaska.
Jer,
ako kasnis samo pet minuta
srce mi je u dlanu
i moja me ljubav ili mozda strah
boli.

I zato ne smijem kasniti.
Vec sutra moze biti kasno.
A nisam ti jos rekla
kako i koliko te volim.

Volim te tijelom, pokretima, pogledom, dodirima, rijecima.
Volim te smijehom i suzama.
Volim te tugom i brigama.

Ne. Ne gledaj me zastraseno.
Ljubav, ma kakva bila:
neispunjena, sretna, lakomislena i povrsna
prava i zauvijek...

Boli.

Kad dolazim, pitam se cekas li me.

Bojim se da jednog dana vise ne otvoris vrata.

Bojim se praznog stubista bez mirisa, bez zvuka,
svjetla.

A nisam ti rekla:
najvise se bojim vremena koje ne ceka.
A ja kasnim.

Volim te.
I volim sve sto si ti.

Tvoje oci pitajuce.
Tvoj smjesak oprastajuci.
Tvoj korak ohrabrujuci.

Volim tvoju nesigurnost.
I moja je najcesca.

Bore na tvom licu i moje su.

I u tom trajanju ne znam da li sam ucinila sve za tebe
ljubavi moja.

.

RIZVA wrote:Stoji.

Drvo.

Na jednom mjestu.

Nekad je bilo sasvim malo,

A s vremenom i ono svoje prstenje niže.

Skvasile ga kiše..

Osušilo ga sunce..

Oluje mu nisu mogle ništa..

Stajalo je.

I još uvijek stoji na istom mjestu.

Prima usamljenog putnika..

Uvijek mu pruža rahatluk u hladu.

Drvo pruža plodove svoje..

Hrani putnika..

Iznemoglog i gladnog.

Ali ne zna drvo kad je dosta..

A ne zna ni putnik..

Ali..

Drvo je i dalje tu.

Stoji.

Čeka.

prelijepo

.

"S Tugom jednostavno treba umeti...
Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno moraš praviti da je ne primećuješ pa će se kad tad okrenuti i otići, iako ti se u prvi mah čini da će zauvek cvileti kraj stola...
I pazi...
Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje, neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu korpu...
I onda si gotov...
Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija...
I nikad te više neće zaobići..."

"Jedan od onih života" - Đorđe Balašević

Ponajčešće ljubav znači rat. Borba u kojoj svako nastoji da ščepa za vrat onog drugog. Sastoji se od ljubomore, posjedovanja, pripadanja, čak u odnosima koji izgledaju najširokogrudiji. Kao u svim drugim bitkama i u ovoj padaju žrtve. Uvijek postoji jedan koji voli više nego drugi, jedan koji pati, drugi - koji pati zato što nanosi patnju. Na sreću, ne pate uvijek jedni te isti, pa odnos može da se preokrene. Ali, postoji i izvjesna nježnost koja nam pomaže da prihvatimo onog drugog, a koja se sastoji od povjerenja i dostojanstva. No, žalosno je što ljudi uvijek nastoje da dobiju na jednoj strani ono što su izgubili na drugoj. Malo ih je koji su zadovoljni položajem i svojim materijalnim stanjem. Oni pokušavaju da to nadoknade na račun drugih u svojim ljubavnim odnosima, jer žele nešto da se ušićari. Dobija se, dok sve ide svojim tokom. Osim toga, u ljubavnim odnosima postoje "smicalice" kojima se možemo poslužiti, te ostaviti partneru da posumnja da li ga uopšte volimo. Meni je to odvratno. Postoji, takođe, jedan prirodan, razuman odnos koji potvrđuje činjenica da ako neko s vama živi, s vama spava i smije se - s vama, onda vas zacjelo i voli. Pa onda čemu sumnjati da će prvom prilikom da otprhne...

Odgovori - Fransoaz Sagan

.

Peace, my heart, let the time for the parting be sweet.....
Let it not be a death but completeness.....
Let love melt into memory and pain into songs.....
Let the flight through the sky end in the folding of the wings over the nest.....
Let the last touch of your hands be gentle like the flower of the night.....
Stand still, O Beautiful End, for a moment, and say your last words in silence.....
I bow to you and hold up my lamp to light you on your way.....

Rabindranath Tagore

.