Podvuceno je kljucna recenica, koja pravilno opisuje bosanski patriotizam ali onda isti prebacuje na bosnjacku matricu kako bi ga devaulirala.black wrote:Enver Kazaz: Troetnička BiH
Upravo zato što sve demaskira, ova kriza je šansa da se ugleda ovdašnja politička stvarnost. Dosadašnjem sukobu srpsko-bošnjačke etnopolitike pridodan je otvoreni sukob bošnjačko-hrvatske, uz učvršćivanje srpsko-hrvatskog etnopolitičkog saveza. Politički rat je iz katakombi institucija sistema izašao na javnu scenu, bez šansi da destabilizira društveni prezent i proizvede neke veće građanske nerede. Jer, energije za njih nema, a pragmatičari, kakvi su ovdašnje politički moćnici, ne smiju igrati na tu kartu.
Šta može proizvesti ova kriza? U bližoj budućnosti zemlja se ne može raspasti, ma koliko lažne bosanske patriote puštale tu buhu u javnost, što po kafanama kao svojom novim propagandnim agencijama, što halabukom na medijima koje kontroliraju. Ne može, jer je BiH država međunarodne zajednice, a ona neće promijeniti međunarodni politički sporazum kakav je Daytonski, bez velikih, globalnih političkih promjena. Takvih zasad nema na vidiku.
Nema rata, nema reforme
U narednih nekoliko godina zemlja se ne može ni reformirati iznutra, jer nema dovoljno kohezivne političke energije za takve poteze. Nju, gotovo izvjesno, neće zahvatiti ni građanski nemiri, a ni socijalni bunt potlačenih i eksploatiranih klasa. Naprosto zato što ih nema ko artikulirati i operacionalizirati. Društvena svijest u BiH je etnički (pred)određena, a bosanski patriotizam esdepeovskog tipa nije izraz odgovornosti za multietničku sudbinu zemlje, nego novi vid nacionalizma - bošnjakocentrični državni nacionalizam koji ne vidi nužnost etničke pluralnosti zemlje, a ne pristaje na hrvatsko i srpsko pravo na BiH.
Kriza koja je demaskirala bošnjačku etnopolitiku, uključujući i bošnjakocentrično bosanstvo SDP-a, demaskirala je i Čović-Dodikov politički savez. A to znači da nas čeka nova politička kriza - formiranje vlasti na državnom nivou, što uključuje mogućnost da će, ako se ona ispostavi za nerješivu, doći do raspisivanja vanrednih izbora. A potom zemlju očekuju neizbježne ustavne promjene.
Njih više neće diktirati jedino međunarodna zajednica, nego i hrvatsko-srpski etnopolitički savez. To će se tek Lagumdžiji i platformašima obiti o glavu. Daytonska dvoentitetska konstrukcija BiH zacementirana je definitivno i konačno formiranjem nove federalne vlade. Taj čin je tačka na tu priču. Pitanje je samo koliko će u novim ustavnim promjenama Milorad Dodik tražiti državnih nadležnosti za RS.
On, negator genocida u Srebrenici, ispao je najvještiji političar u BiH, danas je to izvjesno, apsolutni pobjednik političkog rata. Potpomognuti takvim Dodikom, Čović i Ljubić će, izvjesno je, tražiti maksimum u FBiH. A ako ga ne dobiju, u šta je teško vjerovati, kriza reorganizacije Federacije može trajati unedogled, sve dotle dok se taj entitet, i onako neodrživ zbog presložene administrativne organizacije, ne uruši sam od sebe. Ili zbog logike života, koja je mudrija i vitalnija od svake politike, ne naraste društvena svijest o potrebi njegove administrativne i ustavne reorganizacije. Tada će i definitivno biti uspostavljen bošnjački geto, o čemu lucidno govori Šaćir Filandra u Avazu od 19. 3. 2011., samjeravajući posljedice Lagumdžijnog i platformaškog formiranja vlasti.
Troetničnost namjesto multietničnosti
Drugim riječima, činom formiranja nove federalne vlade kojim je skršena većinska izborna volja Hrvata u FBiH demaskirana je, ogoljena bez ostatka sarajevska politička elita. Odlučivši se za dominaciju nad Hrvatima i njihovo preglasavanje na izborima i u institucijama sistema, bošnjačka etnopolitika, uključujući i SDP-ovsko bošnjakocentrično bosanstvo, i definitivno je nalegla na stvaranja troetničke, namjesto multietničke BiH.
Njena troetničnost je jedina izgledna forma budućnosti zemlje, jedina izgledna struktura dovršavanja nedovršive države, i jedini oblik u kojem se ona može održati. U kakvom administrativno-teritorijalnom i institucionalnom vidu će FBiH biti organizirana, potpuno je neizvjesno u ovom momentu.
Pristajući na lukavstvo pragme političkog uma, ovdašnji javni prostor raspreda danas o Lagumdžijinoj ili Čovićevoj (ne)principijelnosti.
I dok se formiraju navijački tabori, dok internet forumi vrve jezikom mržnje kao pouzdanim indikatorom stanja međuetničkih odnosa u današnjem trenutku – o strukturnim i drugim pozadinama političke krize, uspostvaljajući kritičku distancu prema svim političkim opcijama, raspravljaju samo rijetki. A oni odmah na tim istim forumima i od strane političkih elita bivaju proglašeni najgorim mogućim izdajnicima, demonima, četnicima, ustašama, balijama, antipatriotima.
Njih se tuče svim onim verbalnim arsenalom koji je korišten u propagandnom medijskom ratu dok se ovom zemljom prolijevala krv sirotinje. Da bi odmah u poraću surovi etnokapitalizam prigrabio sve što se prigrabiti dalo u zemlji, u kojoj je užasni rat sa vojnog preseljen u političko polje i u kojoj se tradicijske forme multietničnosti, zbog nesposobnosti političkih elita, pretvaraju u forme troetničke BiH.
Drugi dio je opet u kontradikciji sa ostatkom teksta. Ako postoji srpsko hrvatski savez od ranije onda je ova kriza odraz istog.
Takodje mi nije jasno koja vidovita dzemila mu je sapnula razvoj dogadjaja. Neko bi rekao da pokusava stvoriti sliku koja odgovara njegovim politickim opcijama, umjesto da realno sagleda situaciju.

