) , dzaba protiv sebe ne mozesh, jadu jedan !
) negdje procitate u prvom licu jednine (a niste vi postali) 
ovako ja ti govorim za uzimanje lupoča u maju(mislim )95,tad definitivno nije bilo helikoptera,mogu ti opisati kuda i kako smo došli,(pazarište,kraj.klanac,pored jezera...),septembar-oktobar 95,mi smo napali hum,(tu mi je i bio kraj ratovanja),desno od nas bila 143.sa nama idv(korpusni)kragujevac pa lupoč desno od nas,ko ga je i kako tad uzeo neznam.velika je ovo vremenska distanca,tako da prihvatam ispravke rado.smurf wrote:Opet ja moram o Lupocu, dakle da zakljucimo, ja sam sanjao da sam sa svojom jedinicom iskocio iz helikoptera u septembru/oktobru '95.
Neozbiljni ste dibidus, nekako sve do sada sam vjerovao u ove teme i mislio da cu moci sloziti hronologiju u svojoj glavi, povezati datume, potvrditi ili demantovati neke svoje spoznaje, medjutim vidim da je to za sada nemoguca misija. Ovo je zaista preslo sve granice, kako vas nije stid nesto tvrditi sto nemate pojma?
biće da je i to nekad 95--e
top jebote, dere i preko kilometra, a imadosmo samo jedan....šteta 
pomozi mi sa redoslijedom od kuce spasa:javorak ,lisičija glava,šiljak,jel?na onom sam se srednjem brdu smrzo ko nikad u životu.a na tim brdima znam da smo morali paziti na susjedno.JoseMujica wrote:ma Junkers na Treski je svako malo brdo padalo jal uzimano...tako da bog te pito kolko je puta taj Lopoč uziman pa me ne bi čudilo da su i ovi helikopterom išli....kad je vukojebina teška.....ja se sjećam da smo jednom bili na onom vrhu preko puta Džokinog tornja....samo nemam pojma sada kada to bješe ni kako se taj vrh zove.
Hebemu niđe ništa, na ledini spavaš, sve okolo provalija, malo trave i go kamen..... vidiš ti tamo čete kako se penju al moreš i u vazduh pucat isti ti kurac...nemere kalaš dobacit...haman smo đaba oružje i vukli do gore....što viđoh na Bjelašnici 94 i tada na Treski kako je moćno oružje onaj Stayer snajper 11 ili 12 milimetarski
Na Bjelašnici je spasio naše na Lisičijoj glavi i Šiljku...penju se levati prema Lisičijom i izađoše na golet pri vrhu...sa Javorka na ziceru
Konačno oslobađanje kote (brda) Lupoč (o kojem ja pišem u prethodnom postu) izvršeno je početkom oktobra 1995. godine. U oslobađanju je učestvovao Manevarski bataljon 1.Bošnjačke brdske brigade sa sve svoje 4 čete, u punom brojčanom sastavu i naoružanju, potpomognut slavnim samostalnim ID vodom iz iste brigade (I dio, II dio, III dio), koji je u borbu upućen jedan dan prije, dok su slijedeću noć sve 4 čete izvršile opkoljavanje i pred zoru simultan napad. Borbe su trajale cijeli dan, sve do prvog mraka, jer je srpska vojska bila izuzetno dobro ukopana i naoružana, vođena iskustvom nakon ranijih gubitaka ovog teritorija. Teren je bio za nas jako nepovoljan (moja jedinica je napadala sa sjeverne strane, uz kosu nagiba najmanje 45%, ispod koje se nalazila stjenovita provalija duboka min. 50-tak metara. Kad smo započeli pucnjavu, sa te pozicije jednostavno nije bilo uzmaka, samo naprijed... Kad smo napokon uspjeli ući u tranšeje i zaposjesti prve grudobrane, iznenadili smo se njihovom veličinom i količinom zemljanog i kamenog nasipa, a bile su vezane kroz cijelu visoravan Lupoča (koja je ogromna). Tu smjenu odrađivali su mahom stariji vojni rezervisti iz Kalinovika. Zarobili smo jako mnogo municije i vojne opreme. Dan nakon zauzimanja Lupoča, ova vojna formacija zaposjela je ogroman dio teritorija, sve do ispod Rogoja, ali smo se sutradan, nakon već uspostavljene linije pod Rogojem, morali povući mnogo nazad, jer nas nije imao ko zamijeniti na položajima. Na kraju su nam poslali naš 2. bataljon ("linijaše", starije i manje sposobne borce) da održi položaj. Nekoliko dana nakon ovih događaja ponovo polazimo naprijed, ali - pogibijom Zaima Imamovića sve se zaustavlja...junkers wrote:smurf wrote:poznanik - zar Lupoc nije osvojen helikopterskim desantomZnam da je bilo XY pokusaja osvajanja istog i da je u svakom pokusaju bilo stradalih i na kraju se komanda odlucila za ovaj potez... Navodno je bilo nekog bespotrebnog puskaranja nakon desanta i cetnici su se razbjezali sa svojih polozaja
Sto se tice obecanih biljeski i karte u vezi Igmana '93. nisam ih nasao tamo 'gdje sam mislio da su, malo me muka uhvati kada se sjetim nekih stvari pa nadjem sebi izgovor i obaveze kako se ne bi pentrao na tavan i trazio iste. A tamo su garant, ako vec nisu ovdje gdje sam mislio
lupoč je osvojen negdje polovinom maja 95(mislim dan poslije nikolinih stijena),dok smo se vratili u bazu opet je pao.uzet je opet na kraju rata.moja brigada je u to vrijeme bila na tom terenu ,malo dalje,hum.i naravno nikakav desant.
Učesnik sam svih borbi na bjelašničko-treskavičkom ratištu, i tvrdim da nas "mir sa papira" nije zaustavio u vojnom napredovanju, već krajem '95. godine bilo bi oslobođeno Trnovo sa južnim padinama Trebevića i Jahorine, prevoj Rogoj, i ubijeđen sam da bi bio otvoren putni koridor sa Goraždem, što bi olakšalo život lokalnom stanovništvu, i omogućilo pripremanje na razbijanju neprijatelja sa tih pozicija prema Sarajevu. Vjerujem da bi u proljeće '96. godine bila oslobođena sela Vojkovići, Lukavica, Kotorac, Gavrića brdo i šire, i time otvoren prostor Sarajeva prema Igmanu.karanana wrote:da se rat nastavio, da nije bilo primirja i daytona, kako vi vidite sta bi se desavalo na sarajevskom ratistu?
deblokada nije bila izgledna jos godinama ako i tad, jelde?
a valjda bi sve zavisilo i od ostalih ratista.
Rezultati tih mirovnih progovora prate nas i danas poznanikpoznanik wrote:Konačno oslobađanje kote (brda) Lupoč (o kojem ja pišem u prethodnom postu) izvršeno je početkom oktobra 1995. godine. U oslobađanju je učestvovao Manevarski bataljon 1.Bošnjačke brdske brigade sa sve svoje 4 čete, u punom brojčanom sastavu i naoružanju, potpomognut slavnim samostalnim ID vodom iz iste brigade (I dio, II dio, III dio), koji je u borbu upućen jedan dan prije, dok su slijedeću noć sve 4 čete izvršile opkoljavanje i pred zoru simultan napad. Borbe su trajale cijeli dan, sve do prvog mraka, jer je srpska vojska bila izuzetno dobro ukopana i naoružana, vođena iskustvom nakon ranijih gubitaka ovog teritorija. Teren je bio za nas jako nepovoljan (moja jedinica je napadala sa sjeverne strane, uz kosu nagiba najmanje 45%, ispod koje se nalazila stjenovita provalija duboka min. 50-tak metara. Kad smo započeli pucnjavu, sa te pozicije jednostavno nije bilo uzmaka, samo naprijed... Kad smo napokon uspjeli ući u tranšeje i zaposjesti prve grudobrane, iznenadili smo se njihovom veličinom i količinom zemljanog i kamenog nasipa, a bile su vezane kroz cijelu visoravan Lupoča (koja je ogromna). Tu smjenu odrađivali su mahom stariji vojni rezervisti iz Kalinovika. Zarobili smo jako mnogo municije i vojne opreme. Dan nakon zauzimanja Lupoča, ova vojna formacija zaposjela je ogroman dio teritorija, sve do ispod Rogoja, ali smo se sutradan, nakon već uspostavljene linije pod Rogojem, morali povući mnogo nazad, jer nas nije imao ko zamijeniti na položajima. Na kraju su nam poslali naš 2. bataljon ("linijaše", starije i manje sposobne borce) da održi položaj. Nekoliko dana nakon ovih događaja ponovo polazimo naprijed, ali - pogibijom Zaima Imamovića sve se zaustavlja...junkers wrote:smurf wrote:poznanik - zar Lupoc nije osvojen helikopterskim desantom
Sto se tice obecanih biljeski i karte u vezi Igmana '93. nisam ih nasao tamo 'gdje sam mislio da su, malo me muka uhvati kada se sjetim nekih stvari pa nadjem sebi izgovor i obaveze kako se ne bi pentrao na tavan i trazio iste. A tamo su garant, ako vec nisu ovdje gdje sam mislio
lupoč je osvojen negdje polovinom maja 95(mislim dan poslije nikolinih stijena),dok smo se vratili u bazu opet je pao.uzet je opet na kraju rata.moja brigada je u to vrijeme bila na tom terenu ,malo dalje,hum.i naravno nikakav desant.
precizno samo tako,ko da si dnevnik vodio.ako si učestvovao u oslobađanju nikolinih stijena i odbrani od kontre te noći,može koja riječ o tome. Kuća spasa dođe između Javorka i Lisičije glave, odnosno ispod njih u onoj udolini, pa se na Lisičiju nastavlja Šiljak i veže tamo neđe prema Hojti, koliko me sjećanje služi... Mislim da ima još par brda između Javorka, Šiljka i Lisičije prema Hojti , ona Šugava glavica i još neko, a sa Lisičije i Šiljka si direktno iznad Gojčinove ravnijunkers wrote:pomozi mi sa redoslijedom od kuce spasa:javorak ,lisičija glava,šiljak,jel?na onom sam se srednjem brdu smrzo ko nikad u životu.a na tim brdima znam da smo morali paziti na susjedno.JoseMujica wrote:ma Junkers na Treski je svako malo brdo padalo jal uzimano...tako da bog te pito kolko je puta taj Lopoč uziman pa me ne bi čudilo da su i ovi helikopterom išli....kad je vukojebina teška.....ja se sjećam da smo jednom bili na onom vrhu preko puta Džokinog tornja....samo nemam pojma sada kada to bješe ni kako se taj vrh zove.
Hebemu niđe ništa, na ledini spavaš, sve okolo provalija, malo trave i go kamen..... vidiš ti tamo čete kako se penju al moreš i u vazduh pucat isti ti kurac...nemere kalaš dobacit...haman smo đaba oružje i vukli do gore....što viđoh na Bjelašnici 94 i tada na Treski kako je moćno oružje onaj Stayer snajper 11 ili 12 milimetarski
Na Bjelašnici je spasio naše na Lisičijoj glavi i Šiljku...penju se levati prema Lisičijom i izađoše na golet pri vrhu...sa Javorka na ziceru
12,7 a nemam pojma koji je bio,slomio se kri.onja noseći municiju
a ne mu muzej gradio ja jest mi se te godine zgadila bjelašnica,a tu noć sam proveo na brdu ispod kojeg je bila neka šupa,jedan od momaka kog si pominjo par strana prije je išao ujutro da otkida nešto za potpale,j.bo četnike ni habera za njih kolko je bila mazija.JoseMujica wrote:Kuća spasa dođe između Javorka i Lisičije glave, odnosno ispod njih u onoj udolini, pa se na Lisičiju nastavlja Šiljak i veže tamo neđe prema Hojti, koliko me sjećanje služi... Mislim da ima još par brda između Javorka, Šiljka i Lisičije prema Hojti , ona Šugava glavica i još neko, a sa Lisičije i Šiljka si direktno iznad Gojčinove ravnijunkers wrote:pomozi mi sa redoslijedom od kuce spasa:javorak ,lisičija glava,šiljak,jel?na onom sam se srednjem brdu smrzo ko nikad u životu.a na tim brdima znam da smo morali paziti na susjedno.JoseMujica wrote:ma Junkers na Treski je svako malo brdo padalo jal uzimano...tako da bog te pito kolko je puta taj Lopoč uziman pa me ne bi čudilo da su i ovi helikopterom išli....kad je vukojebina teška.....ja se sjećam da smo jednom bili na onom vrhu preko puta Džokinog tornja....samo nemam pojma sada kada to bješe ni kako se taj vrh zove.
Hebemu niđe ništa, na ledini spavaš, sve okolo provalija, malo trave i go kamen..... vidiš ti tamo čete kako se penju al moreš i u vazduh pucat isti ti kurac...nemere kalaš dobacit...haman smo đaba oružje i vukli do gore....što viđoh na Bjelašnici 94 i tada na Treski kako je moćno oružje onaj Stayer snajper 11 ili 12 milimetarski
Na Bjelašnici je spasio naše na Lisičijoj glavi i Šiljku...penju se levati prema Lisičijom i izađoše na golet pri vrhu...sa Javorka na ziceru
12,7 a nemam pojma koji je bio,slomio se kri.onja noseći municiju
I tu se noć na ledini provela na Lisičijoj glavi, ako se sjećaš onih mindera i spužvi što smo povadili iz četničkih bajti i povaljali se jedan do drugog ko sardine....sreća ta je akcija dosta brzo završena.
A tačno je ovo što poznanik piše...baš smo ih počeli derati, barem na ovom dijelu gore i po prvi put nismo oskudjevali ni u čemu.....da brojimo metke ili da budemo više gladni nego siti.....mamu im hebem đe hadalji legalizovaše R. Šumsku, i ona matora mrcina i Lepi Hare..... onom bi sad kosti iskopo i o drvo objesio
,a zvečevo se pilo ko voda. jebemu kad sam prvi put to ime čuo krepo sam od smijeha, a najače su bile one ložione kad raja pije vode ili se umiva, a sa strane hahari dobacuju da se tu nisi umio ne bi nikad umočio hahaha, znam da smo se ibretili da je čak i na top.kartama taj nazivJoseMujica wrote:najjači IKM ikad je bio onaj na Pizdinom vrelu
Nema potrebe, u redu je...shvatamo te.simpozijum delirijum wrote:Srbijanske sluzbe su odlicno odradile stvar , svaka akcija provaljena sve do 1993, korupcija i para vrtio gdje burgija nece
sve dok se Armija BiH nije ocistila od spijuna i petokolonasa do 1994 ( Juka Prazina , i ostali narkomani to su pravi borci ?)
to su cinjenice
znate li zasto sam ja odustao od odbrane Sarajeva !?
onoga momenta kada sam vidjeo u Dogladima na Stupu ( cuveni restoran i danas )
kako s Jukini i HVO i Celini "borci" uz 'borce " iz Vojkovica" i doslovno Seseljevce dogovorajau oko tala
sve uz suho meso i rostilj , uz boce viskija i pive
dok smo mi Sarajlije krepavali u Maju 1992
tada sam spustio oruzje i spasavao samo sebe i svoju familiju
Trnovo smo samo zaobišli sa desnog boka, popeli se uz Kragujevac, Čaradak i Čelinu i spojili se sa snagama rahmetli Imamovića, odmijenivši fojničane...junkers wrote: poznanik
sad sam gledao kartu desno od huma prema lupoču,nije kragujevac nego čardak,do mene.
samo tako nastavi..... i planinari i izviđači će valjat....treba djecu u to gurat da znaju dobro svaku stazu naše 
a kaka brda ono su stjenčuge kad smo sišli sa Ljeljena do potoka Hrasnica,upozoreni smo od momaka iz 143.da se ne popucamo,učestvovao sam u prvom napadu(više nasilno izviđanje) i tu je završio rat za meneNekako s proljeća wrote:Trnovo smo samo zaobišli sa desnog boka, popeli se uz Kragujevac, Čaradak i Čelinu i spojili se sa snagama rahmetli Imamovića, odmijenivši fojničane...junkers wrote: poznanik
sad sam gledao kartu desno od huma prema lupoču,nije kragujevac nego čardak,do mene.
Uradili izviđanje do vrha Brštenika koji je bio naša jedina ozbiljnija prepreka do Rogojske grede i spajanja sa snagama iz Goražda. Gine Zaim i ranjava se Tursum...
Brdo Hum iznad zaobiđenog Trnova uzimamo bukvalno polusatnom artiljerijskom kišom...prelijep osjećaj. U podnožju Huma naše snage se pri spoju međusobno dobro izrafalaju...jebene trake...
Samo smo trebali ''očistiti '' vikend naselje Rajski do ispod Huma i ....
90-ti minut utakmice....
.od ostalih sam čuo za to rafalanje poslije. hvala za link i hvala Bogu da je neko pisaokv99 wrote:http://ratnidnevnik.blogger.ba/arhiva/
Na ovom blogu se nalaze detaljni opisi borbi ne samo u Sarajevu vec i na Treskavici pa tu spominje sve one kote i toponime o kojim se i ovdje diskutuje, o Kragujevcu i Lupocu je detaljno objasnio. Samo zbog bloga i truda koji je ulozio da ovako opise i spasi od zaborava te dogadjaje i heroje mu treba kapu skinuti a kamoli sve ono ostalo sto je uradio.
Treskavica
Treskavica je mnogima poznata po planinarenju i prirodnim ljepotama ali u ratu je bila poprište žestokih borbi. Zbog nedostatka boraca linije nisu bile povezane a problem je predstavljala i konfiguracija telena.
U jesen 1994. godine, muslimani su krenuli u ofanzivu. Bile su to za njih odlučujuće borbe.
Posebno mi je ostao u sjećanu 29. oktobar 1994. godine. Moja jedinica je čekala na kamione u Trnovu, koji su trebali da nas odvezu na odredište, koje nam je bilo nepoznato s obzirom da nam je to bio prvi dolazak na taj teren. U gradu se osjećala neka napetost u vazduhu, jer je se vrhovima Treskavice prolamala artiljerijska paljba. Imali smo i informaciju da su naše linije pomjeraju i da to "naše" haubice rade svoj posao.
Kada su kamioni stigli, krenuli smo kanjonom koji je napravila rijeka spuštajući se Treskavice ka Trnovu. Naše prvo iznenađenje smo doživjeli na samo par kilometara izvan Trnova. U susret su nam dolazili kamioni puni vojnika, koji se se povlačili u pravcu Trnova. Put je bio uzak i dok smo se mimoilazili, pošto naš TAM nije imao ceradu, saznali smo da su naše linije probijene i da se naša vojska povlači. Bilo nam je jasno da idemo u pakao, ali o povratku nazad niko nije pomišljao.
Nastavili smo dalje, i nakon par kilometara smo na jednoj oštroj krivini susreli kolonu tenkova, na čijim su kupolama bili nakačeni vojnici. Naša kolona, od nekih pet kamiona, se zaustavila. Vozač našeg kamiona je izašao, popeo se na tenk i pricao sa vozačem koji je bezuspješno pukušavao da se pomjeri u stranu tako da mi možemo proći.
Sjedio sam leđima okrenut ka litici. Ispred mene se nalazio duboki kanjon, čije su dubine u mom stomaku stvarale nekakav čudni osjećaj. Miris nafte i tenkovski dim pomješan sa bukom motora stvarali su mučninu. I baš kada sam okrenuo glavu u pravcu kabine ugledah tog našeg vozača kako pada na put. Začula se i rafalna paljba, koja nije bila glasna i činilo se da dolazi iz daljine. Počela je da se diže i prašina sa puta, i ja ugledah krv pored vozača. Munjevitom brzinom sam napravio kolut unazad i prebacio se preko ograde kamiona shvativši da smo napadnuti. U tom trenutku smo bili zasuti bombama.
Tenk je bio pogođen i počeo je da gori. Muslimani su se nalazili na litici, tačno iznad nas. Imali su naše položaje kao na dlanu i zasuli su nas svim raspoloživim sredstvima. Sa lijeve i desne strane su padali borci po putu, i u tom trenutku sam shvatio da im ne možemo pružiti otpor. Jedini spas iz tog pakla je bio skok u ambis, što sam ja i još nekolicina boraca uradili. Tu smo imali kakav-takav zaklon, i odatle smo se polako izvlačili jedan po jedan. U pauzama dok se "hladilo" naše oružje izvlačili smo se nas osam iz te dvije kolone.
Kada smo već bili dovoljno daleko od neprijateljske vatre, naletjeli smo na grupu vojnika i otvorili smo paljbu jedni na druge ne znajući da su to naši borci. Nekako smo se ipak prepoznali i obustavili paljbu.
Bio je to ostatak jedinice iz Goražda. Oni su imali ranjenika sa sobom. Geleri od bombe su ga dobro iscjepali, pa je krvario obilno. Neko je imao nož, pa smo odsjekli dvije grane i od šatorskih krila napravili nosila. Zavili smo mu nekoliko rana, sve što smo mogli. Bio je povrijeđen i u oko, i imao je nesnosne bolove.
Počela je da pada i kiša. Kako niko nije poznavao teren, nismo znali gdje da idemo. Nosili smo tog ranjenog borca cijeli dan, pokušavajući da se orijentišemo. Plan je bio da idemo ka Trnovu, ali nam je riječica bila nepremostiva prepreka.
Borac je počeo da se trese od hladnoće. Nismo znali hoće li preživjeti. Kiša nikako nije prestajala da pada. U sami mrak smo se domogli nekog razrušenog sela. Nastavili smo putem i izašli na put Sarajevo-Trnovo gdje smo zaustivili neko vozilo i ubacili ranjenika. Kasnije nas je pokupio neki kamion i prevezao nazad u Trnovo.
U tom napadu, četvorica boraca iz mog kamiona su ranjeni ali nismo imali poginulih. Svi smo se nekako izvukli. O broju poginulih u toj zasjedi nikada nisam uspio saznati, a ranjeni borac čije ime nikada nisam saznao je ostao živ.
Zaim Imamović je poginuo u jednoj udolini, na dnu bujične padine, na brdu Ćelina. Bio sam udaljen oko 60-80 m od mjesta pogibije, bilo je prestrašno taj dan...Admir_1984 wrote:...Nedavno sam bio na Treskavici, vrh Veliki Treskac, kazu jedini vrh na Treskavici koji armija nije mogla uzeti. Na vrhu se vidi gdje je bilo minobacacko gnijezdo
Isto tako sam vidio to mjesto gdje je poginuo Zaim Imamovic, ovaj covjek rece da se zove Enver Imamovic, al mislim da je pogrijesio, ako sam ja u krivu izvinjavam se. Poginuo na brdu Kobiljaca, od granate
Kasnije ću editirati ovaj post i dopuniti opisom događaja na taj dan, 9. oktobra 1995. i pokušati urediti pravce djelovanja naših snaga na karti ispod:
Poznanik, odlutasmo od Igmana, mozes li napraviti novu temu o 1994.-95. na i oko Treskavice?JoseMujica wrote:poznanik ako samo možeš kartu ostaviti u većoj rezoluciji ili većem formatu kad završiš jer se na ovoj nemre ništa vidit
hvala
