Usput, nađoh tekst o Sanji Vlaisavljević koji potvrđuje glasine koje sam čuo od raje...izgleda da je tačno...
Kako se postaje najuspješnija sarajevska sponzoruša?
U svojim twitter objavama dr. Dražen Pehar je iznio konstataciju da je Sanja Vlaisavljević “najuspješnija sarajevska sponzoruša“. Vrlo precizno i na činjenicama zasnovano, ovaj je politički teoretičar u stvari identificirao opskurnu direktoricu Centra za kulturu dijaloga kao specifičan društveni fenomen, bez bilo kakvih primisli na bilo šta privatno. Jer, prema javnom djelovanju ove skandalozne direktorice, ona je sve postigla na vrlo sumnjiv, čak u segmentu finansijskog poslovanja vrlo moguće i nezakonit način. Kako to izgleda?
Sponzorušama se kolokvijalno nazivaju žene koje uspon u svojoj karijeri i svoju finansijsku probitačnost zasnivaju na uticaju muškaraca sa kojima su u ljubavnim vezama. Nema tu ništa problematično, izuzev što se nedostatak sposobnosti i kompetencija u profesionalnom smislu kompenzira sposobnostima druge vrste. Ukoliko sponzoruše stupe u brak sa svojim sponzorima, onda se ovakav način sticanja koristi može nazvati nepotizmom. Kako to izgleda u slučaju Sanje Vlaisavljević? Šta je Pehar mislio kada ju je precizno i bez uvijanja okarakterizirao sponzorušom?
Sanja Vlaisavljević je prije upoznavanja sa svojim glavnim životnim sponzorom Ugom Vlaisavljevićem bila neuspješna studentica prava. Ona je nekoliko godina bez rezultata provela na Pravnom fakultetu.
Pokušala je buduća (prema Peharovim riječima) najuspješnija sarajevska sponzoruša upisati i studiji glume, ali su je odbili kao bolno netalentiranu. Godine su prolazile, a Sanja Bucalović (djevojačko prezime) nije mrdala sa prve godine prava.
Nakon što je vidjela da od prava nema ništa, odlučila je promijeniti studiji i upisuje filozofiju i sociologiju. Tu počinje streloviti uspon Sanje Bucalović! Ona se za vrijeme dvije godine studija uspijeva približiti tadašnjem asistentu Jugoslavu Vlaisavljeviću, sa kojim stupa u ljubavne odnose još na prvoj godini. Na takav odnos studentice i asistenta nisu svi gledali blagonaklono, a ni asistent nije bio tako uticajan da anulira osude takvog odnosa, tako da mlađahnoj studentici ni studiji filozofije i sociologije u prvo vrijeme nije baš išao od ruke. Sve dok nije izbio rat u Sarajevu i BiH. Tada Sanja Bucalović postaje Sanja Vlaisavljević, a Jugoslav Vlaisavljević Ugo Vlaisavljević i kreće uspon!
Sanja Vlaisavljević od neuspješne studentice prava i veoma suspektne studentice filozofije i sociologije, postaje vrlo uspješna ratna studentica, koja čak 1994. upisuje i magistarski studiji na Filozofskom fakultetu. Ono što prije toga godinama nije mogla, sada kao gospođa Vlaisavljević, mlada studentica postiže za svega nekoliko ratnih mjeseci. Paralelno sa tim ona postaje društveno angažirana, a po završetku rata zapošljava se u prestižnoj Drugoj gimnaziji.
Zahvaljujući suprugu Ugi, Sanja izdašnim novcem (govori se o milionima maraka) Soroš fondacije osniva Centar za kulturu dijaloga (CKD). Radilo se o klasičnoj instituciji za pranje para i jednoj vrsti paraobavještajnog centra. Koliko je CKD radio na promicanju kulture dijaloga, najbolje se vidi po tome što je čak i Facebook objave Sanje Vlaisavljević označavao kao govor mržnje. U svakom slučaju, kao svjedočanstvo govora mržnje koji je razvijan u CKD do danas je ostao blog “Antiekran“ kojim nesumnjivo rukovodi Sanja Vlaisavljević. Dakle, milionska sredstva dobijena za promociju kulture, utrošena su za sve drugo samo ne za kulturu dijaloga. Značajan dio tih para otišao je na osobnu promociju direktorice Sanje Vlaisavljević.
Već tada se moglo govoriti o najuspješnijoj sarajevskoj sponzoruši, ali kraj nije bio tu! Nakon što nije uspjela postati direktoricom Druge gimnazije, Sanja Vlaisavljević se okreće sticanju titule doktora znanosti. Ekspresno završava master studiji sociologije (na kojem je predavao suprug) i upisuje doktorski studiji iz iste oblasti. Naravno, sve to se dešava na Filozofskom fakultetu i pod budnom paskom supruga.
Prema informacijama do kojih smo došli zahvaljujući našim novinarskim izvorima, niko od studenata se ne sjeća Sanje Vlaisavljević sa ispita. Niko ne zna da je ona barem jedan ispit polagala sa drugim kandidatima. Navodno su ispiti polagani u kabinetu supruga Uge, uz kafu i ćaskanje sa predmetnim profesorima. Tako je Sanja Vlaisavljević stigla do kraja doktorskih studija.
Problem je, međutim, bio što nije imala neophodne reference da bi pristupila izradi doktorske disertacije. Trebala je, naime, imati nastupe na znanstvenim simpozijima. Ona sa tim, naravno, kao i svaka sponzoruša, nije imala nikakve veze. Ali i tu, kao i u svakoj priči o sponzorušama, na scenu stupa sponzor/zaštitnik. Ugo Vlaisavljević u Rektoratu UNSA organizira simpoziji sa samo jednim ciljem – omogućavanja supruzi da ima nastup na znanstvenom skupu. Sve se odvija pod pokroviteljstvom Rektorata UNSA u kojem u to vrijeme nelegalno boravi Ugo Vlaisavljević.
Tako je Sanja Vlaisavljević došla do situacije da brani doktorat. To je bio poseban skandal! Profesor Samir Arnautović je, dajući precizne i neoborive primjedbe na politički pamflet kojim je Sanja Vlaisavljević stekla titulu doktora znanosti, cijelu ovu stvar nazvao najvećim skandalom u povijesti Filozofskog fakulteta. Uprkos svemu, propagandni maerijal HDZ BiH proglašen je doktoratom, a Sanja Vlaisavljević doktoricom! Nakon što je održala nastupno predavanje na Čovićevom Sveučilištu u Mostaru, Sanja Vlaisavljević je zaokružila svoj uspon.
I zaista se mora priznati da je dr. Dražen Pehar s punim pravom ovu opskurnu direktoricu nazvao najuspješnijom sarajevskom sonzorušom. Malo ko je sa tako malo kapaciteta i prethodnim potpunim neuspjehom, zahvaljujući suprugu uspio dostići ono što je dostigla Sanja Vlaisavljević. Zapravo, uprkos novinarskom istraživanju, do druge tako uspješne sponzoruše nismo uspjeli doći. Barem ne u sarajevskim geografskim okvirima.
Na kraju svega može se reći da je titula “najuspješnije sarajevske sponzoruše“ jedina titula do koje je Sanja Vlaisavljević uspjela doći zahvaljujući svojim sposobnostima. Sve drugo je bilo i ostalo izvan njenih mogućnosti.
Izvor:
https://ekran.ba/?p=4448
