Ne zaboravljam ja na zakone fizike, i iznijet ću ti ovdje svoje razmišljanje o njima. Možda dosad nisi čuo tako nešto, ali dok me netko drugi ne razuvjeri, nadam se da je ispravno.
Ono šta mi nazivamo zakonima fizike i govorimo o njihovom djelovanju, to je zapravo metafora, oni ne postoje realno u Univerzumu, već u našim umovima.
Jer, šta su ustvari zakoni fizike? To su pravilnosti koje mi opažamo/otkrivamo u interakcijama materije i energije.
Zakoni fizike nemaju svojstvo djelovanja, jednako kao ni državni zakoni. To su samo propisi/opisi djelovanja. Djeluje državna sila, izvršna vlast, policija.
Tako i u Univerzumu, djelujuju sile ne zakoni; postoji interakcija prirodnih sila i materije.
A tko upravlja silama, materijom, usmjerava njhovo djelovanje, otkuda te pravilnosti?
E pa to bi bila ta informacija čiji je koncept u nauku uveden tek sredinom 20-tog stoljeća, a i u filozofiju nedavno, prije 20-tak godina, a za koju jedan broj ozbiljnih naučnika tvrdi da predstavlja kozmički princip organizacije i reda.
Zato je biolozima u istraživanjima živih organizama i dan danas veliki problem razmišljati o genetskoj informaciji u DNA molekuli u informacijskim kategorijama; kao simbolima, dobro organiziranim podacima (sintaksa) koji imaju značenje (semantika), svrhu (apobetika), kodiranju, start-stop kodonima, sinhronizaciji, detektiranju i ispravljanju greške...
Oni bi još uvijek najradije razmišljali na stari način u kategorijama kemije, fizike, biokemijskih procesa i mehanizama...
Međutim, to je prošlost kad je dominirao koncept materije, energije, topline, elektriciteta...
Na fakultetima elektrotehnike i računarstva danas postoje kolegiji bioinformatike gdje se između ostalog sekvenciraju genomi šta je od velike koristi molekularnim biolozima, genetičarima.
Je li informacija nastala prije Velikog praska nema smisla pitati, jer je tada započelo i vrijeme.
Možda ima smisla govoriti o informaciji kao nematerijalnom entitetu, šta informacija u svojoj biti i jest, kao o onome šta je pokrenulo Veliki prasak i nastavilo s daljnjim razvojem Univerzuma, do pojave i razvoja života u njemu, pa do današnjeg dana.
Dakle, primat pripada informaciji.
Hakiz wrote: ↑07/02/2025 23:01
...možeš li dokazati da su u trenutku Velikog Praska, zakoni fizike koji su tada nastali bili već predodređeni, ili su slučajno ispali ovakvi, e da bi se poslije sve ostalo po njima razvijalo?
Ništa manje nego dokaz tražiš? E baš si skroman u svom traženju. Pa tko bi ti to mogao dokazati?
O tome se može samo razmišljati, te na osnovu već poznatih stvari, logički zaključivati i argumentirati, šta i radi ne mali broj naučnika i filozofa, a jedan od njih je i profesor Werner Loewenstein biolog i biofizičar koji je stekao svjetsku slavu otkrićima ćelijske komunikacije i prijenosa biološke informacije.
On kazuje: "Informacijski krug postaje jedinica života," i podsjeća da informacija sada znači nešto dublje: "Ona konotira kozmički princip organizacije i reda, i pruža tačnu mjeru toga."
Fizičar John Archibald Wheeler za informaciju tvrdi da „daje poticaj rastu svakom dijelu, svakom polju sile, čak i kontinumu prostorvremena.“, nakon koje zagonetno zaključuje: „Mi ćemo naučiti razumjeti i izraziti cijelu fiziku na jeziku informacije.“
Čuvena je i ona njegova izjava „It from bit“ koja simbolizira ideju da svaka stavka fizičkog svijeta ima na dnu - na vrlo dubokom dnu, u većini slučajeva - nematerijalni izvor i objašnjenje, da sve fizičko ima podrijetlo u informacijsko-teoretskom.
Poznati njemački biolog Tom Stonier je smatrao da je informacija temeljno svojstvo svemira; diskretna sastavna jedinica svega što postoji, a čiji je ishod svijet kakav doživljavamo svojim osjetilima. Taj svijet su, zapravo, strukture, od jednostavnih do kompleksnih, koje tvore sve što nas okružuje. Skala postojanja proteže se od jednostavnih informacijskih struktura kao što su bozoni ili kvarkovi, do složenih kakvi se, primjerice, nalaze u živom svijetu poput ljudskih jedinki.
Carl Friedrich Weizsäcker poznati fizičar i filozof tvrdi kako je sugestija o odnosu između aristotelovske forme i informacije u biti tačna.
Pretpostavljam da znaš da je riječ o jednome od ona četiri Aristotelova uzroka - o formalnom uzroku.
