Forum Klix.ba

Alfons Kauders wrote:
Ni ja. Zanimljiv poremecaj, ali ja ga vidim ovako:

Kad s 30 i vise godina u zivotu nisi napravio nista, jebiga ne ostaje ti nista drugo nego da se barem hvalis kako si "rodjeni" Sarajlija, Tuzlak, Mostarac...

Jer to ko fol puno znaci, iz nekog razloga. Meni bas i ne, jer najveci negativci i sirovine koje poznajem su upravo rodjene Sarajlije i Tuzlaci.

Upravo to što si i napisao je poenta - nezadovoljan je svojim ličnim neuspjehom, frustriran ličnom nesposobnošću koja je na granici impontencije tako da mu treba krivac za to jer je on savršen rod i soj svoje grude tako da mora naći krivce i uvijek su mu došlje krive s tim da ostatak BiH krivi i "Sarajlice" jer danas kiša pada i sve ostalo što se događa

moneta wrote:

SaraFina wrote: Pa neka večeraju sami onda doma i uzmu nešto za ponijeti iz restorana.
Restoran je javni prostor, koji ljudima ne garantira privatnost i neometanje. I u vrhunskim holivudskim restoranima paparaci probiju obezbjedjenje i dodju uništavati privatnost slavnih ličnosti ili bogatuna. Banalan primjer no....
Trogodišnjaku objasniti u nekom porodičnom ambijentu, da ostavi čiku ili tetu za susjednim stolom, na miru, jako je teško.
Parovi koji žele izbjegnuti susret s djecom, najbolje da večeraju po gotivnim restoranima, gdje obavezan frak i večernja haljina i to od 10 - 12 uveče
Ili neka primjene varijantu broj 1.

Ozbiljno?

Padobranac sam, ne pratim opuse, pa ne znam je li troll post ili ovako neko stvarno razmislja.

Ako ne mozes trogodisnjaku objasniti da nije u redu ometati bilo koga, onda vi ostanite kuci ili dekicu, pa negdje na livadu ometajte trave i cvijece.

Tvoje dijete je samo tebi interesantno, simpaticno i slatko. I moze samo tebe maltretirati.
Ako vec nisi sposobna vaspitati dijete za izlazak u civilizaciju, drzite se 4 zida.

Neki dan stojim u redu u prodavnici i neki klinac od odokativno 3 godine me 'ladno izbuba sakama po dupetu. Mati je reagovala za 4 minute s recenicom: "Nemoj sine, naljutit ce se teta na tebe. "

Il na nju mozda. Malo me sokirala situacija, ono WTF, al sljedeci put sta god meni dijete napravi, ja vracam roditelju. Isto i onim s cukama, nece ti nista, samo ce te ponjusit, i ja njusim njih.

Ljepota vidjeti lijepo odgojeno dijete. Kad roditelj moze s tako malim covjekom lijepo razgovarat, dogovorit se, a iza svega stoji ogroman trud.

Dok bih mokrim taracem gadjala one "roditelje" sto kafenisu, puse, ne osvrcuci se dok njihovi indijanci prave dar mar, jer selo ce se vec pobrinut za njih.

Koliko imas drug godina, 16?



Ja jedva cekam ove pojedine da dobiju djecu. Mislim moj malac je koliko-toliko miran, al brate ako odes s njim u market - donji si. Prvo moras kupiti neke stvari, moras njega ganjati, sve mu zanimljivo itd. A npr. u sitaciji si da ga moras povesti, nemas gdje s njim, ok - mozda ga zavezati za drvo na parkingu. Znaci ja sam u pofinoj formi, mogu trcati...ali nema jebene sanse da ti njega drzis na oku 100%, znaci dovoljno je da se malo okrenes, on je vec u nekom zijanu.

I sta sad ja trebam uraditi? Znaci ne mogu ga ostaviti samog, ima 2,5 godine? Da uzmem sipku da ga preko ledja koji put? Znas koliko ce to piti vode? Djetetu zanimljivo sve i gotova stvar. I oborit ce nesto, mozda ce nekoga i dotaci, kazem ti...nema sanse da ga drzis sve vrijeme na oku...

Ne znam, daj boze da vasa djeca budu tako kulturna i lijepo vaspitana kada udju u trzni centar da samo bleje u pod i slusaju vas kao roboti.

Ljepota vidjeti lijepo odgojeno dijete. Kad roditelj moze s tako malim covjekom lijepo razgovarat, dogovorit se, a iza svega stoji ogroman trud.


Dakle opet video...pogledaj, mozda skontas.

Thorgerson wrote:

moneta wrote:

SaraFina wrote: Pa neka večeraju sami onda doma i uzmu nešto za ponijeti iz restorana.
Restoran je javni prostor, koji ljudima ne garantira privatnost i neometanje. I u vrhunskim holivudskim restoranima paparaci probiju obezbjedjenje i dodju uništavati privatnost slavnih ličnosti ili bogatuna. Banalan primjer no....
Trogodišnjaku objasniti u nekom porodičnom ambijentu, da ostavi čiku ili tetu za susjednim stolom, na miru, jako je teško.
Parovi koji žele izbjegnuti susret s djecom, najbolje da večeraju po gotivnim restoranima, gdje obavezan frak i večernja haljina i to od 10 - 12 uveče
Ili neka primjene varijantu broj 1.

Ozbiljno?

Padobranac sam, ne pratim opuse, pa ne znam je li troll post ili ovako neko stvarno razmislja.

Ako ne mozes trogodisnjaku objasniti da nije u redu ometati bilo koga, onda vi ostanite kuci ili dekicu, pa negdje na livadu ometajte trave i cvijece.

Tvoje dijete je samo tebi interesantno, simpaticno i slatko. I moze samo tebe maltretirati.
Ako vec nisi sposobna vaspitati dijete za izlazak u civilizaciju, drzite se 4 zida.

Neki dan stojim u redu u prodavnici i neki klinac od odokativno 3 godine me 'ladno izbuba sakama po dupetu. Mati je reagovala za 4 minute s recenicom: "Nemoj sine, naljutit ce se teta na tebe. "

Il na nju mozda. Malo me sokirala situacija, ono WTF, al sljedeci put sta god meni dijete napravi, ja vracam roditelju. Isto i onim s cukama, nece ti nista, samo ce te ponjusit, i ja njusim njih.

Ljepota vidjeti lijepo odgojeno dijete. Kad roditelj moze s tako malim covjekom lijepo razgovarat, dogovorit se, a iza svega stoji ogroman trud.

Dok bih mokrim taracem gadjala one "roditelje" sto kafenisu, puse, ne osvrcuci se dok njihovi indijanci prave dar mar, jer selo ce se vec pobrinut za njih.

Koliko imas drug godina, 16?



Ja jedva cekam ove pojedine da dobiju djecu. Mislim moj malac je koliko-toliko miran, al brate ako odes s njim u market - donji si. Prvo moras kupiti neke stvari, moras njega ganjati, sve mu zanimljivo itd. A npr. u sitaciji si da ga moras povesti, nemas gdje s njim, ok - mozda ga zavezati za drvo na parkingu. Znaci ja sam u pofinoj formi, mogu trcati...ali nema jebene sanse da ti njega drzis na oku 100%, znaci dovoljno je da se malo okrenes, on je vec u nekom zijanu.

I sta sad ja trebam uraditi? Znaci ne mogu ga ostaviti samog, ima 2,5 godine? Da uzmem sipku da ga preko ledja koji put? Znas koliko ce to piti vode? Djetetu zanimljivo sve i gotova stvar. I oborit ce nesto, mozda ce nekoga i dotaci, kazem ti...nema sanse da ga drzis sve vrijeme na oku...

Ne znam, daj boze da vasa djeca budu tako kulturna i lijepo vaspitana kada udju u trzni centar da samo bleje u pod i slusaju vas kao roboti.

Dvije rijeci: shopping kolica.

S drugim ce biti lakse, pricuvace ga prvo

Thorgerson wrote:
Koliko imas drug godina, 16?



Ja jedva cekam ove pojedine da dobiju djecu. Mislim moj malac je koliko-toliko miran, al brate ako odes s njim u market - donji si. Prvo moras kupiti neke stvari, moras njega ganjati, sve mu zanimljivo itd. A npr. u sitaciji si da ga moras povesti, nemas gdje s njim, ok - mozda ga zavezati za drvo na parkingu. Znaci ja sam u pofinoj formi, mogu trcati...ali nema jebene sanse da ti njega drzis na oku 100%, znaci dovoljno je da se malo okrenes, on je vec u nekom zijanu.

Ne znam, daj boze da vasa djeca budu tako kulturna i lijepo vaspitana kada udju u trzni centar da samo bleje u pod i slusaju vas kao roboti.

Jarane sekunda, sekunda da vidiš cijenu neku npr, već je na drugom odjelu

Šta ja znam, nešto nisam nikad volio ići sa malom djecom negdje jer to nečeš ništa uspjeti završiti po ono što si planirao.
Vidim ovdje neki potenciraju mnogo što šta i što ti reče baš da ih vidim kada budu imali djecu.

Ima ba i do djece, imam i trojicu i to su tri različita karaktera i stava, po ponašanju ništa zajedničko nemaju.
Npr:
Najstariji kad je imao cca 3 godine samo ga je mogao Cartoon Network smiriti.
Srednjem u tom dobu a i dan danas, samo mu daj bilo šta u ruke što može farbat, kreone,bojice, bojanke i miran si naredna dva sata,
Najmlađi je priča za sebe, može mu čovjek dogovoriti ali za 5 minuta radi nešto 15-to što ne bi smio.


A brate ima i roditelja, u pojedinim situacijama jbte zna mi se potrefit da ja skačem za nečijim djetetom (fkt refleksno jer me naučiše da gledam ko kameleon 360 stepeni ) a roditelji nikakve reakcije....

Ako nam neko dodje imaju svoju sobu i vozdra, takvo je pravilo, nemaju šta sa mEnom sjedit (ovo je već sada moguće jer imaju dovoljno godina)....

Pametni telefoni, Tableti i Kojmputer sa početkom školske godine UKINUTO,(ali ako treba nešto za školu pod mojim nadzorom) sad za raspust kad dodje bit će vanka se igrat nemaš šta po kojmputeru raditi

Za odgoj djece je potrebno dooosta vremena i sopstvenog odricanja jer tu djecu smo mi sebi rodili, zbog nas, i treba od tih štruca napraviti čovjeka.
Dosta roditelja je ušlo u "odgoj" po stavu e mogli bi i mi dijete a ono bude na kraju prepušteno samo sebi, a šta će ono "pustili ga na luster u svojoj kući" šta drugo očekivati u tuđoj ili bilo gdje drugo u javnosti.....

wewa wrote: Dvije rijeci: shopping kolica.

S drugim ce biti lakse, pricuvace ga prvo

ahaaaa, ako i samo ako ga zabaviš sa nečim drugim da sjedi a i to može 15-ak minuta, nakon toga je već priča, kad vidi drugo, hocu i ja, hocu i ja, hocu i ja..............

Necu citirati uvodni post jer je predug. Uglavnom,postavljac teme malo pretjeruje. Istina, naveo si ( navela si ) neke konkretne primjere jako raspustene djece sa roditeljima koje bas zaboli neka stvar hoce li ih usmjeriti i malo vaspitati. Ali isto tako moras imati u vidu da je malenoj djeci jako tesko bilo sta dokazati. Neke stvari se mogu nauciti od malih nogu sa jednim mirnim i poucnim pristupom. Ali neke ih ne mozes nauciti, nema sanse.

Moj malac je hiperaktivan do bola. Dok trepnes okom eto ga na stolu, eto ga na prozoru, a kad izadjemo trci brzinom atleticara i cak ga i moj muz ponekad jedva stigne i uhvati. Ali zato smo naucili da se prilagodjavamo. Kad je bio bebac u kolicima, sve se s njim moglo, i sjediti u kaficu i regularno pojesti rucak u restoranu. Sad ne dolazi u obzir s njim otici u restoran, osim na neki izlet u prirodu gdje mi mozemo mirno jesti, a on skakati po livadi gdje nam je na ocima i gdje ne moze zbrisati na ulicu. U shopping centrima obavezno u kolica, ako ga pustis gotovo je. Tablet i crtici umjereno. Kad izlazimo s drustvom opet se zna kad ga mozemo povesti, a kad ne dolazi u obzir. Itd itd... Dakle, i dopustamo mu i ne dopustamo sejtanluke, ovisno o situaciji.

Ovo su samo neki primjeri. Pucnem ga nekad po peleni kad pretjeta, ali dzaba. Onda mi bude zao. Maleni su i prebrzo odrastaju i treba ih nekad pustiti da provode svoje. Spomenula sam prilagodjavanje - MORAS se prilagodjavati djetetu, a dok ga nisam imala nisam ni slutila da ce tako biti. Jeste klise ali vidjeces kad budes imao svoje. Djeca imaju tajming i za budjenje, i za jelo, igru, parkic, popodnevnu dremku, odlazak u krevet...

Bez uvrede, ali isto kao sto ti drobis protiv tudje djece i njihovog odgoja, isto tako postoji masa ljudi koji mogu nadrobiti tebi zasto u tim godinama jos nisi nasao nekog, skrasio se i dobio djecu. Nista licno, ne sudim drugima i daleko sam od super majke. Svi imamo pravo na svoje izbore. Ali #samokazem

Thorgerson wrote:


Koliko imas drug godina, 16?



Ja jedva cekam ove pojedine da dobiju djecu. Mislim moj malac je koliko-toliko miran, al brate ako odes s njim u market - donji si. Prvo moras kupiti neke stvari, moras njega ganjati, sve mu zanimljivo itd. A npr. u sitaciji si da ga moras povesti, nemas gdje s njim, ok - mozda ga zavezati za drvo na parkingu. Znaci ja sam u pofinoj formi, mogu trcati...ali nema jebene sanse da ti njega drzis na oku 100%, znaci dovoljno je da se malo okrenes, on je vec u nekom zijanu.

I sta sad ja trebam uraditi? Znaci ne mogu ga ostaviti samog, ima 2,5 godine? Da uzmem sipku da ga preko ledja koji put? Znas koliko ce to piti vode? Djetetu zanimljivo sve i gotova stvar. I oborit ce nesto, mozda ce nekoga i dotaci, kazem ti...nema sanse da ga drzis sve vrijeme na oku...

Ne znam, daj boze da vasa djeca budu tako kulturna i lijepo vaspitana kada udju u trzni centar da samo bleje u pod i slusaju vas kao roboti.

Dovoljno je da ga ganjas i usput ucis sta moze, sta ne moze.
Ako ga pustis da sve prevrce ne trepnuvsi, jer se malcu od 3 godine nista ne moze objasnit onda si i ti za mokar tarac.
Kakvo god je dijete, ako se roditelj ponasa kao da je njegova briga i odgovornost, a ne briga i odgovornost kafane, soping centra, sokaka... sve je ok.

Ma jedno ne dijete do 3. godine, niko i ne očekuje da ga 100% smiriš i da sjedi mirno kao u vojsci ali dijete preko 3, pogotovo 4 godine nije više beba i tu se mora moći da mu se dogovori da ne smije nešto. Ovdje se najviše govori o tome da neke roditelje, a nažalost, sve ih je više, nije briga za dijete, bolje rečeno nije ih briga za njihov odgoj. Misle da su svima njihova djeca najbitnija, da se svi moraju njima prilagoditi, puste da rade šta hoće, da otvore po 10 banana samo ih zagrize i ostavi, pa tako isto i čokoladice, sokovi, otvaraju i ne pojedu ili popiju do kraja ali roditelj ne zna, odnosno neće reći dobro je, više ne može. Ne čine ništa, uz glavnu uzrećicu: Šta ću kad hoće?

DiA 2005 wrote:Necu citirati uvodni post jer je predug. Uglavnom,postavljac teme malo pretjeruje. Istina, naveo si ( navela si ) neke konkretne primjere jako raspustene djece sa roditeljima koje bas zaboli neka stvar hoce li ih usmjeriti i malo vaspitati. Ali isto tako moras imati u vidu da je malenoj djeci jako tesko bilo sta dokazati. Neke stvari se mogu nauciti od malih nogu sa jednim mirnim i poucnim pristupom. Ali neke ih ne mozes nauciti, nema sanse.

Moj malac je hiperaktivan do bola. Dok trepnes okom eto ga na stolu, eto ga na prozoru, a kad izadjemo trci brzinom atleticara i cak ga i moj muz ponekad jedva stigne i uhvati. Ali zato smo naucili da se prilagodjavamo. Kad je bio bebac u kolicima, sve se s njim moglo, i sjediti u kaficu i regularno pojesti rucak u restoranu. Sad ne dolazi u obzir s njim otici u restoran, osim na neki izlet u prirodu gdje mi mozemo mirno jesti, a on skakati po livadi gdje nam je na ocima i gdje ne moze zbrisati na ulicu. U shopping centrima obavezno u kolica, ako ga pustis gotovo je. Tablet i crtici umjereno. Kad izlazimo s drustvom opet se zna kad ga mozemo povesti, a kad ne dolazi u obzir. Itd itd... Dakle, i dopustamo mu i ne dopustamo sejtanluke, ovisno o situaciji.

Ovo su samo neki primjeri. Pucnem ga nekad po peleni kad pretjeta, ali dzaba. Onda mi bude zao. Maleni su i prebrzo odrastaju i treba ih nekad pustiti da provode svoje. Spomenula sam prilagodjavanje - MORAS se prilagodjavati djetetu, a dok ga nisam imala nisam ni slutila da ce tako biti. Jeste klise ali vidjeces kad budes imao svoje. Djeca imaju tajming i za budjenje, i za jelo, igru, parkic, popodnevnu dremku, odlazak u krevet...

Bez uvrede, ali isto kao sto ti drobis protiv tudje djece i njihovog odgoja, isto tako postoji masa ljudi koji mogu nadrobiti tebi zasto u tim godinama jos nisi nasao nekog, skrasio se i dobio djecu. Nista licno, ne sudim drugima i daleko sam od super majke. Svi imamo pravo na svoje izbore. Ali #samokazem

Ne moze niko tebi drobiti sto nisi nasao nekoga jer tvoje ne nalazenje ne dotice nikoga a odgoj tj neodgoj djeteta dotice

paladinka wrote:Vrlo , vrlo je tesko u Bosni se osamostaliti, totalno razumijem. Nije tema , ja od djetinjstva nisam u Bosni , ali moj prvi stan je bio... Najmanji stan sto covjek moze zamisliti.. sa dvije ringle za kuhanje ... zidovi tanki ,, mozes cuti susjeda kad dise ... ali sam imala pogled na jezero.. hmm , ne moze se reci da sam citavo jezero vidjela , mozda samo jedan mali, mali , mali kutak .

Ma da se razumijemo moze i ovdje. Ali nije lako. Ne moze se samo odlucit i otic tek tako. To bi svako. Treba prije toga nac solidan poso sa platom solidnom od koje se kirija moze platit, treba imat i malo sa strane novca itd. Jb ove strucnjake kada ne znaju da roditelji ovdje djeci kupuju stambene objekte ili im podignu kat kuce za stanovanje.

Moze se osamostalit ali moze mozda manjina mladih. Vecina oko 75% ako se ne varam je nezaposlena i vrti se u raznim stvarima. Ovdje i oni koji su roditelji i koji su imali mozda vise prilike za poso, stan itd. zive mnogi u losim i teskim uvjetima, a kamo li mladi. I sto se se mladih osamostali ima vecinom po jedno, uvrh 2 djece. Rijetko ko vise ima.

Jos se odalo porocima itd. Jbg sta cemo. Sta je, tu je.

DiA 2005 wrote: Bez uvrede, ali isto kao sto ti drobis protiv tudje djece i njihovog odgoja, isto tako postoji masa ljudi koji mogu nadrobiti tebi zasto u tim godinama jos nisi nasao nekog, skrasio se i dobio djecu. Nista licno, ne sudim drugima i daleko sam od super majke. Svi imamo pravo na svoje izbore. Ali #samokazem

Wooow, ovo je vrh!

Kakvi su rezoni roditelja, djeca su zlatna!

Vizionar 1985 wrote:

paladinka wrote:Vrlo , vrlo je tesko u Bosni se osamostaliti, totalno razumijem. Nije tema , ja od djetinjstva nisam u Bosni , ali moj prvi stan je bio... Najmanji stan sto covjek moze zamisliti.. sa dvije ringle za kuhanje ... zidovi tanki ,, mozes cuti susjeda kad dise ... ali sam imala pogled na jezero.. hmm , ne moze se reci da sam citavo jezero vidjela , mozda samo jedan mali, mali , mali kutak .

Ma da se razumijemo moze i ovdje. Ali nije lako. Ne moze se samo odlucit i otic tek tako. To bi svako. Treba prije toga nac solidan poso sa platom solidnom od koje se kirija moze platit, treba imat i malo sa strane novca itd. Jb ove strucnjake kada ne znaju da roditelji ovdje djeci kupuju stambene objekte ili im podignu kat kuce za stanovanje.

Moze se osamostalit ali moze mozda manjina mladih. Vecina oko 75% ako se ne varam je nezaposlena i vrti se u raznim stvarima. Ovdje i oni koji su roditelji i koji su imali mozda vise prilike za poso, stan itd. zive mnogi u losim i teskim uvjetima, a kamo li mladi. I sto se se mladih osamostali ima vecinom po jedno, uvrh 2 djece. Rijetko ko vise ima.

Jos se odalo porocima itd. Jbg sta cemo. Sta je, tu je.

Zaboravih napisat. Neko i ko moze, nece jer ne moze. Jer bi im roditelji sa malim penzijama itd. bili gladni skoro. Drugi ne mogu jer su obolili itd. i hem nemaju poso, hem nemaju nikakvih primanja pa ni 40 km socijale sa kojom se samo 1 dan moze panjit.

I da se razumijemo izgleda da malo se pomjera u svih segmetima jer su izgleda najvise bile pogodzene one generacije tokom krize i raspada Juge. Generacije od 70-90 izgleda. Ove od 90 pa nadalje se bolje snalaze izgleda.

Ispasce odma da ja nekom nesto pametujem, daleko od toga, nisu sva djeca ista, naravno, al ovo za trzne centre je donekle moguce izbjeci. Ja nemam djece, al imala sam malo dijete u kuci i ovo nikad nije bio problem. Jednostavno, i sama nisam uzimala stvari po prodavnici kad sam bila dijete jer nisam znala jel mi mogu moji nesto kupiti a isto smo i njega tretirali. Kad ponavljas djetetu prije kupovine da ne trci i ne dira sam stvari jer moze nesto oboriti a ako nesto razbije-ti placas, a nemas para (sve i kad pare nisu problem jer su to sve sitnice, bitno je da nauci), dijete je osjecajno i pazi na to-sto iz straha, sto zbog te ogromne djecije ljubavi.

Manipulacija? Itekako. Al djeluje. Dijete kad zna da ces biti tuzan i u belaju, nece to uraditi il ce bar paziti. Jel ovo moralno, ne znam vala, ja sam svaki put naglasila da ja nemam puno para i da cemo kupiti samo neke stvari za koje imamo pare. Ako sta razbije, a to se moze desiti trcanjem, ja to placam a onda nece biti para za druge stvari. Na kraju je svaki put bio odusevljen ako mu kupim neku dodatnu sitnicu i uvijek vracao i saptao-al nemamo para. Kad mu kazes da je ostalo para i da sad mozemo kupiti a i sluso je, sav sretan.

A dok je bio manji, oko dvije godine, nije trco jer sam ga uvijek drzala za ruku (nisam se nesto napatila, niska sam ). Ispustis ruku, ode on. Ovako je mogo hodati samo dje i ja. Normalno, "meni je dosadno i kad cemo kuci" ne mozes izbjeci ako ga vodis za ruku.

Ne djeluje na svakom djetetu, normalno, al se mogu sprijeciti veci ispadi tipa bacanje po podu marketa i urlanje, al opet niko ne moze sve predviditi s njima. A bebe placu uvijek, to se ne pika i nema vala ljudima sta ni biti neugodno, beba je, ne mozes odrediti kad ce se rasplakati pa da tad ne ides u kupovinu.

Al bacanje po podu, urlanje, bacanje stvari, to je stvarno ruzno vidjeti. Nadam se da se niko nece uvrijediti il naci prozvanim, al meni su ta djeca posluzila za onu poznatu "vidis kako djeca ne slusaju, al ti slusaaaaas, ti si fin, jel de ti meni ne bi tako nesto", a dijete vako

Ne morate mi pisati da cu vidjeti sa svojim djetetom, prosla sam sa jednim iako nije moje. Nije nikakva kritika, al marketi ispadose bojno polje.

Ljakan wrote:Kolko vidim tebi rade na sarajlije cim kazes vazno je bit sarajlija.Ja bih reko vazno je bit covjek bez obzira odakle si.

Aaa joj, bas mi je zao sto nisi prepoznao ironiju u mom postu.

I da, slažem se s tobom u potpunosti.

Thorgerson wrote:

Code: Select all

Ja jedva cekam ove pojedine da dobiju djecu. Mislim moj malac je koliko-toliko miran, al brate ako odes s njim u market - donji si. Prvo moras kupiti neke stvari, moras njega ganjati, sve mu zanimljivo itd. A npr. u sitaciji si da ga moras povesti, nemas gdje s njim, ok - mozda ga zavezati za drvo na parkingu. Znaci ja sam u pofinoj formi, mogu trcati...ali nema jebene sanse da ti njega drzis na oku 100%, znaci dovoljno je da se malo okrenes, on je vec u nekom zijanu. 

I sta sad ja trebam uraditi? Znaci ne mogu ga ostaviti samog, ima 2,5 godine? Da uzmem sipku da ga preko ledja koji put? Znas koliko ce to piti vode? Djetetu zanimljivo sve i gotova stvar. I oborit ce nesto, mozda ce nekoga i dotaci, kazem ti...nema sanse da ga drzis sve vrijeme na oku...

Ne znam, daj boze da vasa djeca budu tako kulturna i lijepo vaspitana kada udju u trzni centar da samo bleje u pod i slusaju vas kao roboti.  

Ma stoji to. Ne kaze se dzaba ja vragolana. Znaci mali

Treba znat sa njima. Ako si ko dijete lakse je mozda onda sa njima. Barem sto se muskih tice je tako. Barem se meni cini tako.

Niemand wrote:
A dok je bio manji, oko dvije godine, nije trco jer sam ga uvijek drzala za ruku (nisam se nesto napatila, niska sam ). Ispustis ruku, ode on. Ovako je mogo hodati samo dje i ja. Normalno, "meni je dosadno i kad cemo kuci" ne mozes izbjeci ako ga vodis za ruku.

Evo ti si to smislila, drzanje za ruku pa da se ne krece toliko. A mozda da probate ih u naramku nositi. Ako drzani za ruku se manje krecu, onda u naramku noseni ce jos manje.

Vizionar 1985 wrote:

Niemand wrote:
A dok je bio manji, oko dvije godine, nije trco jer sam ga uvijek drzala za ruku (nisam se nesto napatila, niska sam ). Ispustis ruku, ode on. Ovako je mogo hodati samo dje i ja. Normalno, "meni je dosadno i kad cemo kuci" ne mozes izbjeci ako ga vodis za ruku.

Evo ti si to smislila, drzanje za ruku pa da se ne krece toliko. A mozda da probate ih u naramku nositi. Ako drzani za ruku se manje krecu, onda u naramku noseni ce jos manje.

Ja ga nisam mogla nositi, bio mi je pretezak, ruke ti otpadnu nakon 5-10 minuta, a s obzirom da sam i niska i smetao mi je dok hodam. Nije mi bio teret drzati ga za ruku, al ovima visokim to nije jednostavno zbog kicme. Ukocis se sav.

Nema tu nekog univerzalnog rjesenja za svako dijete. Neko u kolica, neko nosi, neko voda, neko pusti da sam hoda, zavisi od djeteta.

Niemand wrote:

Vizionar 1985 wrote:

Niemand wrote:
A dok je bio manji, oko dvije godine, nije trco jer sam ga uvijek drzala za ruku (nisam se nesto napatila, niska sam ). Ispustis ruku, ode on. Ovako je mogo hodati samo dje i ja. Normalno, "meni je dosadno i kad cemo kuci" ne mozes izbjeci ako ga vodis za ruku.

Evo ti si to smislila, drzanje za ruku pa da se ne krece toliko. A mozda da probate ih u naramku nositi. Ako drzani za ruku se manje krecu, onda u naramku noseni ce jos manje.

Ja ga nisam mogla nositi, bio mi je pretezak, ruke ti otpadnu nakon 5-10 minuta, a s obzirom da sam i niska i smetao mi je dok hodam. Nije mi bio teret drzati ga za ruku, al ovima visokim to nije jednostavno zbog kicme. Ukocis se sav.

Nema tu nekog univerzalnog rjesenja za svako dijete. Neko u kolica, neko nosi, neko voda, neko pusti da sam hoda, zavisi od djeteta.

Ma znam, zaj_bajem se. Ko tuc jbt teski. Nego nece smajliji. Ne rade. Tako ja to, nekad se zaj_bavam, nekad ozbiljno a nekad me ponese moje ludo.

Evo sad rade.

Evo od sestrine prijateljice moze pojest samo tako, mnoga isto tako i ko tuc teska. Mozes mozda malo nosat, neko ni ne moze jer ima samo duplo vise kila od djeteta itd.

Ma diplomu mozda dat za roditeljstvo, a nedavno bila serija ne mogu se sjetit 80-te nesto, Crno-bijeli svijet mislim, i kazu jbt djecu. Ma mogu ko i mi prdonje sranje napravit isto tako. Samo mislim i tako kazu da do 6 ili 7 godine ne uce, ne razlikuju dobro, zlo ko mi prdonje.

Niemand wrote:Ispasce odma da ja nekom nesto pametujem, daleko od toga, nisu sva djeca ista, naravno, al ovo za trzne centre je donekle moguce izbjeci. Ja nemam djece, al imala sam malo dijete u kuci i ovo nikad nije bio problem. Jednostavno, i sama nisam uzimala stvari po prodavnici kad sam bila dijete jer nisam znala jel mi mogu moji nesto kupiti a isto smo i njega tretirali. Kad ponavljas djetetu prije kupovine da ne trci i ne dira sam stvari jer moze nesto oboriti a ako nesto razbije-ti placas, a nemas para (sve i kad pare nisu problem jer su to sve sitnice, bitno je da nauci), dijete je osjecajno i pazi na to-sto iz straha, sto zbog te ogromne djecije ljubavi.

Manipulacija? Itekako. Al djeluje. Dijete kad zna da ces biti tuzan i u belaju, nece to uraditi il ce bar paziti. Jel ovo moralno, ne znam vala, ja sam svaki put naglasila da ja nemam puno para i da cemo kupiti samo neke stvari za koje imamo pare. Ako sta razbije, a to se moze desiti trcanjem, ja to placam a onda nece biti para za druge stvari. Na kraju je svaki put bio odusevljen ako mu kupim neku dodatnu sitnicu i uvijek vracao i saptao-al nemamo para. Kad mu kazes da je ostalo para i da sad mozemo kupiti a i sluso je, sav sretan.

A dok je bio manji, oko dvije godine, nije trco jer sam ga uvijek drzala za ruku (nisam se nesto napatila, niska sam ). Ispustis ruku, ode on. Ovako je mogo hodati samo dje i ja. Normalno, "meni je dosadno i kad cemo kuci" ne mozes izbjeci ako ga vodis za ruku.

Ne djeluje na svakom djetetu, normalno, al se mogu sprijeciti veci ispadi tipa bacanje po podu marketa i urlanje, al opet niko ne moze sve predviditi s njima. A bebe placu uvijek, to se ne pika i nema vala ljudima sta ni biti neugodno, beba je, ne mozes odrediti kad ce se rasplakati pa da tad ne ides u kupovinu.

Al bacanje po podu, urlanje, bacanje stvari, to je stvarno ruzno vidjeti. Nadam se da se niko nece uvrijediti il naci prozvanim, al meni su ta djeca posluzila za onu poznatu "vidis kako djeca ne slusaju, al ti slusaaaaas, ti si fin, jel de ti meni ne bi tako nesto", a dijete vako

Ne morate mi pisati da cu vidjeti sa svojim djetetom, prosla sam sa jednim iako nije moje. Nije nikakva kritika, al marketi ispadose bojno polje.

Jesam ja tebe zvao na kafu?

DiA 2005 wrote:Necu citirati uvodni post jer je predug. Uglavnom,postavljac teme malo pretjeruje. Istina, naveo si ( navela si ) neke konkretne primjere jako raspustene djece sa roditeljima koje bas zaboli neka stvar hoce li ih usmjeriti i malo vaspitati. Ali isto tako moras imati u vidu da je malenoj djeci jako tesko bilo sta dokazati. Neke stvari se mogu nauciti od malih nogu sa jednim mirnim i poucnim pristupom. Ali neke ih ne mozes nauciti, nema sanse.

Moj malac je hiperaktivan do bola. Dok trepnes okom eto ga na stolu, eto ga na prozoru, a kad izadjemo trci brzinom atleticara i cak ga i moj muz ponekad jedva stigne i uhvati. Ali zato smo naucili da se prilagodjavamo. Kad je bio bebac u kolicima, sve se s njim moglo, i sjediti u kaficu i regularno pojesti rucak u restoranu. Sad ne dolazi u obzir s njim otici u restoran, osim na neki izlet u prirodu gdje mi mozemo mirno jesti, a on skakati po livadi gdje nam je na ocima i gdje ne moze zbrisati na ulicu. U shopping centrima obavezno u kolica, ako ga pustis gotovo je. Tablet i crtici umjereno. Kad izlazimo s drustvom opet se zna kad ga mozemo povesti, a kad ne dolazi u obzir. Itd itd... Dakle, i dopustamo mu i ne dopustamo sejtanluke, ovisno o situaciji.

Ovo su samo neki primjeri. Pucnem ga nekad po peleni kad pretjeta, ali dzaba. Onda mi bude zao. Maleni su i prebrzo odrastaju i treba ih nekad pustiti da provode svoje. Spomenula sam prilagodjavanje - MORAS se prilagodjavati djetetu, a dok ga nisam imala nisam ni slutila da ce tako biti. Jeste klise ali vidjeces kad budes imao svoje. Djeca imaju tajming i za budjenje, i za jelo, igru, parkic, popodnevnu dremku, odlazak u krevet...

Bez uvrede, ali isto kao sto ti drobis protiv tudje djece i njihovog odgoja, isto tako postoji masa ljudi koji mogu nadrobiti tebi zasto u tim godinama jos nisi nasao nekog, skrasio se i dobio djecu. Nista licno, ne sudim drugima i daleko sam od super majke. Svi imamo pravo na svoje izbore. Ali #samokazem

A vidiš, svi roditelji koje sam prozivao u uvodnom postu su tvrdili da su eto njhova djeca hiperaktivna, i da im ne možeš dokazati. Jednostavno ne slušaju, i neće... Bez uvrede, ali meni to liči na ono što je neko rekao da drugoj ili trećoj strani, gdje "dijete voli samo Monte", i ništa drugo.

Niko ne očekuje da ti dvogodišnjaku objasniš nešto, niti očekuje da to on shvati, ali ljudi očekuju da se potrudiš. Niko ne očekuje da petogodišnjakinja nekad neće biti bezobrazna, ali ljudi očekuju da na to reaguješ. Nije normalno da dijete određuje koja TV stanica će se gledati u kući, a to sam vidio hiljadu puta. Ja sam neki dan ispao najgori jer djeci prijatelja koji su nam došli nisam htio pustiti crtane dok je na teveu bila utakmica Željo - Zrinjski. Sorry, ali nema te ljubavi koja će me spriječiti da gledam Želju, a kamoli nečijeg djeteta. I što je najsmješnije, rekao sam im prije nego su došli da ja gledam utakmicu, ali bujrum da se družimo usput. I onda me hladno pita da pustim crtani, jebo me utakmica?

I još nešto... Ja ne drobim protiv djece, ja drobim protiv roditelja. Ja se jesam skrasio, ali igrom slučaja JOŠ nemam djecu. Ne znači da neću imati, ali sve i da neću, moja stvar.

Sve je to komplikovano.
Zivio sam dva zivota.

Ko sto ljudi nisu isti,nisu ni djeca.

Mene sto iritira je nametanje djece u svakom razgovoru.

Jel bio penal za zrinjski?
Ja mislim da nije,al znas da je adnan rekao lopta.evo adnana na skajp..a ja pijan,neka me odjebala..trebam kontat i imat razumijevanje sto je on rekao "lopta"

Pa svi su rekli "lopta"..prije ili kasnije

Ako nema te ljubavi koja ce te sprijeciti da gledas nesto onda je i bolje sto ih nemas

A generalno..svi govore za svoju djecu da su hiperaktivna.voli tata,voli mama..ono kad je dijete malo zivahno,rastrcanije..on je hiperaktivan.il ona.
to je dijagnoza.hiperaktivnost je dijagnoza.f nesto.

To su djeca koja se igraju.on je kao ziv.oh to je cool.oh kako je ziv i rastrcan.

Dijete ko djete.

Nema problema sa djecom.nego s matorim odrtinama,koje ne da ih ne kontaju,nego nemaju uopste poriv da ih probaju kontati

Znas sta, dijete je dijete, ali Zeljo je Zeljo!

Hocureci, mora se znati ko je koga rodio, kad je vrijeme za crtani a kad za Zelju. Ima i poluvrijeme, tamam za jedne superwingse. Ha ja.