Nokija wrote:@citadela
Slazem se uglavnom s tobom u veze Sisija. Ja sam prvobitno potez vojske i skidanje Mursija smatrala ispravnim. Medjutim, ovi novi potezi Sisija su katastrofalni. On se sad tako agresivno politicki profilira, poziva gradjane da izadju na demonstracije valjda da bi velicali njegov lik i djelo. Pa valjda je uloga vojske trebala biti da smiri zavadjene strane i suzbije eskalaciju. A on sad jos vise potpiruje vatru.
Citam jutros da navodno pozivaju MB na pregovore, a oni odbijaju. Takodje su navodno ponudili Mursiju mjesto u vladi, ali i to odbijaju. Ako je to tacno, ona MB definitivno nemaju ni sekunde politicke mudrosti.
Sve vise pocinjem misliti da je skidanje Mursija bio pogresan potez. Ipak su to bili demokratski izbori. To sto je skoro polovina stanovnika pristalica drugih ideja, ipak nije bio razlog za vojnu intervenciju. Ne radja se demokratija preko noci. Mozda su morali proci kroz te porodjajne muke. Mozda je to bila prilika da se formira jaka opozicija. Ovaka je drzava u cistom rasulu. Jadan taj narod.
Prosle sedmice je na TIMEsu bila super naslovnica o Egiptu. Mislim da najbolje oslikava situaciju. Nesto kao najbolji protestanti na svijetu vs. najlosija demokratija na svijetu.
Da, demokratija se ne radja preko noci, a posebno ne u situaciji kada ostaci proslog rezima ni izbliza nisu uklonjeni, naprotiv i dalje su dominatni u razlicitim strukturama, posebice u vojsci i sudstvu, u situaciji kada je drustvo toliko polarizirano i podijeljeno kao sto je slucaj sa egipatskim.
Ako bi se gledali svi moguci scenariji po kojima je egipatsko drustvo moglo nastaviti nakon svrgavanja Mubaraka i ukidanja visedecenijske vojne diktature, onda bi se vecina mogla sloziti da se trenutno na sceni realizira jedan od najgorih takvih mogucih scenarija. Pri tome, kao dio takvog uzasnog scenarija podrazumijevam i dolazak Muslimanskog bratstva na vlast i njihovo prakticno samostalno formiranje vlasti, ne amnestirajuci ih od svega onoga sto ce biti u nastavku scenarija. Sama pobjeda Bratstva na izborima treba biti gledana iskljucivo kao volja naroda. Medjutim, vlast formirana prakticno samostalno od strane samo jedne frakcije, a pri tome ne praveci nikakve kompromise s drugima vec na pocetku nije imala neku buducnost. Ne treba izgubiti iz vida ni sam skepticizam na pocetku u samom Bratstvu po pitanju dominantnog formiranja vlasti. Malo je reci da su nezrelo i nepromisljeno odigrali i stice se dojam da su uzeli prevelik zalogaj.
Ali sve ovo ne cini toliko pogubnim ovaj scenario, koliko ga u sustini cini vojni udar koji je uslijedio. U tako sarolikoj politickoj slici sa toliko suprotstavljenih frakcija od sekularista, liberalista i razlicitih nijansi ljevicara preko proslo-rezimskih oligarha i pristalica Muslimanskog bratstva do tvrdokornih, militantnih selefista i drugih islamista vojni udar dolazi kao nesto najpogubnije za demokratiju u nastajanju. Sama cinjenica da je vlast koja je izabrana mirno i fer izborima nasilno srusena daje za pravo svim drugim grupama da nacin za ostvarenje politickih ciljeva potraze u nasilju i teroru. Ovim je nasilje postalo legalno i legitimno sredstvo za ostvarenje ciljeva. Zasto bi sada bilo koja militantna grupa odlucila da bude dio demokratskog sistema i procesa? Ako je legitimno da mirno izabrana vlast bude nasilno srusena, zasto legitimno ne bi bilo i da se nasiljem pokusa doci na vlast? Sve ovo je samo dalo argumente razlicitim grupama da glasacke kutije i listice zamijene oruzjem.
Na obaranju Mursija se nije stalo. Uslijedila su zatvaranja pristalica Muslimanskog bratstva, dizanje optuznica, nasilje nad pro-Mursi demonstrantima i krvoprolica vjerovatno sve kao dio Sisijeve mape puta nacionalnog pomirenja. Kao sto rekoh, sve vise lici na to da vojni vrh pokusava naci u Bratstvu prijeko potrebnog neprijatelja preko ciji bi se ledja "domogli slave" kojom bi se ponovo vojska isprofilirala kao kljucni i nezaobilazni politicki igrac, a sto da ne i Al-Sisi kao novi Nasser.
Sad se otvoreno trazi "mandat" za krvavi obracun sa svima onima koji ne postuju i ne prihvataju "vojno provodjenje volje naroda". Medjutim, naivno bi bilo vjerovati da ce se Muslimansko bratstvo tek tako povuci. Ovakvom represijom ide se na "njihov teren", gdje ce sigurno znati zrelije i bolje odigrati nego dok su bili vlast -sto je ocito njima bilo "neprirodno stanje".
Repression will only strengthen the Brotherhood, said Haddad. "This is an organization built for 85 years under oppressive regimes. That is our comfort zone. They just pushed us back into it.
"This is a stand-off. Either we force the military's head back into their barracks, and they have to be taught a lesson not to pop their head back into the political scene ever again, or we die trying."
) se trazila u protestima iz 30. juna i toboze pokazanom voljom egipatskog naroda, ali sad kontra- masovna okupljanja bi trebala da ruse tu "legitimnost" -rekao bi zdrav razum i logika. 
? I kako bi ti isti islamisti reagovali da im sutra demokratski izabrana radikalno - ateisticka vlast namece antivjerske zakone? To su licemjeri kakvih nema. Demokratija valja samo kada istu mogu iskoristiti da drugom i drugacijem namecu svoje vrijednosti. E nece da moze, posebno ne u drzavama poput Egipta i Turske, gdje milioni ne zele prihvatiti da im mule namecu sistem vrijednosti. U nazadnim drzavama poput Saudije mogu raditi sta hoce. Ako je apsolutna vecina saglasna sa nametanjem islama u javnom zivotu za sve i svakoga, onda to treba postovati. Ako je najmanje 30 miliona protiv, kao sto je slucaj u Egiptu, potrebno je biti potpuno lud i zadrt pa tako velikom broju protivnika gurati prst u oko.
