Neka me neko ispravi ako griješim - tokom agresije na RBiH imali smo tri zaraćene strane, 2 agresora Srbiju i Hrvatsku (u periodu 1993.-1994) sa domaćim pobunjenicima i jednu odbrambenu bosanskohercegovačku stranu, pozitivnu stranu u ratu, odnosno, agresiji. Tu pozitivnu stranu su velikom većinom podržavali današnji Bošnjaci, malo manje ostali, u puno manjoj mjeri BiH Hrvati i najmanje BiH Srbi.
Bilo je multietničko državno Predsjedništvo, prema nekim podacima 30% onih koji nisu Bošnjaci u redovima Armije RBiH 1992., priča o Prvoj slavnoj pravoslavnoj, nedjeljivoj leopardovoj koži...
Onda dolazimo u 2013. godinu u kojoj je putem Popisa pismeno ovjereno prihvatanje etničkog koncepta kojeg već 25 godina nameće velikosrpska i u manjoj mjeri velikohrvatska politika.
Ne mislim da su se Bošnjaci na navedenom popisu trebali izjasniti kao Bosanci. Jednostavno, ovakav koncept popisa nije trebalo prihvatiti ako ti je stalo do BiH u današnjim granicama, sa svim kulturnim i historijskim sličnostima i posebnostima njenog stanovništva. (prirodno, kulturno i historijsko nasljeđe)
Najniža granica je trebala biti da se bosanskohercegovačka nacija podrazumijeva za sve one koji imaju BiH državljanstvo.
Temu ne treba nikad zaključati - maske su popadale kao s kruške. Za samozvane patriote, Bosna i Hercegovina je zajebancija za liječenje dosade, a kada dođu dani odluke, onda prestaje zajebancija i štitimo narod, pardon, naciju svoju. Iz prikrajka radikalna brigada poručuje da u slučaju novog rata prvo treba "riješiti" Bosance, jer su oni najveći problem za Bošnjake.
Na šta spadosmo. Što bi rekao nekadašnji Senad Avdić -
noćas spaljujemo iluzije