Imate ostale teme za pljuvanje i omalozavanje.
Na ovoj temi treba da se konstruktivno raspravlja i neka je niko ne pokusava nekim budalestinama začatati.Tema je Bosansko/Bosnjačka strategija i drzimo se toga.Sta neko licno misli o Emiru i slicno je manje bitno za ovu temu.
Povratak Bošnjaka na Drinu dugogodišnji tuzlanski muftija, koji govori malo, ali krajnje jezgrovito i precizno daje odgovore, smatra ključnim.
''Povratak muslimana na Drinu, Bošnjaka na Drinu, znači očuvanje BiH. To je presudni momenat u povijesti Bošnjaka. To je naš nacionalni cilj da dođemo na naša staništa koja su stoljećima bila na Drini. Mi moramo kazati da su Bošnjaci bili najgušće naseljeni upravo tokom rijeke Drine. Ona za nas znači opstanak BiH. Smatramo da će Aladža džamija, Ferhadija, medresa ako Bog da u Banjoj Luci na neki način pospješiti i povratak, ali i relaksirati odnose na terenu između Bošnjaka i Srba koji žive pomiješani na tom prostoru'', podvukao je reis Kavazović.
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
Neko će kazati – ali, mi nemamo izbora, moramo živjeti zajedno, jer je to uvjet za postojanje BiH, a BiH je okvir za bošnjački opstanak, i tako dalje: trlababa.. Naravno, treba da živimo zajedno, treba da težimo boljem, ali, konačno! - ne treba da svoje želje vidimo kao iluziju, već kao realnost. Srbi nisu ono što mi želimo, već ono što jesu.. Nema rezona da istrajavamo na nečemu što ne postoji, a što nam remeti zdravu i funkcionalnu percepciju naših mogućnosti. Recimo, Bošnjaci u ime udvaranja Srbima kidaju i neostvaruju veze sa islamskim svijetom, te gube mogućnost ekonomskog jačanja, a taj islamski svijet danas više ulaže po Srbiji i Hrvatskoj, nego u krajevima sa bošnjačkom većinom. Bošnjaci treba da gledaju svoje interese, a za ostale nek ostane taman koliko ima uzajamne potrebe.
I treba živjeti u mjeri u kojoj je to moguće i realno. A to podrazumijeva kraj ustupcima, nadanjima i budalaštinama svake vrste, i konačno okretanje sebi i svome interesu. Otud ćemo direktno imenovati riječ „nepovjerenje“ kao kompas bošnjačkog kretanja u budućnosti. Voljeli bismo da za to nemamo povoda, ali, dosadašnje iskustvo nas uči da smo kroz povijest stradavali upravo zbog otvorenog povjerenja u sve i svakoga. Sjetimo se dolaska francuskog predsjednika Fransoa Miterana u Sarajevo 1992, sa zadatkom da spriječi vojnu intervenciju na Karadžićeve Srbe, a kada smo u znak iracionalne zahvalnosti tadašnju Vojnu bolnicu (sadašnju „Nakaševu“) nazvali „Francuska bolnica“. Ovakvih, i mnogo tragičnijih sekvenci, ima bezbroj u našoj povijesti. Vjerujemo dušmanima i neprijateljima, u njima ogledamo svoje želje da su dobrohotni, kao mi što smo, a onda nas oni nasamare isključivo uz pomoć našeg povjerenja u njih. Zašto bi se, uopće, bošnjačke relacije sa vanjskim svijetom zasnivale na povjerenju bez pokrića? Suludo je to. Dajte da vidimo, u istoj mjeri, odmah, šta je to što nudite, i šta je to što mi očekujemo, i obratno, i da se u gram potrefe ponude i očekivanja! A tu energiju koja više neće biti trošena na čekanja i razočarenja, Bošnjaci mogu pametnije iskoristiti, u svrhu ostvarivanja svojih raznorodnih unutarbošnjačkih interesa. A hičme ih je. Zbog toga s ponosom izgovaramo putokaz pameti, i putokaz spasa: Nepovjerenje je bošnjačka nacionalna strategija! Vjerujemo u Allaha, vjerujemo sebi, a drugima više nikada nećemo vjerovati na riječ, već samo i isključivo na konkretna djela. Konkretno, nas apsolutno ne zanima da li nas neko u Srbiji, ili među Srbima, voli ili ne voli, jer se od te ljubavi ne živi. Nas zanima da Srbi ukinu Republiku Srpsku kao genocidnu tvorevinu, kao zastavu pokolja u Srebrenici, kao jednu anomaliju ravnu mogućnosti da je preživio i opstao Treći rajh Adolfa Hitlera, takođe izgrađivan na zločinu genocida – jer je ukidanje Republike Srpske prva stvar koju Srbi moraju učiniti ako hoće da se kao narod, kolektivno, imenuju antifašistima i humanistima.
Fatmir Alispahic