Gdje je zapravo problem sa religijom?

[ExNihilo]

A ko to tačno vjeruje da je svemir beskonačan?

Ateista (ili ma ko drugi) može takvo šta smatrati jedino ako nije pazio na času u srednjoj školi, jer je takva hipoteza fundamentalno nenaučna.

[Osmi Socrates]

Pa šta, ti vjeruješ da je konačan?

I to je nenaučna hipoteza.

[Hakiz]

A ko to tačno vjeruje da je svemir beskonačan?

Ateista (ili ma ko drugi) može takvo šta smatrati jedino ako nije pazio na času u srednjoj školi, jer je takva hipoteza fundamentalno nenaučna.

Ali je naučna da se neprekidno širi.

[ExNihilo]

Pa šta ti vjeruješ da je konačan!

I to je nenaučna hipoteza.

Kako ti znaš šta ja vjerujem?

[ExNihilo]

A ko to tačno vjeruje da je svemir beskonačan?

Ateista (ili ma ko drugi) može takvo šta smatrati jedino ako nije pazio na času u srednjoj školi, jer je takva hipoteza fundamentalno nenaučna.

Ali je naučna da se neprekidno širi.

Širi se vidljivi dio univerzuma.

[Osmi Socrates]

Pa što se tiče konačnosti ili beskonačnosti nečega, prilično je jednostavno.

[ExNihilo]

Pa što se tiče konačnosti ili beskonačnosti nečega, prilično je jednostavno.

Šta se tiče?

[Hakiz]

Ali je naučna da se neprekidno širi.

Širi se vidljivi dio univerzuma.

Ko je to vidio? Što nije snimak stavio na youtube?

[Osmi Socrates]

Pa što se tiče konačnosti ili beskonačnosti nečega, prilično je jednostavno.

Šta se tiče?

Pa tvoje ili bilo čije vjerovanje. Svemir je ili beskonačan ili konačan. Ali, mi ne znamo šta je od to dvoje tačno.

Ako ne znamo sa sigurnošću ni jedno ni drugo, opet se postavlja isto pitanje. Zašto odbiti svaku mogućnost da Bog postoji, jer ni tu ne znamo sa sigurnošću ni jedno ni drugo?

[ExNihilo]

Šta se tiče?

Pa tvoje ili bilo čije vjerovanje. Svemir je ili beskonačan ili konačan. Ali, mi ne znamo šta je od to dvoje tačno.

Ako ne znamo sa sigurnošću ni jedno ni drugo, opet se postavlja isto pitanje. Zašto odbiti svaku mogućnost da Bog postoji, jer ni tu ne znamo sa sigurnošću ni jedno ni drugo?

Postaviti (bes)konačnost univerzuma kao pandan postojanju boga je potpuno promašeno, zato što empirijski znamo da univerzum postoji, makar još uvijek nismo sigurni kakva su sva njegova svojstva, uključujući konačnost istog. S druge strane, o bogu ne znamo apsolutno ništa, čak i kada bismo pokušali tražiti dokaz njegovog postojanja, ne znamo šta bismo tražili, jer je u cjelosti nedefinisan entitet.

[Osmi Socrates]

Pa tvoje ili bilo čije vjerovanje. Svemir je ili beskonačan ili konačan. Ali, mi ne znamo šta je od to dvoje tačno.

Ako ne znamo sa sigurnošću ni jedno ni drugo, opet se postavlja isto pitanje. Zašto odbiti svaku mogućnost da Bog postoji, jer ni tu ne znamo sa sigurnošću ni jedno ni drugo?

Postaviti (bes)konačnost univerzuma kao pandan postojanju boga je potpuno promašeno, zato što empirijski znamo da univerzum postoji, makar još uvijek nismo sigurni kakva su sva njegova svojstva, uključujući konačnost istog. S druge strane, o bogu ne znamo apsolutno ništa, čak i kada bismo pokušali tražiti dokaz njegovog postojanja, ne znamo šta bismo tražili, jer je u cjelosti nedefinisan entitet.

To samo donekle stoji kao argument. OK, postoji Univerzum. Ja sam se samo dohvatio jednog pitanja oko Univerzuma. Kako je nastao Univerzum? Da li mi znamo da išta postoji da ga nije stvorila neka akcija "nekoga"? Da li mi uopšte možemo pojmiti šta je Ništavilo, a to je navodno "stanje" prije Univerzuma? Kako iz Ništavila nastaje Sve? Kako nastaje materija? Slučajno?

Ja bih rekao da je samo postojanje Univerzuma dosta čvrst dokaz za postojanje Boga. Kakvog takvog.

[Hakiz]

Šta se tiče?

Pa tvoje ili bilo čije vjerovanje. Svemir je ili beskonačan ili konačan. Ali, mi ne znamo šta je od to dvoje tačno.

Ako ne znamo sa sigurnošću ni jedno ni drugo, opet se postavlja isto pitanje. Zašto odbiti svaku mogućnost da Bog postoji, jer ni tu ne znamo sa sigurnošću ni jedno ni drugo?

Zato što je u religijama bog tako precizno definisan i objašnjen da se mora dokazati da je baš takav. Ako neko tvrdi ovo:



neka dokaže da je baš tako bilo.

[ExNihilo]

Postaviti (bes)konačnost univerzuma kao pandan postojanju boga je potpuno promašeno, zato što empirijski znamo da univerzum postoji, makar još uvijek nismo sigurni kakva su sva njegova svojstva, uključujući konačnost istog. S druge strane, o bogu ne znamo apsolutno ništa, čak i kada bismo pokušali tražiti dokaz njegovog postojanja, ne znamo šta bismo tražili, jer je u cjelosti nedefinisan entitet.

To samo donekle stoji kao argument. OK, postoji Univerzum. Ja sam se samo dohvatio jednog pitanja oko Univerzuma. Kako je nastao Univerzum? Da li mi znamo da išta postoji da ga nije stvorila neka akcija "nekoga"? Da li mi uopšte možemo pojmiti šta je Ništavilo, a to je navodno "stanje" prije Univerzuma? Kako iz Ništavila nastaje Sve? Kako nastaje materija? Slučajno?

Ja bih rekao da je samo postojanje Univerzuma dosta čvrst dokaz za postojanje Boga. Kakvog takvog.

To što ne znamo odgovore na sva pitanja, ne znači da su odgovori na ta pitanja bog. Ako dokaz konceptualno definiramo onako kako ga definira naučni metod, a to je empirijska opservacija koju ju je moguće testirati, reproducirati, i na bazi iste donijeti određene predikcije o svijetu, onda činjenica da univerzum postoji nikako ne dokazuje boga. Odnosno, nije dokaz.

Naravno, naučni metod nije jedini spoznajni metod, za vlastitu epistemologiju moguće je odabrati sve od religije pa do horoskopa, pa samim tim ljudima dokazi subjektivno mogu predstavljati različite stvari. Zbog toga je važno definisati o čemu pričamo kad pričamo o dokazima.

[Osmi Socrates]

I čak i ako neki smatraju da je Univerzum vječan, da nije nikad počeo i da nikad neće završiti, a mi to sa sigurnošću ne znamo, tek to zahtjeva nevjerovatnu količinu vjere.

[ExNihilo]

I čak i ako neki smatraju da je Univerzum vječan, da nije nikad počeo i da nikad neće završiti, a mi to sa sigurnošću ne znamo, tek to zahtjeva nevjerovatnu količinu vjere.

A ko su ti neki? Pitam jer naučna zajednica tu ne spada, pa je važno odrediti se o subjektu radnje.

[Hakiz]

I čak i ako neki smatraju da je Univerzum vječan, da nije nikad počeo i da nikad neće završiti, a mi to sa sigurnošću ne znamo, tek to zahtjeva nevjerovatnu količinu vjere.

Koliko ja znam, nauka kaže da univerzum ima početak. Vrijeme/prostor kao dio univerzuma takođe. Nisu oduvijek. Veliki prasak je trenutak početka univerzuma, vremena (i prostora, po Ajnštajnovoj teoriji relativnosti vrijeme i prostor su jedno). Šta je bilo prije velikog praska? E, to je pitanje. Niko ne zna.

[Osmi Socrates]

Pa tvoje ili bilo čije vjerovanje. Svemir je ili beskonačan ili konačan. Ali, mi ne znamo šta je od to dvoje tačno.

Ako ne znamo sa sigurnošću ni jedno ni drugo, opet se postavlja isto pitanje. Zašto odbiti svaku mogućnost da Bog postoji, jer ni tu ne znamo sa sigurnošću ni jedno ni drugo?

Zato što je u religijama bog tako precizno definisan i objašnjen da se mora dokazati da je baš takav. Ako neko tvrdi ovo:



neka dokaže da je baš tako bilo.

Ti se previše vraćaš religijama. Ljudi su definirali Boga kako su ga mogli definirati, u skladu sa svojim intelektualnim sposobnostima, i u skladu sa tim kakvo su društvo htjeli stvoriti. Dakle, ima i imalo je to vjerovanje i političku funkciju.

Međutim, kada se dohvatiš suštinskog pitanja postojanja Boga te nema veze sa tim kako su ga ljudi izdefinirali. Niko ne može sa sigurnošću tvrditi ni da je Bog dobar i da ima dobre namjere prema ljudima. I još milion drugih stvari.

[Hakiz]

Ti se previše vraćaš religijama.

Naslov teme: Gdje je zapravo problem sa religijom?

[Hakiz]

Međutim, kada se dohvatiš suštinskog pitanja postojanja Boga te nema veze sa tim kako su ga ljudi izdefinirali.

Nego sa čim ima jer boga nema osim kod ljudi? A to dobrano smrdi na to da su ga ljudi izmislili.

[Osmi Socrates]

I čak i ako neki smatraju da je Univerzum vječan, da nije nikad počeo i da nikad neće završiti, a mi to sa sigurnošću ne znamo, tek to zahtjeva nevjerovatnu količinu vjere.

A ko su ti neki? Pitam jer naučna zajednica tu ne spada, pa je važno odrediti se o subjektu radnje.

Pa ima i takvih. Kad ih pitaš kako je uopšte moguće zamisliti Ništavilo prije postanka i nakon kraja Univerzuma, kažu da je Univerzum vječan.

[Osmi Socrates]

Ti se previše vraćaš religijama.

Naslov teme: Gdje je zapravo problem sa religijom?

Istina, ali se niste zadržali na tome, nego ste otišli i na dublje teme. A i radikalno se postavljate; " religija ili je 100% u pravu ili nije nikako u pravu".

Tako da imam utisak da kad bi se sutra dokazalo postojanje Boga, onda bi i inkvizicija bila 100% prihvatljiva. A to nema veze ni sa čim.

[Ljubo2]

SVE JE VJERA,

Fizičari ne znaju šta je materija. Biolozi ne znaju šta je život. Psiholozi i psihijatri ne znaju šta je svijest. Filozofi ne znaju šta je bitak. Teolozi i vjernici širom svijeta ne znaju šta je Bog. A ideolozi i političari, po svojim rješenjima o organizaciji života i rada ljudskog društva, umjersto u duhovno i materijalno blagostanje, vode ljudsko društvo pravo u propast.

[Osmi Socrates]

Naravno da je sve vjera, samo moraš to opreznije dozirati.

Ljudska vrsta je bezobrazna, inatna, nezahvalna, samoživa i samodopadljiva, a bez ikakvog pokrića.

Kako onda može razumjeti šta ti govoriš?

[KraljicaIzJajca]

Vjerovanje jednog teiste u Boga, i jednog ateiste u Vanzemaljce je identično.

Pa i nije. Nema ni inkvizicije ni šerijata zbog vanzemaljaca. Posljedice su drugačije.

A da su oba iracionalna, jesu.

Ti uporno pokušavaš izjednačiti vjerovanje u boga sa vjerovanjem uopšte i oba prozvati ateizmom. Nisu oba ateizam, koliko god se ti trudila da ih podvedeš pod isti pojam.

Jeste isto, jer vjerovanje u Boga nije automatski podržavanje religijskih obrazaca i pravila.

Njihovo vjerovanje u Boga i Vanzemaljce- imaju svoje organizacije i kultove:

https://hr2.wiki/wiki/UFO_religion

[Ljubo2]

GDJE JE ZAPRAVO PROBLEM SA RELIGIJOM?

Problem je što su religije organizovane, intitucionalizovane i što imaju svoje poglavare. To omogućuje podijeljenim vjernicima da se organizovano mrze i organizvano pokreću i vode vjerske ratove, što je van svake pameti. Ako neko u nešto vjeruje, zašto mu je potrebna organizacija, institucija i vrhovni vođa. Naka vjerskih prorka i vjerskih knjiga i neka te knjige stoje u bibliotekama kao i sva druga filozofska i načna djela i neka ih čita ko god hoće i vjeruje u šta hoće, to nikome ne smeta. Ali kad se udružuju i organizuju oni koji isto vjeruju, to nije ni od kakvog dobra, već kako je istorija pokazala, od golemoga zla. Posljedica toga na kraju uvik bude rat. Koji, zapravo, nikada i ne pokreću vjernici različitih vjera, već uvijek vjerske institucije i vođe.

Jedino gdje je podjela i organizacija potrebna, jeste kod stvaranja ekonomskih zajednica, jer to je ono od čega se živi, u kojima nikvih drugih podjela ne smije da bude, osim pravedne podjela rada i rezultata rada. U ljudskom organizmu kao savršenom primjeru ekonomske zajednice milijardi ćelija, grupisanih u oko 42 hiljade različitih dijelova i organa, nikakva druga podjela ne postoji do pravedna podjela rada i rezultata rada. Tu nema nikakvih ni vjerskih, ni političkih, ni nacionalnih, ni klasnih podjela, ni pripadnosti. Niti vojnih sila i ratnih tehnologija. Pa ni monetarnog, poreskog, ni pravnog sistema. Ništa to nije potrebno, jer od toga se ne živi, to se ne jede, već se od toga samo osiromašuje, strada i umire.