nuraH wrote:Evo jedna odlična knjiga na ovu temu koju je napisao Hrvatski profesor, fizičar, znanstveni istraživač i publicist:
FILIP ĆORLUKIĆ - Kamo ideš čovječe
nasla sma ovaj link
http://www.croatia.ch/zanimljivosti/060812.php
zar on nije Bosanac i Hercegovac
meni nije vazno,no s ozbirom da si spomenuo "vazan" detalj,ipak korekcija je ziasta nepohodna:
Rođen sam 06.01.1928. u selu Vrhovi kod Dervente u BiH. Osnovnu sam školu počeo pohađati u Derventi, a radi očeva premještaja u Tuzlu, tamo sam nastavio školovanje do početka šestog razreda gimnazije. U desetom mjesecu 44. g. se vojska NDH povlačila iz Tuzle, pa sam im se pridružio na putu prema Brčkom i kasnije otišao rođacima u Vrhove, odakle sam nastavio pohađati gimnaziju u sedam kilometara udaljenoj Derventi. 10. travnja 1945. sam zbog dolaska partizana s mnoštvom naroda krenuo prema Zagrebu, pa Bleiburgu. Sretno sam preživio zločine tog križnog puta i ponovno se vratio u Vrhove. Uz pomoć jednog politički visoko pozicionirang rođaka nastavak školovanja mi je dozvoljen tek nakon godinu dana. Maturirao sam 1948. g. Posredovanjem profesora fizike Šahbegovića, Ministarsvo prosvjete BiH dalo mi je stipendiju za studij fizike na PMF-u u Beogradu, gdje sam i diplomirao. Premda nisam bio član Partije, obzirom na izrazite sposobnosti praktičara prvi posao sam dobio u vojnoj industriji u svojstvu šefa poligona u tvornici eksploziva u Vitezu. Nakon godinu i pol prelazim u Maglaj, gdje sam u tada najsuvremenijoj tvornici papira i celuloze preuzeo posao šefa održavanja uređaja za mjerenje i automatizaciju. Dobro iskoristivši taj novi izazov, tijekom pet godina osposobio sam se u vrhunskog stručnjaka na tom tehničkom području, ali i u tehnologiji celuloze i papira. Krajem 1960. g. sam prešao u Zagreb, gdje me je Savezna privredna komora imenovala šefom Centra za automatizaciju industrije papira Jugoslavije, no uskoro sam postavljen za tehničkog direktora Zagrebačke tvornice papira. Početkom 1966. sam prešao u Industroprojekt, koji me je kao eksperta poslao u Etiopiju, gdje sam u ime carske vlade pola godine obavljao nadzor izgradnje rafinerije nafte koju su u Assabu na obali Crvenog mora gradili Sovjeti. Nakon toga sam tri godine obavljao nadzor na izgradnji Rafinerije nafte u Bos. Brodu. 1975. g. sam u svojstvu pomoćnika direktora međunarodnog tima pola godine radio na dovršenju i puštanju u pogon Tvornice celuloze u Bangladešu, a iduće godine sam tamo kao savjetnik za proizvodnju radio još dva mjeseca. 1978. g. sam u svojstvu direktora njemačko-turskog stručnog tima radio na puštanju u pogon tvornice celuloze u Jedrenama u Turskoj. Nakon toga sam ponovno prešao u Zagrebačku tvornicu papira, sa zadatkom dizajniranja, nabavke, montaže i puštanja u rad uređaja za komputorsko vođenje upravo dovršene velike papir mašine. To sam uspješno obavio, a zatim prešao u poduzeće ATM (automatizacija i tehnika mjerenja), u okviru kojega sam osnovao i vodio školu za specijalizaciju inženjera i tehničara u tom tehničkom području. 1990. sam otišao u mirovinu.
Od kada živite u Puli?
PROF. ĆORLUKIĆ: U Puli živim od 1.995. g. Tu sam mogao ostvariti mnogo bolje i mirnije uvjete za intelektualni rad. Imao sam mnogo planova, a Zagreb mi je bio prenaporan u svakom pogledu.
pametan,opredjelio se za more jadransko
PRODUZETAK TEKSTA:
http://74.125.95.132/search?q=cache:y5v ... clnk&gl=us