Procitao sam temu od pocetka do kraja i zakljucak je da odavno vise gluposti nisam procitao na jednom mjestu (cast par izuzetaka). Vecina recezenata uglavnom ne jede cevape ili ih jede vrlo rijetko.
Obzirom da sebe smatram kompetetnim da pisem o temi, jer mi se ishrana sastoji 95% od mesa i probao sam sve tri navedene vrste cevapa, dozvolit cu si da napisem koju o istim.
Kao prvo, ovo sto @Toto pise Cevab/p ili Cevapcici, nidje veze. Znaci, to je mozda ispravno sa nekog kulinarsko-kulturoloskog aspekta, ali iz aspekta naroda iliti zargona uvijek se govorilo hajmo na cevape. Nikad nikog nisam cuo da je rekao hajmo na cevapcice, jer bi ga, naravno, svi zajebavali.
Kao drugo, samo su tri poznate/brend vrste cevapa u BiH, a to su u naslovu navedeni, s tim da je Sarajevski cevap najpoznatiji, jer taj se naziv koristi kao reklama u zemljama u regionu, a i sire za doticni proizvod iliti jelo. Ovi forumski pokusaji uvaljivanja nekih zenicki, tuzlanskih ili sta ti ja znam cevapa su smijesni.

Matematika je prosta, za njih su culi samo u Zenici, Tuzli ili slicno.
E sad, konkretno o cevapima. Meni su najbolji sarajevski, ali to je moje subjektivno misljenje jer sam na njima odrastao. Od sarajevskih su mi najukusniji u Zelji, ali ja ih zbog velicine i cijene zovem turisticki cevapi. Najbolji omjer cijene i kvalitete je cevabdzinica Zmaj u Hrasnom. Solidno dobri cevapi, odlicna velicina sa razumnom cijenom za sarajevske prilike. Neka moja recenzija ostalih poznatijih cevabdzinica (pitam se kako bi se zvale da se jelo zove cevapcici=cacpicicinica

) bi bila ovakva: Mrkva, losi cevapi cudnog ukusa; Hodzic, ukusni cevapi, ali smijesno mali, uber turisticki i preskupi; Petica ok cevapi, neka srednja ocjena, ali takodjer preskupi; Zmaj autobuska losija kvaliteta, dobra velicina, ok cijena. Ima jos puno, puno cevabdzinica, ali ovo su, da kazem, osnovne.
Travnicki cevapi, koje cete, naravno, naci samo u Travniku i blizoj okolini, meni licno su odlicni. Svidja mi se i ukus i velicina i jedino zbog cega dajem prednost sarajevskim je somun. Travnicki mi se ne svidja, ali kao sto rekoh, stvar navike. Jeo sam ih kod Harija, kod Bajre i u nekoj cevabdzinici kod onog mostica, kod Sarene dzamije. Svidjaju mi se takodjer ovim nabrojanim redoslijedom, a pogotovo mi se svidja cijena.
Banjalucki su mi na zadnjem mjestu, njih pozelim mozda jednom godisnje. Jeo sam ih u Kastelu na carsiji, u Vrbasu u Nedzaricima i kod Muje u Banjaluci. Najbolji u Kastelu.
Sto se tice ostalih gradova, probao sam ih u mnogim, kako u zemlji, tako i u inostranstvu.

Ubjedljivo najgori su mi, sto se BiH tice bili u Tuzli. Nekakvi mrsavi, vodenasti, a somun kao mokra krpa kojom je neko pod obrisao. A sto se inostranstva tice u Rumuniji su blago receno odvratni.
I tako, poucen dugogodisnjim iskustvom, shvatio sam da cevape treba jesti samo i jos jednom, SAMO u Sarajevu i Travniku.
Ovo ostalo su sve blijede kopije i neuspjeli pokusaji cevapa.
P.S. Prva otvorena cevabdzinica u Sarajevu, a vjerovatno i u BiH je Ferhatovic.