#476 Re: Islam - pitanja i odgovori
Posted: 21/03/2015 05:36
Plitak, nego kako. Plasim se da bi se ti sam mogao utopiti u necem dubljem. 
Bez da ulazimo u motive Ibrahima a.s., vazno je ustanoviti da je ono sto je on rekao razlicito od istine u kontekstu ove tacke. O motivima u tacki 2.Što se ovoga tiče, tri stvari:
1) U istoj, suri ajet, citiram:
57. I tako mi Allaha, sigurno ću splanirati (nešto) protiv idola vaših, nakon što se okrenete vrativši se.
... a koji dolazi prije ajeta koji si ti citirao, jasno ukazuje i govori na to da je Ibrahim a.s. navijestio sunarodnjacima da če učiniti "nešto" sa idolima. U tom smislu, njegova izjava/ajet koju si citirao ("To je učinio..."), po mom viđenju, slabo se može okarakterisati kao standardno laganje radi izbjegavanja nečega (npr. kazne), već vidim mogućnost da je to rečeno kao vid sarkazma, kao vid izazova nevjernicima ("... pitajte ih ako umiju da govore").
Oko ovoga se slazem. U odredjenim uslovima, laz jeste dozvoljena u Islamu. Ono sto je vazno spomenuti jeste isecak iz jednog poduzeg hadisa gde Poslanik saws govori o tri lazi Ibrahima. Ovo je ceo hadis radi konteksta, a naglaseni deo je bitan2) Laž je dozvoljena u vjeri. I znamo otprilike koje su to mogućnosti (svakakve). Jedna od njih je, naravno, laganje neprijatelju. U ovom ajetu, lako je moguće da je Ibrahim a.s. slagao jer je na to imao pravo, bez da mu se to tretira kao grijeh. U tom slučaju, iako je slagao, nije učinio grijeh.
Iz hadisa se vidi da se ipak radi o lazima, jer ih Muhammed saws upravo tako okarakterisao. Medjutim, one su radi Islama, i da li se kao takve karakterisu kao greh je diskutabilno. Mozda da, a mozda i ne. Iz hadisa gore se to ne moze direktno zakljuciti.Ashabi su poslije namaza sjedili sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i učili od njega o propisima vjere, a zatim je jedan od njih upitao: ‘’Allahov Poslaniče, Allah, dž.š., nas je obavijestio da će Ibrahim, a.s., kada mu na Sudnjem danu dođu vjernici da se zauzima za njih kod Allaha, kako bi ušli u Džennet, spomenuti da je tri puta slagao i reći će: 'Ja se danas brinem samo za sebe, idite Musau, a.s.’ Koje su to tri Ibrahimove, a.s., laži i je li moguće da Allahov poslanik slaže, mi to jednostavno ne možemo pojmiti?’’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogledao je ashabe i nasmijao se, a zatim rekao: ‘’Ibrahim, a.s., slagao je tri puta, a svaki pokret, svaka riječ i djelo, čak i šutnja, kad su Allahovi poslanici u pitanju, uzimaju se u obzir, jer oni su uzori drugim ljudima. Što se tiče prve Ibrahimove laži, poznato je da je njegov narod obožavao zvijezde i on je jedne noći ugledao zvijezdu kada se pojavila na nebu i divio se veličini i savršenstvu Allahovog stvaranja, pa mu je došao njegov narod i pozvali ga da zajedno sa njima slavi izlazak te zvijezde koju su oni smatrali božanstvom. Međutim, Ibrahim, a.s., naumio je učiniti nešto za što je morao ostati sam, pa se odvojio od njih i kada su ga drugi put pozvali na idolopokloničko slavlje, rekao im je: ‘Ne mogu, ja sam bolestan, izgleda da sam obolio od kuge.’ Tada su se oni udaljili od njega bojeći se da bolest ne pređe i na njih.'' Zatim su ashabi upitali: ‘'A šta je to Ibrahim, a.s., naumio učiniti kada ostane sam?’’ Odgovorio je: ‘’Želio je porazbijati njihove kipove kojima su se klanjali, ne bi li se osvijestili i shvatili da to nisu nikakva božanstva. I kada je narod otišao zajedno sa svojim svećenicima i uglednicima da proslave paganski praznik, Ibrahim, a.s., ušao je u njihov hram i ugledao hranu koju su idolopoklonici bili stavili pred kipove. Onda je prišao i ismijavajući se sa njima rekao: ‘Ova hrana je vrlo ukusna, slobodno je uzmite i probajte’, ali u onima koje je dozivao nije bilo znakova života. Zatim je nastavio govoreći: ‘Zašto mi ništa ne odgovarate i zašto ne jedete kad su vam hranu donijeli? Znajte da ću vas ja jednog po jednog u prah pretvoriti, a vi se odbranite ako možete.’ Nakon toga uzeo je sjekiru i sve ih porazbijao osim najvećeg idola kojeg je namjerno ostavio i na njegovu ruku sjekiru objesio ne bi li njegov narod shvatio u kakvoj zabludi živi. Kada je narod došao u hram, zaprepastili su se kad su vidjeli porazbijana božanstva i u čudu se pitali: ‘Ko je ovo mogao uraditi?’ Neko je rekao: ‘Ima jedan mladić koji je po lošem spominjao naša božanstva, zove se Ibrahim, možda je on ovo uradio.’ Doveli su ga i upitali: ‘Ibrahime, jesi li ti ovo uradio sa našim božanstvima?’ Ibrahim, a.s., tada je izrekao svoju drugu laž rekavši: ‘Ne, nisam ja to uradio, već ovaj najveći kip, pitajte ih ako mogu govoriti. Ovaj vaš veliki ‘bog’ se naljutio zato što ste obožavali ove manje i kada ste vi otišli na proslavu, on ih je sve porazbijao. Eto, on je pred vama pa ga upitajte.’ Međutim, oholost i inat im nisu dozvolili da vide istinu, pa su umjesto priznanja svoje zablude drsko uzviknuli: ‘Ti znaš da oni ne mogu govoriti’, a Ibrahim, a.s., im je na to ponosno rekao: ’Teško vama, zašto onda obožavate one koji vam ne mogu štetiti niti koristiti’, i obznanio je svoje vjerovanje u jedinog Boga, Allaha, dž.š. A što se tiče njegove treće laži, Ibrahim, a.s., nakon što ga je Allah izbavio iz vatre u koju su ga nevjernici bili bacilli, sa svojom suprugom Sarom napustio je to mjesto i došao u državu kojoj je vladao jedan silnik kojeg su njegovi doušnici obavijestili da je u zemlju ušao čovjek sa ljepoticom kakvu do sada nisu vidjeli. Nakon toga poslao je po njih i upitao je Ibrahima, a.s., šta mu je ta ljepotica. Da je odgovorio da mu je supruga, silnik bi ga sigurno ubio i nju uzeo za ženu, pa je rekao da mu je sestra, a vladar mu je rekao da je on želi za sebe. Ibrahim se nakon toga vratio i rekao Sari: ‘Na zemlji nema nikoga da vjeruje u Allaha osim mene i tebe, i mi smo brat i sestra po vjeri. Ja sam vladaru rekao da si mi ti sestra, pa nemoj to poreći kada te bude pitao o tome.' Onda je Sara došla pred vladara i on je pružio svoju ruku da je dodirne, a ruka mu se istog trenutka ukočila i nije je mogao pomjeriti. Zatim joj je rekao: ‘Moli svoga Boga da mi vrati ruku kakva je i bila’, uzviknuo je vladar! Ona je to učinila i ruka se vratila u prvobitni položaj. Zatim je pozvao svoje stražare i rekao im: ‘Vi mi niste doveli insana, već šejtana, vodite je od mene.’ Kada je Sara došla kod Ibrahima, zatekla ga je da klanja, a kada je završio, upitao ju je šta se desilo, a ona je odgovorila: ‘Allah je uništio spletke nevjernika.’’' (Sahihul-Buhari)
Da, naravno. Ni Musa nije direktno ukoren za ono sto je ucinio Egipcaninu.3) Nema ajeta koji kasnije upućuju, bar koliko se sad mogu sjetiti, da je Allah na neki način sankcionisao, ili bar ukorio Ibrahima a.s. za navedenu laž (ili "laž", v. stavku 1)), što može (iako, naravno, ne mora) značiti da nije ni učinio grijeh.
