Evo jedne "aktuelne" price koja kruzi socijalnim medijima i u kojoj se mogu vidjeti "trikovi" kojima se religija sluzi. U pitanju su naravno logicke predrasude koje je veoma lagano promasiti ako nisi pazljiv. Hajde prvo da navedem pricu pa cu onda objasniti i svoj komentar:
Čuvaj se dove onoga kome si nepravdu učinio!
Sudanac koji je radio kao vozač taksija u jednoj zaljevskoj zemlji, u saobraćaju vozilom udara jedan bogataš, a potom izlazi, psuje ga i udara. Siroti Sudanac je samo ponavljao: „Allah je moj jedini zaštitnik! Ako sam ja pogriješio prema tebi neka Allah tvoje pravo uzme od mene, a ako si ti pogriješio prema meni, ja molim Allaha da bez odgađanja tebe kazni!“
Taksista dalje kazuje: „Napustio sam mjesto udesa ponavljajući: 'Meni je dovoljan Allah kao zaštitnik i On je divan zaštitnik!' Dani su prolazili a ja sam se vratio svojim redovnim poslovima. Jedan dan je neko naručio dva janjeta sa ražnja i mene su pozvali da ih odvezem na jednu adresu. Iz kuće je izašao čovjek da preuzme pošiljku. Kada me ugledao, uzeo me za ruku i upitao: „Brate, poznaješ li ti mene!?“
Rekao sam: „Ne, ne poznajem te!“
On reče: „Ja sam onaj što te autom udario na raskrsnici, a potom te vrijeđao i udarao!“
Ja sam rekao: „Taj slučaj sam predao Onome koji obespravljenim vraća njihova prava!“
Čovjek plačući reče: „Da si Bogdo slučaj predao policiji umjesto Allahu! Onaj kome si podigao tužbu protiv mene, žestoko me kaznio i to dan poslije tog udesa. Ponovo sam napravio udes u kome su mi stradali sin i kćerka. Znam da je Allah uslišao tvoju kletvu, pa sam poslije udesa svaki dan pune dvije sedmice, po čitav dan šetao ulicama u nadi da ću tebe pronaći da od tebe halala tražim. Ubijeđen sam da će me Allah žestoko kazniti i na drugom svijetu. I evo te sada pred mojom kućom. Molim te, brate moj, da mi oprostiš. Uzmi svoje pravo. Udaraj me koliko hoćeš, samo mi oprosti!“
Kada sam vidio koliko plače i preklinje me da mu oprostim, sažalio sam se na njega i počeo moliti Allaha da mu oprosti. Rekao sam mu da mu ja sve opraštam.
Čovjek mi se zahvali i ode u kuću ponavljajući: „Tako mi Allaha nikada više nikome neću nepravdu učiniti!“
Kritika:
1) Prva stvar koju ja uocavam jeste "Sudanac je radio kao vazac takcija u jednoj zaljevskoj zemlji. Sudan ima 35 miliona ljudi i ne navodi se ko je od njih u aktuelnoj prici. Takodjer se ne navodi ni koja "zaljevska zemlja" je u pitanju. Poenta ovakvog uvoda je da postavi scenu: u zaljevskoj zemlji zive bogatasi a ovaj taksista je neki siromah. Dakle imamo arheotip: bogatas/siromah. Da se malo pokrije navode se odredjeni nazivi: Sudan/zaljev gdje u principu nista nisi kazao osim sto si ubacio predrasudu. Niti su svi stanovnici zaljeva bogati, niti je sudan bijeda. Ali posto je ovo prica o oholosti, treba napraviti kontekst u kojem si ti kao posmatrac na strani siromaha mada nisi siromah kao on. Ali ga razumijes i suosjecas sa njim. Prica moze biti u potpunosti izmisljena, sto vjerovatno i jeste jer ne postoji nista sto joj daje kredibilitet. Ovo je osobina svih religijskih prica koje samo postave kontekst a detalje preskoce. Detalji se smatraju kao nebitni, ali su ustvari bitni. Kad kupujes automobil veoma je bitan detalj da isti ima motor u sebi. Tako i u ovoj prici, veoma je bitan detalj mogucnost da se provjeri kredibilitet iste, a mi to nismo u stanju uraditi. Cak sta vise, ni jedna vjerska prica nema taj kredibilitet. Dakle, moja prva zamjerka je klasicna zamjerka kredibiliteta gdje mi prodajes muda pod bubrege i ocekujes da ja to progutam: Neko negdje nesto uradio => BOzije cudo.
2) Druga stvar koju uocavam jeste neproporcionalnost bozije kazne i to u dva aspekta: Prvo: sudar je napravio ovaj covjek. Zasto je bog kaznu proveo na njegovoj djeci? sta su ona kriva u svemu ovome? Drugo: u orginalnom sudaru nije bilo povrijedjenih. Zasto je bozija pravda smrtna kazna dvoje ljudi koji nisu imali nista sa orginalnim sudarom? To je totalna nepravda ali se ona proturi kroz pricu o oholosti i oprostu.
3) Treca stvar koju uocavam jeste njegovo trazenje halala od taksiste kako ga bog ne bi kaznio i na drugom svijetu. Ovdje se namecu dva pitanja: zasto bi ga bog kaznio na drugom svijetu kad je vec kaznjen na ovom i zasto je kaznjen na ovom preko tudjih ledja? Njemu je ocito bitnija njegova guzica nego guzica njegove djece.
4) Cetvrta stvar koju uocavam jeste da je istovremeno kaznjena i majka te djece iako nista nije uradila. I ona je izgubila djecu al ko nju jebe. Svakako su zene niza klasa u tom drustvu.
Ja ti ne mogu opisati koliko je GNUSAN ovakav Bog. Nepravedan i glup. Ako sam ja uradio nesto lose, onda mene treba kazniti. Ja ukradem nesto a ti u zatvor stavis moje dijete kako bi mene kaznio. Kao nemam sada djeteta. A ko jebe djete sto ono nema svoj zivot. Ovdje se jasno vidi patrijalno egoisticki mentalni sklop ovog drustva i svih onih koji se poistovjecuju sa njim. Otac je taj koji je vlasnik svoje djece. Djeca nemaju svoju slobodu i sve sto im se desi, desi se zbog oca. Ovakvo primitivno razmisljanje dolazi jos iz paganskog doba. To je pre-robovlasnicki mentalni sklop. Robovlasnistvo je zlatno za ovo jer u robovlasnickom sistemu rob se tretira kao "roba" kao proizvod s kojim se trguje. Jasna je distinkcija robova i slobodnih ljudi. U ovakvom mentalnom sklopu otac je vlasnik svega. Kcerka se udaje za onoga koga on odredi. Zena aminuje sve sto on kaze. Sin mu se pokorava bez pogovora. Niko nema nikakvih prava. Figura svemocnog oca koja postaje arheotip za boga. Bog je takav otac. Sve sto ti se desi jeste zato sto je otac tako odredio. Otac je bog.
Ja sam dosta pisao o tome na ovom forumu i meni je kao vjerniku dugo trebalo da shvatim da sam ja u svojim vjernickim danima potrebu za ocem zamijenio sa bogom. Jednom kada sam shvatio to, prestao sam biti vjernik. Ne treba mi otac vise. Ja njega postujem kao covjeka i volim ga. Ali ga ne vidim kao svemocnog i sveznajuceg jer to nije. Nisam ni ja. Niko nije. Moze mi dati dobar savjet, ima vise iskustva ali ni on ne zna kakav ce biti konacni rezultat neke akcije.
A ova prica u svojoj srzi ima sasvim drugog oca. Boga oca. Sve oko njih je kolateralna steta. U ovoj prici nije kaznjen otac iako je pogrijesio. Kaznjen je materijalno. Djeca se ne smatraju kao zasebne individue nego kao imovina. On je materijalno kaznjeg bas kao sto je siromah materijalno kaznjen. Njegova steta na automobilu je velika jer je siromasan i ne moze ga popraviti. Nema para za to. Bogatas moze popraviti svoj automobil pa relativna steta nije tolika. Da bi se izjednacila relativna steta i on mora nesto veliko izgubiti od svoje imovine. I izgubio je.
5) Peta stvar koju uocavam je "nemjerljivost" bozije kazne. Ona se uvijek desava random. Taj dan je bilo jos sudara izmedju drugih bogatasa i drugih siromaha i sutradan nije bio sudar u kojima su izgunila druga djeca bogatasa. Zasto pretpostaviti da je ovo bozija kazna uopste? Sudar u kojem su bila njegova djeca se desio iz nekog drugog razloga. Ko je jos napravio dva sudara u dva dana? onda nisi dobar vozac. Nema veze s bogom. Nemjerljivo je.
Tako eto... naleti mi na socijalnim medijima ovakav proljev koji mi je nekada bio hrana. Bude mi krivo na mene sto sam se hranio proljevom al onda se prestanem kriviti jer se sjetim da je religija virus koji je haknuo evolutivni metod razvoja naseg mozga. Nas mozak je podlozan predrasudama i pravi arheotipove. Ako mu ispricas pricu na pravi nacin progutace je iako nije logicna. Ova prica je ekstremna ali ni to nije dovoljno da te probudi jer je arheotip mnogo dublji od kognitivnog dijela mozga. Zato sebe i ne krivim nego se radujem sto sam se oslobodio govana. Al ipak ima neki jed i cemer. Neka ogavnost. Zbog izgubljenog vremena. Zbog lazi. Ima prezir i odbojnost. A istovremeno ima i olaksanje... Aj zdravo i cestitka/zahvala ako si dogurao/dogurala do ovdje sa citanjem.