Joj šta udrobiste.
Ne znam kako pored ovako moralnog društva, ograničenih seksualnih sloboda, mrtvog noćnog života, i dalje uspijevam biti promiskuitetna

Treba mi orden dati
Šalim se naravno.
Najveći problem našeg društva, na svim mogućim poljima, nije religija, nije konzervativnost, nije neimaština, nije politika (mada sve to ima uticaja), već poznati bosansko-hercegovački sindrom zvani: "šta će mahala reći"
Kao što je recimo meni otac prije par godina govorio: "nemam ja problem što ćeš ti doći kući u tri ujutru, već šta će Šaćira što je vascijelu noć budna reći".
Kao što meni mati sad govori: "ne bi meni smetalo da živiš nevjenčana sa momkom, ali šta će mahala reći. Kad se odseliš dogodine u Skandinaviju, onda brate živi s' kim hoćeš i kako hoćeš. ha ja"
Dakle ... mahala.
I ovdje je neko rekao da je svugdje omladina opuštenija, širih shvatanja, širih vidika. Možda svugdje, ali u Sarajevu definitivno nije.
Generacije naših roditelja su možda konzervativni, ne zbog religije, jer su većinom odrastali u komunističkom sistemu, već jednostavno zbog načina odgoja, tradicije i nekih vrijednosti koje su m usadili roditelji. Tek je današnja omladina konzervativna jer je sada naišao takav period kada je poželjno i "moderno" u sve gurati vjeru, inšalah, mašalah, amen i slično.
Jedina generacija u Sarajevu koja je opuštena, neiskompleksirana vjerom i nacijom je ona generacija ljudi koji su bili tinejdžeri i malo veća djeca u toku rata a sad imaju od 30 do 40 godina. To su bili mladi ljudi koji su u ratu i netom poslije rata organizovali partye, koncerte, dobavljali ploče i muzičku opremu kako su znali i umjeli.
Omladinu u Sarajevu izgleda prosto ne zanima pretjerano noćni provod, jer da ima potražnje, bilo bi i ponude. Šta je konkretan razlog tome, možemo samo nagađati.