mO k3 wrote:draganbl wrote:
Nije potrebno naglašavati da li je neko Srbin, Bošnjak ili nešto treće, a posebno nije potrebno komentarisati nečije pisanje na osnovu njegove nacionalnosti.
Ja na ovom forumu nikada nijedan post nisam napisao kao Srbin, već isključivo kao građanin Bosne i Hercegovine.
Usput, ako neko ima živaca i višak vremena, može u ranijim diskusijama da pogleda ostale moje stavove i vrlo brzo će se uvjeriti da ne pripadam nijednoj "strani", ili kako vi kažete toru.
Da se vratim na temu o kojoj sam pisao...
Naravno da je prije neki dan bila čast ugostiti svjetske vicešampione u košarci i naravno da je Borik trebao i morao biti pun. Naravno da će publika navijati za Srbiju (svaka čast i Sloveniji). Ja lično jedva čekam evropsko prvenstvo i nadam se novoj medalji Srbije. To su dobri momci, pravi sportisti, u reprezentaciji vlada sportski duh i upravo košarkaši Srbije, između ostalih vrhunskih sportista sa našeg podneblja i trebaju da budu idoli mladima, kako u Srbiji, tako i u Bosni i Hercegovini.
Meni je Đorđević, uz Kukoča i Dražena bio idol kad sam bio mlađi, gledao sam ga nekoliko puta uživo i ponavljam, zaista je za čast i ponos što je reprezentacija koju on predvodi gostovala u Banjaluci.
Ja sam u svom postu govorio o nečemu drugom, o propuštenoj prilici da se napravi korak ili dva u smjeru poboljšanja stanja u BiH, relaksacije odnosa, približavanja jednih drugima, a sve na osnovu zajedničkog uspjeha mladih BH košarkaša.
Šta mislite, koliko bi usta bilo zapušeno da su Njegoš, Musa, Bojović i ostali zajedno na parket Borika izašli sa Đorđevićem, Teodosićem, Raduljicom i ostalima? Šta mislite da li bi i koliki aplauz dobili zlatni momci da ih je Sale Đorđević mikrofonom predstavio publici?
Šta mislite kako bi mediji prenijeli vijest da su na primjer, ranije tog dana mladi kadeti trenirali zajedno sa reprezentacijom Srbije, makar pola sata? Pa zar ne bi i tim mladim dječacima bila čast da se upoznaju sa Đorđevićem, Teodosićem i drugim košarkašima evropskog kalibra?
Šta mislite, kako je mladom košarkašu da trenira sa čovjekom koji je imao srce da 10 sekundi prije kraja, kada njegov tim gubi dva razlike u finalu lige šampiona uzme loptu pod svojim košem, dotrči do linije 6,25 i ubaci trojku za evropsku titulu? BH kadeti su pobijedili litvanske vršnjake u finalu, a tim istim Litvancima je Đorđević u finalu 1995 ubacio 41 poen!
O tome ja govorim, samo o tome. Bar u ovom postu.
@dragane ...
sve si ti to lijepo napisao , samo kako bi publika prihvatila mlade bh kosarkase ... da ne bi doslo do nekoga linca...
Pošto pokušavaš da shvatiš kontekst mojih postova, probaću da budem još jasniji.
Naravno da će u atmosferi opšteg političkog, ekonomskog i medijskog negativnog stava prema zajedničkoj zemlji Bosni i Hercegovini ograničeni Srbin iz RS-a (u ovom slučaju Banjaluke) smatrati da je uspjeh BH košarkaša nevažan i slučajan, da to nije uspjeh i njegove zemlje, njegovih sugrađana i komšija (zato i smatram da su takvi ljudi ograničeni).
Moji postovi su upravo usmjereni ka pokušaju ispravljanja tog stava. Nije to lako, mediji iz RS nisu uspjeh BH kadeta prenijeli kao uspijeh čitave Bosne, a političari koje vode suludu politiku (Dodik) su taj uspjeh nakaradno interpretirali kao uspjeh tri talentovana pojedinca iz RS-a, a ne čitavog tima ljudi pod zastavom BiH.
Upravo je tu bila prilika da neko, ko je neprikosnoveni i apsolutni idol i naprednih i ograničenih Banjalučana (Saša Đorđević), čovjek koji kao vrhunski košarkaš, vrlo dobro zna koliko truda i znoja treba uložiti da se postane evropski prvak, tim ograničenim Banjalučanima (od kojih je samo nekoliko hiljada bilo u sali Borik, a ostali su sjedili ispred televizora), ukaže na uspijeh, sportski i životni uspijeh komšija i sugrađana. Znači, da su kadeti izašli sami na parket Borika, (ili stali na nekakvu binu ispred Boske), neki bi zviždali, neki aplaudirali, (linča sigurno ne bi bilo, ali to nije tema i nemoj oko toga širiti diskusiju), ali u svakom slučaju ne bi bilo pozitivnog efekta. Uz Đorđevića, bilo bi to drugačije.
Na primjer, da je neko bio pametan, iskoristio bi gostovanje srpskih košarkaških asova i osmislio bi da se, na primjer, odigra neki meč u kombinovanim sastavima (zašto ne pozvati i vršnjake kadete i iz Srbije i Crne Gore, koji su svi od reda navijali za BiH u finalu), pa od svega toga napraviti i humanitarni i košarkaški spektakl. Tako bi se nastavila košarkaška bajka u kojoj mladićima iz Bosne nije bitno ko je koje nacionalnosti ako igraju pod istom zastavom i mladićima iz Srbije i Crne Gore je stalo da BiH pobijedi daleke Litvance. Možda bi neki ograničeni Banjalučanin na osnovu toga sljedeći put malo više poštovao i Musu i Sikiraša, kada ih vidi na televiziji sa, nadam se, novom zlatnom medaljom oko vrata.
A i možda bi i neko od BH kadeta (eto na primjer baš Musa), nakon što upozna Đorđevića i Teodosića, navijao za Srbiju na EP (ako već i sad ne navija). Koliko bi time bilo zapušeno usta ograničenih Sarajlija?
Ipak, nema ovdje više šta da se diskutuje, pošto je sve što se moglo uraditi već propušteno, do neke nove prilike, vjerovatno opet unaprijed propale.
....... a i ti navalio po Bosnjacima, pa nisu te oni bombardovali...nego ceo svet.
