FTV u ponoć.
Tokijska priča po mnogim je kritičarima najuspješniji film slavnoga japanskoga redatelja
Yasujira Ozua (
Kokoš na vjetru,
Kasno proljeće), a redovito je na listi časopisa
Sight and Sound jedan od deset najboljih filmova svih vremena. Tako je i s listom BBC-ja na sljedećem
linku.
Dvoje ostarjelih supružnika, Shukishi i Tomi Hirayama, iz maloga primorskoga gradića Onomichija u južnom Japanu, odluče posjetiti svoju djecu u bučnom, poslovnom Tokyju. Nakon napornog puta koji im je oduzeo cijeli dan, djeca im se razvesele, iako ne previše, dapače, roditelji se osjećaju ignorirano i zanemareno. U biti, njihova djeca bi željela provesti vrijeme s njima, to i čine do jedne granice, no kako i sami imaju obitelji i mnogo posla, teško im je da se svemu podjednako posvete. Gostima će u susret izaći jedino snaha, udovica Noriko. Ona će ih zabaviti i saslušati.
Tokijska priča je poetičan film koji razmatra temu raspada obitelji usred odrastanja djece koja su pod pritiskom poslovno rasućeg Tokyja pedesetih godina. Film je epopeja obiteljskoj zajednici i malim, skromnim ljudima koji se, nažalost, moraju prilagoditi novim situacijama. Zanimljivost Tokijske priče je i u originalnoj i stalnoj redateljevoj upotrebi vrlo nisko postavljene kamere što je zaštitni znak njegova stila, a što pak dočarava približavanje svijetu svojih likova.
Film se na mapi
Movielanda nalazi kao remek-djelo u kvadrantu
D6:
Film na TV-usta je ovo bokte, poster i premisa ko za safunjaretinu neku zensku ljubavnu, neve campbell, de nesto da me makar ponuka na imdb otic
