Gojeni H wrote:Nurudin wrote:
...
Sve se to dešava jer Allah (sveukupnost postojanja) želi da iskusi sebe, a to ne može drugačije osim kroz jedan svoj dio koji će
UMisliti da je odvojen od cjeline i tako će moći da kuša cjelinu, kao što čovjek kuša život.
Gdje, u kojoj knjizi, je Allah sebe ovako opisao? Hvala
Drugačije ili dječije naivno čitanje ajeta koji jesu Muhamedove riječi ali i svih gore navedenih, će napraviti sukob i kontradikciju
između "dobrih " i "zlih" i napraviće raznorazne verzije toga i razne pristupe koji su svi u sebi suprotstavljeni i razum će brzo
da ih odbaci kao besmislice.
Zar se ne bi moglo desiti nesto sasvim usprotno tome. Npr. ako smo svi "jedno", ako je sasvim normalno sto bilo ko od nas radi, zar onda prestaje biti bitno sta je ispravno i neispravno, dobro i zlo, pravedno i nepravedno ...?
U Kur'anu se je tako opisao. Naravno, to što si ti citirao je samo moje parafraziranje.
Na neki način se mijenja percepcija dobra i zla, da. Međutim , ako ti imaš pogled na svijet kao na dio sebe, vjerovatno nećeš težiti
da mu naškodiš. Samo taj pristup može zamijeniti sve silne propise i zakone.
U stvari , kad neko ne vidi svijet kao sebstvo, on će često tumačiti zakone u svijetlu svojih želja da podredi svijet sebi.
Zakoni ništa ne znače takvima, zato postoje i u svjetovnom i u teološkom svijetu , ekipa koja se bavi rastezanjem i natezanjem
zakona, pa onda palamuđenje o "duhu ustava" (duh dejtonskog ustava npr često čujemo) ili jednostavno povlađivanje profitu i novcu,
koje smo skoro imali sa našim šerijatskim advokatima i njihovom fetvom o stambenim kreditima, gdje se isti mogu dobiti kao "halal".
Dakle, svjedočimo stalno da su pisani zakoni skoro potpuno nebitni ako onaj ko ih čita i tumači, ima nečiste namjere.
Bitan je znači tumač, a zakon sam po sebi je podložan manipulacijama, pa ako tumač vidi svijet kao nedjeljivo sebstvo ili kao božije
biće , čiji je i sam tumač sastojak, onda je puno teže doći do nekog zakona o ubijanju nevjernika i slično.
