Između ostalog..........
...................Nije Lazanskom frka zbog Suljagića. Sitan je on šraf. Lazu plaše oni što vuku konce iz pozadine. Ako im ih on ne smrsi, nema tko:
“U BiH se niti jedan general vojske niti bilo koji funkcioner u ministarstvu odbrane ili unutrašnjih poslova ne postavlja bez dozvole Vašingtona.
BiH je zapadni protektorat u najgrubljem smislu te reči. Država BiH nema suverenost: ona je nastala kao čedo Klintonove administracije i kao takva se i održava. Rat zbog pravosudne nadležnosti entiteta u zemlji gde sve bitne stvari određuju stranci, sudije i ambasadori? Rat u Suljagića sokaku? Smešno”.
Kakvi, bre, smešno! Smeju se samo oni koji nisu svesni ozbiljnosti situacije. Laza, stara sokačara, nema tu privilegiju: “No ipak ne bi trebalo potcenjivati potajna nadanja nekih vojnih i političkih krugova u Sarajevu da se ‘Republika Srpska vojnim blic-krigom mora osloboditi’. Bez obzira na to što niti jedan rat na Balkanu nije moguć bez odobrenja Vašingtona, što su svi akteri nekog eventualnog novog rata u međuvremenu osiromašeni, tehnički i tehnološki vraćeni 25 godina unazad, neki podaci navode na razmišljanje”.
Vi jamačno držite da je u pitanju neslana šala, a za to vreme - Šumska samo što nije pala:
“U kasarni ‘Adil Bešić’ u Bihaću, pored stacioniranog 2. pešadijskog bataljona oružanih snaga BiH, koja je sastavljena isključivo od lica bošnjačke nacionalnosti, a ta je jedinica inače operativno pod komandom 6. pešadijske brigade sa sedištem u Banjaluci, nalazi se jedna četa tenkova, to jest deset tenkova. Ti tenkovi formacijski ne pripadaju 2. pešadijskom bataljonu jer pešadijske brigade i nemaju u formaciji tenkove, dok u bataljonima postoje minobacači od 60 i 120 mm i protivoklopni lanseri ‘osa’ i ‘fagot’. Dakle, zvanično ti tenkovi ne pripadaju niti jednoj jedinici oružanih snaga BiH i moguće je da su višak naoružanja predviđen za uništavanje ili za prodaju. No, ti tenkovi se godinama intenzivno održavaju u stanju pune bojeve gotovosti, to jest pripravnosti, redovno se servisiraju, pale im se motori tačno prema tehničkim propisima. U blizini lokacije gde su tenkovi nalazi se i veliko skladište municije Grabež, koje obezbeđuju isključivo pripadnici 2. pešadijskog bataljona, svi Bošnjaci. U skladištu Grabež imate šta god hoćete, prava Ali-babina pećina sa municijom: od 5,56 mm za puške do 100 i 125 mm za tenkovske topove, od kalibra 105, 122 i 155 za artiljeriju do raketa od 107 mm za višecevne raketne bacače. Niko od pripadnika srpske komponente 6. pešadijske brigade iz Banjaluke, niko od Srba iz Oružanih snaga BiH, nije radno angažovan u skladištu municije Grabež kod Bihaća, tako da se sve potrebno za dejstvo tenkova, koji zvanično ne pripadaju niti jednoj jedinici, a koji imaju svoje rezervne posade među lokalnim stanovništvom, može obaviti u tišini i na opšte iznenađenje Srba u Banjaluci”.
Misliš sve je cool, razbaškario si se u šumskoj ‘ladovini, kad, takoreći niotkuda – eto Ali-babe i 40 Bošnjaka. Opkoliše te dok trepneš: “Mogući scenario po ideji zamenika ministra odbrane Suljagića? Prvo treba izabrati pravi trenutak za početak rata. Takav trenutak se dešava svake godine i teško je i zamisliti bolji momenat. U pitanju je pravoslavni Vaskrs, tada srpski vojnici ne rade četiri puna dana: na Veliki petak, vikend i Vaskršnji ponedeljak. Ostale komponente Oružanih snaga BiH –Hrvati i Bošnjaci – rade. Dakle, u svim kasarnama osim u Prijedoru, Bijeljini i Bileći tokom ovog praznika borave isključivo Bošnjaci i Hrvati. Izuzetak su straža i dežurni srpskih bataljona na ove tri lokacije, uključujući i kasarnu ‘Kozara’ u Banjaluci. To znači da Bošnjaci u kasarnama imaju na raspolaganju puna četiri dana da obiju magacine s oružjem srpske komponente u kasarni ‘Kozara’ i magacine u skladištima ‘Kula’ i ‘Krčmarice’, da odvezu oteto oružje i municiju na ‘sigurna mesta’ u federaciju, da preuzmu tenkove M-84 i BVP M-80 na poligonu ‘Manjača’ kraj Banjaluke i stvore mogućnost da tim oklopnim vozilima krenu na glavni grad Republike Srpske. Mogu sve to naoružanje da preuzmu u tišini i da onda lepo sačekaju da se Srbi pojave u kasarnama na Vaskršnji utorak, koji se ne praznuje, i da ih, recimo, sve ih zarobe. Posle toga je put ka rušenju Republike Srpske otvoren”.
Kad je bog mogao da stvori svet za sedam dana, što pa Bošnjacima ne bi pošlo za puškom da sruše Šumsku za četiri? Srećom, bog je osim sveta stvorio i Lazanskog i formacijski ga dodelio Ugrici da zajedničkim snagama osujete Suljagićevu podlu nameru: “Kako to sprečiti? Treba organizovati policijske patrole koje bi u vreme vikenda, verskih i državnih praznika nadgledale sve kasarne i skladišta izvan urbanih područja na teritoriji Republike Srpske i na vreme obaveštavale o svakom pojavljivanju kamiona ili autobusa sa ljudstvom”.
Uf, što je dobro kad se ovako dobro svrši! I ti, Mile, napokon možeš da odahneš – Šumska je za dlaku izbegla sudbinu Atlantide. Pod hitno
Lazanskom spomenik da digneš, zaslužio je vala. More, u dupe treba da ga ljubiš koliko te zadužio.
Opasnost je, dakle, otklonjenja, barem privremeno. Zato Laza konačno može da se malo opusti, pa čak i našali: “Ako neko misli da preterujem,
eto priznajem da mi je sasvim slučajno stigao izvestan dokument iz Ministarstva odbrane BiH. Kodno ime operacije – ‘Rat u Suljagića sokaku’”.