Tačno
Sve šta mašina, zapravo, radi je da ubaci vodu i deterdžent u bubanj, zagrije vodu i okreće bubanj.
Svi ti lafo programi su, u stvari, kombinacija količine vode, temperature i da li će za osjetljivo broj okretaja biti 800 pa 5 puta u pranju ili 1.400 okretaja pa 10 puta u pranju za pamuk.
To se sve može namjestiti i sa mašinom bez HiTech, IT itd tehnologije.
Doduše, dobro dođe opcija u kojoj mašina ima senzor pa ako je 2 kg veša u bubnju u sebe uvuče manje vode nego ako je 8 kg u bubnju.
Ali, u suštini, sve šta mašina radi je to da uzme vodu i deterdžent da se u bubnju pomiješaju, zagrije tu smjesu, okreće bubanj. Nije baš neko čudo neviđeno.
Štedi ruke i vrijeme, ne pravi umjetnička ili visokotehnološka djela.
To da veš možeš oprati na 30 ili 40 i u manje vode, umjesto da moraš na 90 u puno vode, pa tako štediš i struju i vodu je zasluga hemije, deterdženta, molekula koje rade na nižim temperaturama, ne mašine i njihiovih kreatora. Ako deterdžent ne reaguje na hladnijim temperaturama, mašina će samo okretati prljav veš u hladnoj vodi, neće oprati veš.
Više uštede i koristi će napraviti hemičar koji osmisli deterdžent sa kojim kada ga rastvoriš u vodi, hladnoj, potopiš veš 2 minuta i čist je, bez potrebe za grijanjem vode, okretanjem veša, nego najsavremenija mašina. Uz to da je ekološki i dehidratizira, to jeste izvlači vodu iz veša pa ni sušenje ne treba ili nije dugo.
Do takvog deterdženta, ako ga ikada bude, valja nam se patiti sa mašinama. I njihovim programima
Dakle, kvalitetnija mašina se ne bi trebala "mjeriti" po programima, nego da će duže izdržati bez kvara, biti tiša i stabilnija, manje se tresti. I još da može pasti više veša odjednom, kao i da ima veliki raspon, da možeš ubaciti ili 10 kg ili dva para čarapa, a da mašina nema problem.
Programi su drugorazredni.