konjislav wrote:Neovisno od onoga do sada napisanog da ostavim svoju pricu.
Naime, ja sam od njemackih firmi jos prije 3 godine dobijao ponude za posao, sve uredjeno, dobra plata, sve po PS-u, itd. Ja nisam isao, ostao sam u rodnom Sarajevu. Od toga prodjose 3 godine u kojima sam vidio da nista ne ide na bolje, politicka i drustvena situacija se samo pogorsava u Sarajevu, u ostatku BiH je samo jos gore. Stvari iz svakodnevnice normalnog covjeka je totalno haoticno i neuredjeno i to me prije nije toliko doticalo jer sam bio student i mlad i lud. Sada kako imam porodicu i novorodjence, ovo me puno vise pogadja nego prije i to zasluzeno.
Ja sam pokusavao neko vrijeme da se oduprem tom odlasku, medjutim doslo je vrijeme da se ide.
Za porodicne ljude, narocito sa malom djecom, Svabija je raj na zemlji. Sve je maksimalno uredjeno. Vrtici, skole, sve za deset. Razbolio se mali od jarana, odmah zavrseni nalazi, nema 'dodjite za 7 dana'. Lijekovi besplatni. Sve brzo i efikasno. Idu sve dalje kada je u pitanju briga za djecu. Roditeljske brige su svedene na minimum.
U BiH drustveno-politicka situacija nikako ne ide na bolje. Sve je trulo, propadamo slobodnim padom. Opet smo iste izabrali. Strasno smo neuredni, neorgazovani, zaostali. Tesko je sve to vise trpjeti.
U Svabiji radnik ima sva prava i postovanje poslodavca. A koliko si sposoban i vrijedan, toliko ces zaraditi. Sve je individualno. Drzava ti pruza sve mogucnosti za napredovanje. Sve je sredjeno.
Odlaskom covjek gubi gnijezdo. Domovina je domovina, tvoj grad je tvoj grad. To je mozda najteze nadomjestiti.
Medjutim, kako se situacija razvija, uskoro cu vise prijatelja imati u Minhenu nego u Zenici. I zovu me stalno, kazu 'hajmo od Minhena praviti Zenicu'.

Tako rade ovi moji sto su otisli, pokusavaju povuci sto vise ljudi da zadovolje drustveni aspekt zivota u Bavariji.
Uvidjam promjenu kod ljudi, narocito ovih sto su frisko otisli. Ne mogu slusati BH negativnosti, narocito BH politiku. Strasno ih nervira. Ne znam da li ce nakon izvjesnog vremena postati Insomnija.
I ja sam veoma blizu da odem. Njemacki svakako ucim, u pripravnosti sam. Puno je bolje kada odes sa dobrom podlogom, kada znas jezik. Mrzim taj osjecaj, da kao debil blejim i ne znam beknuti jezik drzave u kojoj se nalazim.