Forum Klix.ba

broj dva wrote: ---
Hvala piux2

Izložbom radova Gabrijela Jurkića otvorena manifestacija 'Dani Zaima Muzaferije'

http://radiosarajevo.ba/novost/208320/i ... erije-foto

Izložbom radova jednog od najvećih bosanskohercegovačkih likovnih umjetnika Gabrijela Jurkića večeras je u Zavičajnom muzeju u Visokom otvorena tradicionalna manifestacija Dani Zaima Muzaferije.
Prvi put su na jednom mjestu prikazana četiri najpoznatija Jurkićeva djela - Visoravan u cvatu, Zimska idila, Vila naroda moga i Ratna žetva čija je vrijednost procijenjena na oko dva miliona KM.

Osim ta četiri djela postavljeno je i 16 drugih slika te četiri mala formata.

Organizatori izložbe na otvaranju su kazali da je ovo jedan od najvećih likovnih događaja u BiH.

"Visoko je večeras centar kulturnih dešavanja u državi, ali i šire", istaknuo je predsjednik Udruženja "Ars tragovi’" Rasim Kadić.

Jurkić je, kaže, kroz ljepotu svog stvaranja povezao dva grada i cijelu BiH. Izložba će u Zavičajnom muzeju u Visokom biti postavljena do 3. decembra.

Izložbeni prostor je specijalno pripremljen te u potpunosti odgovara zahtjevnoj izložbi. Za ovu priliku postavljena su svjetla koja se koriste u najmodernijim svjetskim galerijama.

Na otvaranju su bili prisutni brojni gosti, predstavnici političkog, kulturnog i javnog života.

Gabrijel Jurkić (24. mart 1886. Livno - 25. maj 1974 Livno), je bosanskohercegovački likovni umjetnik i jedan od najznačajnijih impresionista u Bosni i Hercegovini.

Učio je slikarstvo u privatnoj školi Čikoša i Crnčića (1906/07) i Privremenoj višoj školi za umjetnosti umjetni obrt (1907-08) u Zagrebu, a zatim na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču kod Aloisa Deluga (1908-09). Akademiju likovnih umjetnosti završava u Sarajevu, gdje ima niz velikih i uspješnih izložbi. Uz njegovu veliku izložbu u Sarajevu (1911)., koja je nešto kasnije bila prenesena i u Zagreb, veže se i svojevrstan rekord domaće likovne kritike - 50 napisa objavljenih u sarajevskoj i zagrebačkoj štampi.

Gabrijel Jurkić je dugo vremena važio kao miljenik likovne kritike svog vremena, posebno između dva svjetska rata. Njegov impresionistički izraz je svjedočio o ljepoti livanjskih krajeva, koji su na njegovim slikama uvijek imali nešto svečarsko, posebno i božansko. Najčešće teme Jurkićevih radova bili su motivi iz livanjskog kraja, kao i portreti žena iz najužeg kruga njegove porodice: njegove majke i supruge Štefice.

Istaknuti je majstor pejzaža. Vrlo rano došao je do svojevrsne pointilističke manire, tehnike pomoću koje je naslikao jedno od svojih najpoznatijih djela Vila naroda moga.

Posljednjih 20-ak godina života maestro sa suprugom se povlači u Livno, gdje dalje stvara u okrilju Franjevačkog samostana Gorica.

hadzinicasa wrote:oh ova prva....

Samo jednom je “Zimska idila” napustila Livno, galeriju “Gorica”, prijatelji su nam izašli u susret i dali nam je na posudbu – istakao je Kadić, dodajući da je ponosan na tu činjenicu.

Naveo je da je slika iz Livna u Visoko dopremljena u blindiranom vozilu i uz visoko osiguranje.

Banksy wrote:

hadzinicasa wrote:oh ova prva....

Snježna idila,
Vrijeme nastanka: 1920. godine.
Tehnika: ulje na platnu.
Dimenzije: 94,6x180 cm.
Signatura: ddk G.J.1920.
Napomena: restaurirana i odabrana za stalnu postavku u samostanskoj galeriji.
Opis: po snježnom krajliku kreću se dvije žene odjevene u narodnu nošnju, pomalo pogrbljene. Na leđima nose krcate torbe (Katalog, Gabriel Jurkić, 1995., 21).

http://www.fmgg-livno.com/index.php/sta ... rettyPhoto

Samo jednom je “Zimska idila” napustila Livno, galeriju “Gorica”, prijatelji su nam izašli u susret i dali nam je na posudbu – istakao je Kadić, dodajući da je ponosan na tu činjenicu.

Naveo je da je slika iz Livna u Visoko dopremljena u blindiranom vozilu i uz visoko osiguranje.

Zaista vrijedi otići (do četvrtka, i subota i nedjelja, od 8 do 20h).
U ona sretna vremena, sve škole bi sad išle na jednodnevni izlet u Visoko ...

piupiu wrote:Božeeeee, kakav divan intervju sa Duškom Bugarinom ...

Preporučujem, toplo, nećete protraćiti 30 minuta života, sigurno.

Rambov novi esej o privatizaciji ...

Nema više vaše

nema više naše

ima samo tvoje

ima samo moje

moje ti nikad neću dat,

a tvoje ću

privatizova’.

Privatizova’, sve privatizova’,

Zemlju vodu, vazduh, vatru.

Privatizova, sve privatizova,

alfu, betu, gamu, deltu.

Privatizova’.

Privatizova’ škole, vrtiće, domove zdravlja,

muzeje, kafane, biblioteke,

parkove, spomenike, golubove, penzionere,

vodovod, kanalizaciju,

hitnu pomoć, vatrogasce, vojsku, policiju,

eletkrodistribuciju.

Privatizova’ oblake i vjetar, sunce i kišu.

Kukuruz, oranice,

rijeke, jezera, doline, gore

gradove, sela i sinje more.

Stoku i živinu, i krtinu i slaninu,

Privatizova’.

Džabe samo splačine i podmetačine

Privatizova’.

Pustinje, prašume, ledene kape,

planetu Zemlju i Mjesec,

čitav Sunčev sistem privatizova’.

Samo Pluton da’ džabe,

jer koji će mi moj Pluton

tamo je atmosfera kurton.

Kosmos privatizova

sa sve tamnom i anti materijom,

Čitav Svemir, osim crnih rupa,

crna rupa ne smije

nikom da bude skupa.

Privatizova’ i gravitaciju,

pa je dat na rate,

što ljudi ne lete

u ratama da plate.

Logiku privatizovat,

jer nema leba bez motike,

a tek nema motike

bez logike.

Džabe može po koja misao

al' skupo naplaćivati smisao.

Sva slova privatizova',

džabe da' samo dva

da može svak da kaže Mi,

ali ako neko slučajno kaže Ja

mora da plati puta tri.

Neznanje svima džabe.

Manže Silvuple,

duplu porciju.

Silvuple Repete.

Seks dat' dzabe, al' samo u babe,

a privatizova' devojke za platežne momke.

Privatizova' erekciju,

penetraciju, ejakulaciju.

Džabe dat' samo menstruaciju

i mastrubaciju.

Privatizova'

Skadarliju, Basčaršiju,

Skadarsko jezero, Demir kapiju,

Lovćen, Triglav, Savu, Dunav,

Tam, Fap, Famos, Tomos,

Jugoeksport, Jugoliniju,

Jugobanku, Jugoton, Jugodrvo,

Jugohemiju, Jugoplastiku.

Privatizova'

oca, majku, brata, sestru,

strinu, tetku, purnjaju i snaju,

zemlju, vazduh, vatru, vodu,

nadu, vjeru, ljubav, slobodu.

Privatizova'!

Nema više vaše,

nema više naše,

ima samo tvoje,

ima samo moje,

moje ti nikad neću dat',

a tvoje ću privatizova'!

petunija wrote: Bože, koliko je ostario otkad sam ga zadnji put vidjela

Da, muzika i politika u Jugoslaviji zaista nikada nisu bile razdvojene. Muzika je nekad bila ogledalo te politike i njena služavka, a nekada je bila najžešća opozicija. Ovo drugo je bilo ređe, a ovo prvo nije tako strašno kao što zvuči. Jer, pod jedan, politika SFRJ – uz sve idolopoklonstvo i bizarne rituale koji su uz to idolopoklonstvo išli, uz jednopartijski sistem i dirigovanu štampu, uz teror ne samo krupne nego, možda još više, sitne birokratije – nije bila tako loša. Jugoslavija je, je li, ipak bila jedna normalna zemlja. Pod dva, muzika je često služila toj politici iz ljubavi, a ne iz interesa. Generalno gledano, jugoslovenska muzika nije bila sponzoruša zavisna od jugoslovenske politike, nego joj se umiljavala iz ljubavi. Neko će možda reći da je to još gore, ali ja to ne mislim. U tom umiljavanju mnogo više je bilo jedne romantične varijante patriotizma koja je nestala raspadom Jugoslavije nego što je bilo gole imbecilije. U svakom slučaju, ako pogledamo rezultat svega toga, on je nesumnjivo čudan. Na primer, čudno je da su u Titovo vreme, kao ovakva ili onakva opozicija, bili kažnjavani i režiseri i pisci i sami članovi partije, ali ne i rok muzičari. Jedan jedini rok muzičar, Ipe Ivandić, bubnjar Bijelog dugmeta, bio je u zatvoru, a i to ne zbog direktnog suprotstavljanja sistemu – mada pozadina te afere jeste bila politička – nego zbog droge. Eto, tako stoje stvari, mada bi, recimo, baš rok muzika trebalo da bude žarište večite pobune.

Ostatak: http://www.tacno.net/muzika/ivan-ivacko ... nasledile/

Viola Smith, jedna od prvih profesionalnih bubnjarki, rođena je 1902. godine i danas obilježava svoj 103. rođendan. Svoju popularnost stekla je nastupima u orkestrima i ženskim swing bendovima tijekom Drugog svjetskog rata, u vrijeme koje se smatra prijelomnim trenutkom za američke ženske bendove i izvođačice.

Rođena u Mount Calvaryu, Wisconsin, kao osmo od desetero djece, svoju glazbenu karijeru započela je vrlo rano, u okrilju obitelji. Njezin otac pokrenuo je orkestar kojeg je sačinjavalo osam sestara, pod nazivom The Schmitz Sister (kasnije Smith Sisters). Njezina obitelj bila je vlasnik jednog od prvih restorana koji su funkcionirali istodobno kao plesna dvorana, pa je Viola imala priliku ne samo nastupati, nego i učiti od najboljih glazbenika još kao djevojčica.

Već kao dvanaestogodišnjakinja krenula je sa sestrama i orkestrom na turneje po Americi i vrlo brzo okusila popularnost kao jedna od članica omiljenijeg orkestra na poznatim turnejama Radio-Keith-Orpheum (RKO Circuit).

Uloga bubnjarke u orkestru dopala ju je slučajno. Naime, budući da je ona bila šesto po redu žensko dijete, dobila je utoliko svoje mjesto u orkestru za šestim instrumentom, bubnjevima. U njenoj najranijoj dobi, bubnjanju ju je učio obiteljski prijatelj, dok je klasičnu naobrazbu dobila na stipendiji na Juilliard School of Music. Sviranju na udaračkim instrumentima su je podučavali vrsni glazbenici i podučavatelji timpana, Saul Goodman i Karl Glassman. Tijekom 1949. i 1950. svirala je i nastupala u National Orchestral Association pod vodstvom njegova osnivača Léona Barzina.

Ostatak: http://www.impulsportal.net/index.php/k ... -bubnjarka

Iako danas predstavlja simbol glamura i elegancije visokih društvenih krugova, sa ženama obučenim u romantične večernje haljine i muškarcima u frakovima, argentinski tango je nastao među najnižim slojevima društva - u bordelima.

Kada su 80-ih godina 19. vijeka doseljenici iz Evrope, Afrike i nepoznatih luka pohrlili u predgrađa Buenos Ajresa, mnogi su svraćali u "kuće" na lošem glasu. U njima ili zbog njih, kažu, nastao je tango ... kao ples kojim se „imitira” odnos između prostitutke i njenog svodnika. Imena prvih plesnih koraka tanga nastali su po imenima ljudi iz svijeta prostitucije i mnogi su ih smatrali nepristojnim. Možda baš zato prvi oblik tanga se za nekoliko godina proširio prvenstveno „podzemljem”.

U to vrijeme u muzici se pojavio bandoneon, instrument nalik harmonici, koji je prvobitno korišten u Njemačkoj na vjerskim službama u crkvama koje nisu mogle sebi priuštti orgulje. Smatra se da je za preplitanje sudbina bandoneona i tanga u Argentini zaslužan Eduardo Arolas. Arolas je govorio kako je taj instrument stvoren za sviranje tanga zbog duboko melahnoličnog zvuka koji je bio privlačan migrantima.

Sljedeće poglavlje u istoriji argentintskog tanga „pisao” je Rikardo Guiraldes, pjesnik, pisac, boem i plejboj iz visokog društva. Kada je 1910. otišao iz Argentine u Evropu, napisao je pjesmu „Tango” u čast plesa i u jednom pomodnom pariskom salonu izveo tango performans. Publika je bila očarana, a tango postao prva perjanica latino plesova koji će uskoro preplaviti Evropu. Tek nakon što je tango stekao popularnost u Evropi, prihvatiće ga i visoki društveni krugovi u Argentini, nakon čega će ples buenosaireskih bordela krenuti i u osvajanje Holivuda, gdje će ga popularizovati velika filmska zvijezda Rudolf Valentino.

U „Četiri jahača apokalipse” (1926) on je igrao gaučosa i plesao tango u širokim farmerkama i kožnim navlakama, sa karanfilom u ustima i bičem u ruci. To je vjerovatno najnezaboravnija filmska scena u istoriji argentinskog tanga, koja ni trenutka nije diskreditovana činjenicom da gaučosi nikada nisu plesači tanga. Zbog popularnosti Valentinovog tanga i imidža koji je stvorio o njemu potonje su tango zvijezde bile primorane plesati obučene kao gaučosi.



Karlos Gardel (1890-1935), jedna od najvećih zvijezda aregentinskog tanga, doživio je svjetsku slavu i uveo tango u zlatno doba. Njegov božanstven glas i mačo izgled učinili su ga omiljenim sinom Argentine i reperom za sve buduće generacije.



Gardel je tragično nastradao u avionskoj nesreći u Kolumbiji i nakon njegove smrti ova umjetnička forma je podijeljena na dva glavna pokreta koja su dominirala tada prepunim koncertnim i plesnim dvoranama. Tradicionalni pokret prevodili su Filiberto, D’Arisen, Bigi i De Anhel, dok su "drugom stranom trotoara" klizili evolucionisti De Karo, Dia Sari, Troio i Puljeze.

Sljedeća velika zvijezda tanga bio je Astor Pjacola. Pjacola je tango posmatrao prvenstveno kao muzički pravac, a ne kao ples. Ovaj kompozitor brojnih opera s tangom kao inspiracijom utro put novoj eri tanga. 1920-ih tango rok je postao popularan zahvaljujući albumima kao što su "Homage to Gardel and Le Opera" benda Lit to Nubia na kojima je standardna kombinacija violina i kontrabasa zamenjena rok ritam sekcijom uz električne gitare i sintisajzere.

Tradicionalni tango održavala je stara garda koju su činili pjevač Roberto Gojeneče i pijanista Osvaldo Puljeze. Nakon perioda poznatog kao „druga dekadencija tanga” (60-ih i 70-ih), mladi su ga počeli prihvatati kao muzički pravac i dio svoje svakodnevice, ali na svoj način - dajući tangu jedinstven karakter, dodajući mu flautu i gitaru i „sklapajući” i „rasklapajući” ga na razne načine.

Tango je danas popularniji nego ikada, a njegova prijestolnica ostaje Buenos Aires.

piupiu wrote:Bumo pogledali ...

Al', paz'te Kimove male Cobaine ... ... medići.

Žene kroz smjenjivanje epoha

Žensko pitanje postoji. To pitanje nisu stvorili ni muškarci, kao što neke feministkinje misle a ni žene, kao što tvrde antifeministi. Žensko pitanje stvorile su prilike.
...

Banksy wrote:Nek ostane zabilježeno, dobra pita je vrhunska umjetnost ...