Macho man wrote:L u c i f e r wrote:ANALIZA/ ALARMANTNI PODACI O ODNOSU JAVNOG I PRIVATNOG SEKTORA
Glomazni javni sektor vodi bh. ekonomiju ka potpunoj propasti: 16% građana izdržava ostalih 84%!
Biznis Klub19.08.15, 12:51h
Piše: Isak NUHIĆ
Tekst i analiza su prva liga
U samu srž problema stalno povećanje broj inplata parazita ja nog sektora spram konstantnog pada zapoenih i plata u realnom sektoru
Samo što nije likepo prenesen tekst sa grafikpnima, pa evo kako treba, jer zaslužuje
O ekonomiji se u BiH piše rijetko, a i kad se piše, takvi članci ne pune naslovnice novina ili internetskih portala. Nedavno se povela žustra diskusija, pa čak i protesti povodom novog Zakona o radu
Piše: Isak NUHIĆ
Međutim, ni tada, kada je ta tema punila novinske stupce i kada se na svakom koraku diskutiralo o novom Zakonu, teško da smo mogli vidjeti ijednu detaljniju analizu - niti od sindikata, niti od vlade, a ni čak poslodavaca. Većina toga se svodila na puste fraze, politikantstvo, populizam i galamu. Ovdje želimo analizirati (možda najvažniji problem BiH) strukturu zaposlenih, poslovanje javnih (državnih) poduzeća te stope rasta BDP-a i vanjskog duga.
Na slici 1 vidimo kretanje ukupnog broja zaposlenih u BiH. Možemo primijetiti da je broj zaposlenih značajno pao od 2008. do 2010. Taj pad je uvjetovan recesijom koja je pogodila cijeli svijet, Europu pa time i BiH. U 2011. vidimo rast te ponovni pad sve do prošle godine. Što se promijenilo? U prvom redu, javne investicije u autoceste. Izgradnja autocesta u FBiH te RS povećala je broj zaposlenih te generirala ekonomski rast. Ali to nije jedini pokretač.
Broj zaposlenih konstantno raste i u javnom sektoru (u 2015. po duplo višoj stopi od rasta zaposlenih u privatnom sektoru).
Slika 1. Ukupan broj zaposlenih po godinama
[url=https://**%20No%20links%20**.ba/media/pictures/2015/08/19/thumbs/55d44b8b-1c74-4633-83d1-3caf0a0a0a6d-ukupanbrojzaposlenih-previewOrg.jpg]link[/url]
Na slici 2 možemo vidjeti kretanje broja zaposlenih u javnom sektoru i stope promjene u odnosu na prethodnu godinu, a na
slici 3 kretanje broja zaposlenih u privatnom sektoru. Jasno je kako javni sektor značajno povećava broj zaposlenih od 2008. Dakle
na vrhuncu krize javni sektor je 2009.g. dodao 5.000 novih poslova, a 2010.g. 4.000, dok je privatni gubio 20.000 2009., odnosno 17.000 zaposlenih 2010. Održivo?
Također po stopama rasta vidimo da javni sektor praktički ne posustaje u zapošljavanju (osim 2013.).
I dok je prirodni priraštaj u BiH negativan (slika 5), država konstantno povećava broj nastavnog osoblja u školama. Da li je barem taj porast broja zaposlenih u školstvu rezultirao i većom kvalitetom? To je teško mjeriti, ali pokušao sam pogledati barem nekoliko indikatora:
1. Broj predanih zahtjeva za patente je 2010. – 56, 2011. – 43, 2012. – 2, 2013. – 7. Očajno. Za usporedbu, za Hrvatsku su te brojke: 257, 230, 217 i 230.
2. Broj znanstvenih i tehničkih članaka: jedini podaci koje sam mogao naći su oni Svjetske Banke za 2010. i 2011. godinu i iznose 68 i 54. Opet za usporedbu Hrvatska: 1.247 i 1.289.
Slika 2. Broj zaposlenih u javnom sektoru i godišnje promjene
https://** No links **.ba/media/pictures/2015/08/19/thumbs/55d44cbf-6298-42c8-b653-3be50a0a0a6d-brojzaposlenih-javnisektor-previewOrg.jpg
Slika 3. Broj zaposlenih u privatnom sektoru i godišnje promjene
https://** No links **.ba/media/pictures/2015/08/19/thumbs/55d44d76-e8b0-42af-b277-3caa0a0a0a6d-brojzaposlenih-privatnisektor-previewOrg.jpg
Slika 4. Prirodni priraštaj po godinama
https://** No links **.ba/media/pictures/2015/08/19/thumbs/55d44dbb-3db8-41eb-b305-3caf0a0a0a6d-prirodniprirac5a1taj-previewOrg.jpg
Usporedba broja zaposlenih ne otkriva cijelu sliku.
Situacija je još složenija i opasnija kada pogledamo odnos kretanja prosječnih neto plaća u javnom i privatnom sektoru.
Na slici 5. vidimo upravo kretanje neto plaća u privatnom i javnom sektoru po godinama i procentualnu razliku
između istih.
Slika 5. Neto prosječne plaće privatnog i javnog sektora po godinama i razlika
https://** No links **.ba/media/pictures/2015/08/19/thumbs/55d45756-2e00-491f-bfeb-3d7e0a0a0a6d-plac487ezaposlenih-previewOrg.jpg
Ova razlika je vjerojatno najopasnija stvar za društvo.
Razlika plaća privatnog i javnog sektora je konstantno iznad 30 %. Javni sektor u BiH je ogroman i jednostavno guši razvoj privatnog sektora. Plaće su veće u javnom sektoru te raste broj zaposlenih. Veće plaće će naravno privlačiti talente u javni sektor što ima i dodatnu otežavajuću okolnost, jer to privlači mlade ljude u javni sektor, politiku i stranke umjesto u privatni sektor i poduzetništvo.
I sad dolazimo do onog krucijalnog dijela.
Broj poreznih konzumenata i poreznih platiša. Ako u porezne konzumente ubrojimo sve zaposlene u javnom sektoru, nezaposlene, umirovljenike i ostale, ali bez djece (dakle samo gledamo broj registriranih birača), a u porezne platiše zaposlene u privatnom sektoru
dođemo do zastrašujuće brojke da 16 % stanovništva financira ostalih 84 %.
Slika 6. Porezni platiše vs. konzumenti
https://** No links **.ba/media/pictures/2015/08/19/thumbs/55d4583d-73cc-49f9-942c-3ed80a0a0a6d-platic5a1evskonzumenti1-previewOrg.jpg
Za to vrijeme BDP stagnira (slika 7.) dok vanjski dug raste po sve većim stopama (slika 8.).
Slika 7. Realni BDP (stope rasta)
https://** No links **.ba/media/pictures/2015/08/19/thumbs/55d45884-a4e0-4bbd-a490-3ed80a0a0a6d-realnibdp-previewOrg.jpg
Slika 8. Vanjski dug kao % BDP-a i iznos za godišnje servisiranje duga kao % BDP-a
https://** No links **.ba/media/pictures/2015/08/19/thumbs/55d458ce-6824-4841-98f8-3e0a0a0a0a6d-vanjskidug-previewOrg.jpg
Valjda je svima jasno (ili nekima nije) da je
ovo stanje neodrživo. Apsolutno neodrživo. Ovo će dovesti do bankrota države što bi u slučaju BiH moglo dovesti do socijalnih nemira, novog buđenja nacionalnih nezadovoljstava, itd. Neophodno je da trenutne, ali i buduće vlasti u BiH (pa makar i primorane od strane međunarodne zajednice, MMF-a i EU) krenu s reformama i restrukturiranjem ekonomije. Zakon o radu je samo mali kotačić i apsolutno nedovoljan za iole ozbiljnije pozitivne pomake.
Da bismo dalje analizirali “snagu” države (pod državu ubrajam centralnu državu, entitete, kantone i općine) pogledajmo poslovanje poduzeća u vlasništvu države.
37 najvećih poduzeća u državnom vlasništvu u BiH zapošljava (podatak za 2014. godinu) 53.932 osobe (što je 10,3 % od ukupnog broja zaposlenih u privatnom sektoru). U 2014. su imali 2.938.687.499,42 eura prihoda te raspolagali s 9.264.929.102,75 eura kapitala. Pogledajte moć s kojom država raspolaže. Država je daleko najveći “poduzetnik” i “kapitalist” u BiH.
Kako su poslovala državna poduzeća? Prosječna neto profitna marža iznosila je 4,71 %, a povrat na kapital (ROE) 1,33 %. Ove brojke su čak i pozitivno sklone javnim poduzećima jer su oni koji su poslovali s gubitkom izostavljeni (tj. njihova profit je stavljen na 0). Kad bi se zbrajali negativni rezultati ukupni rezultat bi bio još i gori. Za usporedbu prosječna neto profitna marža kompanija iz indeksa MSCI World iznosi 7,4 %, a ROE 11 %.
Očito je da je poslovanje tih poduzeća očajno i da bi brojna valjalo privatizirati, a kod nekih i razmišljati o ukidanju.
Također ovdje je samo 37 najvećih. Brojna su druga komunalna i slična poduzeća koja posluju po kantonima i općinama. To bi ukupni rezultat još promijenilo. Također primijetite da su svi zaposleni u tim poduzećima svrstani u privatni sektor. Ako bismo ih svrstali u javni sektor (što bi kod brojnih poduzeća bilo i realnije jer ustvari bez poreznih subvencija ne bi preživjeli)
omjer zaposlenih te omjer poreznih konzumenata i platiša bi se dodatno pogoršao. Jasno je da javna poduzeća već odavno služe svrsi čuvanja socijalnog mira te (u većoj mjeri) kupovini glasova. Međutim taj mir i ti glasovi uništavaju samo tkivo bosanskohercegovačkog društva te zadužuju buduće generacije.
Ovi podaci ukazuju na dvije Bosne i Hercegovine. Jednu, koja i u ovakvom okruženju stvara vrijednost i od koje svi živimo i drugu, onu u javnom sektoru, koja nemilice troši i koja uništava kapital. Podaci pokazuju da se ta divergencija ne smanjuje i to je izuzetno opasno. Zbog svega toga danas u BiH mladi i stari, žene i muškarci, obrazovani i neobrazovani – svi žele biti političari. Politika je jedino profitabilno zanimanje. Dugoročno ovakva politika trošenja dovodi do misalokacije resursa, tapkanja u mjestu, daljnjeg zaduženja, iseljavanja i nemira. Koliko god se socijalni nemiri mogu očekivati i s početkom pravih reformi (jer će brojne privilegirane skupine izgubiti prava), toliko će odgađanje reformi rezultirati većim nemirima koji se neće moći spriječiti jednostavnim populističkim spinovima.
Izvori:
Podaci o zaposlenima po djelatnostima i plaćama – Agencija za statistiku BiH (
http://bhas.ba/)
Broj birača –
https://www.izbori.ba/Default.aspx?Cate ... =3&Id=1497
Broj stanovnika – preliminarni rezultati popisa stanovništva 2013.
BDP i vanjski dug – Bilten CBBiH (2015.)
Podaci o broju znanstvenih članaka i aplikacija za patente – Svjetska Banka
Podaci o javnim poduzećima – razno (financijski izvještaji)
*Iz plaća privatnog sektora maknute su financijske usluge koje su značajni outlier gdje su prosječne plaće veće (ali broj zaposlenih mali). U plaće privatnog sektora su uvrštene djelatnosti
distribucije električnom energijom, vodom i plinom koji također imaju prosječno veće plaće (iako bi ih možda trebalo izbaciti jer su državni monopoli).
https://** No links **.ba/clanak/135465/glomazni-javni-sektor-vodi-bh-ekonomiju-ka-potpunoj-propasti-16-gradana-izdrzava-ostalih-84